Hrvatsko je zakonodavstvo prvi put 2019. godine u izmjenama Pomorskog zakonika (dalje: Zakonik)1 reguliralo materiju ugovora nautičkog veza, uvažavajući velikim dijelom hrvatsku poslovnu praksu. ...Iritacija iz domaće gospodarske i pravosudne sfere bila je takva da je zakonodavac na načelima prilagodbe specifičnoj poslovnoj teoriji i praksi propisao odredbe o predmetnoj problematici. Time se nesvjesno uveo nered u ugovaranje onemogućivši strankama jasni okvir ugovaranja i pravnu zaštitu. I upravo takav pravni i funkcionalni nered u ugovaranju, izvršenju i posljedicama ugovora o nautičkom vezu zakonodavac rješava novim ugovorom u katalogu hrvatskog pomorskog prava normirajući ugovor o nautičkom vezu u Zakoniku. Do 2019. hrvatsko zakonodavstvo nije utjecalo čak ni minimalno na sadržaj ugovora o nautičkom vezu. Ugovor o nautičkom vezu u hrvatskom pravu time postaje standardni ugovor, te kao takav čini okosnicu nautičkog poslovanja kao zasebnog ugovornog oblika, određen specifičnim sadržajem, odnosno zakonom uređen tip ugovora kojemu je poslovna praksa dala poseban, karakterističan sadržaj po kojem se razlikuje od drugih ugovora, posebno s općim uvjetima poslovanja marina. Ugovaranje nautičkog veza u poslovnoj praksi uvijek je kroz prihvaćanje općih uvjeta poslovanja marine. Time je budućem korisniku veza omogućeno pregovaranje kod sklapanja ugovora po posebnim ugovornim pogodbama. Hrvatska sudska praksa nedvojbeno je u svojim odlukama ukazivala na najveću povezanost ugovora o nautičkom vezu s ugovorom o ostavi. Tema ovog rada jest ukazati koliko je sada zakonsko normiranje nautičkog veza u Zakoniku unijelo elemenata ostave iz Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO),2 kako bi se praktičarima dao nedvojbeni putokaz da u eventualnoj nenormiranosti ili podnormiranosti kod određenih konkretnih slučajeva primjenjuju ili ne primjenjuju načela i odredbe ostave. Istraživanje bi dakle trebalo pokazati koliko je sličnosti u bitnim sastojcima ugovora o ostavi i zakonskog određenja ugovora o nautičkom vezu.
In 2019, the Croatian legislation made amendments to the Maritime Code, which, for the first time, regulated nautical mooring contracts, aligning with Croatian business practices. This caused some disruption in the contracting process, leaving parties without a clear contractual framework and legal protection. To resolve this disorder, the legislator introduced a new standard contract in the Croatian maritime law by standardizing the nautical berth contract in the Code. Prior to 2019, Croatian legislation did not significantly impact the content of nautical berth contracts. The nautical berth contract has now become a standard contract in Croatian law, forming the basis of nautical business as a distinct contractual form. This type of contract is regulated by law, and its content is characterized by specific features, distinguishing it from other contracts, particularly with the general terms and conditions of marinas. In practice, contracting a nautical berth always involves accepting the general terms and conditions of the marina, allowing the future user to negotiate and establish special contractual agreements. Croatian judicial practice has clearly indicated the strong connection between the contract for a nautical berth and the contract for storage. The primary objective of this paper is to demonstrate how the legal regulation of nautical berths in the Code has incorporated elements of storage from the Civil Obligations Act. This comparison aims to provide clear guidance for practitioners on when to apply the principles and provisions of storage in cases of non-standardization or sub-standardization in certain specific circumstances. The research will assess the similarities between the essential components of the storage contract and the legal definition of the nautical berth contract.
The need to regulate the phenomenon of nautical tourism, strongly felt at least in the Mediterranean area, has led the Italian legislator to provide a special framework for pleasure craft different ...from the general discipline of the Italian Navigation Code.The provisions contained in the Italian Sailing Code (the so called ‘’Codice della Nautica da Diporto’’) offer a legal classification of craft destined to pleasure navigation(distinguishing, depending on the length, between ‘’unità da diporto’’, ‘’naveda diporto’’, ‘’imbarcazione da diporto’’, ‘’natante da diporto’’), thereby specifying the scope of the definition of ‘’ship’’ laid down in Article 136 of the Italian Navigation Code.The latter, indeed, in its first paragraph, after including any construction destined to carriage on water, also for towage or fishing purposes, refers to craft intended for pleasure sailing or other purposes as well.Moreover, the adoption of EU directives, aimed at harmonizing the laws, regulations and administrative provisions of the Member States and the characteristics of pleasure craft, has extended the definition of ‘’watercraft’’ to new categories and purposes. Therefore, the regulatory framework, already repeatedly revised, is still evolving.The article will focus on the analysis of the current Italian and European regulatory framework, on the existing discrimen between merchant vessels and pleasure craft and on the identification of the consequences related to this distinction, with particular regard to the relevant requirements and limits laid down for the category of pleasure craft.
Radni odnosi radnika na pomorskim ribarskim plovilima uređeni su konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR, ILO), sekundarnim izvorima prava Europske unije (EU), zakonima i podzakonskim aktima ...u Republici Hrvatskoj. Brojne su posebnosti (karakteristike) u sadržaju tih odnosa. U ovom se radu analiziraju posebnosti radnog vremena i odmora radnika na pomorskim ribarskim plovilima, s posebnim naglaskom na ribare.
Požari na plovilima Papić, Nenad
NAŠE MORE,
09/2020, Letnik:
67, Številka:
3
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U članku se na primjerima iz prakse prikazuje rad vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić" (CFIIV „Ivan Vučetić") prilikom utvrðivanja uzroka požara na ...plovilima. Iznose se metode utvrðivanja mjesta nastanka i uzroka požara te se ukazuje na uočene nepravilnosti i karakteristične kvarove koji mogu dovesti do požara. Prikazuju se uobičajene izvedbe elektroinstalacija na plovilima i moguće opasnosti od strujnog udara. Opisuje se utjecaj struje na ljudsko tijelo, kao i granične struje i naponi dodira. Prilikom priključka plovila kabelom na mrežu ukazuje se na mogućnosti zaštite od udara električne struje. U radu opisuje se više stvarnih slučajeva požara u kojima se navode neki karakteristični kvarovi kao mogući uzroci požara na plovilima te se iznose rezultati vještačenja uzroka požara na plovilima. Rad je prvenstveno namijenjen kolegama koji se bave istraživanjem uzroka požara, djelatnicima pravosuða i policije, a takoðer i svima drugima koji se bave nautikom i plovilima. Cilj je rada dati doprinos popunjavanju stručne literature iz ovoga nedovoljno obraðenog, a vrlo zanimljivog područja.
Scale models of ships are exhibited in the City Tower in Lovran in the House of Lovran’s Guc. This is a valuable collection of historical and traditional models of ships which were sailing in ...different periods of maritime history across the Adriatic and Mediterranean seas. Several scale models represent existing traditional sailing ships of the Adriatic. After the selection of ships is presented to the public, the exhibition will be supplemented with descriptions of the ship models. The first, second and third floors of the City Tower will then feature maritime history. The preparation of the exhibition of scale model ships involved a team from the Maritime and History Museum of the Croatian Littoral. In addition to the author, the preparation and processing of the ship models included museum curator Emma Marangoni and museum IT technician Tihomir Tutek.
Slučajevi potonuća brodice ili jahte na vezu u marini nisu česti, ali statistika
pokazuje da se povremeno događaju, i tada je vrlo vjerojatno da će incident u konačnici
dovesti do spora za naknadu ...štete prouzročene potonućem između vlasnika
odnosno korisnika brodice ili jahte i marine. Osim očite štete na samoj brodici
ili jahti, takav incident u marini će neizbježno rezultirati troškovima vađenja,
spašavanja ili uklanjanja potonulog plovnog objekta, a potencijalno i do štete na
infrastrukturi i opremi marine. Takav štetni događaj utjecat će na ugovor o vezu
između marine i vlasnika, odnosno korisnika brodice ili jahte. Odgovornost za štetu
ovisit će o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a interpretirat će se sukladno
ugovoru o vezu i mjerodavnom nacionalnom pravu. Uzroci potonuća mogu biti
razni, od ekstremnih vremenskih uvjeta, do tehničkih nedostataka koji brodicu odnosno
jahtu čine nesposobnom za plovidbu, ili neadekvatnog veza, sidrenog sustava,
opreme za vezivanje, poplave, požara, lošeg održavanja, sudara, i dr. U svakom
pojedinom slučaju trebat će ustanoviti uzrok potonuća, i ovisno o tome utvrditi postoji
li odgovornost jedne od ugovornih strana. Nadalje, postavlja se pitanje koja je
sudbina ugovora o vezu nakon takvog potonuća, tj. ostaje li ugovor na snazi, ili automatski
prestaje samom činjenicom potonuća, ili ima li koja od ugovornih strana
pravo na raskid ili otkaz ugovora odnosno pravo na naknadu štete te koja se šteta u
takvom slučaju naknađuje. Navedene pravne posljedice također će ovisiti o uzroku
potonuća i uvjetima ugovora o vezu. Analizirajući učinak potonuća na ugovor
o vezu, autorice razmatraju i statističke podatke o učestalosti takvih događaja u hrvatskim marinama, poslovnu praksu, interne protokole i opće uvjete poslovanja
hrvatskih marina te općenito preventivne mjere koje koncesionari domaćih marina
uobičajeno primjenjuju u interesu sigurnosti plovidbe. Analiza uključuje pitanje
potencijalne odgovornosti ugovornih strana ugovora o vezu te sudbinu ugovora o
vezu nakon potonuća. U članku se raspravlja i o različitim pravnim posljedicama
potonuća u kontekstu ugovora o vezu u marini, osobito s obzirom na specifičnu
narav i sadržaj takvog ugovora kao inominatnog atipičnog ugovora.
Talijanski Pomorski zakonik preuzima postojeću međunarodnu praksu, osobito u pogledu međunarodnih ugovora za iskorištavanje brodova, razlikujući ugovor o zakupu broda od brodarskih ugovora na vrijeme ...i na putovanje. Međutim, talijanska praksa razlikuje se u nekoliko aspekata u odnosu na tipove ugovora razvijene na međunarodnoj razini. Do donošenja Zakona br. 50 od 11. veljače 1971. nije postojalo posebno pravno uređenje u pogledu plovila za razonodu. Snažan razvoj ove pomorske grane (koja se prethodno smatrala ograničenom na privatnu uporabu plovila za razonodu), te osobito iskorištavanje plovila za razonodu u komercijalne svrhe, potaknulo je izradu i donošenje 2005. godine Zakona o rekreacijskoj plovidbi (Zakon br. 171 od 18. srpnja 2005.) koji predviđa sveobuhvatniji režim, ali još uvijek u potpunosti ne obuhvaća sva pitanja i aspekte rekreacijske plovidbe. Zakon predviđa poseban pravni okvir za ugovore o zakupu i najmu plovila za razonodu. Ovaj članak daje pregled uređenja ovih ugovora prema talijanskom Zakonu o rekreacijskoj plovidbi s osvrtom na Pomorski i Građanski zakonik. Zakonske odredbe se analiziraju s obzirom na standardne ugovore koji se primjenjuju na međunarodnoj razini.
The Italian Navigation Code has transposed the practices developed at international level, in particular in international contracts for the ‘’locazione’’ and‘’noleggio’’ of ships, distinguishing ...between the ship lease, from the one side, and the charter, from the other. The latter, in particular, consists of voyage charter and time charter. However, the Italian discipline differs in several respects from the contract types developed at international level.As for pleasure vessels, a specific regime lacked until the Law of 11 February1971, No 50. The great development of this sector (which was previously considered limited to the use of pleasure vessels only for personal purposes), in particular of the entrepreneurial use of these vessels, furthered the draft and enactment, in2005, of the Pleasure Navigation Code (Law of 18 July 2005, No 171), providing for a more comprehensive regime, however still not covering all the issues and aspects of pleasure navigation.The Code provides for a special regime of the contracts for the lease and charter of pleasure vessels: this article provides a review of the regime of these contracts provided by the Italian Pleasure Navigation Code, with regard also to its relationship with the Navigation Code and the Civil Code. The Code’s provisions are also examined with reference to standard contracts developed at the international level.
Plovila bez ljudske posade u posljednjih nekoliko godina privlače sve više pozornosti. U sektoru istraživanja i razvoja, autonomna površinska plovila različitih stupnjeva autonomije koriste se već ...više od desetljeća. Najnaprednija plovila već plove oceanima te se nameće pitanje njihove komplementarnosti s različitim pomorskopravnim međunarodnim dokumentima. Trenutačno nedostaje jasno pravno shvaćanje u vezi s prilagodbom autonomnih površinskih plovila pravnim instrumentima, poput Konvencije o međunarodnim pravilima za izbjegavanje sudara na moru iz 1972. godine (COLREG). Ovaj rad propituje u kojoj mjeri, eventualno izmijenjene i dopunjene odredbe COLREG-a mogu biti zadovoljavajuće za potpuno autonomna površinska plovila. Analiza se provodi iz pravne i tehničke perspektive.
Autori u radu razmatraju primjenu načela savjesnosti i poštenja kod ispunjenja ugovora o osiguranju jahti (plovila za sport i razonodu). Ovim radom autori ukazuju na opseg u kojem nepoštovanje ...navedenog načela ima učinka na primjenu načela odštete kao temeljnog načela ugovornog odnosa pomorskog osiguranja, tj. osigurateljeve ugovorne obveze isplate naknade štete osiguraniku. Predmet analize autora u ovom radu odnosi se na osigurateljnopravni i kaznenopravni aspekt pravnih posljedica počinjenja prijevara u osiguranju u primjeni hrvatskog zakonodavstva, uz upućivanje i analizu relevantne sudske prakse, te specifičnosti osigurateljnih poredbenopravnih rješenja engleske pravne doktrine i sudske prakse, osobito u odnosu na štete, isključene iz osiguranja, koje su nastale kao posljedica namjernog postupka osiguranika („wilful misconduct“). Posebitost primjene stranog prava i tumačenja relevantne sudske prakse ukazuje na problematiku interpretacije svrhovitosti normiranja i shvaćanja pravnih rješenja različitih pravnih sustava, pa autori u tom cilju ukazuju na potrebu jedoobraznosti instituta namjere osiguranika za nastupanje osiguranog slučaja kao štete isključene iz osiguranja. Kaznenopravnom analizom specifičnosti hrvatskog kaznenog zakonodavstva glede zasebnog normiranja kaznenog djela prijevare i zlouporabe osiguranja, autori ocjenjuju pozitivnim rješenjem odredbu čl. 238. Kaznenog zakona (čija primjena je nastupila 1. siječnja 2013. godine), budući da su u dosadašnjoj praksi stvarane poteškoće glede kvalifikacije kaznenog djela, jer je počinitelj istom radnjom ostvarivao kazneno djelo pokušaja prijevare i dovršeno kazneno djelo zlouporabe osiguranja.
PDF
