Važnost obiteljskog ozračja u emocionalnom razvoju i zdravlju djeteta je neupitna. Psiholog Dario Miletić piše o čemu treba voditi računa kako bi obitelj postala mjesto zdravog emocionalnog razvoja ...djeteta.
Važnost obiteljskog ozračja u emocionalnom razvoju i zdravlju djeteta je neupitna. Psiholog Dario Miletić piše o čemu treba voditi računa kako bi obitelj postala mjesto zdravog emocionalnog razvoja ...djeteta.
Istraživanje je provedeno s ciljem provjere utjecaja provođenja programa pozitivne psihologije na optimizam i razredno ozračje učenika četvrtog razreda osnovne škole. U istraživanju je sudjelovalo ...125 učenika iz tri osnovne škole u Zagrebu, odnosno šest razrednih odjela, koji su bili podijeljeni u eksperimentalnu (N=62) i kontrolnu (N=63) skupinu. Program pozitivne psihologije u eksperimentalnoj skupini provođen je jednom tjedno tijekom tri mjeseca na satu razredne zajednice. U kontrolnoj skupini nije se provodio program nego uobičajene aktivnosti na tom satu. Upitnici Moj razred za mjerenje razrednog ozračja i Upitnik za određivanje atribucijskog stila kod djece za mjerenje optimizma i pesimizma primijenjeni su na početku i na kraju istraživanja.
Rezultati su obrađeni dvosmjernom analizom varijance s ponovljenim mjerenjima na jednom faktoru. U eksperimentalnoj skupini došlo je do značajnog povećanja optimizma u odnosu na kontrolnu. Nije bilo značajnih promjena ni u razini pesimizma kao niti u jednoj dimenziji razrednog ozračja.
Oboljeli od epilepsije ubrajaju se u skupinu s povećanim rizikom samoubojstva. Depresija leži u osnovi svakog suicidnog ponašanja, pa tako i kod oboljelih od epilepsije, te je u traženju uzroka ...suicidnog ponašanja ovih bolesnika nužno iznaći uzroke odgovorne za razvoj depresije. Uzroci depresije oboljelih su mnogobrojni i mogu se podijeliti u pretežito psihosocijalne, čimbenike vezane uza samu bolest i čimbenike medikacije. Cilj istraživanja bio je utvrditi uzroke suicidnog ponašanja osoba oboljelih od epilepsije liječenih u našoj ustanovi. Ispitivanjem su obuhvaćeni oboljeli od epilepsije liječeni na našem Odjelu od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. godine. Uvidom u povijesti bolesti izdvojeni su bolesnici s pokušajem suicida u anamnezi koji su činili ipitivanu skupinu, a bolesnici koji nisu pokušali suicid kontrolnu skupinu. Najprije su opisane značajke skupina u odnosu na dob i spol, a zatim definirane varijable primijenjene na obje skupine: psihosocijalne (bračno stanje, radni status, obiteljsko ozračje, psihičke promjene prije početka bolesti, tj. psihijatrijski komorbiditet) i čimbenici bolesti (etiologija bolesti, vrsta napadaja, trajanje bolesti, odnos prema liječenju, odnos prema bolesti). Rezultati su pokazali statističku značajnost u dvjema psihosocijalnim varijablama: u obiteljskom ozračju koje je bilo značajno bolje u kontrolnoj skupini i u varijabli psihijatrijskog komorbiditeta. Ova varijabla je bila češća u oboljelih od epilepsije koji su pokušali suicid. Ispitivanje je pokazalo da je čak 14,6% oboljelih od epilepsije pokušalo suicid. Loše obiteljsko ozračje i psihijatrijski komorbiditet imali su znatnog udjela u suicidnom ponašanju. U provedenom ispitivanju varijable vezane uz bolest nisu imale utjecaja na suicidno ponašanje oboljelih od epilepsije.
Temeljna pedagoška funkcija doma je njegova odgojna funkcija. Nositelj te funkcije je odgajatelj te uspješnost odgojnog rada uvelike ovisi o njemu. Stoga je u području domskog odgoja provedeno ...istraživanje osam domova (352 učenika) dalmatinske regije s ciljem utvrđivanja mišljenja učenika o odgojnom radu odgajatelja i ponašanja učenika u učeničkim domovima, te je shodno tome testirano pet hipoteza. Pokazalo se da su mišljenja učenika o odgojnom radu odgajatelja uglavnom pozitivna. Nadalje, utvrdili smo značajnu povezanost: odnosa učenika s odgajateljima; zadovoljstva učenika odgojnim radom odgajatelja; te zadovoljstva domskim ozračjem s razvojem poželjnih oblika ponašanja kod učenika u učeničkim domovima. Također smo dokazali da postoji značajna razlika u mišljenjima učenika s obzirom na: razred koji pohađaju, dom te spol. U analizi pitanja otvorenog tipa vidimo da učenici kod svojih odgajatelja najviše cijene brigu, iskrenost, razumijevanje, poštovanje i dobrotu, a najviše im smeta rano jutarnje buđenje, kontrola i strogost, radoznalost, ljutnja. Učenici misle da bi odgajatelji trebali pripaziti na kontraproduktivne učenike, te na svoje ponašanje. Najpotrebnije bi im bilo da odgajatelj bude stalno na raspolaganju i ima povjerenja u njih. Učenici su najviše zahvalni odgajateljima za sve što čine za njih te za pomoć u školi. Većina učenika misli da su druženja i aktivnosti najkorisniji u domu, a najbeskorisnije su zabrane, buđenje, obroci i ljenčarenja. Učenici su izrazili mišljenje - kada bi oni bili odgajatelji u domu, provodili bi više vremena s učenicima, držali red, dali više slobode te organizirali više zabave, igara, izleta i raznih aktivnosti. Dobiveni rezultati mogu pomoći u unapređenju odgojne prakse odgajatelja jer iz odgovora učenika vidimo što im najviše koristi, što smatraju da im je potrebno, te što bi trebalo mijenjati za uspješnije odgojno djelovanje. Ovo istraživanje otvara mnogo pitanja i novih mogućnosti istraživanja domskog odgoja koje u nas još nije dovoljno istraženo.
Autor polazi od toga da kršćanstvo i Crkva nastaju unutar određenog društvenog i kulturnog konteksta. Isto tako i katehizacija, od svojih početaka do danas, događa se unutar različitih društava i ...kultura.
Hrvatsko društveno-kultumo ozračje autor ponajprije smješta u kontekst europske kulture. Zapadna europska društva su sekularizirana, pluralistički i individualistički orijentirana. Crkva živi u društvu strukturalne, kulturne i individualne pluralizacije, koja je povezana s fenomenom indiferentnosti, religiozne pluralizacije i religiozne individualizacije. U drugom dijelu članka pretresaju se elementi društveno-kulturne tranzicije u Hrvatskoj. Pored političkih, gospodarstvenih i kulturnih elemenata, od temeljnog značenja su napose religiozni i crkveni elementi te tranzicije. Crkva napušta povijesnu od komunizma joj nametnutu getoizaciju i nastoji pronaći i izboriti novu demokratskom društvu primjerenu ulogu. Crkva se veoma suočava s trendovima raslojavanja čvrstog dogmatskog svjetonazora i krize kršćanskog identiteta.
U posljednjem dijelu i na kraju članka ukazuje se na stare i nove izazove za katehizaciju u Hrvatskoj, koji najvećim dijelom su društveno-kultumo uvjetovani, primjerice odnos između školskog vjeronauka i župne katehizacije, katekumenat odraslih ili katehizacija u medijima.
Svako promišljanje o školi najčešće se zaustavlja samo na njezinu prosvjetnom i pedagoškom obzoru. Pritom joj se i javna uloga obično sužava i svodi samo na ono što se doslovno događa pod njezinim ...krovom, ne mareći za širu kulturnu ulogu koja joj prirodno pripada. Budući da se društvena zadaća škole rado politizira, a prosvjetna odveć pedagogizira, razvidno je zapravo da ju i jedni i drugi shvaćaju kao mjesto učenja, drila i pragmatičkog formiranja „upotrebljiva građanina”. Zato se trebamo zapitati: kakva je današnja škola; priprema li ona uopće djecu i mlade za izazove svakodnevice i život u 21. stoljeću? Školu se, naime, oduvijek lako zatvara(lo) u njezine obzide odvojene od vanjskog – socijalnog i kulturnog – svijeta. Vrijeme postmoderne je vratilo i usmjerilo sliku škole na neke iskone njezina značenja u smislu grčke riječi „shole” i(li) latinskoj „schola”, što bi značilo spoj slobodnog vremena i obrazovanja; igre i rada; duhovnog i tjelesnog razvoja; prirodnog i institucionalnog učenja; spontanog i kreativnog izražavanja; individualnog i socijalnog ponašanja; građanske i javne odgovornosti; tehnološke pismenosti i medijske komunikacije što je sve zajedno „vraćanje prirodi” i (samo)dokidanju njezine tradicionalne uloge. Ali u nas vrijeme posttranzicijske „dopuštenosti i oproštenosti”, svega i svačega, nužno ipak traži demokratsku uređenost i višestruku odgovornost škole. Sve to, međutim, ne ide ni lako, niti tako brzo. Kao što su odgoj i obrazovanje složen i težak proces čovjekova formiranja i odrastanja, tako i školske promjene trebaju biti postupne (ne i prespore); apsolutno uravnotežene da ne bi bespotrebno izazvale „reformne šokove”. Kolikogod školu svakako treba mijenjati i osuvremenjivati u skladu sa svijetom sutrašnjice, ove promjene trebaju biti promišljene; koliko nužne i radikalne, toliko prirodne i evolutivne. Treba ići manjim, stalnim i postupnim koracima nadogradnje umjesto pedagoških revolucija; rješavajući se pritom tradicionalnih školskih mitova i strahova njezine ozbiljnosti, ali jednako tako ne bi valjalo upasti u zamku efemernih i prolaznih vrijednosti. Pedagoško-socijalno i humanističko-kulturno biće škole, što čini njezinu unutarnju kurikulumsku strukturu i funkcionalnu staturu, svakako trebaju u središte svoje svrhe staviti filozofski pojam čovjeka. Učenik i učitelj, kao partneri i prijatelji odgojnog i nastavnog procesa, trebaju raditi na trajnim i djelatnim znanjima, sposobnostima i potrebama stvarnoga svijeta. Metodologijom teorijske analize, primijenjene u ovome članku, želi se ukazati na mijene koje školu očekuju u pedagoškom, socijalnom i kulturnom biću njezina djelovanja u vremenu kada bi ona trebala pripremiti učenike „za bliske godine” demokratskog građanstva i otvorenog svijeta punog izazova, polazeći od temeljnih i razlikovnih kurikulumskih perspektiva.
KVALITETA NASTAVE NA FAKULTETU Bognar, Ladislav; Kragulj, Snježana
Život i škola,
12/2010, Letnik:
LVI, Številka:
24
Web Resource
Odprti dostop
U radu se daje uvid u kvalitetu nastave na fakultetu. Uočava se da su studenti nezadovoljni nastavom u učionicama u kojima se izvodi uglavnom frontalna predavačka nastava. Autori uz objašnjavanje ...stanja, nude i prijedloge za realizaciju nastave koja bi studentima1 bila zanimljiva i uključivala i same studente u njezinu realizaciju. Studentski komentari na nastavu prikupljeni su analizom natpisa na zidovima učionica i studentskom anketom provedenom u akademskoj 2009./2010. godini. Uočeno je da se natpisi na zidu
javljaju kao reakcija na nekvalitetnu predavačku nastavu jer se i javljaju u učionicama namijenjenim takvoj nastavi. Autori smatraju da frontalna nastava sama po sebi ne mora biti loša, ali je to didaktički zapušteno područje. Savjeti autora o uspješnijoj i kvalitetnijoj nastavi na fakultetu zato su usmjereni upravo tom vidu nastave i koncentrirani su na odgovore triju temeljnih pitanja koja su studenti označili u anketi kao bitne za kvalitetu nastave: Kako
usmeno izlaganje učiniti zanimljivim?, Kako aktivirati studente za vrijeme izlaganja? i Kako uspostaviti ugodno ozračje u nastavi?
U radu se obrađuje problematika uloge i mjesta vjernika laika u hrvatskoj Crkvi u posljednjim dvama desetljećima. Hrvatski vjernik laik prije dvadesetak godina nije jednak današnjemu. U tom vremenu ...dogodile su se velike promjene u odnosu na vjernike laike i njihovu ulogu u Crkvi i društvu u Hrvatskoj. S jedne strane, vjernici laici posjeduju veće znanje o Crkvi, kršćanstvu i ulozi vjere u javnom životu, a velik broj njih stekao je crkveno-teološko obrazovanje na teološkim učilištima u Hrvatskoj koje su spremni upotrijebiti u društvenom i crkvenom životu. Riječ je o velikom potencijalu koji je nedovoljno iskorišten. S druge strane, u društvenom, a dijelom i u crkvenom životu otvorile su se mogućnosti angažmana kršćana kao vjernika laika. Riječ je o specifično hrvatskoj situaciji koja se znatno razlikuje od primjerice situacije u drugim europskim zemljama sa snažnom kršćanskom, odnosno katoličkom tradicijom. U Hrvatskoj još uvijek kod vjernika laika prevladava pozitivno ozračje za suradnju između klerika i vjernika laika.
Rad je podijeljen u tri dijela. Prvi dio pod nazivom »Specifično hrvatska situacija« prikazuje i kratko analizira početni zanos u prvom desetljeću (1992. - 2002.), ukazujući na određene važne pozitivne čimbenike, poput okupljanja na općem planu, ustrojavanja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske Biskupske Konferencije, obnavljanja postojećih i osnivanja novih udruga i društava vjernika laika. Nadalje, ukazuje se na velike mogućnosti teološko-crkvenog obrazovanja vjernika laika, mogućnosti zapošljavanja vjernika laika u Crkvi i društvu te na svojevrstan neuspjeh kršćana u politici. Drugi dio pod nazivom »Potencijal koji je pritajen« bavi se pitanjem: Kako tom velikom potencijalu vjernika laika omogućiti ostvarenje kako u crkvenom tako i u društvenom životu. Službeni socijalni nauk Crkve, posebice Kompendij socijalnog nauka Crkve (2004.), inzistira na formaciji vjernika laika, osobito za društveni angažman. U tom kontekstu, a imajući u vidu također hrvatsku crkvenu situaciju, autor ukazuje na potrebu za većim angažmanom na crkvenoj razini kako bi se omogućila vjernicima laicima nužno potrebna izobrazba na etičko-moralnoj razini koja je vrlo važna za njihov veći angažman u društvu. U trećem dijelu pod nazivom »Vjernici laici su spremni na suradnju« na temelju empirijskog istraživanja Supsidijarnost u hrvatskom društvu autor pokazuje da među hrvatskim vjernicima laicima postoji dobra volja i za suradnju u crkvenom životu. Istraživanje pokazuje da većina vjernika laika ima povjerenje u svećenike, posebno one s kojima više komunicira, to jest župnike i da je jedan dio vjernika laika spreman preuzeti određene odgovornosti u životu župne zajednice te da je spreman aktivno sudjelovati u nekim segmentima crkvenoga života. U radu se potvrđuje teza da hrvatski vjernici laici posjeduju potencijal i spremnost za suradnju u crkvenom životu koji nisu dovoljno iskorišteni.
