Što će se dogoditi s izraelskim narodom nakon što je odbacio Isusa? Ovo pitanje od goleme važnosti nije ostavljalo na miru ni sv. Pavla ni Crkvu prvih stoljeća. Trajno otvrdnuće najvećeg dijela ...izraelskog naroda u pitanju prihvaćanja Isusa iz Nazareta kao židovskoga očekivanog Mesije, uzrokovalo je da se Pracrkva postupno distancira od sinagoge te da premišlja svoju ulogu u povijesti spasenja. Već u II. st. ovaj proces premišljanja rezultirao je potpunom supstitucijom sinagoge od Crkve unutar povijesno- spasenjskog okvira što je imalo i svoj nastavak kad je riječ o odnosu Crkve s povijesnim Izraelom koji se očitovao najprije u snažnom antisemitizmu crkvenih Otaca, te u kasnijim stoljećima kroz mnoštvo tužnih i ne manje tragičnih epizoda u povijesti odnosa Izraela i Crkve, ostavljajući dojam kao da je Pavlova teologija Izraela cijelo vrijeme bila nevidljiva. Ova bremenita povijest odnosa kršćanstva i Izraela u naše vrijeme svjedoči ljekovitom približavanju i priznanju onog što je Pavlu od početka bilo jasno, a to je organska povezanost i kontinuitet koji kršćanstvo ima s Izraelom kao slikom Božjeg naroda u kojem se ostvaruju Božja obećanja. Promjenu paradigme od Crkve, u prvom redu, donosi Drugi vatikanski koncil deklaracijom Nostra aetate čiji se zaključci u pitanju židovstva u velikoj mjeri baziraju na ispravnom razumijevanju i egzegezi Rim 9−11, čime se u najvažnijim točkama bavi i ova studija. Ova točka singularnosti, kojoj su zasigurno prethodili tužni događaji Šoaha nekoliko desetljeća prije, značila je prekretnicu u teološkom vrednovanju Izraela od Crkve. Revalorizacija položaja Izraela u povijesti spasenja nije ipak u Katoličkoj Crkvi otišla do ekstrema kao u nekim protestantskim krugovima u kojima se rodila teologija tzv. Sonderwega ili posebnog puta spasenja za Izrael neovisno o vjeri u Isusa Krista. Ovakva teologija čini jednaku nepravdu Pavlovoj teologiji Izraela kao i nekadašnje nijekanje Izraelova izabranja. Danas se unutar Katoličke Crkve temi Izraela pristupa s velikim poštovanjem i oprezom, no uvijek sa sviješću da Isus Krist nije samo došao od Židova nego je došao i za Židove. Spasenje Izraela neodvojivo je od kristološke vjere, otajstveno je isprepleteno s dinamikom spasenja pogana, a glavni zalog spasenja Židova jest vjerni Ostatak (Rim 11,1-5) koji uvijek mora postojati u krilu Crkve. Nužnost postojanja ovog Ostatka dok se otvrdnuće dijela Izraela ne ukloni, glavni je pokretač neke vrste navještaja evanđelja prema Izraelu. U naše vrijeme crkveno učiteljstvo taj misionarski impuls želi riješiti bilo kakvih natruha prozelitizma te čak zabranjuje institucionalnu misiju Crkve prema Izraelu.
What will become of Israel after she rejected Jesus? This question, of enormous importance, didn’t give rest to either Paul or the Church of the first centuries. The permanent hardening of the majority of Israel concerning the recognition of Jesus from Nazareth as the expected Jewish Messiah gradually led the early Church to distance itself from the synagogue and rethink its role in the history of salvation. Not long after the beginning of the 2nd century, this process of rethinking resulted, in terms of the history of salvation, in a complete substitution of the synagogue by the Church. This was subsequently reflected in the relationship of the Church with historic Israel, made clear primarily by the harsh antisemitism of the fathers of the Church. Later on, this perspective evolved into a multitude of sad and no less tragic events in the history of relations between Israel and the Church, leaving an impression that Paul’s theology of Israel was invisible throughout the entire period. This burdensome history of relations between Christianity and Israel in our time bears witness to some healing reconciliations and recognition of what was clear to Paul from the very beginning—namely, the organic interconnection and continuity that Christianity shares with Israel as an image of God’s people in which God’s promises came true. The shift of the paradigm inside the Church primarily brought forth the Council’s Nostra Aetate with pronouncements concerning Judaism strongly based on a correct understanding and sound exegesis of Romans 9−11, which is also the main interest this study occupies with. This singular moment, most certainly preceded by the tragedy of the Shoah a few decades earlier, marked a turning point in the Church’s theological evaluation of Israel. The reevaluation of the status of Israel within the history of salvation was not, however, pushed to the extreme in the Catholic Church as it was in some Protestant circles impregnated by the so-called Sonderweg theology or a special way of salvation for Israel, irrespective of faith in Jesus Christ. This kind of theology does the same injustice to Paul’s theology of Israel as it does the former denial of Israel’s election. In our time, when approached as a theological topic, Israel has been dealt with great respect in the Catholic Church, always however bearing in mind that Jesus Christ did not come only from the Jews but also for the Jews. The salvation of Israel is inseparable from christological faith; it is mysteriously intertwined with the dynamics of salvation of the nations. The main pledge of salvation for the Jews is their faithful Remnant (Romans 11:1-5), always necessary within the Church. The indispensability of this Remnant, until the partial hardening of Israel has been removed, is the main driver of some kind of gospel announcement toward Israel. The Magisterium of the Church nowadays aims to purify this missionary impulse of any remnants of proselytism, even banning the institutional mission of the Church toward Israel.
Behavior of Columbian mammoths (Mammuthus columbi) is revealed by a newly discovered trackway at the Pleistocene locality of Fossil Lake, Oregon. Our 8 by 20 m excavation of the mammoth trackway ...found 117 tracks, including one 20-m-long adult trail, partial trackways of 3 additional adults, a yearling and a baby all heading generally west. The tracks are in the Marble Bluff biotite tuff (43.2 cal ka), which forms a surface horizon to the Pogani silty clay loam paleosol (Natrargid), with a cracked surface and a columnar-structured, subsurface (Bn) horizon, like soils under desert soda pans with alkali shrubland. Directly below is the Yada silty clay paleosol (Xeroll) with crumb textured surface (A) horizon like grassland soils. The Pasiwa loam (Psamment) is a thin brown siltstone, with sparse roots and burrows of lake-margin early successional vegetation. The Pui sandy loam (Aquent) is well-bedded tuff and sand (A) with subhorizontal calcareous rhizomes and adventitious roots, like those of lake-margin tule reeds (Schoenoplectus acutus). Columbian mammoths may have moved like modern elephants with infants in matriarchal groups through landscapes of sagebrush and grassland, and this trackway includes a limping female attended by concerned juveniles. Grassland paleosols common in the Fossil Lake Formation, are now rare in the same region, perhaps related to extinction of proboscidean and equine grazers.
Display omitted
•43.2 cal ka paleosol has 117 tracks of Columbian mammoth in central Oregon.•Main trackway 20 m long was limping, and overriding tracks of concerned juveniles.•Trackway is on alkali shrubland paleosol (Natrargid) with bare earth between bushes.•Other Mollisol paleosols with mammoth bones record mammoth steppe in Oregon.
Tema ovog rada je razmišljanje o pitanju što za Pavla znači očekivanje u Poslanici Rimljanima 11, 26 da će »sav Izrael biti spašen« i na koji način to spasenje može ovisiti o prethodnom ulasku »punog ...broja pogana«. Povezujući blagoslov, koji je Efrajim, Josipov sin iz braka sa strankinjom, primio od svog djeda Izraela, s poviješću naroda Izraela i njegova Saveza s Bogom, te s nekim eshatološkim proroštvima o povratku naroda, može se zaključiti da kontekstualizacijom proročkih tekstova u vlastiti kontekst, Pavao svoju misiju poganima možda vidi kao službu izgubljenim Izraelovim plemenima. Oni su sada »veliko mnoštvo« stopljeno s narodima i tek »povratkom naroda« koji se događa njihovom evangelizacijom, »sav se Izrael spašava«.
U radu se ističu brojni problemi na koje nailaze istraživači kompleksnog procesa kristijanizacije, konkretno slavenskog življa, te se ispituju razne varijabilne silnice koje utječu na sam proces, ali ...i na ono što mu prethodi i na ono što slijedi.
Autor se bavi crkvenim ocima u vrijeme nastajanja i razvoja Crkve kao institucije i zajednice od Boga ustanovljene. Posebno se ističe sloboda kao osnovna sastavnica čovjekova bića, bez koje ni ...crkveni oci ne mogu govoriti o čovjeku kao ostvarenoj slici Božjoj. Članak je podijeljen u tri dijela.
Prvi dio posvećen je predstavljanju povijesnoga konteksta u kojemu se rađala ili barem nazirala sloboda kršćana naspram slobode drugih naroda Rimskoga Carstva, naroda koji su već na neki način stekli i uživali slobodu. Utemeljeno je na izvješćima pojedinih crkvenih otaca koji su iz toga vremena za današnje vrijeme postali vjerni prenositelji političke i društvene situacije. Istaknut je položaj kršćana u društvu, njihovo ucjepljenje u društvo u kojemu je vladao poganski mentalitet koji im nije bio sklon. Autor ističe da su kršćani u čitavoj toj situaciji bili pozitivisti koji su se probijali kroz šumu problema administrativne i političke naravi.
Drugi dio posvećen je teološkom utemeljenju čovjekove slobode. Ovdje je riječ o slobodi, odnosno o čovjeku, o njegovoj osobnosti koja je sastavljena od duha, duše i tijela. Autor koristi razmišljanje i tumačenje crkvenih otaca o stvorenju čovjeka sa svim njegovim svojstvima i elementima, a koji ga upućuju na sličnost njegovu Bogu stvoritelju. Time se želi podcrtati da iz Stvoriteljeva nauma sloboda i slobodna volja čovjekova izviru kao temelj za daljnje čovjekovo osobno djelovanje i za život unutar čitave ljudske zajednice. Autor zajedno s crkvenim ocima prikazuje da čovjek po slobodi ispunjava svoje ontološko, ovozemaljsko i eshatološko poslanje u svjetlu slike Božje.
Treći dio iznosi razloge gubljenja ili uskraćivanja slobode. Naime, kršćani su se u početku našli između «tri vatre». Autor ističe rimsku religiju koja nije dopustila ni jednoj drugoj religiji da se slobodno razvija i živi, ako bi bila prijetnja njoj samoj. Na isti ili sličan način postupaju prema kršćanima filozofsko nasljeđe i židovski mentalitet. Budući da su kršćani imali pred sobom jedan sasvim nov način života, razmišljanja i djelovanja, morali su se sukobiti sa svojim „susjedima“, a to je vodilo prema uskraćivanju ili oduzimanju slobode. U svemu tom autor ističe da je teologija tadašnjega vremena bila jedan od osnovnih povoda gubljenja ili uskraćivanja slobode kršćanima.
Ivan Krstitelj (usp. Mt 3,9 i Lk 3,8) dovodi u pitanje činjenicu da je za spasenje dostatno biti Abrahamovim potomkom. Sama činjenica da je netko sin Abrahamov nije dovoljna. Ni samo krštenje nije ...dovoljno. Potrebno je donositi plodove obraćenja. Nitko ne može ničim prisiljavati Boga, pa ni krvnim vezama s Abrahamom. Ivan Krstitelj naviješta sud ne samo nad gojim, nego i nad 'am. Isus Krist (usp. Mt 8,11; Lk 13,28) ne samo da dovodi u pitanje sigurnost spasenja koja se temelji na tjelesnim vezama s Abrahamom nego i otvara novu dimenziju pripadanja Abrahamu i obećanjima koja su mu dana, a ta se nova dimenzija događa po vjeri. Čovjek mora proći kroz uska vrata vjere. Ulaz je otvoren poganima i po vjeri Abraham postaje njihovim ocem. U vertikali Jahve - Abraham jedina veza, i to najizvrsnija, jest Krist, kao obećani i jedinstveni Abrahamov potomak i od sada netko može pripadati Abrahamu jedino po toj vezi (Mt 1,1-16). Krist je jedinstvena karika identifikacije s Abrahamovim potomstvom kako svjedoči apostol Pavao u svojoj Poslanici Galaćanima: »Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo« (Gal 3,29).
Analizom arheoloških lokaliteta i ostataka autor nastoji ukazati na prisutnost različitih kultova u rimskoj Saloni 3. i 4. stoljeća. Slijedom navedenog, pokušava dokazati tezu o multikonfesionalnosti ...grada i prikazati koegzistenciju pripadnika različitih vjerskih zajednica. Osvrće se i na pitanje u kolikoj je mjeri legaliziranje kršćanstva, a kasnije i proglašenje državnom religijom, utjecalo na eliminaciju poganske baštine ili je ona preživjela u svijesti grada i njegovih stanovnika.
Im Artikel wird detallliert aufgezelgt, wie das wahrscheinlich in den Jahren 460-468 in Rom entstandene patristische Werk "De vocatione omnium gentium" eine bestimmte Theologie der Geschichte nicht ...nur des Individuums, sondern auch der Nation beinhaltet.
PDF
