Ljudsko biće doživljava sigurnost kada pretpostavlja da posjeduje dovoljno informacija kojima može predvidjeti budućnost, koje se tada ne plaši. Načini prikupljanja i tumačenja podataka o ...“stvarnosti” unazad nekog vremena povjerena je “objektivnoj” znanosti. Prateći, međutim, razvojni put znanstvenih koncepata, pokazuje se da je moderna znanost, kao i predmoderno mišljenje prije nje, morala izmišljati – a ne otkrivati – teorije, sustave, unutar kojih su prikupljeni podaci dobivali smisao i prediktibilnost. Primjeri tumačenja gravitacije, dvojnog valno-čestičnog karaktera svjetlosti i različitih modela atoma zbunjuju čitatelja naviknutog na jednoznačna tumačenja koja je stekao tijekom svojeg obrazovanja. Kvantna fizika je ukazala na mnoge misaone probleme, uključujući i činjenicu da samo istraživanje poremećuje sustav koji se istražuje, dovodeći tako do načela neodređenosti – zbog perciptivnih karakteristika našeg uma, moguće je opaziti samo ono što se (pre)poznaje, pa znanost zapravo istražuje samo unutar sebi dostupnih kategorija. Izuzetni pojedinci pak divergentnim mišljenjem čine isto što i umjetnici – mijenjaju perspektivu, revolucioniraju dostupne kategorije i nude novo poimanje svijeta, proizvodeći i vjeru u njih.
U ovom radu je predstavljena kritika Strogog programa u sociologiji znanja s pozicije feminističke teorije stajališta. Predstavljene su ključne metodološke postavke Strogog programa u sociologiji ...znanja: kauzalnost, nepristranost, simetričnost i refleksivnost. Ono što veže ovaj metodološki program i feminističku teoriju jest epistemiološka legitimacija što je Strogi program daje teoriji stajališta kroz princip ekvivalentnosti ili simetrije. Također, nastoji se ukazati na vrijednosne implikacije epistemiološko-metodoloških okvira Strogog programa koje ističe teorija stajališta. Za razliku od Strogog programa, teorija stajališta ne pruža sažet prikaz vlastitih metodoloških principa. Naprotiv, ona je spoj različitih, ali duboko povezanih i isprepletenih diskursa – moralnog, političkog i epistemološkog. Objektivnost, neutralnost i relativizam su pojmovi preko kojih nastojim predstaviti kritiku feminističke teorije Strogog programa. Iako su, nedvojbeno, sva tri pojma duboko isprepletena, radi preglednosti su zasebno predstavljena.
Budući da se sve više uviđa kako unilateralna globalizacija ne može opstati jer je to sustav upravljanja svijeta najbogatijih i u njihovu korist, dvije trećine čovječanstva protestira zbog toga ...unilateralnog globalizma, koji je, kako oni navode, samo oblik neokapitalizma i totalna eksploatacija nerazvijenih i siromašnih. Ova rasprava usmjerena je poglavito na posebne odnose globalizacije i medija te se, prije svega, bavi smislom snažnih suvremenih medija u odnosu na globalizaciju i s tim u svezi medije definira kao posljedicu razvoja ekonomske sfere kao i, obrnuto, uzrok njihovog daljeg i harmonijskog razvoja. Izlaz iz suvremenog kaosa medijske globalizacije i postojeće krize nije ni u fileoglobalizaciji, a još manje u antiglobalizaciji, nego postupnoj, asimptotičkoj regulaciji, ali ne riječima nego djelom.
Analizira se medijska prezentacija bolesti COVID-19 pandemije u redovničkim zajednicama na pet hrvatskih internetskih portala (Jutarnji.hr, Vecernji. hr, 24sata.hr, Glas-slavonije.hr, Index.hr), a ...istraživanje ima dva dijela. Prvi dio istraživanja prikazuje brojčane podatke o zaraženim i preminulim redovnicama i redovnicima, kao i o onima kojima je bila određena mjera samoizolacije u razdoblju od 15. ožujka do 15. studenoga 2020. godine. Drugi dio istraživanja propituje je li medijska prezentacija bolesti COVID-19 pandemije u redovničkim zajednicama bila senzacionalistička. U istraživanju je primijenjena metoda analize sadržaja u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu na pet internetskih portala u razdoblju od 15. ožujka do 15. studenoga 2020. godine. Specifični ciljevi istraživanja su: ispitati objektivnost sadržaja članaka i poštivanje Zakona o medijima, otkriti koje se vrednote promoviraju u člancima i uočiti razlike u medijskim izvješćima o pandemiji bolesti COVID-19 u ženskim redovničkim zajednicama u odnosu na muške redovničke zajednice. Istraživanje je povezano s moći medija u stvaranju percepcije o redovničkim zajednicama u hrvatskoj javnosti.
Rad se bavi pridržavanjem moralnih standarda nepristranosti i uravnoteženosti u izvještavanju
novinara savezne države Imo (Nigerija) tijekom općih izbora 2023. godine. Kao
temelj istraživanja ...poslužile su deontološka teorija etike i teorija društvene odgovornosti,
a istraživanje se provodilo putem anketnog upitnika na uzroku od 200 novinara s područja
savezne države Imo. Rezultati istraživanja su pokazali kako novinari savezne države Imo
imaju vrlo visoku razinu razumijevanja etičkih načela objektivnosti i uravnoteženosti u
izvještavanju vijesti, s prosječnom ocjenom 3,6 (N=196). Opseg poštivanja etičkih načela
objektivnosti i uravnoteženosti u izvješćima o općim izborima 2023. od strane novinara
bio je nizak u prosjeku od 2,7 (N=196). Sukladno nalazima, autori su dali preporuke.
Disertacija „Fotografija kao dokaz“ zadire u skepticizme i relativizme koje uvode teorije
medija po pitanju statusa dokazivosti digitalne fotografije, dokazujući; kako je isti ili sličan
materijal, a ...koji nije imao kapacitet dokazivosti, postojao i prethodno, u analognoj fotografiji,
te kako stoga nije došlo do supstancijalne ili revolucionarne promjene. Ona analizira
sklopove misli nazvane diskursima realizma, locirajući tri dominantna realistička sustava u
koja se pojavljuju simultano izumu fotografije; pragmatičkog, pozitivističkog, te povijesnog
realizma. Svi oni redom definiraju i/ili koriste fotografiju u svrhe dokaza. Te teorije
dislociraju diskusiju o fotografiji u različita područja misli; prirodnih znanosti, humanističkih
pa i društvenih disciplina. One tvrde kako: (1) fotografija može donijeti znanje ili mu barem
služiti kao dodatno sredstvo (na način „filozofskog stroja“), nadalje kako je (2) fotografski
referent nužno, a ne moguće postojeći (ili; ako nešto postoji to se mora moći fotografirati), te
naposljetku kako (3) fotografija jedino može govoriti o nestalom vremenu. Ipak, dok svaki od
pristupa afirmira sebi bliske, on redovno isključuje iz definicije druge primjene fotografije
(vrlo često to su apstraktne, no i znanstvene fotografije…). Očigledno, obzirom polaze od
sebi najbliže definicije takozvane. Vernakularne (lokalne, obične) fotografije, odnosno
„normalnih“ ili „prosječnih“ fotografija, većina pristupa ima problema s nepotpunošću
nabrajanja ili indukcije. Uvodi se, stoga, nova definicija koja radije deducira moguću
fotografiju iz kapaciteta samoga medija, odnosno njenih tehnoloških pretpostavki. Obraćajući
pažnju na sam početak fotografskog procesa, banalne parametre poput posebnih tehničkih
odlika specijalizirane i komercijalne fotografske opreme, te odabira i namjera koje odlučuju o
njihovim primjenama, disertacija otvara nove mogućnosti interpretacije, a time i širenja
područja istraživanja o fotografiji. Naime, redefiniranjem se otvara pristup etici fotografske slike, odnosno šire; filozofiji politike, pregledajući motive predstavljanja fotografije u svrhe
dokaza. Pod temom moralne odgovornosti, koja postaje osnova definicije fotografije kao
dokaza; namjesto teze kako fotografski referent nužno postoji, zaključuje se na često
previđenu činjenicu kako je - fotograf bio „tamo,“ bitnu za kritike represivne (vojne,
političke) primjene fotografije, koje uglavnom i rabe fotografiju u svrhe dokaza.
The dissertation Photography as the Evidence deals with scepticism and relativism introduced
by media theories regarding evidentiary status of digital photography. It proves that similar or
even the same type of material, having no capacity of being an evidence, existed previously,
in the era of analogue photography, so no substantial or revolutionary change occurred with
new, digital, technologies. This analysis is undertaken inside discourses of three realisms that
emerged simultaneously with the invention of photography. These discourses are;
pragmatism, positivism and historical realism. All of them are defining photography in terms
of its evidence. These discourses allocate discussion on photography in different domains as;
science, philosophy and political theory or political history. They claim that: (1) the
photography can bring the knowledge or can at least serve as its tool (in terms of
philosophical machine), (2) that photographic referent is necessary, not only possibly existing
(thus; if something exists can be photographed), and that (3) the photograph can only serve to
illustrate the vanished time. Still, each of these perspectives is partial, as excluding some
other practical usage of photography as the medium. Obviously, as all of them are starting
with the nearest definition of vernacular photography, or what is depicted as “normal” or
“average” photography, they are producing a fallacy of incomplete induction. A new
definition deriving possible photographs from the capacity of its medium, is introduced.
Returning to the very start of the photographic process, to seemingly banal parameters as
technological specificities, as well as to photographer’s choices made upon it, the dissertation
is introducing new domains of interpretation. Introduction of the photographic agent into the
discourse, namely, allows proceeding to the domain of photographic ethics, or even into wider domain of philosophy of politics, giving an overview of critical issues when
photography is presented as evidence, in moral sense. Primary author is distinguished from
the secondary one in regard to rules given in commission, bringing up notions of
responsibility, as the only fact being provable, and that is – the photographer „has been
there,“ which is coming important for repressive (political, military..) exploitations of
photography, predominantly using photography as the evidence.
Povjerenje u medije ČRPIĆ, Gordan; MATAUŠIĆ, Mirko Juraj
Bogoslovska smotra,
04/1999, Letnik:
68, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
Istraživano je povjerenje u medije općenito, s posebnim akcentom na povjerenje u objektivnost katoličkih medija. Dobiveno je relativno nisko povjerenje u sve medije, Nešto veće povjerenje u medijskom ...prostoru građani pokazuju u Hrvatski katolički radio, što je povezano s povjerenjem u Crkvu općenito kao instituciju s najvećim kredibilitetom u hrvatskom društvu, te u lokalne radio postaje. Građani smatraju da katolički mediji najobjektivnije izvješćuju o samoj crkvenoj stvarnosti, dok imaju manje povjerenja u objektivnost izvještavanja katoličkih medija o društvenoj, posebice ekonomskoj i političkoj stvarnosti.
Članak istražuje pojmovne veze između Wittgensteinova spisa O izvjesnosti i rada triju suvremenih feminističkih epistemologinja: teoretičarke stajališta (standpoint theorist) Sandre Harding i ...feminističkih empirista Helen Longino i Lynn Hankinson Nelson. Ispitivanje otkriva kako iznenađujuće sličnosti, tako i važne razlike između wittgensteinovske i feminističkih epistemologija. Istraživanje tih sličnosti i razlika pojašnjava Wittgensteinovu epistemologiju i razotkriva načine na koje su feminističke epistemologinje razvile teme iz spisa O izvjesnosti.
Osnovni je cilj ovog istraživanja analiza suđenja i provjera objektivnosti ocjenjivanja pojedinih sutkinja što su svoje ocjenjivanje bazirale na Pravilnku za ocjenjivanje u ženskoj sportskoh ...gimnastici, na jednoj od disciplina ženskog višeboja- dvovisinskim ručama. Za svaku od sutkinja analizirane su neke metrijske karakteristike njezina ocjenjivanja, a također su učinjene analize kako bi se utvrdila bjektivnost ocjenjivanja pojedinih sutkinja i njihova utjecaja na konačnu ocjenu. Nakon provedenih analiza suđenja zaključuje se kako je grupa sutkinja doprinijela objektivnom formiranju konačne ocjene, te je na temelju svoje analize zasovane na sudačkom Pravilniku za ocjenjivanje, dobro prosudila ukupnu vrijednost prikazanih vježbi gimnastičarki.
