Povijest pravne odgovornosti liječnika Mišić Radanović, Nina
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
08/2020, Letnik:
57, Številka:
3
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Današnje uređenje pravne odgovornosti liječnika, ali i drugih medicinskih djelatnika ne može se razumijeti bez uvida u povijest razvitka te vrste profesionalne odgovornosti. Autorica prikazuje ...uređenje odgovornosti liječnika u pravnim dokumentima starog vijeka, uključujući mezopotamijske i egipatske izvore te dokumente iz antičke Grčke i rimskog prava. Također, rad analizira pravno uređenje liječničke odgovornosti u srednjovjekovnom pravu kao i razvitak te odgovornosti nakon Francuske revolucije. Autorica posebno prikazuje užasnu zlouporabu liječnika i njihovu odgovornost za nacističke zločine. Zaključno, ukazuje da u suvremenim društvima sustav profesionalne pravne odgovornosti liječnika predstavlja srednji put između dviju krajnosti.
The regulation today of physician legal liability and also that of other healthcare workers cannot be understood without insight into the history of the development of that type of professional liability. The author shows the regulation of physician liability in legal documents from the Middle Ages, including Mesopotamian and Egyptian sources as well as documents from Ancient Greek and Roman Law. Also, the legal regulation of physician liability at law from the Middle Ages as well as development and liability after the French Revolution are shown. In particular, the terrible misuse of doctors and their responsibility for Nazi crimes are outlined. Finally, it is shown that in a modern society, a system of professional legal physician liability represents the middle road in between the two extremes.
U radu se prikazuje kako se odgovornost liječnika za štetu propisivala tijekom povijesti, odnosno kako se postupno povećavala. Također, za lakše razumijevanje prirode pravnog odnosa između pacijenata ...i pružatelja zdravstvene usluge koja je uistinu najbitniji faktor pri utvrđivanju postojanja građanske odgovornosti, cilj je rada prikazati u glavnim crtama odgovornost liječnika kod pružanja zdravstvenih usluga u skladu s važećim propisima u Republici Hrvatskoj. Razgraničenje pojma liječničke pogrešku od pojma komplikacije najbitniji je faktor za utvrđenje postojanja odgovornosti pružatelja zdravstvene usluge za štetu. Slijedom toga, osvrnuli smo se i na vrste odgovornosti liječnika (kaznenopravnu, građansku, stegovnu-disciplinsku), pojam nesavjesnog liječenja kao zasebnoga kaznenog djela te postupak za naknadu štete u RH. Na kraju članka u kratkim se crtama spominje postupak naknade štete, navođenjem statističkog primjera otvorenih slučajeva za naknadu štete, koje je pokrenuo pacijent zbog nezadovoljstva koje je potaknuto upravo nastalim posljedicama u vidu pogoršanja zdravlja pacijenta, ali i smrtnim posljedicama nakon izvršenih zdravstvenih zahvata liječnika kojima su pacijenti bili podvrgnuti. Oni su pokrenuti kako bi se njima zaštitila povrijeđena ljudska prava. Rad se dotiče problema koji se javljaju u liječničkoj struci, te nudi naputke i prijedloge kao i metodologiju uzajamnog postupanja u odnosu liječnik – pacijent.
The paper shows how the responsibility of medical doctors for damage has been prescribed throughout history, that is, how it has gradually increased. Also, for an easier understanding of the nature of the legal relationship between patients and Health care providers, which is truly the most important factor in determining the existence of civil liability, the aim of the paper is to outline the responsibility of medical doctors when providing health services in accordance with current regulations of the Republic of Croatia. Demarcation between the concept of medical error and the concept of complications is the most important factor for determining the existence of the liability of the healthcare service provider for damage. Consequently, we looked at the types of doctor’s liability (criminal-legal liability, civil liability, punitive-disciplinary liability), the concept of negligent treatment as a separate criminal offense and the procedure for compensation in the Republic of Croatia. At the very end of the paper, the compensation procedure is briefly mentioned, citing a statistical example of open cases for compensation of damages, which were initiated by patients due to the dissatisfaction that was caused by the consequences in the form of the deterioration of the patient’s health, but also by the fatal consequences after the performed medical procedures which patients were subjected to by doctors. They were initiated in order to protect violated human rights. The paper mentions some problems that arise in the medical profession, and offers instructions and suggestions as well as a methodology for mutual treatment in the doctor-patient relationship.
U radu se prikazuje istraživanje o društvenoj odgovornosti u trgovačkim društvima u vlasništvu
Grada Varaždina. Društvena odgovornost promatra se u kontekstu poslovne etike, a poseban se
naglasak ...stavlja na društvenu odgovornost u državnim poduzećima jer su poduzeća u vlasništvu
tijela lokalne samouprave, po kriteriju vlasništva, vrlo slična svim državnim poduzećima. Gradska
poduzeća, po državnom ustroju Republike Hrvatske, pripadaju u nadležnost lokalne samouprave,
a ne u nadležnost države, ali to nisu privatna poduzeća, a nisu niti javna jer ne kotiraju na burzi.
Budući da su gradovi i županije, kao tijela lokalne i regionalne samouprave, vođeni na isti način kao
i država, temeljem ostvarenih rezultata političkih stranaka i samostalnih kandidata na izborima,
može se utvrditi velika sličnost između državnih poduzeća i poduzeća u vlasništvu tijela regionalne
i lokalne samouprave. Bez obzira je li vlasnik država, županija ili grad, osnivanje i djelovanje poduzeća
odvija se po istim pravilima. Zbog toga je istraživanje društvene odgovornosti u gradskim poduzećima
relevantan pilot projekt za veće istraživanje o društvenoj odgovornosti u svim državnim
poduzećima na području Republike Hrvatske.
Ovaj članak će pokušati ilustrirati i raspravljati o bioetičkom problemu genetskog inženjeringa. Znanstvenofantastični filmovi korišteni su za otvaranje rasprave o etičkoj i bioetičkoj razini. Naime, ...projektom Ljudski genom postalo je moguće čitanje i uređivanje genetskih karata. Ovo otkriće poboljšalo je naše maštanje o liječenju bilo koje bolesti, ali je također pokazalo naše strahove – strah od zlouporabe ovog otkrića ili korištenja u eugeničke svrhe. Pretpostavimo da eugenika postane prava budućnost ovog otkrića, onda bi nam to moglo donijeti neizbježne probleme koje od sada moramo predvidjeti i pokušati o njima raspravljati. Filmove koristimo za prikazivanje moguće budućnosti. Neki od poznatih bioetičara naglašavaju potrebu za istraživanjem nadolazećeg. Smatraju da moramo stvoriti propise za korištenje otkrića uređivanja gena prije nego što stvari izmaknu kontroli. Prema njima, moramo spriječiti nadolazeće događaje koje možda nećemo moći kontrolirati.
Rad tematizira kriznu komunikaciju na primjeru prvog vala pandemije COVID-19 s kojim se Vlada RH suočila u 2020. godini. Svrha istraživanja bila je utvrditi obilježja internetske komunikacije Vlade. ...Analizirali smo uokvirivanja teme i reaktivne strategije komuniciranja, utjecaj intenziteta ugroze na intenzitet komunikacije Vlade te vidljivost premijera. U radu je korištena metoda analize sadržaja. Rezultati istraživanja ukazuju na umjereno pozitivnu korelaciju intenziteta ugroze i intenziteta komunikacije Vlade. Nalazi također pokazuju da se Vladina komunikacija pretežno nije manifestirala kroz vidljivost premijera. U najvećem broju objava Vlade dominira medijski okvir odgovornosti, a analiza reaktivnih strategija komuniciranja je pokazala kako je u najvećem broju slučajeva dominantna strategija korektivnog ponašanja.
The paper discusses crisis communication using the example of the first wave of the COVID-19 pandemic, which the Government of the Republic of Croatia faced in 2020. The purpose of the research was to determine the characteristics of the Government’s internet communication. We analyzed issue framing and reactive communication strategies, the influence of the intensity of the threat on the intensity of the Government's communication, and the visibility of the Prime Minister.The method of content analysis was used in the paper. The conducted research indicated a moderately positive correlation between the intensity of the threat and the intensity of the Government’s communication. The findings show that the Government’s communication was not predominantly manifested through the visibility of the Prime Minister. In most of the Government’s releases, the frame of responsibility dominates, while the analysis of reactive communication strategies showed that rectifying behavior is the dominant strategy in most cases.
Socijalno poduzetništvo može se promatrati kao razvijeniji oblik poduzetništva u kojem su klasične ekonomske sastavnice poput rizika i profita dopunjene socijalnom brigom o općem dobru. Da bi ...tradicionalno poduzetništvo poprimilo karakteristike socijalnog poduzetništva, potrebna je povećana poduzetnikova odgovornost ponajprije u odabiru djelatnosti, a zatim još i u načinu odvijanja poduzetničkog pothvata. Također, neizostavna je i društvena potpora koja se sastoji u svjesnom prepuštanju jednog dijela socijalnih aktivnosti poduzetnicima. Bez obzira što poduzetnici izvršavaju preuzete socijalne aktivnosti na tržišnim, prije svega profitnim, načelima, važno je da se njihovim ulaganjima u socijalnu sferu oslobađaju oskudni društveni resursi za podmirivanje nekih drugih potreba kojima se također postiže opće dobro. Socijalno poduzetništvo ima ishodište u individualnoj poduzetnikovoj brizi za podmirivanjem društveno-korisnih potreba, a uz to još i u društvenoj, tj. državnoj potpori tim nastojanjima.
Društveni utjecaj na poduzetništvo može se promatrati i kroz primjenu etičkih normi u poslovanju, pri čemu je važno uočiti one norme koje proizlaze iz socijalnog nauka Crkve. Autor želi pokazati kako je socijalni nauk Crkve sasvim usklađen sa suvremenim konceptom socijalnog poduzetništva koji teži standardizaciji društvene odgovornosti u poslovnim aktivnostima. Rad je posvećen promišljanju ove teme u djelima fra Bone Zvonimira Šagija. On se nije primarno bavio proučavanjem poduzetništva, ali je u stalnoj brizi za primjenu kršćanskih načela u svakodnevnom životu prepoznao važnost socijalne komponente u svim društvenim aktivnostima.
The legal framework of the coach’s possible damages liability towards the athlete is analysed in this article. Two hypotheses are starting points. The first one is possible responsibility of the ...athlete due to expert omissions of the coach in the training process. The second is that coaches are not aware of the limits of their liability. It is completely certain that both hypotheses place coaches in grave danger. Namely, it is correct that there is a great number of working coaches who have not satisfied legal regulations and it is even more certain that there are coaches who do not possess minimal legal knowledge. The authors are sure (although it is only exceptionally possible to make such an assumption without specific scientific research) that a very small number of coaches satisfy the legal standard of „ duty of care of a good expert “from the Contracts Act, even where experts with the highest academic and practical tiles and achievements are concerned. This means that the situation with many coaches is really of the utmost concern. In so far as there is no quality education, the picture of a coach training a child surrounded by (and impede work) the police, district attorney, experts, and perhaps a few more people very quickly will soon turn into worrying picture of reality. Unbelievably, will such predictions be looked upon by physicians. It has been shown that the reality very soon was and is, in our opinion, much worse.
Autori su u ovom tekstu obradili pravni okvir moguće odštetne odgovornosti trenera prema sportašu. Pošli su od dvije hipoteze – prva je moguća odgovornost sportaša zbog stručnih propusta trenera u trenažnom procesu, druga je da treneri u pravilu nisu svjesni gdje su granice njihove odgovornosti. Potpuno su sigurni da trenerima po obje hipoteze prijeti velika opasnost. Naime, točno je da velik broj trenera radi a da nisu ispunili propisane zakonske uvjete, a još je sigurnije da treneri nemaju ni minimum pravničkih znanja. Autori su sigurni (iako je samo iznimno moguće zaključivati bez posebnog znanstvenog istraživanja) da stvarno vrlo mali broj trenera udovoljava pravnom standardu „pažnja dobrog stručnjaka“ iz Zakona o obveznim odnosima i to čak i kada se radi o stručnjacima s najvišim akademskim i stručnim i titulama i dosezima, što znači da je kod mnogih stanje stvarno zabrinjavajuće. Ukoliko ne bude kvalitetne naobrazbe, sličica u kojoj trener podučava dijete, a okružuju ga (i čine rad nemogućim) policajac, državni odvjetnik, privatni odvjetnik, vještak, možda i još poneka osoba – vrlo brzo će se od daleke budućnosti pretvoriti u zabrinjavajući prikaz stvarnosti. S nevjericom se svojedobno gledalo na takva predviđanja u odnosu na liječnike, a pokazalo se da je vrlo skora stvarnost bila (i ostala, kazali bismo) daleko lošija.
Organizator svake, pa tako i sportske priredbe, za štetu koju gledatelji pretrpe zbog izvanrednih okolnosti, kao što su nekontrolirano i iznenadno kretanje mase, opći nered, lažna uzbuna, tučnjava ...među navijačima, eksplozija i dim prilikom korištenja navijačkih rekvizita, prevelik broja gledatelja i sl., koje se na takvim priredbama mogu dogoditi, odgovara po pravilima iz čl. 1081. ZOO-a. Ove okolnosti možda jesu izvanredne, no nikako nisu nepredvidive, neizbježne i neuklonjive pa ne ulaze u područje više sile. Ako zbog tih okolnosti gledatelju sportskog natjecanja nastane šteta, organizator će za nju odgovarati samo zato što je organiziranjem priredbe stvorio rizik da neki događaj, koji možda sam po sebi ne predstavlja štetnu radnju, dovede do značajne štete. Različita su tumačenja ove vrste odgovornosti, no neovisno o tome, jasno je da ona postoji kako bi olakšala položaj oštećenika u slučaju kada on trpi štetu koja je nastala u takvim okolnostima zbog kojih će mu biti teško, ponekada i nemoguće, dokazati od koga ili čega šteta potječe. U radu će biti govora o mogućim uzrocima štete koja može nastati gledatelju na sportskom natjecanju, o pravnoj prirodi organizatorove odgovornosti, njezinim pretpostavkama i razlozima isključenja odgovornosti. Rad također donosi iscrpan pregled starije i novije sudske prakse koja se odnosi, kako na odgovornost upravo organizatora sportskih natjecanja, tako i na odgovornosti organizatora ostalih vrsta priredbi.
According to Art. 1081 of Law of Obligations, organizer of every event, including a sporting event, is liable for the damages that might occur to viewers due to extraordinary circumstances, which may happen on such events (such as uncontrolled and sudden movement of people, disorderly behavior, false alarm, scuffle among fans, explosion and smoke when using fan props, too many viewers, etc.). These circumstances may be extraordinary, but they are, by no means, unpredictable, inevitable or unrepairable, so they are not considered to be vis maior. If, due to these circumstances, spectator of a sporting event suffers damages, the organizer will be liable for it, because, by organizing such an event, he/she created a risk that an occurrence, which may not in itself constitute a harmful action, causes significant damage. There are different interpretations of this kind of liability, but regardless of those views, it is clear that it exists to alleviate the position of the injured party, if he/she suffers damages caused by extraordinary circumstances because of which it would be difficult, sometimes even impossible, to prove who or what actually caused the damage.
This paper will discuss possible causes of damages to the spectator in sporting events, legal nature of this type of liability, its prerequisites and reasons for exclusion of organizer’s liability. This paper will also provide a comprehensive overview of older and recent court decisions that relate to the liability of the organizers of sporting events, but also to the liability of organizers of other types of events.
Individualization trends encouraging young people to focus on their achievements seem to contradict the need for socially and environmentally sustainable behavior, and this requires additional ...empirical testing. The purpose of this paper is to present and provide basic testing of an original model of responsible behavior. The model is inspired by the theory of planned behavior distinguishing between consciousness, intentions, and behavior. The presented model applies these to an individual as well as to social and environmental responsibility while taking into account the social, technological, and natural environments. The research is based on the presumption that it is crucial to connect the individual dimension of responsibility with the environmental and social dimensions to achieve environmental and social sustainability at the micro-level. Data for the preliminary testing of the model was collected from an online social survey among Slovenian youth and analyzed through partial correlations and path analysis. The results show that individual responsibility is strongly connected to social and environmental responsibilities, but only in terms of behavior, and not values and intentions. Responsibility is also strongly connected to the social and technological environment, especially to the ways how young people are using digital technology.
U članku argumentiram u prilog stavu da kritičko mišljenje ne isključuje povjerenje u epistemičke autoritete ili stručnjake i da je u kulturi neznanja opasno ustrajavati na ovoj opreci. Ovaj stav ...zahtijeva istraživanje što znači misliti kritički ili, preciznije, što kritičko mišljenje čini epistemičkom vrlinom. U prvom dijelu bavim se istraživanjem zašto se kritičko mišljenje smatra intelektualno odgovornim epistemičkim djelovanjem, oslanjajući se pritom na teorijski okvir i pretpostavke epistemologije vrlina. U drugom dijelu istražujem tradicionalnu opreku između kritičkog mišljenja i povjerenja u epistemičke autoritete u čijim je korijenima konceptualna veza kritičkog mišljenja i epistemičke autonomije. U trećem dijelu pokušavam pokazati da povjerenje u epistemičke autoritete (stručnjake) nije u suprotnosti s epistemičkom autonomijom i epistemičkom kvalitetom, već je, što- više, u opreci s epistemičkim porocima epistemičkog egoizma i neodgovornosti. Također pokušavam istražiti epistemičke i izvanepistemičke razloge zbog kojih je kritičko mišljenje suprotstavljeno povjerenju u stručnjake. Članak zaključujem ukazujući na porazne epistemičke posljedice koje u kulturi neznanja ima pogrešno izjednačavanje kritičkog mišljenja sa samostalnim formiranjem vjerovanja. Naime, tvrdim da unutar raširene kulture neznanja, kritičko mišljenje shvaćeno u opreci prema epistemičkim autoritetima ne samo što dobiva neprihvatljivo značenje već rezultira ozbiljnom krizom prosvijećenosti.
PDF
