Mišići triceps brachii i gluteus biceps analizirani su kako bi se ocijenio učinak dodataka prehrani na zrenje janjećeg mesa. Ukupno 48 janjadi pasmine Santa Inês imalo je početnu prosječnu tjelesnu ...masu 15 kg, a nakon pet mjeseci različite prehrane prosječna je tjelesna masa bila 32 kg. Životinje su razmještene na 16 pašnjaka s rezidualnim indeksom lisne površine 2,6, pod jednakim uvjetima, pri čemu su 24 životinje dobivale dodatke prehrani. Uzevši u obzir indeks lisne površine te dodatke hrani formirano je osam skupina koje su uspoređene faktorijalnom analizom. Kriterij za klanje bila je dob životinja. Povećana oksidacija lipida ustanovljena je nakon sedam dana zrenja mesa mišića triceps brachii i gluteus biceps. Vrijednosti gubitaka nastalih kuhanjem i spososbnost zadržavanja vode povećale su se s duljinom zrenja te su u m. gluteus biceps bile više, 29,40 % odnosno 71,30 %. Dodaci prehrani podrazumijevaju povećane troškove proizvodnje, ali njihova uporaba omogućuje bolje kvantitativne i kvalitativne značajke, s ciljem da se zadovolji tržište. Dodaci prehrani skraćuju rok trajanja mesa, povećavaju oksidaciju lipida za vrijeme zrenja te utječu na svjetloću i žutilo zbog čega potrošači mogu dvojiti pri kupnji mesa.
U radu se opisuje postupak dobivanja površinskog sloja primjenom karbonitriranja i karbonitriranja s oksidacijom uz pomoć suvremene i ekološke metode poznate kao ZeroFlow. Istraživanje je provedeno ...uporabom čelika HS 6-5-2. Primijenjena je jednokomponentna nitrificirajuća atmosfera amonijaka NH3. Postupak se vodio na temperaturi 570 °C. Na čeliku su nastali difuzijski slojevi. Debljina slojeva dobivenih tijekom mikrostrukturnog istraživanja bila je od oko 125 μm nakon karbonitriranja s oksidacijom do oko 187 μm nakon karbonitriranja. Površinska hrapavost HV1 bila je najviša za karbonitrirani sloj - 1027 HV1, dok je u slučaju karbonitriranja s oksidacijom iznosila 1018 HV1. Kad se radi o površinskoj tvrdoći HV30, ona je za karbonitrirani sloj bila na nivou od 813 HV30, a kod karbonitriranja s oksidacijom iznosila je 795 HV30. Rezultati ispitivanja površinske tvrdoće ukazuju na otvrdnjavanje površinskog sloja.
In the theoretical part of this thesis, the most relevant literature data on chemical composition, properties, molecular and supramolecular structure of hemp fibers as well as reactivity of their ...accompanying substances and modification procedures are reviewed. Taking into account the heterogeneous chemical composition of hemp fibers with cellulose as a main component, the development of native cellulose model, the cellulose alomorphisms, types of crystal lattices and the reactivity of native cellulose towards different chemical reagents are described in detail. This review was the basis for the experimental part, i.e. the selection of appropriate procedure for modification of hemp fibers. In addition to cellulose, different accompanying substances (water-soluble substances, fats, waxes, pectins, lignin and hemicelluloses) are defined (chemical composition, reactivity) and their influence on the reactivity of cellulose was analyzed. The developed procedures for modification of hemp fibers so far are described with particular emphasis on the induced overall fiber changes. These changes mainly correspond to chemical composition, structure, physico-chemical and electro-physical properties of hemp fibers. In experimental part, influence of parameters of chemical modification of hemp fibers (17.5 % NaOH, at room temperature, for 5, 10, 20, 30 and 45 minutes, in an attempt to gradually remove hemicelluloses and 0.7 % NaClO2, at boiling temperature, for 5, 15, 30 and 60 minutes, in an attempt to gradually remove lignin), on their chemical composition, structures, physico-chemical properties and electrophysical properties, was studied. Hemicelluloses removal increases the moisture sorption and decreases the water retention values of hemp fibers, while lignin removal decreases the moisture sorption and increases the water retention ability of hemp fibers. Also, the capillary properties of hemp fibers are improved, i.e. capillary rise height of modified fibers is increased up to 2.7 times in relation to unmodified fibers. Good sorption properties and changes in the structure of modified hemp fibers, allow the use of these fibers for sorption of heavy metals ion from their water solution. Results of modification of hemp fibers were a high level of divisibility, which showed with values of fineness. Modified hemp fibers have higher flexibility and in some cases tensile properties are improved. Volume electric resistance of alkali modified hemp fibers are decreased, but for oxidizing hemp fibers values of volume electric resistance are almost like as the unmodified fibers. Changes of physico-chemical and electrophysical properties are result of removing of hemicelluloses from interfibrillar region and lignin from middle lamelae, which influence on space arrangement and orientation of fibriles, and on structure and microporosity of fibers. This research results have enabled to recognize fundamentally the issues relevant for processing and using of hemp fibers and products from these fibers.
U teorijskom delu rada su sistematizovani najznačajniji literaturni podaci u vezi sa hemijskim sastavom, reaktivnošću pratećih supstanci, molekulskom i nadmolekulskom strukturom, svojstvima i postupcima modifikovanja vlakana konoplje. Obzirom na to, da vlakna konoplje imaju heterogen hemijski sastav u kome preovlađuje celuloza, u teorijskom delu je prvo ukazano na: naučni razvoj modela strukture nativne celuloze, celulozne alomorfizme i oblike kristalnih rešetki, kao i na reaktivnost nativne celuloze prema različitim reaktivima, što predstavlja osnovu za eksperimentalni deo ovog rada, tj. izbor odgovarajućih postupaka modifikovanja vlakana konoplje. Uzimajući u obzir da u hemijskom sastavu vlakana konoplje, kao konstituenti, pored celuloze učestvuju i prateće materije (supstance rastvorne u vodi, masti i voskovi, pektini, odrvenjena komponenta-lignin i hemiceluloze), izvršeno je njihovo definisanje (hemijski sastav, reaktivnost) i objašnjen je uticaj ovih komponenata na reaktivnost celuloze. Kao posebna celina u okviru teorijskog dela doktorske disertacije obrađeni su mogući postupci modifikovanja vlakana konoplje sa posebnim osvrtom na promene koje pri tome mogu nastati. Ove promene se uglavnom odnose na hemijski sastav, strukturu, fizičko-hemijska i elektrofizička svojstva vlakana konoplje. U eksperimentalnom delu doktorske disertacije proučavan je uticaj parametara hemijskog modifikovanja vlakana konoplje (17,5 % NaOH, sobna temperatura, tokom 5, 10, 20, 30 i 45 minuta, u cilju postupnog uklanjanja hemiceluloza i 0,7 % NaClO2, temperatura ključanja, tokom 5, 15, 30 i 60 minuta, u cilju postupnog uklanjanja lignina), na njihov hemijski sastav, strukturu, fizičko-hemijska i elektrofizička svojstva. Parcijalno uklanjanje hemiceluloza dovodi do povećanja sorpcije vlage i smanjenja sposobnosti zadržavanja vode u vlaknima konoplje, dok uklanjanje lignina utiče na smanjenje sadržaja vlage i povećanje sposobnosti zadržavanja vode vlakana. Takođe, dolazi do poboljšanja kapilarnih svojstava vlakana konoplje, jer je ravnotežna visina kapilarnog penjanja tečnosti modifikovanih vlakana povećana i do 2,7 puta u odnosu na nemodifikovana vlakna konoplje. Dobra sorpciona svojstva i promena u strukturi modifikovanih vlakana konoplje, omogućavaju upotrebu ovih vlakana za sorpciju jona teških metala iz njihovih vodenih rastvora. Rezultat modifikovanja vlakana konoplje je visok stepen njihove deljivosti, što pokazuju vrednosti za finoću. Gipkost ovih vlakana je takođe povećana, a u nekim slučajevima je poboljšana i njihova jačina. Zapreminska električna otpornost alkalno modifikovanih vlakana konoplje je povećana, dok je za oksidisana vlakna skoro ista kao kod polaznih vlakana. Na sve ove promene u velikoj meri je uticalo uklanjanje hemiceluloza iz interfibrilarnih oblasti i lignina iz srednje lamele vlakana konoplje, što je imalo uticaj na prostorni raspored i orijentisanost fibrila, a samim tim i na strukturu i mikroporoznost vlakana. Dobijeni rezultati istraživanja su omogućili da se sa fundamentalnog aspekta sagleda problematika bitna za preradu i upotrebu vlakana konoplje i proizvoda dobijenih od ove vrste vlakana.
Cilj rada bio je evaluirati kemijski sastav destilata dobivenih od vina s manom. Istraživan je kemijski sastav destilata dobivenih od vina sorte Chardonnay kod kojeg je utvrđena mana oksidacije u ...mirisu. Destilacija vina provedena je pomoću jednostavnog destilacijskog uređaja primjenom dvostruke destilacije uz odvajanje različite količine prve frakcije destilata. Hlapivi spojevi vina i vinskih destilata (acetaldehid, etil-acetat, metanol te viši alkoholi uključivo n-propanol, izobutanol i amilni alkoholi) određeni su metodom plinske kromatografije, a njihove koncentracije uspoređene su s vrijednostima koje su propisane ili se preporučuju za vinske destilate. Dobiveni rezultati ukazuju kako oksidirano vino i od njega dobiveni destilati prema nekim parametrima kemijskog sastava odstupaju od vrijednosti koje se preporučuju u proizvodnji visoko kvalitetnih vinskih destilata. Koncentracije acetaldehida u destilatima dobivenim dvostrukom destilacijom bile su znatno više od praga njegove senzorne detekcije i iznosile su 600-669 mg/L a.a. ovisno o varijanti pokusa. Ostali parametri kemijskog sastava vinskih destilata bili su u granicama propisanih vrijednosti i u skladu s literaturnim podacima.
Fenolni spojevi, poput primjerice katehola, dospijevaju u okoliš iz različitih industrija i predstavljaju ozbiljni ekološki problem. U ovom radu istraživana je mogućnost primjene djelomično ...pročišćene polifenol oksidaze (PPO) iz jabuke u bioremedijaciji različitih fenolnih onečišćujućih tvari. S ciljem optimiranja procesnih uvjeta, određeni su optimalni pH i temperatura za aktivnost PPO-a. Za provjeru mogućnosti primjene PPO-a u obradi otpadnih voda, mjeren je afinitet PPO-a prema različitim fenolnim spojevima kao i utjecaj nekih soli i organskih otapala na njenu aktivnost.
Djelomično pročišćen PPO ima maksimalnu aktivnost pri pH 6,8 i 25 25 °C, a više od 85 % maksimalne aktivnosti pokazuje u području pH od 5 do 8, a više od 90 % svoje maksimalne aktivnosti u temperaturnom rasponu od 10 to 50 °C.
Pokazano je da PPO ima veći afinitet prema različitim difenolnom spojevima, dok ne pokazuje afinitet prema monofenolnim spojevima. Natrijev tetraborat dekahidrat ima mali inhibitorni učinak na aktivnost PPO-a, dok utjecaj organskih otapala (φ = 5 %) uzrokuje 40 %-tni gubitak aktivnosti PPO-a. Oksidacijom katehola pomoću PPO-a pri optimalnim procesnim uvjetima u kotlastom reaktoru tijekom samo 5 minuta postignuta je 25 %-tna konverzija. Na temelju provedenih rezultata moguće je zaključiti da djelomično pročišćen PPO ima odgovarajući potencijal za primjenu u obradi otpadnih voda.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
S ciljem utvrđivanja specifičnosti tehnologije prerade te standardizacije tehnologije i kvalitete tradicionalne dalmatinske pečenice, u tri preradbena objekta na području Dalmacije provedena su ...istraživanja odlika tehnologije prerade, fizikalnih svojstava sirovine i gotovog proizvoda te je kao pokazatelj ispravnosti proizvoda i primijenjene tehnologije, utvrđena razina lipidne oksidacije tradicionalne dalmatinske pečenice. Tijekom provedbe istraživanja evidentirani su detalji tehnoloških postupaka koji se u sva tri objekta provode na isti ili vrlo sličan način te postupci specifični za svaki objekt (duljina faze soljenja: objekt A i C – 3 dana, objekt B – 7 dana; duljina faze sušenja/zrenja: objekt A – 45 dana, objekt B – 49 dana, objekt C – 64 dana) kao i mikroklimatski parametri u objektima (temperatura, vlažnost i strujanje zraka). Na temelju utvrđenih razlika u tehnologiji izvršeno je grupiranje uzoraka pečenice u 7 grupa raspoređeno u 3 objekta: 1. Nitritna sol (NS), <3,5kg (početna masa), 3+45 d (faza soljenja + faza sušenja/zrenja u danima); 2. Morska sol (MS), početna masa >3,5 kg, 3+45 d; 3. NS, <3,5 kg, 7+49 d; 4. Nitritna sol+začin (NS+Z); >3,5 kg, 7+49 d; 5. NS+Z; <3,5 kg, 7+49 d; 6. NS+Z; >3,5 kg, 7+49 d; 7. MS, >3,5 kg, 3+64 d). Tijekom prerade su praćeni sljedeći tehnološki parametri: kvaliteta sirovine (podrijetlo, početna masa, pH) kalo po pojedinim fazama prerade (soljenje i sušenje/zrenje), ukupni kalo prerade, kvaliteta zrele pečenice (masa, duljina, pH, a w ) te je na temelju TBA testa utvrđena lipidna oksidativna stabilnost zrele dalmatinske pečenice. Analizom rezultata istraživanja je utvrđeno: tehnologija prerade se razlikuje po objektima u načinu soljenja (satojcima salamure i duljini faze soljenja) i duljini faze sušenja/zrenja; kvaliteta sirovine je uglavnom bila ujednačena (meso svinja klase E ili S, slične pH vrijednosti – prosjek 5,39), sličnih početnih masa (od 3,52 kg u objektu B do 3,81 kg u objektu A), osim u objektu C (4,5 kg); značajne razlike (P<0,05) u kalu sušenja/zrenja (S/Z) i ukupnom kalu (U) prerade utvrđene su između objekta A (kalo-S/Z 30,89%; kalo-U 32,78%) te objekata B (kalo-S/Z 39,18%; kalo-U 43,07%) i C (kalo-S/Z 40,43%; kalo-U 42,09%); pH zrele pečenice je bio sličan u sva tri objekta i svim grupama uzoraka; značajno veći a w utvrđen je u pečenici iz objekta A (0,93) u odnosu na objekte B (0,88) i C (0,87); udio malonaldehida u uzorcima pečenice bio je značajno veći u objektu C (0,31 mg/kg) nego u objektima B i A što može biti posljedica specifičnosti u tehnologiji prerade (najdulja faza sušenja/zrenja i soljenje isključivo morskom solju u objektu C). S obzirom da se dalmatinska pečenica u većini faza prerade (osim faze soljenja/salamurenja) proizvodi u prirodnim mikroklimatskim uvjetima, sudeći prema ostvarenoj razini aktivnosti vode, kao i niskoj razini lipidne oksidacije u zrelom proizvodu, može se zaključiti da je tradicionalna dalmatinska pečenica siguran proizvod koji zadovoljava sve uvjete propisane za trajne suhomesnate proizvode. No, s obziroma na razlike u proizvodnji, svakako u tom pravcu treba nastaviti istraživanja kako bi se standardizirala tehnologija te ujednačila i unaprijedila kvaliteta dalmatinske pečenice.
U radu je ispitan utjecaj različitih tipova zeolitnih nosača na aktivnost i stabilnost Cu/ZSM5, Cu/Y i Cu/X katalizatora korištenih za obradu fenolne (modelne) otpadne vode vodikovim peroksidom. ...Katalizatori su pripravljeni ionskom izmjenom komercijalnih ZSM5, Y i X zeolita. Karakterizacija katalizatora je obuhvaćala rendgensku difrakcijsku analizu (XRD), skenirajuću elektronsku mikrografiju (SEM), infracrvenu spektroskopiju (FTIR), elementarnu analizu (AAS) te određivanje specifične površine standardnom BET metodom. Reakcija je provođena u šaržnom reaktoru pri atmosferskom tlaku, različitim temperaturama (323 K – 353 K), konstantnoj koncentraciji fenola (0,01 mol dm-3) i vodikovog peroksida (0,1 mol dm-3) te masi katalizatora (0,5 g dm-3). Djelotvornost katalizatora praćena je preko konverzije fenola, ukupnog organskog ugljika te skidanja bakra s nosača. Utvrđeno je da je Cu/X katalizator aktivniji i stabilniji od Cu/Y i Cu/ZSM5 katalizatora te da je pri blagim reakcijskim uvjetima pogodan za obradu fenolne otpadne vode.
Kao obnovljivo i alternativno gorivo, biodizel je u posljednjih petnaestak godina predmet brojnih istraživanja, između ostalog i ispitivanja utjecaja na performanse motora i motornih ulja. Upotreba ...biodizela ima cijeli niz prednosti, međutim, biodizel pokazuje i neke nedostatke koji su uočeni njegovom primjenom.
Primjenom biodizela dolazi do njegovog akumuliranja u ulju, a time i do razrjeđenja ulja. Prekomjerno razrjeđenje ulja može stvoriti probleme pri radu motora. Zbog akumuliranja biodizela u ulju dolazi do pada viskoznosti ulja, stvaranja povećane količine oksidacijskih produkata, taloga i pogoršanja niskotemperaturnih osobina. Pored toga, razrjeđenje motornog ulja može utjecati na skraćenje intervala zamjene ulja, efikasnost djelovanja paketa aditiva, kao i pojačanu koroziju, i to prije svega obojenih metala. U ovom radu je praćen utjecaj biodizela na kvalitetu motornog ulja kod provođenja visokotemperaturnog motornog testa. Za ispitivanje je korišteno motorno ulje viskozitetne gradacije SAE 15W-40. Ispitivano motorno ulje ispunjava zahtjeve o kvaliteti vodećih proizvođača motora, kao što su: MB, MAN, VOLVO. Ispitivanje je obavljeno na motoru uz točno definirane uvjete rada. Kao pogonsko gorivo je korištena mješavina dizela i biodizela. Paralelno je ispitivan utjecaj biodizela na koroziju obojenih metala (Pb, Cu, Sn), kao i utjecaj biodizela na procese oksidacije ulja.
U radu je ispitan utjecaj dodatka sušenih sjemenki tara gume (Caesalpinia spinosa), na pH-vrijednost, kalo kuhanja, oksidaciju lipida, stabilnost boje i teksturu svinjskog mesa tijekom 21 dana ...skladištenja na temperaturi od 4 °C. Smjesi mljevenog mesa dodano je 0,02; 0,04 i 0,08 % praha sjemenki tara gume, te je njihova antioksidacijska aktivnost uspoređena sa sintetskim antioksidansom, butiliranim hidroksianisolom (BHA), i kontrolnim uzorkom (bez dodatka antioksidansa). Utvrđeno je da je dodatak 0,02 % praha tara gume učinkovito usporio oksidaciju lipida tijekom skladištenja, kao i BHA (0,02 %). Rezultati pokazuju da se dodatkom praha tara gume pojačao intenzitet crvene boje mesa. Uzorak mesa s dodatkom 0,02 % tara gume zadržao je crvenu boju nakon izlaganja svjetlu tijekom 48 sati pri 4 °C. U usporedbi s kontrolnim uzorkom, uzorci s dodatkom praha tara gume imali su mekšu teksturu. Dobiveni rezultati potvrđuju mogućnost primjene praha tara gume kao prirodnog funkcionalnog sastojka za poboljšanje kakvoće i produljenje roka trajanja proizvoda od svinjskog mesa.
PDF
