Na ulomku luka oltarne ograde iz crkve sv. Martina u Lepurima kod Benkovca prepoznaje se ime hrvatskog kneza Branimira (879‒892). Iako tekstovno manjkavo, ime kneza grafijski vjerno reproducira ime s ...natpisa istog kneza iz Gornjeg Muća, datiranog 888. Otprije je utvrđeno da je oba reljefa izradila tzv. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, što osnažuje ovdje izneseni prijedlog čitanja. Branimirovom vladavinom datiran je gradbeni natpis opata Teodeberta iz iste crkve u Lepurima, objavljen prije desetak godina. Čitanje kneževa imena na još jednom natpisu iz Lepura dodatno precizira vrijeme izrade jednog od ansambla liturgijskih instalacija te crkve, ujedno otvarajući mogućnost da je ista klesarska radionica na obama lokalitetima izvela ne samo reljefe nego i natpisni tekst. To je osmi po redu epigrafički spomen kneza Branimira.
U radu se tematiziraju istarski primjeri predromaničkih pluteja ukrašeni specifičnom inačicom centrične kompozicijske sheme s dijagonalnim osima i kružnim petljama na krajevima. Nekolicini lokalnih ...primjera poznatih iz ranije objavljene literature u ovom su radu pridruženi i dijelovi pluteja koji zbog fragmentarne sačuvanosti dosad nisu bili prepoznati kao dio navedene skupine. Razmatrani istarski primjeri dovode se u vezu s cjelovitije sačuvanim istovrsnim reljefima u regiji i umjetničkim središtima iz kojih su na poluotok mogle biti donesene takve kompozicije. Analizom morfoloških i izvedbenih osobina ulomaka ukrašenih razmatranom inačicom centrične kompozicije te njihovim povezivanjem s preostalim dijelovima skulpture s istih lokaliteta upućuje se na postojanje jedne izrazito kvalitetne i dosad neimenovane klesarske radionice, koja je početkom 9. stoljeća kamenim liturgijskim namještajem opremala crkve Pulske, ali i susjednih biskupija. Nove i vrlo složene kompozicije, među kojima i ona centrične osnove s dijagonalama i kružnim petljama na krajevima, svjedoče o plodnoj razmjeni utjecaja između klesara Istre i Veneta te o uklopljenosti poluotoka u suvremena likovna kretanja u razdoblju predromanike.
U članku su predstavljeni rezultati istraživanja groblja i crkve Sv. Stjepana u Pustijerni u Dubrovniku, provedenog 2011. i 2012. godine, koje je obuhvatilo cijelo područje unutar crkve te segment ...groblja koje ju je okruživalo. Istraživanjem je raščlanjeno nekoliko razvojnih faza crkve od kojih su predromanička i romanička najvažnije. Utvrđeno je da je svaka od njih imala svoje pridruženo groblje. Crkva je također bila u upotrebi u gotičkom, renesansnom i baroknom periodu. Ukupno su defi nirane 34 grobne cjeline različitog tipa, a unutar cjelina i uz njih nađeni su raznovrsni nalazi. Cjelokupni inventar nalaza datira od antike do novog vijeka. Crkva je napuštena nakon što se urušila u Velikom potresu 1667. godine, no ruševine crkve i poslije su bile korištene za različite svrhe. Radiokarbonsko datiranje kosturnih ostataka dalo je rezultate od početka 9. do kraja 13. stoljeća, a grobni prilozi i nalazi svjedoče i o novovjekovnom periodu. Grobovi su različitih tipova, a nekoliko grobova sadržavalo je nalaze koji su omogućili njihovu užu determinaciju. Antropološkom analizom obuhvaćen je dio pronađenih osteoloških ostataka iz relativno očuvanih grobnih cjelina, čime su utvrđeni ostaci 83 osobe, od čega 41 odrasle i 42 djece. Pregledom kosturnih ostataka evidentirane su i patološke promjene nastale za vrijeme njihova života.
Autor raspravlja o fenomenu ranokršćanskih i srednjovjekovnih trikonhosa na istočnoj obali Jadrana, pretežno u Dalmaciji. Prema formi, funkciji i vremenu nastanka razvrstava ih u pet skupina. Prvu ...tvore relativno rane, malene cellae trichorae koje prvotno bijahu funerarne memorije na privatnome posjedu. Nastale su, čini se, pretežno do sredine 5. stoljeća. Drugu tvore nešto složeniji triconchosi koji za razliku od prethodnih cela imaju ispred svetišta dugi naos. Nalaze se na području antičke Dalmacije po čemu ih autor i naziva dalmatinskim trikonhosima. Oni sadržajem i množinom predstavljaju problemsko težište članka koji je po njima i naslovljen. Nastali su uglavnom poslije sredine 5. ili početkom 6. stoljeća. Treću skupinu tvore oni primjeri iz prve i druge grupe koji su od prvotne memorije naknadno postali trikonhosi kao kompleksne bazilike. Poput ostalih tipova prvotnih memorija koje su naknadno preuređene u kongregacijske crkve i oni su prepravljeni uglavnom poslije sredine 6. stoljeća. Četvrtu skupinu tvore predromanički trikonhosi, morfološki vrlo zanimljiva skupina centralnih građevina, ali i dviju longitudinalnih, koje su nastale pretežno tijekom 9. stoljeća, međutim s primjerima već u 8. stoljeću (rotonda Sv. Trojstva u Zadru), te još u 10. stoljeću (rotonda u Ošlju). Konačno, petu skupinu tvore romanički trolisti nastali pretežno u 12. stoljeću.
Trogirskoj klesarskoj radionici autor pripisuje zabat pronađen u pločniku nekadašnjeg atrija predromaničke šesterolisne crkve Sv. Marije u Trogiru. Osim toga, njezinoj produkciji atribuira i dva ...reljefna ulomka koja su sekundarno ugrađena u začelni zid parohijske crkve Sv. Georgija (Đurđa) u Pađenima kod Knina. Nakon detaljne usporedbe novoatribuiranih fragmenata s reljefima koji su već ranije pripisani toj radionici, pađenski su ulomci prepoznati kao dijelovi pilastra oltarne ograde, a navedeni zabat, kao i ostali stilski mu srodni trogirski reljefi, dovedeni su u čvršću vezu s crkvom Sv. Marije, točnije s izvornim opremanjem njezina interijera. Budući da je Trogirska klesarska radionica izradila liturgijske instalacije heksakonhalnih crkava u Trogiru i Brnazama, autor navedene građevine datira u vrijeme djelovanja te radionice (prva četvrtina 9. stoljeća), a gradnju gotovo svih dalmatinskih šesterolista smješta u relativno kratak vremenski period od kraja 8. do sredine 9. stoljeća.
Autor raščlanjuje pitanje stilskog vrednovanja ranosrednjovjekovne
sakralne arhitekture na prostoru Kaštela i njezin odnos
prema istodobnoj skulpturi, mahom kamenom crkvenom namještaju,
u kontekstu ...predromaničkoga stila od 9. do 11. stoljeća. Na
temelju analize arhitektonskih oblika dokazuje da u Kaštelima
postoje u tom razdoblju dvije skupine crkava. Jedna, koju tvore
adaptirane starokršćanske građevine, i druga, kojoj pripadaju
izvorno novi predromanički oblici. Prva je skupina zastupljena
na vladarskim posjedima (Bijaći – Sv. Marta, Sv. Vital, Putalj – Sv.
Juraj i Sv. Nikola od Raduna) i nastala je u 9. stoljeću u završnoj
fazi kristijanizacije, a druga pripada još jednoj obnovi tih istih crkava
(Sv. Marta, Sv. Nikola) i jedinoj izvorno predromaničkoj crkvi
u Kaštelima (Sv. Juraj od Raduna), koju je dala podići pobliže nepoznata
rodovska zajednica, a koja je podignuta na samom kraju
predromaničke epohe, anticipirajući i pojedine ranoromaničke
elemente. Crkve na vladarskim posjedima su bez iznimke opremljene
predromaničkim kamenim namještajem, za razliku od
Sv. Jurja od Raduna, koja nema skulpture – bilo arhitektonske ili
crkvenog namještaja u interijeru. Na osnovu iznesenih primjera,
osvrće se i na društveni položaj i ulogu donatora tih crkava.
Autor u radu donosi prvu objavu i obrađuje ulomke kamenog crkvenog
namještaja iz crkve sv. Stefana u Golubiću kod Knina pronađene pri radovima
na njezinu uređenju 2009., 2010., 2014. i 2015. godine. ...Dosad je iz te crkve bio
poznat samo jedan ulomak arhitrava ograde svetišta koji se okvirno datirao u
9. stoljeće. Novopronađenih šest ulomaka pruža mogućnost preciznijih datacija
njezina nastanka i obnove. Najstarija faza povezana je s ranokršćanskim
razdobljem, nakon čega slijede zasigurno dvije predromaničke faze od kojih je
prva povezana s tzv. Trogirskom klesarskom radionicom i prvom četvrtinom
9. stoljeća, dok se druga može pripisati tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici
iz vremena kneza Branimira, tj. zadnjoj četvrtini 9. stoljeća.
Na temelju postojeće literature i desetljetne autopsije autor predlaže kratku temeljnu reviziju našeg poznavanja bitnih prostornih i likovnih sadržaja Zagreba iz vremena oko godine 800. Iznose se ...dokazi o prisutnosti karolinškog i slavenskog/hrvatskog elementa u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku te se posvećuje posebna pažnja važnijim danas poznatim spomenicima likovne kulture, uz sugestije o proširenju i produbljenju njihovih svjedočanstava. Kao posebno važan čimbenik ponovno se vraća u raspravu predromanički kapitel iz zagrebačke katedrale nakon novijih pogleda na karolinške nalaze monumentalne arhitekture i skulpture u Sisku i na Loboru. Ovi posljednji posebno su važni za pokretanje opsežnije (arheološke) revalorizacije Zagreba, što je i glavni cilj ovog rada.
U ovom radu prikazani su rezultati revizije arheoloških istraživanja lokaliteta Crkvina u Zavali, Općina Ravno. Od 2016. do 2018. godine istraživani su ostatci dviju crkava sv. Petra, za koju se veže ...kamena plastika zanimljivoga ikonografskoga karaktera predromaničke i romaničke provenijencije, crkva sv. Petke s nizom novih i zanimljivih arhitektonskih i graditeljskih rješenja i nekropola s 41 ukopnim mjestom.
Objavljen je natpis spoliran na sjevernom licu katedrale sv. Stošije u Zadru, sa spomenom nadbiskupa Ursa, nepoznatog iz drugih vrela (Ursus archiepiscopus fecit). Analizirana je funkcija ulomka ...(arhitrav oltarne ograde) te paleografsko-epigrafičke značajke teksta. Usporedbom s ostalim zadarskim natpisima predložena je datacija u rano 9. stoljeće. Dano je nekoliko tumačenja prvoga grafema teksta, sa zaključkom da
predstavlja ostatak atributa u službi titule (domnus, domno) ili formule poniznosti (indignus, peccatur).
PDF
