New occurrences of Sinusichnus sinuosus described in the Cenozoic of Spain evidence the almost continuous fossil record of this ichnospecies from the Upper Cretaceous to the Lower Pliocene. ...Morphological and size features of these highly regular sinusoidal burrows have been analyzed, showing a very recurrent constructional pattern through time. Such features are also constant along the ontogeny of the producer. The large number of similarities that this ichnogenus shares with fodinichnial burrow systems, such as Thalassinoides, Ophiomorpha, or Spongeliomorpha, point to a crustacean authorship. Since this sinusoidal architecture is also common among some graphoglyptids, other behavioral strategies are discussed. The ichnogenus Sinusichnus occurs commonly in shallow marine environments, in particular to deltaic depositional settings.
The age of the Paleogene deposits of the Haut Var (Provence, France) has been the subject of debate. Particularly, the “Calcaire à Bithynies” and the “Sables bleutés” units were ascribed either to ...the early Eocene or to the Oligocene. A stratigraphical clarification is required in order to precise the paleogeographical relationships of the Haut Var Paleogene sedimentary series with coeval deposits in the neighbouring southern Provence and Subalpine regions and other European domains. The study area is characterized by tectonically separated synclines and grabens filled in by continental Paleogene deposits. Detailed mapping and lithostratigraphical logging, sedimentological and microfacies analysis have been undertaken in order to provide a reliable stratigraphical framework. Biostratigraphical subdivisions were established based on five different fossil groups: mammals, charophytes, gastropods, ostracodes, and foraminifers. Accordingly, five formations are distinguished and dated: “Calcaire à Microcodium” and “Brèche à Microcodium” (Danian); “Marnes à oeufs d’oiseaux” (Selandian(?)-earliest Ypresian); ‘Sables bleutés du Haut Var’ (early-late(?) Ypresian); and “Bourdas conglomerates” (Rupelian). Particular emphasis is given to the study of the controversial ‘Sables bleutés du Haut Var’ Formation. As a result, correlations have been established between the different syncline and graben areas where Paleocene-Eocene and Oligocene deposits occur. Terrestrial deposits (carbonate paleosols and piedmont alluvial fans) took place during Paleocene times, while fluvial (cross-bedded sands) and lacustrine carbonate deposits developed in a foreland compressional intracontinental basin surrounded by emerged areas and tectonic highs during the early Ypresian. Paleoenvironmental and paleogeographical analysis strengthen the view that a relative isolation characterized the Haut Var area during the early Eocene, probably enhancing episodes of brackish water or evaporitic sedimentation and gastropod endemism. During the late Eocene Pyrenean-Provence tectonic phase, the E-W trending Haut Var overthrusts have been emplaced posteriorly to the deposition of the ‘Sables bleutés du Haut Var’ Fm. Finally, coarse alluvial fan and local lacustrine carbonate sedimentation occurred during the Oligocene in narrow N-S trending subsident extensional grabens associated with the N-S trending Barjols Triassic uplift.
Stratigraphic series concerning the paleogenic materials of the 'Massis de Begur' are described. We note the presence of some diferences between its northem and westem margins
Es descriu la successió ...estratigrifica del Paleogen del massís de Begur, i s'estableix I'existència d'algunes diferències entre les sèries de llurs marges occidental i septentrional
An important evaporitic sedimentation occurred during the Paleogene (Eocene to lower Oligocene) in the Barberà sector of the southeastern margin of the Tertiary Ebro Basin. This sedimentation took ...place in shallow lacustrine environments and was controlled by a number of factors: 1) the tectonic structuration of the margin; 2) the high calcium sulphate content in the meteoric waters coming from the marginal reliefs; 3) the semiarid climate; and 4) the development of large alluvial fans along the basin margin, which also conditioned the location of the saline lakes. The evaporites are currently composed of secondary gypsum in surface and anhydrite at depth. There are, however, vestiges of the local presence of sodium sulphates. The evaporite units, with individual thicknesses ranging between 50 and 100 m, are intercalated within various lithostratigraphic formations and exhibit a paleogeographical pattern. The units located closer to the basin margin are characterized by a massive gypsum lithofacies (originally, bioturbated gypsum) bearing chert, and also by meganodular gypsum locally (originally, meganodules of anhydrite) in association with red lutites and clastic intercalations (gypsarenites, sandstones and conglomerates). Chert, which is only linked to the thickest gypsum layers, seems to be an early diagenetic, lacustrine product. Cyclicity in these proximal units indicates the progressive development of low-salinity, lacustrine bodies on red mud flats. At the top of some cycles, exposure episodes commonly resulted in dissolution, erosion, and the formation of edaphic features. In contrast, the units located in a more distal position with regard to the basin margin are formed by an alternation of banded-nodular gypsum and laminated gypsum layers in association with grey lutites and few clastic intercalations. These distal units formed in saline lakes with a higher ionic concentration. Exposure episodes in these lakes resulted in the formation of synsedimentary anhydrite and sabkha cycles. In some of these units, however, outer rims characterized by a lithofacies association similar to that of the proximal units occur (nodular gypsum, massive gypsum and chert nodules).
Fossil charophytes were recorded in two different stratigraphic units from the non- marine Palaeogene of the Balearic Islands. In the Peguera Limestone Fm. of Mallorca the charophyte flora is ...characterised by two assemblages. The first contains Raskyella peckii subsp. meridionale, Harrisichara caeciliana and Maedleriella mangenoti, from the Bartonian and Lutetian; whilst the second is characterised by Harrisichara vasiformistuberculata and Nitellopsis (Tectochara) aemula, Middle Priabonian in age. The Cala Blanca Detrital Fm. has yielded Lychnothamnus stockmansii and Sphaerochara inconspicua in Menorca whilst in Mallorca it contains Lychnothamnus praelangeri, L. langeri and Sphaerochara hirmeri. This flora is Late Priabonian and Oligocene in age. These results suggest that the beginning of Paleogene non-marine deposition was diachronic in Mallorca. In terms of biogeography, the Eocene charophytes of Mallorca show affinity with North-African floras. The presence of the Eocene African subspecies Raskyella peckii meridionale in Mallorca enables the biogeographic boundary between this form and the European subspecies R. peckii peckii to be drawn at about 32º N latitude in the Iberian Plate.
Ulaz u jamu izgrađen je od flišolikih
naslaga – uglavnom lapora, pa je
zbog toga jama svrstavana u speleološke
objekte nastale u „flišu“ i zbog
toga je u prošlosti smatrana neperspektivnom
za daljnja ...istraživanja.
Nakon prvih 50-ak metara dubine
kanala dolazi se do kontakta lapora
s paleogenskim foraminiferskim
vapnencima, koji se nalaze u njihovoj
podini i puno su podložniji okršavanju.
U stijenama ovakvog tipa
razvijen je najveći dio špiljskih kanala.
Tijekom terenskog istraživanja
napravljena su mjerenja strukturnih
elemenata. Na površini terena i
u profilu ponora uzorkovane su stijene,
koje su potom makroskopski i
mikropetrografski determinirane te
klasificirane. Rezultati su prikazani
geološkom kartom na odgovarajućoj
topografskoj podlozi te na topografskom
snimku (geološkom profilu)
speleološkog objekta.
Iz pet poprečnih prijelaza preko uzvisina i udubljenja prikupljeno je 21 uzoraka šejla, vapnenca i gipsa iz paleocenske grupe Sokoto i 19 uzoraka pješčenjaka, šejla, lignita i gipsa mastrihtske ...starosti, grupe Rima bazena Sokoto. Uzorci su analizirani s ciljem procjene osnovnih elemenata i elemenata u tragovima korištenjem XRF (X-ray Fluorescence analysis/ rendgenska fluorescentna analiza) i AAS (Atomic absorption spectroscopy/Atomska apsorpcijska spektroskopija ) analitičkih metoda. Omjer SiO2/Al2O3 na formaciji Taloka u grupi Rima je visok (3,48 – 21,60 wt%) (wt – težinski%) i ukazuje na viši sadržaj silta, dok je u Dukamaje formaciji u istoj grupi nizak (4,60 – 5,9%) i ukazuje na niži sadržaj silta. Visoka koncentracija Fe2O3 Taloka formacije povezana s pojavom lignita ukazuje na taloženje kod smanjujućeg okoliša. Dukamaje formacija je uglavnom vapneni šejl s proslojcima gipsa/slojevima što ukazuje na marinski okoliš. Osnovni elementi paleocenskih sedimenata ukazuju na niski sadržaj silta i tendenciju ka marinskim uvjetima što se vidi u niskom omjeru SiO2/Al2O3 (1,37 – 5,80 wt%). Viši sadržaj Fe2O3 (prosjek > 4 wt%) na smanjujući okoliš taloženja. Korištenje dijagrama diskriminacijske funkcije u analizi podrijetla i karakteristika sedimenata za osnovne elemente pokazuje da uzorci grupe Sokoto imaju srednje do mafitno podrijetlo dok su sedimentne grupe Rima kvarcno sedimentnog do mafitno eruptivnog podrijetla.
Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i ...mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa.
In the Northern Dalmatia area five outcrops of the lower Palaeogene carbonate deposits (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) have been the subject of detailed sedimentological, micropaleontological and microfacies research. Furthermore, the biostratigraphic approach in combination with conventional facies analysis was used to reconstruct a range of carbonate depositional systems. Carbonate sedimentation took place in the inner, middle to outer ramp environments, where the dominant organisms were Large Benthic Foraminifera. The collision processes between the Adriatic continental microplate and Euroasia continental plate caused the formation of the Dinaridic foreland basin, developed during the Palaeogene in front of the uplifting mountain belt. Early Palaeogene transgression occurred in different times in different basins, as parts of the Outer Dinarides, firstly by the brackish lagoonal deposits known in literature as Kozina beds. Studied deposits are part of the Northern Dalmatian foreland basin and during its existence the conditions for the carbonate sedimentation were attained on two occasions. During the Early Eocene Foraminifera limestones were deposited on the vast forebulge area, and in the Middle Eocene Upper Nummulitic limestones deposited on the limbs of the wedge-top basins. During the different time intervals, spanning from the Ypresian to the Bartonian, in the NW–SE oriented foreland basin, carbonate ramps developed, controlled by synsedimentary tectonics, creating a couple hundreds of meters of deposits within environments described as Dinaridic Carbonate Ramps System.
Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa.
Proveden je integrirani analitički pristup koji obuhvaća petrografsku, geokemijsku i sedimentološku studiju na trinaest izdanaka i četiri podzemna uzorka Pakaeogene Ogwashi Asaba formacije u bazenu ...Anambra. Cilj je bio donijeti zaključak o matičnoj stijeni, povijesti transporta, tektonskom položaju, taložnom okolišu i naftno-plinskom potencijalu. Pješčenjaci su srednje do krupnozrnasti, srednje do loše sortirani, fino do simetrično zakošeni. Dvomjerni graf asimetričnosti u odnosu na sortiranost i sortiranosti nasuprot srednjoj veličini, ukazuje na fluvijalni taložni okoliš. Većina pješčenjaka pokazuje bimodalnost, što ukazuje na više od jednog izvora. To su litični areniti koji sadrže 64% lomljenih komada stijene, 31% kvarca, 5% feldspata koji ukazuje da se radi o mineraloški nezrelim pijescima. Trostruki plot osnovnih elemenata otkriva da su izvedeni iz orogena za koji se smatra da je molasni jarak formiran između bazena i kratona. Geokemijske analize su pokazale prevladavanje SiO2 (5,84-84,57%) i ukupnog Fe (12,69-92,07%) nad svim ostalim oksidima. To ukazuje na oksidacijsku subarealnu sredinu koja pogoduje stvaranje hematita, omjer SiO2/A2O3 ukazuje na kemijsku nezrelost. Analiza organske tvari u lignitu dala je TOC (ukupna količina organski vezanog ugljika -Total Organic Carbon) od 1,60 - 3,13%. Vitrinit, koji je najčešći maceral, ukazuje na mogućnost postojanja plina. Grafički prikaz raspršenosti (očuvanost materije nasuprot indeksu geliranja) pokazuje da su močvare bile taložni okoliš za stvaranje lignita.
PDF
