Antioksidacijska svojstva kvasaca zaostalih u talogu nakon fermentacije ovise o njihovoj potrošnji otopljenog kisika. U radu je ispitan kapacitet potrošnje kisika suspendiranih stanica šest ...komercijalnih sojeva kvasca neinvazivnom metodom pomoću fluorescentnog senzora u vinskom talogu dobivenom nakon fermentacije modelne alkoholne otopine, bijelih i crnih vina. U modelnoj je otopini potrošnja kisika ovisila o soju i količini kvasaca, koncentraciji sumporovog dioksida i temperaturi. U crnim je vinima potrošnja kisika bila nešto manja nego u bijelim. Povećanjem koncentracije slobodnog sumporovog dioksida potrošnja se kisika smanjila, pa je zaključeno da se vinski talog i sumporov dioksid ne mogu istodobno koristiti kao antioksidansi u vinu. Međutim, utvrđeno je da potrošnja kisika u 25 slučajno odabranih uzoraka bijelog vina proizvedenih u komercijalnim uvjetima prvih šest mjeseci nakon fermentacije nije bitno ovisila o soju i količini kvasaca, koncentraciji sumporovog dioksida ili temperaturi, pa je u tim vinima bilo teško predvidjeti stvarni antioksidacijski učinak kvasaca. Kvasci iz taloga bijelih vina potrošili su od 0 do 47 % otopljenog kisika. Iako ukupan kapacitet potrošnje kisika nije ograničio uporabu kvasaca u komercijalnoj proizvodnji vina, s vremenom se potrošnja kisika smanjila i djelomično, ali ne u potpunosti, zaustavila kemijsku oksidaciju vina.
Oksidacija masti u ribi i ribljim proizvodima povezana je s razvojem užeglosti i produkata oksidacijskog kvarenja. Zbog visokog sadržaja
višestruko nezasicenih masnih kiselina ribe su osjetljive na ...oksidaciju masti tijekom manipulacije, obrade i pohrane. Produkti
oksidacije mogu promijeniti kvalitetu hrane: boju, teksturu, okus i miris te imati nepovoljno djelovanje na zdravlje covjeka. Najcešce
korištena metoda za mjerenja stupnja oksidacije masti u ribi i ribljim proizvodima nastale tijekom prerade i/ili skladištenja je odreivanje
sekundarnih produkata lipidne oksidacije npr. malondialdehida, tiobarbiturnim testom, tj. spektrofotometrijsko odreivanje
ružicasto uorescentnog tiobarbiturna kiselina-malondialdehid kompleksa. Zbog svoje jednostavnosti metoda je zadržana unatoc
nedostacima.
Svrha je ovoga rada bila odrediti utjecaj glavnih tehnoloških parametara na indeks kakvoće funkcionalnih napitaka dobivenih iz sirutke i obogaćenih s 0,2 % hladno prešanog lanenog ulja, bogatog ...omega-3 masnim kiselinama. Ispitani su sljedeći parametri: udjel masnih kiselina, peroksidni i anisidinski broj, kiselost, sedimentacija, te senzorska svojstva napitaka od sirutke. Utvrđeno je da laneno ulje utječe na promjenu senzorskih, fizikalnih i kemijskih svojstava napitka. Pronađene su velike količine oleinske (18,97 %) i α-linolenske (54,82 %) kiseline, te zanemarive količine palmitinske (4,79 %) i miristinske (0,04 %) kiseline. Rezultati pokazuju da napitak od sirutke obogaćen lanenim uljem ima povoljan omjer n6/n3 polinezasićenih masnih kiselina te dobar aterogeni i trombogeni indeks. Dodatak stabilizatora i pasterizacija napitka nisu utjecali na njegova senzorska svojstva i kiselost. Najveći su peroksidni broj (2,36 meq O2/kg) i kiselost (0,34 %) imali uzorci s pH-vrijednosti od 4,0 nakon 30 dana skladištenja pri temperaturi od (6±1) °C. Izrazito negativna korelacija utvrđena je između udjela polinezasićenih masnih kiselina i anisidinskog broja (R=-0,871; p<0,05), peroksidnog broja (R=-0,728; p<0,05), te kiselosti (R=-0,948; p<0,05).
Plod tršlje (Pistacia lentiscus) koristi se kao dodatak tradicionalno proizvedenim ciparskim kobasicama. Svrha je ovoga rada bila ispitati djelovanje ekstrakata tršlje kao prirodnih dodataka ...kobasicama. Prvo je određen udjel fenola u ekstraktima ploda i lista te je izmjerena njihova antioksidacijska aktivnost. Rezultati pokazuju da je lišće tršlje bogatije polifenolnim antioksidansima od plodova, a za njihovu je ekstrakciju najbolje upotrijebiti metanol. Zatim je ispitan antioksidacijski i antimikrobni učinak metanolnih ekstrakata (300 mg/kg) u kobasicama od svinjskog mesa. Peroksidni i kiselinski brojevi te koncentracija reaktivnih spojeva tiobarbiturne kiseline potvrđuju da se dodatkom oba ekstrakta smanjila oksidacija lipida u kobasicama na temperaturi skladištenja od 4 °C. Nakon pet dana skladištenja je u uzorcima kobasica s ekstraktima tršlje u usporedbi s kontrolnim uzorkom znatno smanjen ukupni broj živih stanica mikroorganizama, pri čemu je ekstrakt lišća imao bolji inhibicijski učinak. Nakon deset dana skladištenja nisu uočene bitne razlike u inhibicijskom učinku između ekstrakta ploda i lišća. Iz dobivenih rezultata moguće je zaključiti da se ekstrakti ploda i lišća tršlje mogu primijeniti za sprečavanje oksidacije lipida i produljenje trajnosti tradicionalnih kobasica od svježeg svinjskog mesa.
Oksidacija masti glavni je čimbenik smanjenja kvalitete hrane, osobito u mesnim proizvodima. Cilj je ovog rada bio istražiti učinke salamurenja na aktivnost katalaze i glutation peroksidaze i ...pokazatelje oksidacije lipida u mesu deva za vrijeme pohrane u hladnjaku. Uzorci su bili uzeti od najdužeg leđnog mišića pet odraslih zaklanih mužjaka. Nakon salamurenja uzorci su bili pohranjeni pri 4 °C tijekom 0, 4, 8 i 12 dana. Nije ustanovljena značajna razlika u aktivnosti katalaze i peroksidaze između kontrolne skupine i skupine koja je bila salamurena. Ipak, za vrijeme pohrane došlo je do smanjene aktivnosti glutation peroksidaze, a to je smanjenje bilo veće u kontrolne skupine. Sadržaj vitamina E bio je veći u uzorcima salamurene nego kontrolne skupine. Sadržaj tiobarbiturne kiseline u salamurenim uzorcima bio je manji nego u kontrolnima. Zaključno se može reći da salamurenje devina mesa može smanjiti užeglost zbog oksidacije lipida i sačuvati više hranjivih tvari u mesu, primjerice vitamina E.
Biginellijevom reakcijom, pripravljeni su razliĉito supstituirani derivati 3,4-dihidropirimidinona. Koristeći modelni derivat 124-I-b provedena su opsežna preliminarna ispitivanja u svrhu pronalaska ...odgovarajućih uvjeta aromatizacije sintetiziranih derivata. Opseg preliminarnih ispitivanja potkrepljuje literaturno poznatu ĉinjenicu kako se ovaj tip spojeva vrlo teško aromatizira. Rezultat istraţivanja u sklopu ove doktorske disertacije urodio je ĉetirima novim, do sad nepoznatim metodama aromatizacije 3,4-dihidropirimidinona. Efikasna, brza i selektivna metoda aromatizacije razvijena je uz molekularni jod i kalijev t-butoksid u suhom tetrahidrofuranu pri sobnoj temperaturi (konverzija 80 % - 100 %). Ispitan je i predloţen mehanizam aromatizacije koji upućuje na nastanak t-butilhipojodita kao aktivne vrste pri reakciji aromatizacije. Aromatizacija 3,4-dihidropirimidinona uz t-butilhidro-peroksid, molekularni jod i kalijev t-butoksid u t-butilacetatu, pri temperaturi povrata otapala, modificirana je, katalitiĉka verzija prethodno opisane metode ĉiji je mehanizam dehidrogenacije također predloţen. Zabilježena je konverzija reaktanata u produkte od vrlo visokih 98 % - 100 %. Niz supstituiranih derivata oksidiran je i efikasnom metodom uz t-butilhidroperoksid i kalijev hidroksid uz kalijev jodid kao katalizator. Reakcije su provedene u metanolu pri sobnoj temperaturi (konverzija 98 % - 100 %). Derivati 4-aril-pirimidin-2(1H)-ona dehidrogenirani su u odgovarajuće 4-aril-pirimidin-one metodom uz tetracijanoetilen u acetonitrilu pri povišenoj temperaturi. Aromatizacijom razliĉito supstituiranih derivata ovom metodom postignuta je maksimalna konverzija reaktanata u produkte (100 %). U završnoj fazi istraživanja provedena je i vezana sinteza prva tri koraka pri sintezi rosuvastatin kalcija na 17 razliĉito supstituiranih derivata 3,4-dihidropirimidinona. Ova sinteza ukljuĉuje aromatizaciju 3,4-dihidropirimidinona, aktivaciju dobivenog pirimidinona na položaju 2 azaheterocikliĉke jezgre te reakciju supstitucije tako pripremljenog produkta s odgovarajućim nukleofilom. Sva tri stupnja nadogradnje provedena su u jednoj reakcijskoj tikvici, bez izolacije međuprodukata, uz iskorištenje od 12 % - 71 %.
Differently substituted 3,4-dihydropyrimidinones were prepared using a three component Biginelli reaction. By using a model compound 124-I-b, extensive preliminary research was done in order to find a new appropriate 3,4-dihydropyrimidinone aromatization method. A wide range of reaction conditions, reagents, catalysts and solvents were examined. The scope of the preliminary examination supports the literature known fact that this kinds of compounds are very difficult to be aromatized. The research in the context of this PhD thesis has resulted in four new, so far unknown methods of 3,4-dihydropyrimidinone aromatization. Efficient, rapid and selective aromatization method was developed using molecular iodine and potassium t-butoxide in dry tetrahydrofuran at room temperature (conversion 80 % - 100 %). 3,4-Dihydropyrimidinone aromatization mechanism was proposed. It includes the formation of t-butil hypoiodite as an active species during aromatization. The second aromatization method is catalytic modification of the previously described method - aromatization of 3,4-dihydropyrimidinones using t-butyl hydroperoxide, molecular iodine and potassium t-butoxide in t-butyl acetate at reflux temperature (conversion 98 % - 100 %). The series of differently substituted derivatives were oxidized using on efficient method that includes t-butyl hydroperoxide as an oxidant, potassium hydroxide as a base and potassium iodide as a catalyst. Reactions were carried out in methanol at room temperature (conversion 98 % - 100 %). In the last aromatization method, the 4-aryl-pyrimidin-2(1H)-one derivatives were dehydrogenated to the corresponding 4-aryl-pyrimidine-ones using tetracyanoethylene in acetonitrile at elevated temperatures (conversion 100 %). The final stage was one pot synthesis of the first three steps in the synthesis of rosuvastatin calcium. This synthesis includes 3,4-dihydropyrimidinone aromatization, the activation of dehydrogenated product and a substitution reaction with an appropriate nucleophile. All three stages were carried out in a single reaction flask without isolation of intermediates. The corresponding products were obtained in a yield of 12 % - 71 %, depending on the derivative.
U radu je istraživana mogućnost poboljšanja kvaliteta aktivnog uglja (AU) za upotrebu u sredstvima za ličnu zaštitu respiratornih organa od dejstva amonijaka. Uzorci komercijalnih AU oksidovani su ...različitim količinama rastvora sumporne kiseline, masenih koncentracija 10% i 15%. Na uzorke AU tretirane kiselinom deponovan je zatim bakar-sulfat, metodom dvostruke impregnacije rastvorom bakar-sulfata do početne vlažnosti uzorka. Impregnisani AU ispitanje u sloju u gasnom filtru prečnika 105 mm, čije su visine imale vrednosti od 29 mm do 41 mm, a uslovi su bill: ulazna koncentracija amonijaka -3,5 mg/dm3 (zapreminska koncentracija 0,5%), protok gasne smeše vazduh-amonijak - 30 dm3/min, relativna vlažnost 70% i ambijentna temperatura. Proboj je detektovan kvalitativno, pomoću indikatorskog papirića safenolftaleinom. AU impregnisan novim postupkom obezbedio je u sloju visine 29 mm vreme proboja 108 min, a 160 min u sloju visine 41 mm. / The objective of this paper has been the study of the possibility to enhance the properties of activated carbon (AC) for using it in respiratory protective devices for ammonia removal from the air. The commercial AC samples were oxidized with different amounts of 10% and 15% sulphuric acid solutions. The acid treated AC samples were the loaded with copper sulphate with twofold impregnation by the incipient wetness method. The impregnated AC was tested in a packed bed in the gas filter with a diameter of 105 mm and a bed depth ranging from 29 mm to 41 mm under the following test conditions inlet concentration of ammonia was 3,5 mg/dm3, flow rate of 30 dm3/min at 70% relative humidity and ambient temperature. The breakthrough was detected qualitatively by the phenolphtalein indicator paper. The new impregnated AC reached the breaktrough time of 108 min for a 29 mm bed depth, and 160 min for a bed depth of 41 mm.
Prekomjerno stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) u stanicama uzrokuje ireverzibilne modifikacije proteina, kao što je na primjer karbonilacija, koje utječu na njihovu strukturu i funkciju te ...na stabilnost proteoma. Istraživanja provedena na bakterijama i beskralješnjacima su pokazala postojanje korelacije između oštećenja proteoma i stanične smrti. Cilj ovog rada bio je utvrditi postoji li takva poveznica između stanične smrti i oštećenja proteina imortalnih staničnih linija dobivenih iz primarnog tumora (SW480) i metastaze (SW620) adenokarcinoma debelog crijeva. Izlaganjem staničnih linija oksidativnom stresu utvrdili smo da stanična linija SW620 ima nižu razinu oštećenih proteina od stanica SW480 te je otpornija na oštećenja proteoma izazvanih UVC zračenjem. Razlog povećane otpornosti proteoma stanica SW620 mogla bi biti niska razina ROS-a u odnosu na stanice SW480 i veća stabilnost proteoma. Usporednom analizom proteoma staničnih linija SW480 i SW620 u trenutku kada je smrtnost u populaciji iznosila 90% utvrdili smo da su mogući razlozi povećane osjetljivosti stanica SW480 narušene funkcije sustava za održavanje proteostaze i odstranjivanja oštećenih proteina te smo identificirali proteine koji bi mogli biti potencijalne mete u razvoju protutumorskih terapija.
The excessive production of reactive oxygen species (ROS) in cells induces irreversible protein modifications, carbonylation, that impairs protein structure and function, as well as proteome stability. The correlation between proteome damage and cell death is well established in bacteria and invertebrates and the aim of this research was to investigate the relationship between mortality and protein damage of immortal cell lines derived from primary tumor adenocarcinoma SW480 and its metastasis SW620. We found that SW620 cell line is more resistant to UVC-induced oxidative damage relative to SW480 cells. The reason for greater resistance of SW620 cells could be lower ROS level compared to SW480 and greater proteome stability. The differential analysis of proteomes of two cell lines after 90% UVC-induced mortality shows that SW480 displays greater sensitivity due to the damage of proteome quality system and the ability to remove oxidative damaged proteins. Also, we identified proteins that could be possible targets in anti-cancer therapy.
U radu su ispitana antioksidacijska svojstva alkoholnog ekstrakta sjemenki sikavice (Silybum marianum). Osim toga, istražena je mogućnost primjene ekstrakta u prevenciji oštećenja proteina izazvanih ...Fentonovom reakcijom. Antioksidacijski potencijal alkoholnog ekstrakta sjemenki sikavice ispitan je in vitro pomoću različitih metoda, kao što su: određivanje stupnja peroksidacije lipida, sposobnosti uklanjanja DPPH radikala i reducirajuće snage. Utvrđeno je da su ekstrakti bitno umanjili negativan utjecaj hidroksilnih radikala na strukturu DNA. Prisutnost markera oksidacijskog oštećenja proteina kao što su karbonil proteini te SDS-PAGE elektroforeza potvrdili su da alkoholni ekstrakt sjemenki sikavice uspješno prevenira oksidacijsko oštećenje proteina. Utvrđeno je da sjemenke sikavice imaju i dobru sposobnost uklanjanja DPPH radikala i inhibicije peroksidacije lipida. Zaključeno je da je sikavica bogat izvor antioksidansa i konzervansa, pa se može koristiti kao dodatak hrani. Rezultati pokazuju da sjemenke sikavice povoljno utječu na zdravlje, pa se mogu upotrijebiti za razvoj proizvoda s dodanom vrijednosti.
U radu je istražen utjecaj dodatka organskog selena u hrani na lipidnu peroksidaciju i oksidaciju proteina različitih tkiva Ross 308 tovnih pilića oba spola izloženih 48-satnom gladovanju. Pilići su ...nasumično bili podijeljeni u kontrolnu skupinu (n = 50) hranjenu standardnom hranom za piliće i pokusnu skupinu hranjenu jednakom hranom u koju je dodano 0,3 ppm organskog selena (Sel-Plex®, Alltech, Inc., KY; n = 50). U dobi od 42 dana i nakon 48-satnog gladovanja deset životinja iz obje skupine bilo je usmrćeno te su uzeti uzorci jetre, bubrega i tankoga crijeva. U homogenatima tkiva određena je koncentracija lipidnih peroksida (LPO) i oksidiranih proteina (PCC). Koncentracija PCC u bubrezima i tankom crijevu pokusnih pilića na kraju tova bila je veća nego u kontroli (P<0,05). Nakon gladovanja, u jetri je utvrđena niža koncentracija PCC u obje grupe (P<0,05). Istovremeno, koncentracija PCC u jetri pilića bila je niža u pokusnoj skupini u odnosu na kontrolu (P<0,05). Bubrežni PCC bio je povišen nakon gladovanja kod kontrolnih pilića (P<0,05). Koncentracija LPO u bubrezima pokusnih pilića na kraju tova bila je veća nego u kontroli (P<0,05). Koncentracija LPO u bubrezima i tankom crijevu obiju skupina nakon gladovavnja se smanjila (P<0,05) dok je u jetri pokusne skupine bilapovećana (P<0,05). Rezultati istraživanja pokazuju da dodatak organskog selena u hrani uzrokuje oksidativna oštećenja u bubrezima i tankom crijevu pilića na kraju tova. Gladovanje smanjuje stupanj oksidativnih oštećenja zbog smanjenja intenziteta metabolizma.
PDF
