U radu se analizira pitanje odnosa gradonačelnika i direktora gradske uprave s jedne strane te gradonačelnika i dogradonačelnika s druge strane. Posebna se pozornost poklanja podjeli njihovih ...ovlasti. Razmatraju se i stajališta gradonačelnika i dogradonačelnika o funkciji dogradonačelnika. Nadalje, potvrđuje se pretpostavka da sadašnji zakonodavni okvir koji regulira imenovanje i nadležnosti direktora gradske uprave i dogradonačelnika nije sasvim primjeren. Na temelju analize podataka i rezultata dobivenih anketom provedenom među gradonačelnicima, direktorima gradske uprave i dogradonačelnicima slovenskih lokalnih jedinica, analiziraju se problemi funkcioniranja tih aktera. Očito je da važeće slovensko zakonodavstvo podržava konsolidaciju položaja i ovlasti gradonačelnika, budući da on može po volji imenovati, razriješiti i odrediti ovlasti najvišeg službenika lokalne jedinice kao i dogradonačelnika.
Složeni odnosi u poslovima zaštite na radu ne mogu se obaviti bez subjekata koji imaju specifičan položaj i posebna prava, obveze i odgovornosti po Zakonu o zaštiti na radu.
U ovom radu piše se o: ...ovlašteniku poslodavca, ovlaštenoj osobi, povjereniku radnika za zaštitu na radu, specijalistu medicine rada, stručnjaku zaštite na radu i odboru za zaštitu na radu u odnosima zaštite na radu.
Kako bi bili relevantni u društvu, arhivisti trebaju promovirati zbirke i gradivo koje se čuva u arhivima. Organizacijom javnih programa arhivi ostvaruju interakciju s korisnicima i javnošću te ...stvaraju imidž ustanove. Rad se bavi ulogom javnih programa u procesu modernizacije arhivističke prakse. Cilj je rada utvrditi dostupnost i kvalitetu informacija o događajima u organizaciji hrvatskih državnih arhiva na web-stranicama. Javni programi mobiliziraju dva važna elementa arhivističke prakse: arhivsko gradivo i korisnike i kao takvi postaju idealno sredstvo za ostvarivanje odnosa s javnošću. U Hrvatskoj se arhivisti još uvijek pitaju trebaju li arhivima odnosi s javnošću ili ne, dok su u američkim i europskim arhivima ti odnosi integrirani u osnovne arhivske funkcije. Na temelju literature o javnim programima i upravljanju događajima u ovom su radu identificirane ključne komponente potrebne za planiranje i implementaciju uspješnih javnih programa: izvor financiranja, usklađenost s godišnjim planom rada, jasni ciljevi programa, definirana ciljana publika, suradnja i potpora lokalne zajednice i evaluacija rezultata.
U radu se istražuju odnosi između središnje i lokalne uprave u belgijskoj regiji Flandriji. Posljednjih godina često se raspravljalo o veličini općina, njihovim nadležnostima i načinu na koji ...surađuju u međuopćinskim tijelima. Započinje se kratkim povijesnim pregledom. Belgijske su se regije tijekom 1960-ih i 1970- ih suočile s opsežnom operacijom amalgamacije kojom se smanjio njihov broj s više od 2.000 na adašnjih 589 općina. Postignuto je političko primirje koje je trajalo više godina, no na nizozemskom govornom području zemlje rasprave o organizaciji unutarnjeg ustrojstva države nikada nisu prestale. U radu se ukratko opisuju mnogobrojni pokušaji postizanja strukturnog dijaloga između
flamanskih vlasti i 308 flamanskih općina. Nakon toga slijedi osvrt na politiku trenutnih flamanskih vlasti prema općinama. Veličina općina se ponovno preispituje i više nego što je to prije bio slučaj. Dodjela dodatnih adležnosti općinama služi kao nagrada i poticaj općinama na spajanje, uz financijske poticaje. Ipak, zasad se ova politika pokazala neuspješnom. Lokalni političari gotovo uopće ne podržavaju dobrovoljno spajanje. U radu se spominju primjeri drugih zemalja koje su provele teritorijalne reforme. Ti primjeri mogu poslužiti kao inspiracija i iz njih se mogu izvući pouke primjenjive u Flandriji i drugdje.
Razdoblje europskih odnosa između 1946. i početka 1990-ih godina posve je u znaku naglašene dvostranosti: s jedne strane, sve je opterećeno odnosima sigurnosti/nesigurnosti, koji su zapravo ...najvažniji životni okvir i tada jedina mjera stvarima, a s druge strane – iz toga slijedi i prirodna posljedica, a to je: bitna uključenost Europe/Sredozemlja u globalne geostrateške odnose Istoka i Zapada
Prijedlozi kao vrsta riječi otvaraju mnoga pitanja o vezi leksičkih i funkcionalnih riječi
i njihovu mjestu u leksikonu jezika (Jolly 1991, Šarić i Reindl 2001). Iako se često
definiraju kao ...funkcionalne jedinice jezika, prijedlozi pokazuju: a) sustavne semantičke
odnose, odnosno sinonimiju, polisemiju i antonimiju i b) veliku raznolikost njihovih leksičkih
i funkcionalnih uporaba koja upućuje na složene odnose njihovih obilježja u jezičnom sustavu
i kontekstualnih modifikacija koje sudjeluju u oblikovanju njihovih značenja. Međuleksički
odnosi, poput antonimije, većinom se usredotočavaju na opise punoznačnih riječi poput imenica,
pridjeva i glagola, izostavljajući sustavan opis antonimije u drugim vrstama riječi kao što
su prijedlozi (e.g. Lyons 1977, Cruse 1986, Jones et al. 2012). Stoga je cilj rada ponuditi
opis prijedložne antonimije koristeći se metodama razvijenim za identifikaciju antonima u
korpusima, poglavito metode supojavljivanja antonima u različitim kontekstima. U skladu s
kognitivnolingvističkim pristupom antonimija se definira kao prototipno ustrojena kategorija
utemeljena na konceptualnim strukturama, kao i na kontekstualnim modifikacijama (Paradis i
sur. 2009). Prijedložni antonimski parnjaci grupirani su u tri kategorije na temelju primarnih
domena kojima pripadaju te konceptualnih struktura koje motiviraju razvoj njihovih opozicija,
prostorni (direkcionalni i lokacijski), vremenski te nedimenzionalni antonimi. Za svaku kategoriju
antonima raspravlja se o različitim konceptualnim strukturama kao temelju za uspostavu odnosa
suprotnosti te kontekstnim modifikacijama koje utječu na ovaj međuleksički odnos. Antonimija
se tako kao međuleksički odnos proučava s obzirom na složenosti unutarleksičkih, odnosno
polisemnih struktura prijedloga, kao i sintagmatskih odnosa koji je odražavaju i motiviraju.
Takav se međuodnos sintagmatskih i paradigmatskih odnosa promatra kao indikator složenih
odnosa između jezičnog sustava i jezične uporabe.
Članak prikazuje glavne rezultate kvalitativne analize anotirane bibliografije o etničkim odnosima u Hrvatskoj nakon 1989., koju je priredila Ivana Đurić sa Srednjoevropskog sveučilišta (CEU), ...Odsjeka za jugoistočne evropske studije (Budimpešta). Bibliografija je odabrani uzorak akademske literature (50 knjiga i 58 članaka) čiji su autori, uz nekoliko iznimaka, hrvatski znanstvenici s područja društvenih i političkih znanosti, a tiskana je između 1989. i 1998. Odabrano je pet glavnih kriterija klasifikacije koji “najbolje” opisuju glavni tok akademskog interesa u Hrvatskoj i za Hrvatsku tijekom posljednjeg desetljeća. To su teme koje se bave: 1. etničkim identitetom, 2. nacionalizmom i etničkim sukobima, 3. ratnim i ljudskim stradanjima vezanim uz rat, 4. ljudskim i etničkim pravima i pravima manjina, i 5. multikulturalizmom i demokracijom. S iznimkom nekoliko naslova (11 jedinica), recenzent smatra anotiranu bibliografiju potpunom, s uobičajenim knjižničnim podacima za pretraživanje, reprezentativnom zbog širokog spektra disciplina, balansiranom u odabiru i zato poučnom kako za studente, tako i za istraživače moderne hrvatske akademske literature. Niz kompleksnih (multivarijantnih) statističkih zaključaka izvučeno je iz baze podataka te podvrgnuto analizi sadržaja i relevantnim kvantitativnim metodama. Prvo, odabrana akademska literatura najčešće se bavila temama koje se odnose na etnički identitet (40%), zatim na etničke sukobe (28%) i ljudska prava (14%), tim redoslijedom. Drugo, otkriven je statistički znatan pomak akademskog interesa tijekom posljednjih deset godina od problema etničkog identiteta i sukoba prema temama multikulturalizma i ljudskih prava. Prilično indikativno, oko 2/3 bibliografije bavi se temama koje su relevantne isključivo za Hrvatsku, dok su reference za ostale susjedne zemlje raštrkane i marginalne, uključujući države sljednice bivše Jugoslavije. Zbog toga se bibliografija u cjelini ne može smatrati reprezentativnom za etničke odnose u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije, kao ni za multietničke probleme u ostalim susjednim zemljama, primjerice Mađarskoj ili Italiji. Bibliografija također sadržava mnogo socioloških, povijesnih i političkih znanstvenih publikacija (preko 55%), dok se reference za ostala područja pojavljuju mjestimično (primjerice psihologija, antropologija). Znakovitim se čini i razmjerno visok postotak radova s NA (neutvrđenom) klasifikacijom discipline (17%) što se, s druge strane, može uzeti kao “indeks” za multidisciplinarne pristupe. U raspravi autor objašnjava činjenicu da akademsko istraživanje i kritička evaluacija glavnih javnih događaja može predstavljati važan dio povijesnog bilježenja društvenih djelovanja koja se odnose na ljudska prava i društvenu pravdu u različitim vremenima i za različite etničke i nacionalne skupine kao condicio sine qua non u izgradnji pravednijega i mirotvornijega multietničkog društva na povijesnim teritorijima srednjoistočne Europe, kao što je Hrvatska.
Povezanost odnosa s vršnjacima i školskog postignuća u djetinjstvu dobro je istražena i dokazana. Istraživanja u adolescenciji nisu jednoznačna i uglavnom su usmjerena na učenike u razdoblju rane ...adolescencije. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi odnos različitih mjera odnosa s vršnjacima (socijalnapreferencija, socijalni utjecaj i percipirana popularnost) i školskog postignuća te provjeriti medijacijsku ulogu samohendikepiranja.Također je ispitivano razlikuju li se učenici s obzirom na različit sociometrijski status u školskom postignuću i samohendikepiranju. U istraživanju je sudjelovalo 534 učenika iz Slovenije. Nije dobivena povezanost između mjera odnosa s vršnjacima, samohendikepiranja i školskog postignuća. Rezultati istraživanja pružaju određene dokaze o neovisnost socijalne i školske izvedbe u srednjoj adolescenciji i ukazuju da se postojeća povezanost u djetinjstvu i ranoj adolescenciji ne može generalizirati na razdoblje srednje adolescencije.
U članku se tvrdi da je tradicionalno kinesko društvo karakterizirala “struktura dijela i cjeline” u kojoj se vrijednost pojedinca mjerila prema njegovoj vrijednosti za društvo. U Europi, počevši od ...sredine petnaestog stoljeća, razvilo se društvo kojeg je karakterizirala “struktura jednog i mnogih”. U takvome društvu pojedinac slobodno bira u koje se organizacije uključuje. Čovjek se počeo smatrati kreativnim djelatnikom u povijesti a osobna sloboda shvaćena je kao nužan preduvjet za kreativno djelovanje. Usporedno s razvojem kapitalizma, suvremeno kinesko društvo obilježava pomak od tradicionalne “strukture dijela i cjeline” prema “strukturi jednog i mnogih”. Analizirajući neka osobna stajališta pojedinaca te internetskih autora, u članku se istražuje promjena mjesta pojedinca u suvremenom kineskom društvu.
U radu se razmatraju vijesti o Morlacima koje su prikupljene proučavanjem arhivske građe šibenske provenijencije iz razdoblja između Ciparskoga i Kandijskoga rata (1570. – 1645.). Najviše pozornosti ...posvećeno je trgovačkome i demografskome kontekstu šibensko-morlačkih odnosa, a potom pograničnim sukobima i običajima na šibenskoj dionici mletačko-osmanskoga krajišta. U posebnim se prilozima na kraju rada donose popisi Morlaka zabilježenih u suvremenim spisima šibenskih notara i šibenskim matičnim knjigama.
PDF
