Članek predstavlja metodo za prepoznavanje kvalitativnih in kvantitativnih razsežnosti odprtega javnega mestnega prostora v uporabnikovi doživljajski sliki. Temelji na domnevi, da odprti prostor ...mesta v miselni predstavi ni zvezni kontinuum, kar v splošnem velja za njegovo fizično pojavnost. Odkriva, kje in kako doživlja meje konkretnega odprtega javnega prostora, v katerem je, in kaj doživlja kot soseščino takega prostora. Raziskuje torej pravila, po katerih uporabnik fizično kontinuiran odprt javni prostor v mislih strukturira na manjše enote in jih povezujejo med seboj v omrežje. S poznavanjem teh pravil je mogoče odprte javne prostore, ki jih uporabniki doživljajo izrazito pozitivno, na miselni ravni razširiti na širši prostor in tako oživiti tiste sosednje prostore, ki so doživljani z negativno konotacijo ali pa v miselni predstavi sploh niso prisotni in posledično uporabljani. Prav navzočnost ljudi pa je bistvena sestavina kvalitetnega javnega prostora.
I civilizirana i primitivna društva zabavu smatraju nasušnom dječjom potrebom. (Lindstrom & Seybold, 2003.) Zabava je djeci višeslojni dragocjen doživljaj ispunjen jakim emocionalnim nabojem. ...Mentalno je svrsishodna i bitan je element razvoja djeteta. (del Vecchio, 2002.) Svi se slažu da djeca najbrže uče kroz zabavu, a i odgoj je kroz zabavu djelotvorniji.
U članku se predlaže nekoliko modela kroz koje bi se osnažila interakcija između kazališne predstave, kritike i publika unutar, te uz pomoć, digitalnog okruženja. Nekoliko primjera vezanih uz ...sjevernoamerički kazališni prostor nadaje se kao vrstan primjer uz pomoć kojih konzumenti kazališne predstave, uz određeno posredovanje, postaju producenti predstave, katkada i njezini izravni tvorci.
Pitanje zastupanja pa i obrane (književnih, estetskih, etičkih itd.) vrednota pojavljuje se često u Brešanovu dramskom opusu temeljem istovjetnoga meha¬nizma: između primitivizma, prijetvornosti i ...brutalnosti te potencijalnog i stvar¬nog prijestupa pa i zločina s jedne (Brešanova »Antiteza«), te prosvijećenosti, naprednosti/napretka i idealizma (»Teza«) s druge strane – stoji književni tekst kao produžetak Teze, tj. više ili manje očigledni/prikriveni predložak kojemu je svrha gradnja novoga dramskog kazivanja tematski i fabularno prilagođena prostornim, društvenim i svjetonazorskim okolnostima kojima pripada sam autor. »Posrednički« književni tekst u Brešanovim dramama (npr. Shakespeareovi Hamlet ili Julije Cezar) ulazi tako u zonu »popularizacije« jer svojom ulogom premosnika koji naglašava vrednote Teze, transfera između djelokruga »velike literature« i stvarnosti biva prezentiran kao građa koju treba učiniti bliskom široj publici, odnosno onomu tko konačni dramski tekst prima (čita ili gleda na pozornici), bez obzira je li primatelj sam prepoznao dotični, premosni tekst ili nije, tj. nije ga »dešifrirao«. Iz svijesti o toj konstrukciji nadaju se, među ostalim, pitanja o slojevitosti i ciljevima takve »posudbe iz klasike«.
U radu se analizira projekt lutkarske predstave na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću nastao kao rezultat korelativnog tipa nastave iz kolegija Scenska kultura, Likovna kultura i Metodika ...glazbene kulture, uključujući studente druge i treće godine učiteljskog studija. Na dramatiziranom literarnom predlošku Sanje Lovrenčić – Stavi soli svraki na rep studenti su, pod stručnim vođenjem svojih mentorica, osmislili, izradili i animirali štapne lutke, scenografiju, glazbenu podlogu, režirali predstavu i javno je izveli. Proces nastanka predstave odvijao se unutar jednog semestra, inicirajući niz kreativnih igara poticajnih u radu budućih magistara primarnog obrazovanja: igra uloga, animacije, igra pokreta, poigravanje oblicima, materijalima, bojama, glazbom.
Ovaj članak predstavlja provedbu i način rada na terenu i muzejski rad, korištenje podataka u trenutku stjecanja učenikovog znanje na terenu i korištenje različitih metoda rada. Terenski rad bio je ...proveden tijekom dana aktivnosti u Kočevju i Ribnici, osmišljen na temelju znanja i iskustva povijesnih zbivanja na terenu. Učenici 9. razreda, bilo ih 30, su na temelju naučenog kod klasične nastave učili o povijesnih događajima u Kobaridu korištenjem vođenja po muzejskim postavama, posjetili su također i rudničko jezero.
Terenski i muzejski rad je uključivao rješavanje različitih zadatak, uključivao je i različite taksonomske razine. Uz jednostavne zadatke, koje su učeniki morali razumjeti, ih memorirati i nato i upotrijebiti, su učeniki također rješavali zadatke vezane uz analizu i sintezu znanja stečenog. Ključnu ulogu je imao audio-vizualni aspekt koji je poboljšao prikupljanje podataka.
Nakon završetka rada na terenu bio je izveden i upitnik, koji se odnosio na provedbu i organizaciju rada na terenu. Upitnik je pokazao veliko zadovoljstvo učenika te je bio korišten u tumačenju izvedbe u suradnji s roditeljima.
Prikupljanje, obrada i interpretacija podataka pokazali su poboljšanje u nastavnom procesu. To se je pokazalo kod uspješnog rješavanju te kod pismenog ili usmenog ocjenjivanja znanja.
U članku se obrazlažu različite mogućnosti i pristupi u istraživanju
sa studentima renesansne drame i kazališta, a posebno cjelokupnog opusa Marina Držića, položaja žene i dubrovačke svakodnevice u ...16. stoljeću. Prikazuje se nastanak i realizacija znanstveno-umjetničkih projekata Lukrecija (priprema, pisanje i tiskanje drame Lukrecija i nastanak predstave Lukrecija) i Pjerin (priprema i pisanje, cjelokupna rekonstrukcija Držićeve fragmenatrno sačuvane drame Pjerin). Te sam projekte počela ostvarivati najprije kao nastavnica
i mentorica studentima kroatistike, a nakon toga kao dramaturginja
teksta i predstave i redateljica predstave Lukrecija Studentske glumačke družine Lukrecija Filozofskoga faulteta Sveučilišta u Zagrebu te kao dramaturginja teksta Pjerin. Oba su projekta nagrađena najvišim nagradama, a dodijeljene su im i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu.
Članak razmatra određene aspekte odgojno-obrazovnoga procesa u suvremenoj nastavi. Za usporedbu autor polazi od uzora Kvintilijanove retoričke škole. Ukazuje na poteškoće i prijepore u primjeni ...vrednovanja u suvremenome školskom sustavu i predlaže poboljšanje izradom preciznijega aparata vrednovanja učenika, nastavnika, osoblja i škole u cjelini. Naglasak je na praktičnoj nastavi i vježbi. Preporučuje smanjenje opterećenja suvišnim činjenicama i mehaničkim pamćenjem. Pohvaljuje primjenu nauka odgoja i obrazovanja djeteta od najranije dobi u suvremenoj školi. Po uzoru na Kvintilijana, koji je zahtijevao da prve pouke budu u obliku igre, predlaže jačanje oblika učenja tijekom igre i postupno uvođenje natjecanja kao poticaja kako bi se povećala radost u nastavi. Posebice obrazlaže kako se učenici mogu poticati na učenje i razvoj tehnike pamćenja primjenom glumačke tehnike stvaranja slike. Kazališnu predstavu prikazuje kao kreativno-metodički oblik poučavanja. Za ogledni pokus donosi tekst ankete i pitanja autora na primjeru predstave Begovićeve drame "Bez trećega". Rezultati istraživanja ukazuju na trajnu vrijednost kazivanja i riječi koja ima moć utjehe, uvrede, izgradnje, preobraćenja ili premošćivanja, kako u kazalištu i retorici tako i u nastavi.
Autorica u ovome radu istražuje utjecaj poljskoga lutkarstva na hrvatski
lutkarski izraz. Najprije analizira tekstove poljskih autora koji su se igrali
na zadarskoj sceni: Stršljen hoće da ratuje ...(1963.) Woitecha Cinybulka,
Četiri kozlića, Vuk i kozlići, (1967.) Jana Grabowskoga, Tajanstvena
Ladica (1971.) Juliusza Wolskoga te Guignol u Parizu (1981.) Jana Wilkowskoga
i Leona Moszcyńskoga, zatim režijske koncepte poljskih redatelja
Edvarda Dobraczynskoga koji je na scenu postavio djelo poljskoga
književnika Ladislava Dvorskoga (1969.) i Wiesłava Hejna koji je u Kazalištu
lutaka Zadar režirao tri predstave: bila je to najprije Celestina
(1976.), zatim Muke svete Margarite (1990.) i Don Quijote (1998.). Poetske
posebnosti poljskoga lutkarstva autorica prepoznaje u tekstovima
što ih je pisao Luko Paljetak, u različitim režijskim konceptima, zatim
u posebnim inscenacijskim zahvatima, u afirmaciji kazališta lutaka za
odrasle i u približavanju lutkarskoga izraza poezije.