In the Republic of Croatia the carriage of passengers and luggage by sea is regulated by articles 598-633 of the Croatian Maritime Code (hereafter CMC). In this part Croatia adopted the solutions of ...the Athens Convention relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, 1974 (PAL, 1974), the London Protocol of 1976 (PAL Prot 1976) and the London Protocol of 1990 (PAL Prot, 1990). The liability of the carrier is based on proved or presumed fault. His liability for the death of or personal injury to a passenger is limited in all cases to 175,000 Special Drawing Rights (hereafter SDRs) per passenger and per carriage. Also the CMC adopts the Convention on Limitation of Liability for Maritime Claims, 1976 /LLMC, 1976) and the Protocol of 1996 (LLMC Prot, 1976). According to these acts, in respect of claims arising on any distinct occasion for loss of life or personal injury to passengers of a ship, liability of the carrier is limited to 175,000 SDRs multiplied by the number of passengers which the ship is authorized to carry according to the ship's certificate. The Protocol of 2002 (PAL Prot, 2002) establishes a new liability regime by introducing two tier liability system and adopting strict liability for death and personal injury claims caused by shipping incidents. It requires compulsory insurance in respect of such liability and allows direct action against insurers. The PAL Protocol (2002) will be ratified by the EU as soon as the main obstacles for its implementation are solved. Since the aim of the RH is to become a member of the EU it is assumed that our country will become a Member State of the PAL Protocol (2002) as well. Before that happens we have to predict legal and economical implications of acceptance of the new convention.
Brojna su i složena pitanja koja se postavljaju u
okviru teme prava mjerodavnog za povrede pravila tržišnog natjecanja. To nije
promijenilo niti usklađivanje nacionalnih pravila nedavno usvojenom ...Direktivom
o naknadi štete za kršenje odredba prava tržišnog natjecanja. U ovom radu obrađuju
se neka od tih pitanja, poglavito tumačenje pojmova iz odredbe članka 6. stavka
3. Uredbe Rim II o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze te s time povezani
aspekti interakcije prava tržišnog natjecanja EU-a i nacionalnog prava tržišnog
natjecanja. Počevši od polja primjene ratione materiae navedene posebne
kolizijske odredbe, preko definiranja “tržišta” kao bitne komponente poveznice
lex mercati, pa do funkcioniranja općih odredbi kojima se štite javni interesi
suprotstavljaju se oprečna stajališta u doktrini i ukazuje se na moguća načela
koja bi trebala biti uzeta u obzir u analizi. Dodatni naglasak je na problematičnim
pitanjima proizašlima iz pogrešnog prijevoda relevantnih propisa EU-a na
hrvatski jezik.
Issues arising in the context of determining the law governing competition law breaches are numerous and complex. The situation is no different following the harmonisation of the national rules as a result of the recently adopted Directive on damages for infringements of the competition law provisions. This paper is aimed at scrutinising various such issues, in particular it deals with interpretation of the concepts found in Article 6(3) of the Rome II Regulation on the law applicable to non-contractual obligations and the related aspects of interaction between EU and national competition laws. From the scope of application
ratione materiae
of the mentioned conflict-of-law provision and defining the “market” as an essential component of the connecting factor
lex mercati
, to the functioning of the general provisions aimed at protecting public interests, the author presents the opposing views expressed in legal theory and points out the principles which should be taken into account in the course of the analysis. Additional emphasis is put on the thorny questions which originate from erroneous translation of the EU legislation into the Croatian language.
Kako bi smo odgovorili na razna postavljena pitanja, koja predstavljaju temelj predmetnog rada, prije svega, treba se usredotočiti na sudionike dijaloga. Prvi sudionik konkretnog dijalog jest ...nacionalni sudac. Drugi jest luksemburški sudac, koji ima za misiju tumačenje pravnih propisa Unije.
Nadalje se u radu razmatraju uvjeti dijaloga, te se dolazi do zaključka kako dijalog nije tako lak kao za ostatak primarnog zakona. Povelja o temeljnim pravima Europske unije ima istu vrijednost kao i ugovor, ali nema isti opseg na temelju članka 51. Ovo ograničenje utječe na prihvatljivost postavljenih pitanja.
Na kraju samog rada i to na temelju konkretnih primjera autor ispituje učinke sudskih presuda na prirodu Unije i samog Suda.
Europska unija je članica međunarodne zajednice i stranka u brojnim međunarodnim sporazumima. Međutim, status tih međunarodnih sporazuma u pravnom poretku EU-a nije jasno utvrđen u Ugovorima EU-a. ...Logično pitanje koje se nameće jest može li se sekundarno pravo EU-a preispitivati u svjetlu međunarodnih sporazuma u postupcima poništenja ili postupcima prethodnog odlučivanja na Europskom sudu pravde. U svojoj je sudskoj praksi Europski sud pravde mogućnost revizije prava povezivao s pitanjem izravnog učinka međunarodnih ugovora, no u tom pogledu javlja se problem dosljednosti. Taj je problem dio širega pitanja odnosa međunarodnoga prava i prava EU-a kao i pitanja je li taj odnos više monističkog ili dualističkog karaktera.
The aim of the current scientific research is: to contribute to better understanding of the EU law terminology in the Republic of Serbia, to study the influence of EU secondary law and primary law on ...the Serbian legislation system and the laws of the Republic of Serbia and to establish the actual status in the field of the EU laws adoption and application in Serbia. The used research methods include: legislative (normative) method, the content analysis method, the case study method, interpretation of the general normative of the EU legislation, with linguistic and logical interpretation, historiographic method and specific scientific methods - including analysis, synthesis, induction, deduction, abstraction and generalization. The application of the Lisbon Agreement has already started in the laws of the Republic of Serbia. Unfortunately, it is frequently done inappropriately, or the legislator implements parts of the primary law referring to the regulations which have no direct legal connection with the law contents. The regulations of the European Union are inappropriate for the direct application in the Republic of Serbia. First of all, because they are totally obligatory, and only for the EU member states. On the other hand, the Serbian legislator is not able to fulfill the too ambitious deadline, the year 2012, for the general synchronizing with Acquis Communautaire. It is also clear that the deadline for the SAA, the year 2014, cannot be fulfilled. Such conclusion is drawn from the fact that the screening by the European Commission has not started yet. With the application of Acquis Communautaire, the coherence of the legal system in the Republic of Serbia will be infringed. In that context, it is necessary to synchronize regulations, instructions, and other parts of Acquis Communautaire with the Serbian legislature, as well as with the part of the Serbian legal system which does not refer to Acquis Communautaire. The coherence of a legal system is only possible with the correct application of the principles of subsidiarity and appreciation of the precedence of the domestic law. Or, on the basis of the principle of the subsidiarity of Acquis Communautaire (similar to Germany), it must be treated as a derived legal order of secondary importance in regard to the domestic one, especially in the areas of Criminal Law, Defense, Tax Policies, Information, Budget, and Public Acquisitions, as well as the control of the State aid. Acquis Communnautaire is applied in the Republic of Serbia mainly indirectly, but in some regulations directly as well. The direct effects of the EU law (regulations and instructions) in the Republic of Serbia are not possible, and this is why there are no subjective rights or obligations for the Serbian legislature and administration. The direct effects can exist only in member states. At the same time, the Serbian judges and clerks are not acquainted with the EU law in such a degree to be able to interpret Acquis Communautaire in the right way as far as direct effects are concerned. On the occasion of adopting Acquis Communautaire there should be applied Ultra vires Doctrine, as Germany did. The Serbian judicature and administration are not qualified for the application of Acquis Communautaire for theoretically, the EU Law is a new subject of study even in the Serbian legal practice.
Cilj ovog naučnog istraživanja je da doprinese boljem razumevanju pojma prava EU u Republici Srbiji, da prouči uticaj sekundarnog prava i primarnog prava EU na pravni sistem i zakone Republike Srbije, kao i da utvrdi aktuelno stanje u oblasti usvajanja i primene prava EU u Srbiji. U istraživanju su korišćene sledeće metode: pravni( normativni) metod, metod analize sadržaja, metod studije slučaja, metod tumačenja opšte norme prava EU (uz jezičko i logičko tumačenje), Istoriografski metod, kao i posebne naučne metode: analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, apstrakcija, generalizacija. Lisabonski ugovor se već primenjuje u pravnom sistemu i zakonima Republike Srbije. Nažalost, način primene je često neprikladan, pri čemu zakonodavac implementira delove primarnog prava pozivajući se na odredbe koje nemaju direktnu pravnu vezu sa sadržinom zakona. Ni same Uredbe Evropske unije nisu primerene za direktno primenjivanje u Republici Srbijijer su, pre svega, u potpunosti obavezne i to samo za države članice EU. Sa druge strane, srpski zakonodavac često čak i ne može da objasni direktnu povezanost uredbi sa odredbama zakona; Srpski zakonodavac nije u stanju da ispuni preambiciozno postavljen rok do 2012. za opšte usklađivanje sa acquis communautaire. Takođe, jasno je da ni rok iz SSP - do 2014. ne može biti ispunjen. Na takav zaključak upućuje činjenica da u Srbiji nije započet ni screening od strane EK; Zbog ovakvog načina primene acquis communautaire koheretnost pravnog sistema Republike Srbije će biti narušena. U tom kontekstu, neophodno je usklađivanje uredbi, direktiva i ostalih delova acquis communautaire sa srpskim zakonodavstvom, kao i sa delom srpskog pravnog sistema koji se ne poziva na acquis communautaire. Koherentnost pravnog sistema je moguća samo uz pravilnu primenu načela supsidijariteta i uvažavanje prvenstva nacionalnog prava. Na osnovu principa supsdijariteta, acquis communautaire (slično kao i u SR Nemačkoj) mora biti tretiran kao izvedeni pravni poredak, sekundarnog značaja u odnosu na nacionalni. Ovo je naročito važno u oblastima krivičnog prava, odbrane, poreske politike, informisanja, budžeta i javnih nabavki, kao i kontrole državne pomoći. Acquis communautaire se u Republici Srbiji primenjuje uglavnom indirektno. Međutim, pojedinim odredbama primena je i direktna. Ne postoji, i nije moguće, direktno dejstvo prava EU (uredbi i direktiva) u Republici Srbiji. Shodno tome ne postoje ni subjektivna prava i obaveze za srpsko pravosuđe i administraciju. Direktno dejstvo može postojati samo u državama članicima. Pored toga, srpske sudije i činovnici nemaju dovoljni stepen poznavanja prava EU koji bi im omogućio pravilno tumačenje acquis communautaire prilikom direktnog dejstva. Treba primeniti doktrinu ultra vires prilikom usvajanja acquis communautaire, kao što je to učinila Nemačka. Srpsko pravosuđe i uprava nisu dovoljno kvalifikovani za primenu acquis communautaire jer je, u teorijskom smislu, pravo EU novi predmet proučavanja čak i u srpskoj pravnoj teoriji.
Zbog svojih posebnih odlika, tržište luksuznih proizvoda područje je zanimanja pravnika kao i drugih stručnjaka poput ekonomista ili sociologa. Te odlike imaju ključnu ulogu u pravnom uređenju toga ...tržišta. Polazeći od prava tržišnog natjecanja, valja imati na umu da je analiza u okviru članka 101. UFEU-a nepotpuna nedostaje li osvrt na politike i pravila prava intelektualnog vlasništva. S porastom važnosti
internetske prodaje, nova pitanja postavljaju se pred tijela nadležna za tržišno natjecanje, poput zakonitosti raznih vrsta online ograničenja u okviru sustava selektivne distribucije. Oslanjajući se na pristup koji kombinira pravo intelektualnog vlasništva i pravo tržišnog natjecanja, ovaj rad nudi uvid i komentar prakse EU-a s prvenstvenim fokusom na noviju presudu Suda EU-a u predmetu Coty. Kompleksnost interakcije među različitim pravilima i izuzetcima u pravu tržišnog natjecanja posebno je očigledna u tom predmetu. S obzirom na ograničenost presude na konkretne okolnosti, presuda u predmetu Coty može poslužiti kao razjašnjenje situacije u odnosu na de luxe inačicu prava tržišnog natjecanja samo za određene zabrane online prodaje
unutar sustava selektivne distribucije, dok će se rasprava i razvoj nacionalne prakse nastaviti u očekivanju novih pojašnjenja sa Suda EU-a.
Malobrojna su područja europskoga prava koja su se pokazala kontroverznima do mjere do koje je to zaštita osobnih podataka. Posebice se to odnosi na pitanje prijenosa osobnih podataka izvan Europske ...unije. Pitanje prijenosa osobnih podataka u treće zemlje aktualiziralo se posebice nakon što je Sud Europske unije proglasio
je nevaljanim sporazum “Safe Harbour”, jedan od mehanizama prijenosa osobnih podatka u SAD, a valjanost nekolicine ostalih je dovedena u pitanje, uključujući i sporazum “Privacy Shield”, sljednik sporazuma “Safe Harbour”. U pogledu dijela pravnih osnova za prijenos osobnih podataka u treće zemlje, istaknuto je da trebaju biti ukinute ili izmijenjene kako bi bile u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.
Nakon analize svake od pravnih osnova za prijenos osobnih podataka koje stoje na raspolaganju društvima iz EU-a, u radu se ističe da “revolucija” osobnih podataka koja je nastupila nedavnim stupanjem na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka, nije završila, barem što se tiče prekograničnog prijenosa osobnih podataka.
U ovom se radu analizira sustav pravila stvoren u pravu Europske unije (EU), a koji regulira oporezivanje elektroničke trgovine (e-trgovine) porezom na dodanu vrijednost (PDV). Nastanak i ubrzani ...razvoj e-trgovine nametnuli su potrebu stvaranja posebnog pravnog okvira za njezino oporezivanje na globalnoj razini. EU je danas jedina nadnacionalna tvorevina na svijetu u kojoj svih 27 država članica primjenjuje jedinstveni sustav pravila za oporezivanje elektronički isporučenih usluga (e-usluga), kao jedne podvrste e-trgovine, PDV-om. Taj je sustav pravila stvoren intervencijama zakonodavca EU-a prvenstveno u Šestu direktivu, odnosno Direktivu 2006/112/EZ, koja je najvažniji izvor za harmonizaciju PDV-a u EU, ali i donošenjem niza provedbenih akata. Nakon definiranja osnovnih pojmova bitnih za ovu tematiku te povijesnog prikaza osnovnih napora stvaranja posebnog pravnog okvira u EU, u radu se, prizmom poreznopravne analize, iznosi pregled najvažnijih odrednica sustava oporezivanja e-usluga PDV-om u EU, s posebnim osvrtom na pravila o mjestu oporezivanja. Ukazuje se kako je sustav stvoren na teoretski prihvatljivim osnovama, ali su i dalje prisutni brojni problemi, posebno u praktičnoj primjeni utvrđenih pravila, te se na neke od njih pokušava dati i prikladno rješenje. Osnovne spoznaje u ovom iznimno aktualnom području iznose se analizom relevantnih izvora prava EU-a te znanstvene i stručne literature.
Koherentnost je predmet proučavanja u brojnim znanstvenim disciplinama, a posebnu važnost daju joj teoretičari u području filozofije prava. Pojam koherentnosti sadržava više nivoa i isprepleće se s ...drugim pravnim pojmovima, zato će se u ovome radu pokušati ujednačiti teorije koherentnosti. Cilj je ovog rada utvrditi što je koherentnost. Definiranje pojma koherentnosti bit će provedeno na primjeru prava vanjskih odnosa Europske unije. Razlog tome je činjenica da je pri posljednjim izmjenama Osnivačkih ugovora jedan od političkih imperativa bio postizanje koherentnosti u području vanjskog djelovanje Europske unije. Danas postizanje koherentnosti predstavlja pravnu obvezu za institucije Unije i za države članice. Kako je riječ o pojmu oko kojeg postoji veliki prijepor među znanstvenicima i koji predstavlja obvezu u pravu Unije koje je od stupanja Republike Hrvatske u članstvo nadređeno pravu RH, treba smatrati da postoji potreba za interpretacijom i definicijom pojma koherentnost. Kao primjer za analizu pojma koherentnosti u ovom radu poslužilo je područje prava vanjskih odnosa EU-a, iako dani zaključci mogu biti primijenjeni u bilo kojem pravnom sustavu. U radu će biti objašnjen pojam koherentnost. Objašnjenje je temeljeno na pravnoj, filozofskoj, politološkoj i lingvističkoj analizi. Nadalje, rad obrađuje razlikovanje koherentnosti i konzistentnosti, dok posljednje poglavlje donosi definiciju stupnjeva koherentnosti i samog pojma.
Zračni prijevoz ima ključnu ulogu u integraciji i konkurentnosti u Europskoj uniji. Postojanje zračne luke u nekom području olakšava njegovu povezanost. Štoviše, može imati povoljan učinak na lokalno ...gospodarstvo i poticati koheziju unutar EU-a. U tome kontekstu valja napomenuti da su ukupni troškovi izgradnje nove zračne luke iznimno veliki, a izgledi za profitabilnost takvog ulaganja neizvjesni. U praksi se izgradnja ili modernizacija zračnih luka uglavnom financira javnim sredstvima jer je veoma teško naći odgovarajućeg privatnog investitora. Stoga je pitanje državnih potpora od velike važnosti za ulaganja u infrastrukturu zračnih luka. Javno financiranje izgradnje ili modernizacije zračnih luka unutar Europske unije mora biti u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama. Neka od najvažnijih takvih pravila su članak 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Smjernice Komisije o državnim potporama u zrakoplovnom sektoru. Europska komisija usvojila je 2014. nove Smjernice o državnim potporama za zračne luke i zrakoplovne tvrtke (dalje u tekstu: Smjernice iz 2014.), koje su zamijenile prethodne smjernice iz 2005. (dalje u tekstu: Smjernice iz 2005.).
Cilj je ovog izlaganja ponuditi dubinsku analizu novih kriterija za određivanje usklađenosti potpore za ulaganja u zračne luke iz Smjernica iz 2014., uz poseban osvrt na izmjene u odnosu na Smjernice iz 2005. To će omogućiti ispravno razumijevanje različitih uvjeta za dodjelu državne potpore infrastrukturama zračnih luka i razriješiti nedoumice oko njihovih tumačenja.
PDF
