Prispevek se osredotoča na upravno pravo EU, ki je ena od sodobnih pojavnih oblik upravnega prava in katerega obseg in pomen v zadnjih letih skokovito naraščata. Prispevek uvodoma opredeli, kaj ...upravno pravo EU sploh je. Temu sledi analiza ustvarjalcev upravnega prava EU, kakor tudi njegovih naslovnikov. V okviru teh je osrednja pozornost namenjena posamezniku. Predstavljeni so različni načini, kako upravno pravo EU vpliva na položaj posameznika in, z druge strani, kako lahko posameznik zavaruje svoje pravice in pravne interese v upravnih postopkih z evropskimi upravnimi organi. Prispevek sklene s kratko oceno pravnega položaja posameznika v upravnem pravu EU in z nekaj predlogi za njegovo izboljšavo.
Hrvatsko kazneno procesno pravo u posljednjih je nekoliko godina
ušlo u novu fazu – fazu razvoja pod direktnim utjecajem kaznenog prava
Europske unije. Potonje se više ne bavi samo unapređenjem ...mehanizama
pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, već izravno utječe
na nacionalna kaznena procesna prava država članica kroz njihovu
harmonizaciju. U ovom se radu analiziraju utjecaji koje je kazneno
pravo Europske unije izvršilo i izvršava na hrvatsko kazneno procesno
pravo kroz postupak transponiranja triju direktiva kojima se na razini
Europske unije harmoniziraju neka od temeljnih prava okrivljenika
u kaznenom postupku – pravo na tumačenje i prevođenje, pravo na
informiranje (o pravima i o optužbi) te pravo na branitelja. Analiza, čiji je cilj detektirati točke na kojima normativna rješenja hrvatskog
kaznenog procesnog zakonodavstva pružaju otpor učinkovitoj implementaciji
standarda EU-a, počiva na spoznajama koje se crpu iz četiriju
izvora: prava EU-a, standarda razvijenih u judikaturi Europskog suda
za ljudska prava, komparativnih pravnih rješenja te hrvatskog normativnog
okvira. Rezultati provedene analize, koji će se koristiti kao osnova
za provedbu drugog dijela istraživanja, u kojem će se analizirati prvenstveno
hrvatska pravna normativna i praktična stvarnost, upućuju na to
da su, iz aspekta učinkovite implementacije standarda EU-a vezanih uz
zaštitu prava okrivljenika, najveće manjkavosti postojećeg normativnog
rješenja vidljive u načinu na koji su uređene najranije faze postupka, koje
su vezane uz djelovanje policije u vezi s kaznenim postupkom.
Aktualna događanja u svijetu sporta, osobito nogometu, upućuju na akutnu potrebu pojačane pravne zaštite maloljetnih sportaša. Iako su najvažnija prava djece, a time i maloljetnih sportaša, na ...globalnoj razini zaštićena Konvencijom UN-a o pravima djeteta, natjecateljski sport predstavlja jedno od područja u kojima ima još uvijek dosta prostora za napredak. Na području EU zloporabe prava maloljetnih sportaša su česte, a uzroci brojni. Usljed toga otvorena su mnoga pravna pitanja, između ostalog i nadležnosti za rješavanje tog problema. S obzirom na specifičnosti ustroja europskog modela sporta i mogućnosti legislativne aktivnosti tijela EU u razmatranje je bilo nužno uključiti i autonomno pravo sportskih saveza. Autorica se stoga u radu najprije osvrnula na normativno uređenje sporta na razini EU te zaštitu koju maloljetnim sportašima pruža europsko pravo, a potom i na mehanizme zaštite prava maloljetnih sportaša predviđene autonomnim sportskim pravom, konkretno aktima FIFA-e i UEFA-e. Posebno se osvrnula na neke recentnije primjere sudske prakse, kako Arbitražnog suda za sport tako i Suda EU, koja je od značaja za bolje razumijevanje relevantnih pravnih odredbi. Konačno, u zaključku je iskazala i svoj stav „de lege ferenda“o tome na koji bi način bilo moguće poboljšati pravni položaj ove kategorije pravnih subjekata.
Pitanje opstanka rimskoga prava u suvremenoj Europi zahtijeva dublje istraživanje literature rimskoga prava, kao i prava EU-a. Pri tome, radi boljeg razumijevanja problema, smatra se i u pravnoj ...znanosti poželjnom uporaba pojma ‘transmodernizam’, koji je dosad već postao općepoznat u raznim poljima znanosti i umjetnosti. Prilikom provođenja konkretnog istraživa-nja pojavila su se različita preliminarna pitanja: Znači li kontinuitet rimskog prava ujedno i njegovu širu recepciju i stvarni opstanak? Je li rimsko pravo pravi izvor prava i čini li dio acquisa? Kako se ovdje može tumačiti načelo supsidijarnosti? Kako shvatiti suvremeni opsta-nak rimskoga prava u EU-u: kao postmoderni ili transmoderni fenomen? Nakon kratkog preg-leda ovih pitanja analizom ključnih karakteristika postmodernosti, postmodernizma i transmo-dernosti dolazi se do zaključka da je ovdje riječ o transmodernom opstanku. Transmodernost ispitanih pitanja temelji se na sljedećem: Svako pravilo, izreka, načelo, institut i izvor rimskoga prava koji se sporadično javljaju u sudskoj praksi Suda EU-a, kao i pravila koja Sud EU-a kva-lificira kao opća načela, a koja izviru iz rimskih pravnih izvora, čine stvarni dio acquisa. U vezi s tim može se istaknuti i značenje slučaja Klomp, koji strankama daje poticaj da obnove svoje znanje rimskog i pandektnog prava jer poznavanje rimskih pravnih pravila može biti odlučuju-će za uspjeh u predmetu. Ispitivanje preliminarnih pitanja također je pokazalo opravdanom početnu tezu da je nezavisni odvjetnik jedini čimbenik pravosuđa EU-a koji je spreman samos-talno uporabiti znanja rimskog i kanonskog prava, srednjovjekovnih prava i latinskog jezika. Iako njegova mišljenja nisu dio acquisa, ona mogu posredno i implicitno utjecati na pravosuđe EU-a i na acquis. U radu je tako detaljno analizirano 13 slučajeva ‘acquis du droit romain’ koji se pojav-ljuju u mišljenjima nezavisnih odvjetnika, dok je samo dotaknut isti broj slučajeva u kojima se javljaju rimska pravna načela, pravila, izvori i sl.
U ovom se radu analizira sustav pravila stvoren u pravu Europske unije (EU), a koji regulira oporezivanje elektroničke trgovine (e-trgovine) porezom na dodanu vrijednost (PDV). Nastanak i ubrzani ...razvoj e-trgovine nametnuli su potrebu stvaranja posebnog pravnog okvira za njezino oporezivanje na globalnoj razini. EU je danas jedina nadnacionalna tvorevina na svijetu u kojoj svih 27 država članica primjenjuje jedinstveni sustav pravila za oporezivanje elektronički isporučenih usluga (e-usluga), kao jedne podvrste e-trgovine, PDV-om. Taj je sustav pravila stvoren intervencijama zakonodavca EU-a prvenstveno u Šestu direktivu, odnosno Direktivu 2006/112/EZ, koja je najvažniji izvor za harmonizaciju PDV-a u EU, ali i donošenjem niza provedbenih akata. Nakon definiranja osnovnih pojmova bitnih za ovu tematiku te povijesnog prikaza osnovnih napora stvaranja posebnog pravnog okvira u EU, u radu se, prizmom poreznopravne analize, iznosi pregled najvažnijih odrednica sustava oporezivanja e-usluga PDV-om u EU, s posebnim osvrtom na pravila o mjestu oporezivanja. Ukazuje se kako je sustav stvoren na teoretski prihvatljivim osnovama, ali su i dalje prisutni brojni problemi, posebno u praktičnoj primjeni utvrđenih pravila, te se na neke od njih pokušava dati i prikladno rješenje. Osnovne spoznaje u ovom iznimno aktualnom području iznose se analizom relevantnih izvora prava EU-a te znanstvene i stručne literature.
Rad se bavi postupkom javne nabave u Francuskoj koji se provodi prema Zakonu o javnoj nabavi. Govori se o temeljnim načelima postupka, poput načela jednake dostupnosti te načela jednakog postupanja i ...transparentnosti. Naglašava se razlika između tijela javne vlasti koje sklapa ugovor i pravne osobe koja sklapa ugovor u javnoj nabavi. Također se pokazuje utjecaj zakonodavstva Europske unije na francuske propise o javnoj nabavi i posebno se naglašava složenost postupka javne nabave. Na kraju rada govori se o nezakonitim radnjama, s naglaskom na nepravilnostima koje se mogu pripisati ili tijelu javne vlasti koje sklapa ugovor ili pružatelju usluge, ili pak objema stranama.
Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim oblicima organizacije radnog vremena važan je izvor sekundarnog prava Europske unije (EU), koji obvezuje i ...Republiku Hrvatsku. Na osnovi te Direktive, kao i Direktive 93/104/EZ čije je važenje prestalo donošenjem Direktive 2003/88/EZ, razvijena je praksa Europskog suda pravde (ESP) koja je izvor prava koji države članice moraju uvažavati. Najveći dio te prakse, neovisno što se odnosio na Direktivu 93/104/EZ, još je uvijek relevantan za primjenu Direktive 2003/88/EZ. Iz navedenih izvora prava nedvojbeno proizlazi svrha propisa o organizaciji radnog vremena i odmorima, a to je zaštita zdravlja i sigurnost radnika na radu koju moraju imati u vidu subjekti prava i institucije Republike Hrvatske kada primjenjuju i tumače nacionalne propise o radnom vremenu i odmorima. ESP dosljedno inzistira na širokom tumačenju osnovnih pravila kojima pravni poredak EU-a osigurava pojedincima važna subjektivna prava te inzistira na vrlo restriktivnom tumačenju pravila kojima su dopuštena ograničenja, odnosno iznimke od primjene osnovnih pravila. ESP ne dopušta da se na osnovne koncepte kao što su radno vrijeme, radnik i poslodavac primjenjuju definicije iz nacionalnih pravnih poredaka ako njihova primjena uskraćuje ili ograničava prava koja proizlaze iz pravnog poretka EU-a. Na područje primjene Direktive 2003/88/EZ izravno utječe način na koji se primjenjuje i tumači odredba koja određuje područje primjene Direktive Vijeća 89/391/EZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poboljšanje sigurnosti i zdravlja radnika na radnom mjestu. Ta su tumačenja relevantna i za primjenu posebnih zakona i drugih propisa kojima se u Republici Hrvatskoj uređuju prava i obveze radnika u određenim djelatnostima kao što su carinska služba, policija, vatrogastvo i dr. Zaključno se utvrđuje da u sekundarnom pravu EU-a i praksi ESP-a postoje brojni argumenti u prilog shvaćanju da su pravila o radnom vremenu i odmorima pravila za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika.
Pravo je Europske unije za suce u državama članicama relevantno na dva načina: bilo zato što izravno stvara prava i obveze za subjekte koji se pojavljuju u sporu pred sucem (izravni učinak), bilo ...zato što utječe na značenje domaćih pravnih pravila (posredni ili interpretativni učinak). Autorica u ovom radu analizira drugu vrstu učinaka koju za suce imaju norme prava EU. U prvom se dijelu analizira posredni učinak kako ga razvija Europski sud te obveze koje temeljem takvog učinka nastaju za suce u državama članicama EU. Pri tome se, osim pravila koja je razvio Europski sud, raspravlja o njihovoj motivaciji – što se njima postiže u poretku EU, te zašto su ih sudovi država članica bili spremni prihvatiti. Odgovori na ova pitanja relevantni su za drugi dio rada u kojem autorica daje argumente za prihvaćanje posrednih učinaka prava EU i u pravnom poretku države kandidatkinje, u kakvom se statusu trenutno nalazi Hrvatska. Pri tome se ukazuje i na moguće poteškoće u prihvaćanju ovog načela već prije članstva u EU, posebice na one koje su rezultat različite pravne kulture.
Leksikološka i terminološka polazišta, iako su u nekim segmentima zajednička, razlikuju se budući da leksikologija polazi od značenja riječi/leksema/leksičke jedinice, a terminologija od pojma. ...Polazišni postupci se ukrštaju u specijaliziranoj leksikologiji koja uzima oba polazišta, te obrađuje i opće riječi sa specijaliziranim značenjem u stručnoj upotrebi kao i, za područje, najvažnije riječi iz općega jezika. Ukazuje se na temeljne sličnosti i razlike i kod obrade značenja. Dok rječnik tolerira i djelomičnu ekvivalentnost (ako se ne može izbjeći i parafrazu), kod terminologije je nužna potpuna ekvivalentnost zbog nužne jednoznačnosti teksta i komunikacije (u pravu EU se govori o istovjetnosti pravnih posljedica kroz pravne instrumente na svim službenim jezicima). Navode se primjeri obrade convention, regulation i directive u dvojezičnom rječniku i u terminološkoj bazi/priručniku – da bi se ukazalo na razliku tih dvaju postupaka. Ukazuje se na primjer razlikovanja diplomatskih i konzularnih predstavništava u međunarodnom pravu i pravu EU. Posebno se ukazuje na dinamičnost i promjene u nastajanju termina i imena insitutcija (court, council) te na nužnost sadržajne analize pojma pri određivanju ekvivalenata (European Police College – Europska policijska akademija umjesto često korištenih Europska visoka policijska škola ili Europska policijska škola ). Dvojezična pravna leksikografija, uz potrebu šire pokrivenosti područja kojim se bavi, ima osobito težak zadatak rješavanja leksičkih jedinica koje proizlaze iz nepodudarnosti pravnih sustava, od različitosti značenja termina i institucija do rješavanja postojanja praznina u pravnim sustavima (bilo da se to odnosi na lijevu ili desnu stranu rječnika). Kad se radi o pravnoj terminologiji EU, ne odričući značenje pravnog i kulturnog nasljeđa koje se djelomično prenosi kroz jezik na kojem EU terminologija izvorno nastaje, ekvivalenti u različitim jezicima ne smiju ukazivati na pojmovnu različitost, odnosno ne smiju se koristiti nacionalnom pravu specifični termini koji pokrivaju neki drugi sadržaj da ne bi došlo do neželjenih pravnih posljedica.
This special volume collects contributions from leading scholars who scrutinize the challenges digital finance presents for the EU internal market and financial market regulation from multiple public ...policy perspectives. Author contributions aim to provide policy-relevant research and ideas shedding light on the complexities of the digital finance promise. They also offer solid proposals for reform of EU financial services law.
