Posteriorna kortikalna atrofija (PCA) je neurodegenerativno kliničko-radiološko stanje s atrofijom posteriornih dijelova moždanog korteksa uključujući vidni korteks i dijelove parijetalnog i ...temporalnog korteksa. Nespecifični vidni poremećaji često se pogrešno interpretiraju kao oftalmološki, što vodi prema zakašnjeloj pravoj dijagnozi. Razlikovanje PCA od drugih bolesti može biti zahtjevno i može oduzeti mnogo vremena. Prikazuje se bolesnica s PCA u dobi od 57 godina koja godinama pokazuje vidne perceptualne poremećaje koji se inicijalno dijagnosticiraju kao oftalmološke bolesti te potom kao neobjašnjeno oštećenje vida. Dvadeset pet godina ranije obostrano je učinjena radijarna keratotomija, a šest godina prije prijema u oba se oka implantira fakična intraokularna Verisyse leća. Unazad četiri godine liječi glaukomsku bolest. Tijekom neurooftalmološke opservacije nije potvrđena sumnja na optičku neuropatiju niti na makulopatiju. Pažljivom anamnezom saznaje se da obitelj već godinama ranije zapaža tegobe bolesnice kod prepoznavanja lica, pri čitanju i pisanju. Navode se tegobe procjene dubine i prostorne orijentacije, problemi sa stepenicama, osobito pri silasku. Nađena je velika diskrepancija između iskazanih funkcionalnih vizualnih oštećenja (vidna oštrina, vidno polje, Ishihara kolorni test) s jedne strane i s druge strane urednoga oftalmoskopskog nalaza na mrežnicama i urednog morfološkog nalaza OCT dijagnostike. Učinjena MR pretraga također otvara sumnju na kortikalnu problematiku te je bolesnica usmjerena na daljnju neurološku i neuro-radiološku opservaciju uz PET-FDG, što je dovelo do dijagnoze PCA. PCA je važan dijagnostički entitet jer se ti bolesnici obično najprije javljaju oftalmolozima i nerijetko se svrstavaju u skupinu onih s neobjašnjenim oštećenjem vida. Kod diskrepancije vizualnih oštećenja registriranih funkcionalnom dijagnostikom u odnosu na srazmjerno uredan oftalmoskopski nalaz i nalaz OCT dijagnostike, važno je ponovno pažljivo provjeriti anamnezu i heteroanamnezu i pomisliti na mogućnost kortikalnog uzroka iskazanih oštećenja s ciljem ranog otkrivanja uzroka neobjašnjenog oštećenja vida. Tu je važna dobra suradnja s kognitivnim neurolozima specijaliziranim za neurodegenerativne bolesti. Cilj je rada podignuti svijest liječnika o postojanju ovog entiteta kao mogućeg uzroka neobjašnjenog gubitka vida i olakšati rano prepoznavanje uz primjenu odgovarajućih dijagnostičkih metoda.
This retrospective study provides an insight into the levels of radiation exposure of six nuclear medicine (NM) staff (four technologists and two nurses) performing routine diagnostic
...F-fluorodeoxyglucose (
F-FDG) positron emission tomography-computed tomography (PET/CT) at the University Clinical Centre of the Republic of Srpska, Department of Nuclear Medicine and Thyroid Disorders, Banja Luka, Bosnia and Herzegovina. Data analysis included monthly staff exposure measured with personal thermoluminescent dosimeters (TLD) between June and December 2018, quantified in terms of normalised dose for the whole body Hp(10) and dominant hand Hp(0.07) and their comparison between each staff member and between the two groups (technologists and nurses). The study goal was to establish how our Department compared with reports from other PET/CT centres worldwide in terms of annual number of procedures and exposure limits and whether there could be room for further improvements in radiation protection. The number of procedures rose considerably from 208 in 2016 to 876 in 2019 and was 423 in the observed seven-month period. Mean individual whole-body exposure dose per GBq of injected
F-FDG activity, Hp(10)/A was 18.55 μSv/GBq for the four technologists and 15.61 μSv/GBq for the two nurses. Mean dominant-hand exposure dose per GBq of injected
F-FDG activity Hp(0.07)/A was 16.99 μSv/GBq and 25.44 μSv/GBq for the two groups, respectively. The average annual cumulative dose for all staff was (1.06±0.29) mSv for Hp(10) and (1.15±0.32) mSv for Hp(0.07). These results are comparable with those of similar studies. Staff doses were well below the annual limits. Nurses received slightly higher extremity doses than technologists. In view of the increasing trends in the number of PET/CT procedures, dose monitoring should be continued to identify exposure hotspots and maintain doses as low as possible.
Glukoza, glavni izvor metaboličke energije, ulazi u stanicu na dva načina: 1) olakšanom difuzijom pomoću prijenosnika glukoze GLUT i 2) sekundarno aktivnim prijenosom pomoću prijenosnika natrija i ...glukoze SGLT. Stanice raka imaju povećani unos glukoze u usporedbi s normalnim stanicama. Prethodna istraživanja pokazala su povećanu ekspresiju prijenosnika GLUT, uglavnom GLUT1, u mnogim tipovima raka. Radiofarmaceutik (engl. tracer) 2-deoksi-2-(18F) fluoro-D-glukoza (2-FDG), koji se koristi za detekciju tumorskih stanica putem GLUT1, nije dovoljno osjetljiv i specifičan. Uskoro bi mogao biti zamijenjen α-metil-4-(F-18) fluoro-4-deoksi-D-glukopiranozidom (Me-4FDG), novim i visoko osjetljivim, i specifičnim SGLT-radiofarmaceutikom u kliničkoj detekciji i određivanju stadija tumora. Tim je radiofarmaceutikom nedavno dokazana funkcionalna aktivnost prijenosnika SGLT u raku gušterače, prostate i mozga. Ekspresija mRNA i proteina SGLT također je pronađena u raku debelog crijeva, pluća, jajnika, glave, vrata i pločastih stanica usne šupljine. Prijenosnici SGLT nedovoljno su istraženi u raku, a njihova ekspresija i lokalizacija često su oprečne zbog nedostatka specifičnih SGLT-protutijela. U ovom preglednom radu opisujemo trenutačna znanja o povećanoj ekspresiji prijenosnika SGLT1 i SGLT2 u različitim tipovima raka. Spoznaje o ekspresiji i/ili lokalizaciji prijenosnika SGLT u malignim stanicama pomoći će u razvoju novih terapija u liječenju raka korištenjem već poznatih antidijabetika, SGLT2 ili SGLT1/SGLT2 inhibitora.
Ova retrospektivna studija pruža uvid u razinu izloženosti ionizirajućem zračenju za šestero zaposlenih (četiri radiološka tehničara i dvije medicinske sestre) koji izvode rutinska dijagnostička ...ispitivanja primjenom 18F-FDG na PET/CT-u u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu i bolesti štitne žlijezde Univerzitetskoga kliničkog centra Republike Srpske (Banja Luka, Bosna i Hercegovina). Analiza podataka obuhvatila je mjesečnu izloženost osoblja, koja je od lipnja do prosinca 2018. mjerena osobnim termoluminiscentnim dozimetrima (TLD-ima), a izražena je normaliziranom dozom za cijelo tijelo Hp(10) te dozom za dominantnu ruku Hp(0,07). Također, u obzir je uzeta i usporedba tih veličina između svakoga člana osoblja te između dviju skupina (radiološki tehničari i medicinske sestre). Cilj studije bio je usporediti izvješća našega Zavoda i drugih PET/CT centara u svijetu u pogledu godišnjega broja postupaka, granica izloženosti osoblja te mogućnosti uvođenja dodatnih poboljšanja mjera zaštite od zračenja. Ustanovljeno je da se broj postupaka znatno povećao (s 208 u 2016. na 876 u 2019. godini), a tijekom praćenoga sedmomjesečnog razdoblja iznosio je 423. Srednja vrijednost pojedinačne doze za cijelo tijelo po jedinici aplicirane aktivnosti 18F-FDG Hp(10)/A iznosila je 18,55 μSv/GBq za četvero radioloških tehničara i 15,61 μSv/GBq za dvije medicinske sestre. Srednja vrijednost doze za dominantnu ruku po jedinici aplicirane aktivnosti 18F-FDG Hp(0,07)/A iznosila je 16,99 μSv/GBq i 25,44 μSv/GBq za te dvije skupine. Srednja vrijednost godišnje kumulativne doze za svih šestero zaposlenih iznosila je (1,06±0,29) mSv za Hp(10) i (1,15±0,32) mSv za Hp(0,07). Ovi su rezultati usporedivi s rezultatima sličnih studija. Doze za osoblje bile su znatno ispod propisanih godišnjih limita. Medicinske sestre imale su nešto više vrijednosti doza za ekstremitete (ruke) nego radiološki tehničari. Imajući u vidu tendenciju povećanja broja PET/CT postupaka, potrebno je nastaviti monitoring doza za osoblje kako bi se identificirale faze radnoga procesa koje dovode do najveće izloženosti osoblja, a zatim smanjile doze za osoblje.
Advances in positron emission tomography (PET) techniques have allowed the measurement and imaging of serotonin synthesis, transport and receptor binding in the living human brain. Both the imaging ...and pathological studies in patients with epilepsy, as well as studies derived from experimental models of epilepsy provide evidence that endogenous serotonin plays a significant role in epileptogenesis. This review summarizes the advances in alpha- Methyl tryptophan PET imaging in patients with different types of epilepsy.
PDF
![Alfa [11C] Methll-l-tripoto...](http://api.summon.serialssolutions.com/2.0.0/image/issn/XR4PS5YY4K/0350-6487/small "Alfa [11C] Methll-l-tripotofan pozitronska emisijska tomografija kod epilepsije")