Narodni muzej u Zagrebu posjetiteljima je otvoren 1846. godine, u vrijeme punog zamaha Hrvatskoga narodnog preporoda, koji će tri godine kasnije oktroiranim ustavom biti zaustavljen. Uloga novog ...muzeja u javnom i kulturnom životu Zagreba i šire pokazala se izuzetno važnom. U kratkom razdoblju od 1855. do 1858. za novi muzej naručena su i izvedena četiri portreta – prvog »čuvara« novog muzeja Dragutina Rakovca, bana Josipa Jelačića, cara i kralja Franje Josipa I. i zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika, plaćena sredstvima prikupljenim javnim pozivima. Djela su Ivana Zaschea, slikara koji je iz Beča došao u Zagreb 1852. godine na Haulikov poziv, i ostao u njemu sve do smrti 1863. godine. Članak se bavi trima osobama ključnim za Narodni muzej u početcima njegovoga javnog djelovanja i otvaranja posjetiteljima – Dragutinom Rakovcem, Mijatom Sabljarom i Ljudevitom Farkašom Vukotinovićem, te objedinjuje dosadašnja saznanja o naručenim portretima i vremenu njihovih narudžbi.
Provider: - Institution: Koroška osrednja knjižnica dr. Franca Sušnika - Data provided by Europeana Collections- Portret arhitekta Boruta Bončina s pogorjem Pece v ozadju (delo slikarja Šrefana ...Marflaka).- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Prihvaćanje rimskih kulturnih tekovina na prostoru Liburnije očituje se, među ostalim, i u funerarnoj praksi podizanja vrlo raskošnih i monumentalnih građevina kao vječnih počivališta pripadnika ...društvene elite i njihovih obitelji. Dokazi njihova postojanja rijetko su sačuvani, a zbog fragmentarnosti i anepigrafskog karaktera često su ostajali izvan fokusa znanstvenih istraživanja. U ovom se radu po prvi put integralno obrađuju temeljni ostatci, konstruktivni elementi i reljefi s portretima pokojnika nekoć uzidani u pročelja grobnih zdanja (tzv. ugradbeni reljefi), kao dokazi postojanja različitih tipova monumentalne nadgrobne arhitekture i skulpture na prostoru rimskog municipija Aenona (Nin). Posebno se analiziraju i interpretiraju ostatci mauzoleja istraženog davne 1972. g. u ruralnoj gradskoj okolici (položaj Kulina u Vrsima), koji su arheološkoj javnosti slabo poznati. U istom se kontekstu također obrađuju četiri ugradbena reljefa s prikazima pokojnika te skulpture sfingi. Posebna se pozornost posvećuje fragmentu trabeacije „hramske grobnice“ obitelji Lartius iz Nina, koji do sada nije bio prepoznat i valoriziran. Za studiju monumentalnih grobnih zdanja vrlo je važan i njihov funerarni kontekst. U radu je stavljen naglasak i na podatke o veličini grobnih areala te tipologiju prisutnih nadgrobnih spomenika, a posebice su sumirani rezultati recentnih istraživanja rastera gradskih nekropola. Analogije za rekonstrukciju izgleda pojedinih građevina, te njihovu funkciju i smještaj u okviru gradskih nekropola, mogu se naći u Saloni i Jaderu, a češće na gradskim nekropolama Rima. Kao okosnica istraživanja provedenih za potrebe ovoga rada poslužila je muzejska građa i dokumentacija pohranjena u Arheološkom muzeju Zadar i Muzeju ninskih starina u Ninu. Rezultati tipološko-komparativne metode primijenjene u analizi spomenika nadopunjeni su i podatcima prikupljenim istraživanjima arhivske građe. Studija rastera gradskih nekropola uključila je i metode arheologije krajolika, pa su u raspravi također implementirani i rezultati arheološkog terenskog pregleda i daljinskih istraživanja provedenih u ninskoj gradskoj okolici.
Tijekom 19. stoljeća u Hrvatskoj se izmijenilo devetnaest banova i banskih namjesnika, većinom zabilježenih portretima. Budući da na njima nisu često prikazivani s državnim obilježjima te simbolima ...banske časti, rad donosi uvid u tri reprezentativna banska portreta iz vremena Ignjata Gyulaya, Josipa Jelačića i Ladislava Pejačevića. Isti svjedoče o političkom položaju Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije unutar Habsburške, a potom i Austro-Ugarske Monarhije te ulozi i ovlastima bana. Djela su istaknutih slikara i čuvaju se u fundusu Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu.
Hrvatski kipar Davorin Martin Hotko (Zagreb, 1890. – Zagreb, 1962.) zanemarena je umjetnička osobnost o čijem se životu malo zna, a kiparski opus nije dovoljno istražen i valoriziran. Hotko je vrstan ...portretist kao i njegov profesor Rudolf Valdec, realist. U Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sačuvana su samo četiri njegova djela dok su ostali radovi uništeni 1986. godine. U Arhivu za likovne umjetnosti HAZU osim oskudne biografije, nalaze se fotografije njegovih radova koji više ne postoje. Desetak skulptura dio su obiteljske ostavštine. Hotko je poučavao kiparstvo u Obrtnoj školi u Zagrebu.
The artistic personality of Croatian sculptor Davorin Martin Hotko (Zagreb, 1890 – Zagreb, 1962) has long been neglected, as information on his life is scarce and his sculptural oeuvre remains understudied and underassessed. Hotko was an excellent sculptor of portraits, as was his teacher Rudolf Valdec, himself a Realist. The Glyptotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts preserves only four Hotko’s sculptures, while other works were destroyed in 1986. Apart from a short biography, the Fine Arts Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts holds photographs of the sculptor’s lost works, while some ten sculptures belong to his family estate. Hotko taught sculpture in the Zagreb School of Crafts.
V prispevku sta na podlagi sočasnih pisnih virov razi- skani portretni zbirki, ki sta jih okrog leta 1600 zasno- vala nadvojvoda Karel II. in nadvojvodinja Marija in sta bili do 18. stoletja v ...graškem dvoru in dvorcu Karlau pri Gradcu. Predstavljeni so serije portretov, umetniki in dela, ki so ohranjena v Umetnostnozgodovinskem muzeju na Dunaju. Obravnavani so vzroki za naročilo izjemno številnih otroških portretov. Poleg tega je anali- zirana vloga portretnih serij rimskih cesarjev in kostumskih slik.
Leonardo Foscolo (Venecija, 1588.–1660.) bio je generalni providur za Mletačku Dalmaciju i Albaniju od 1645. do 1650. godine. Sjedište providura i državne administracije koja je upravljala pokrajinom ...bilo je u Providurovoj palači u Zadru.
U prvom dijelu studije analiziraju se oni portreti providura Leonarda Foscola izvedeni uljem na platnu i u grafici koji su povezani s njegovom vladavinom i djelovanjem u Dalmaciji. Jedini portret izveden uljem na platnu čuva se u samostanu sv. Lovre u Šibeniku. Veća je skupina grafičkih portreta na kojima su uz Foscolov lik prikazani i pojedini gradovi, naselja i utvrde u Dalmaciji u kojima je poduzimao ratne oslobodilačke akcije.
Drugi dio studije istražuje Foscolovu donatorsku i mecenatsku ulogu. U tome se izdvaja njegova uloga u oblikovanju oltara sv. Šimuna u istoimenoj crkvi u Zadru. Foscolo je ostavio trag i u Šibeniku. Prema nepotvrđenoj predaji na zvonik crkve sv. Ivana ugradio je satni mehanizam koji je kao ratni plijen prenio iz osvojenog Drniša o čemu svjedoči natpis upisan u njegovoj lođi na koju je obješen i Foscolov grb s providurskom kapom. Isti grb ugrađen je i na pročelje crkve sv. Nikole u Šibeniku.
Foscolo je u Dalmaciji stekao ugled što je rezultiralo činjenicom da su mu brojne komune dale podići spomenike o čemu se raspravlja u trećem dijelu studije. Navode se djela u Šibeniku, Splitu, Hvaru, Korčuli, Pagu i Islamu Grčkom.
Nakon uvodnog dijela o pojavi portretnog slikarstva brodova i važnijim portretistima brodova u lukama Sredozemlja, posebno onima koji su slikali brodove u vlasništvu ili pod zapovjedništvom kapetana ...iz pomorskih središta istočne jadranske obale, od Trsta do Kotora, članak se bavi osobom i djelom Bazija Ivankovića (1815. – 1898.), pomorskog kapetana podrijetlom s južnojadranske obale, koji u drugoj polovici 19. st. postaje najplodniji tršćanski slikar brodova. Ustrajnim istraživanjem registrirali smo 276 slikareva rada, likovni opus koji dodatno rasvjetljava i osobito ilustrira prošlost pomorstva istočne jadranske obale, ali i povijest parobrodarskog društva Austrijski Lloyd iz Trsta. Ovom prilikom katalogu Ivankovićevih djela pridružujemo portrete jedrenjaka Prima Donna i parobroda Vera (ex Vercingetorex). Oba broda nastala su u slikarevoj poodmakloj dobi, a očigledna razlika u prenijetoj atmosferi (prva u smirenom, a druga u živom ozračju) potakla nas je na likovnu analizu, ali i istraživanja u pomorsko-povijesnom kontekstu, uvijek nužno kod slikarstva brodova. Stoga smo dvije, likovno analizirane, Ivankovićeve slike opravdano obogatili otkrivenim podacima o naslikanim brodovima, te tako uzbudljivi likovni prikazi dobivaju i zanimljiv plovidbeni životopis.
Narodna galerija v Ljubljani hrani portret plemkinje, ki je nekdaj veljala za Turjačanko, iz druge polovice 17. stoletja. Na podlagi primerjalne analize je bilo mogoče v dami na sliki prepoznati ...Eleonoro Marijo Rozalijo kneginjo Eggenberg (1647−1703). V prispevku so predstavljeni rezultati zadnjih raziskav o provenienci, času nastanka in avtorstvu kneginjinih že znanih portretov in še enega novo identificiranega. Posebna pozornost je namenjena javnemu delovanju portretiranke in njenemu vplivu na umetnostna naročila v dvorcu Eggenberg pri Gradcu.
U prvom dijelu rada objavljuju se fotografije nestalih portreta Lovre Fondre (1644.–1709.) i neznanog ratnika iz obitelji Detrico. Portreti su bili u vlasništvu Lugija Felicinovića i Francesca ...Damiani di Vergada u Zadru. Spominje ih Giuseppe Sabalić u svojoj knjizi »Pitture antiche di Zara« (Zadar, 1912.), ali ne donosi njihove fotografije. Fotografije obaju portreta koje se objavljuju u ovom radu čuvaju se u Državnom arhivu u Zadru i vjerojatno su rađene u vrijeme Sabalićeva istraživanja zadarskog slikarstva. Sačuvane su u posebnom albumu i nisu upotrijebljene u njegovoj knjizi. U drugom dijelu rada donosi se arhivski dokument iz 1695. godine koji govori o narudžbi slike za samostan sv. Dominika u Šibeniku kod Giovannija Antonija Zonce (1652.–1723.) čime se proširuje lista značajnih venecijanskih slikara koji su u 17. stoljeću radili za dalmatinske naručitelje.
PDF
