Oštećenje sluha stekne svaka četvrta osoba u dobi iznad 60. godine. Ono otežava komunikaciju i time narušava društveni život, emocionalnu dobrobit, funkcionalni status i mentalno zdravlje. Smanjenje ...njegova utjecaja na kvalitetu života suvremena intervencija nastoji ostvariti psihosocijalnim pristupom. To podrazumijeva nadogradnju dodjele slušnog pomagala instrukcijskim aktivnostima, komunikacijskim treningom i savjetovanjem koje provode različiti stručnjaci radi osnaživanja novih korisnika slušnih pomagala u prihvaćanju gubitka sluha, maksimalnom iskorištavanju preostalog sluha za uspješnu komunikaciju te sprječavanju socijalne izolacije. Ovaj rad opisuje pretpostavke i sastavnice holističkog, interdisciplinarnog procesa intervencije u području stečenog oštećenja sluha kod starijih osoba. U radu je izneseno do sada spoznato o: složenim posljedicama oštećenja sluha i njihovoj vrlo individualnoj prirodi; ovisnosti uspjeha intervencije o utvrđivanju i zadovoljavanju različitih specifičnih pojedinačnih potreba proizašlih iz gubitka sluha; načinima strukturiranja i evaluacije psihosocijalne intervencije; doprinosu holističkog modela intervencije prevenciji i/ili ublažavanju ukupnog utjecaja gubitka sluha na kvalitetu života.
Gdje je nestala duša? Domazet, Anđelko
Crkva u svijetu,
2021, Letnik:
56, Številka:
3
Journal Article
Odprti dostop
U ovom radu polazimo od konstatacije da današnje filozofske rasprave o slici čovjeka (antropologija) stoje pod snažnim utjecajem prirodoznanstvenog mišljenja. Posljednjih desetljeća u filozofiji duha ...prevladava fizikalizam koji se oslanja na uspjehe modernih prirodnih znanosti. Iz toga zatim proizlazi stav da je potrebno odbaciti neke bitne vidove slike čovjeka, poglavito one koji se tiču čovjekova odnosa prema transcendenciji, kao i njegove sposobnosti za etičko djelovanje. U današnjem kulturnom i znanstvenom kontekstu izgubio se svaki trag onome što smo stoljećima u kulturnoj povijesti, u povijesti religija, u filozofiji i teologiji nazivali imenom „duša“. Pojam „duša“ nije više predmet studijskog izučavanja, tek je još retorička ili pjesnička figura, riječ kojoj se pridaje puka simbolička vrijednost u popisu uhodanih pobožnih izraza religioznog jezika. U prvom dijelu rada, koji nosi naslov „Sudbina duše u doba znanosti“, pratit ćemo progresivno iščeznuće pojma ljudske duše u filozofiji, psihologiji i neuroznanostima. Moderne znanosti radije koriste pojmove kao što su: ja, svijest, subjektivnost, um, psiha, mozak, duh, a sasvim rijetko „duša“. U drugom i glavnom dijelu rada, pod naslovom „Ponovno misliti dušu u kulturi prožetoj znanstvenim duhom“ pokušat ćemo ukazati na potrebu ponovne aktualizacije pojma duše, s ciljem da se nadiđe scijentistička vizija stvarnosti i antropološki redukcionizam. Najprije ćemo razmotriti biblijsko značenje riječi „duša“, kao i njezinu funkciju u teološkom govoru. Nakon toga prikazat ćemo neke aktualne teološke pokušaje da se progovori o ljudskoj duši u obzorju današnjih znanstveno-filozofskih rasprava.
Svrha ovog doprinosa sastoji se u jednom, koliko je to uopće moguće, sažetom prikazu aktualnosti zaboravljenog pojma ljudske duše, kao i pokušaju da se taj pojam učini razumljivim suvremenom čovjeku u kontekstu prirodoznanstvene slike svijeta. Pojam ljudske duše i danas može biti „prijenosnik“ cjelovite i smislene vizije kršćanske slike čovjeka.
In this paper, we start from the statement that today's philosophical discussions on the image of man (anthropology) are strongly influenced by scientific thinking. In recent decades, physicalism prevails in the philosophy of the spirit, which relies on the successes of the modern natural sciences. From this then follows the view that it is necessary to reject some essential aspects of the image of man, especially those concerning man's relation to transcendence, as well as his capacity for ethical action. In today's cultural and scientific context, every trace of what we have called the "soul" for centuries in cultural history, in the history of religions, in philosophy and theology, has been lost. The term "soul" is no longer the subject of study, it is only a rhetorical or poetic figure, a word that is given a mere symbolic value in the list of common pious expressions of religious language.
In the first part of the paper, entitled "The Fate of the Soul in the Age of Science", we will follow the progressive disappearance of the concept of the human soul in philosophy, psychology and neuroscience. Modern sciences prefer to use terms such as: me, consciousness, subjectivity, mind, psyche, brain, spirit, and very rarely "soul". In the second and main part of the paper, entitled "Rethinking the Soul in a Culture Imbued with Scientific Spirit", we will try to point out the need to re-actualize the concept of the soul, in order to overcome the scientific vision of reality and anthropological reductionism. We will first consider the biblical meaning of the word "soul," as well as its function in theological discourse. After that, we will present some current theological attempts to talk about the human soul in the context of today's scientific and philosophical discussions.
The purpose of this contribution consists in one, as far as possible, concise account of the actuality of the forgotten concept of the human soul, as well as an attempt to make this concept understandable to modern man in the context of the natural-scientific picture of the world. The concept of the human soul can still be a "transmitter" of a complete and meaningful vision of the Christian image of man.
Vjera ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom istraživanja, kako u općoj populaciji tako i u medicini. U društvenim ...istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja
ili kao intrinzična religioznost. U ovom radu prikazane su u istraživanjima često korištene mjere vjere, poput upitnika snage religijske vjere Sv. Klara, autora Plantea i Boccaccinija, te upitnika religijskog indeksa Sveučilišta Duke, autora Koeniga i Büssinga. Zbog višestruke kulturalnosti zapadnih društava u kojima su nastali ti su upitnici najčešće konstruirani za mjerenje vjere u osoba koje mogu pripadati kako različitim denominacijama unutar jedne religije, tako i različitim religijama. Prikazani su i osnovni nalazi o utvrđenim relacijama između mjera religioznosti i različitih psihologijskih konstrukta u općoj populaciji i u nekim populacijama, posebice u populacijama sportaša i mladih. Primjerice, utvrđena je pozitivna povezanost između snage religioznosti i samopoštovanja ispitanika, kao i između snage religioznosti s percipiranim suočavanjem, s nadom i s optimizmom kao mjerama pozitivne psihologije. Predstavljeni su i rezultati različitih istraživanja vjere provedenih u hrvatskom društvu. Predložene su smjernice, kao i mogući istraživački problemi za provedbu budućih istraživanja.
Studije povijesnog Isusa čine pokušaje povjesničara i bibličara da, služeći se različitim metodologijama, dođu do nekih zaključaka o njegovu životu i djelovanju. Ovaj se članak prvenstveno bavi ...standardnom metodologijom utemeljenoj na kriterijima autentičnosti. Jasnijim određivanjem karakteristika ove metodologije, u radu se nastoji podvrgnuti kritičkoj analizi spomenutu metodologiju i ukazati na njezine moguće nedostatke. U članku se zaključuje da kriteriji autentičnosti ne moraju biti isključivi temelj proučavanja povijesnog Isusa te da je vjerojatno došlo vrijeme da se oni zamijene, odnosno dopune novijim pristupom. Drugi dio članka nastoji predstaviti drugačiji pristup povijesnom Isusu, koji je prvenstveno utemeljen na adekvatnijem razumijevanju naravi odnosa između prošlosti i sadašnjosti te koji uzima u obzir studije psihologije pamćenja.
Epidemija popustljivog odgoja kojeg karakterizira pretjerano davanje (igračaka, odjeće, aktivnosti), prezaštićivanje djece i slaba obiteljska struktura (nejasne uloge članova obitelji i nepoštovanje ...pravila) uzima svoj danak. Djeca i mladi su psihološki neotporni: primjerice, razvijaju samopoštovanje i samopouzdanje bez pokrića, nisu u stanju odgoditi zadovoljenje potreba (žele sve odmah i sada). U sudaru sa životnim izazovima to ih čini psihološki neotpornima. Longitudinalna istraživanja pokazuju da su u svojoj odrasloj dobi pretežno usmjereni na materijalističke životne ciljeve, manje su empatični, manje sretni i zahvalni. Nažalost, odgojno-obrazovni proces u školi nerijetko slijedi trend popustljivosti: ukinuto je razvrstavanje prema uspjehu i sposobnostima, napustilo se testiranje inteligencije, masovna je inflacija odličnih ocjena, nastava se prilagođava najnižoj razini učenja, napornoga rada ima sve manje. Ukratko, koriste se sve moguće taktike da bi se zaštitio osjećaj samopoštovanja djece koju bi inače zasjenila druga djeca. Smatra se (pogrešno) da se time dobilo više nego što su izgubila djeca koja bi mogla briljirati.
U članku će biti riječi o konkretnim odgojnim postupcima koji pridonose psihološkoj neotpornosti djece i mladih, te o već dokazanim intervencijama u razvijanju psihološke otpornosti.
Feng šui je tradicionalna kitajska umetnost oblikovanja podpornega bivalnega okolja. Kljub številnim fengšuiskim znanstvenim prispevkom se jih zelo malo ukvarja s (primerjalnim ali eksperimentalnim) ...preverjanjem dejanske ucinkovitosti fengšuiskih priporocil. Tudi arhitekturna stroka se do pojava nikoli ni jasno opredelila. Izvedena primerjalna analiza poskuša zato odgovoriti na raziskovalno vprašanje, ali je izbranih118 priporocil fengšuiske šole oblike usklajenih s priporocili jezika vzorcev Alexandra in sodelavcev ter izbranimi spoznanji okoljske psihologije. Rezultati pritrjujejo raziskovalnemu vprašanju in kažejo, da je 34% (40 priporocil od118) priporocil usklajenih z jezikom vzorcev in da je 45% (53) v celoti ali delno usklajenih s spoznanji okoljske psihologije. Skupaj je v okviru enega ali drugega sistema znanja skladna (posredno potrjena) dobra polovica (natancneje 57% ali 67) priporocil, kar pomeni, da obstaja velika verjetnost, da ta priporocila dejansko imajo na uporabnike prostora vpliv, kot ga obljubljajo. Dvojno skladnih je 27 priporocil (23%), pri cemer se jih najvec povezuje s fengšuisko shemo petih živali, pomenom prisotnosti vode in naravne svetlobe v bivalnem okolju ter pomenom glavnega vhoda. Najvecji del priporocil, ki ostane neprekritih, se povezuje s kitajskim konceptom življenjske energije qi (izg.ci).
Željeznička poduzeća ulažu značajne resurse u stvaranje tehničkih uvjeta za odvijanje prometa. Posebna pozornost posvećuje se visokoj stručnosti i savjesnosti željezničkih radnika. Sve to dovodi do ...toga da je ponašanje drugih osoba, odnosno osoba koje nisu izravno uključene u željeznički promet, uzrok preko 90% izvanrednih događaja. Te činjenice za željeznička poduzeća zahtijevaju sagledavanje šireg konteksta sigurnosti prometa. To je jedan od temeljnih smjerova safety.guru INSTITUTA. Nije više dovoljno statistički zbrajati broj nastradalih u prometu i zaštiti se od odgovornosti. Društveno odgovorna prijevoznička poduzeća bave se prepoznavanjem ponašanja ljudi u prometu te čovjeka stavljaju u središte prometnog sustava. U sagledavanju šireg konteksta sigurnosti prometa i traženja rješenja za navedene uzroke izvanrednih događaja sve se više uključuju stručnjaci iz područja psihologije. Promet i psihologija sve češće moraju ići ruku pod ruku. U tom cilju izrađena je matrica koja obuhvaća područja sigurnosti, kulture, prometa i psihologije. Za svako pojedino područje prvo su utvrđeni osnovni elementi koji se prate, a zatim su ti elementi ponderirani prema važnostima. Funkcionalnost matrice testirali su timovi studenata na Međunarodnom Sveučilištu Libertas i na Veleučilištu Hrvatsko zagorje Krapina. Analiza primjene matrice provela se je radi ocjenjivanja stanja određenog promatranog područja gdje se križaju cestovni i željeznički (tračnički) promet, podizanje svjesnosti o opasnostima u prometu te poticanje studenata na sustavno razmišljanje. Testiranja su provedena na konkretnim mjestima gdje se susreće cestovni i željeznički (odnosno tračnički) promet. Osim samih rezultata Matrice za pojedina navedena mjesta studenti su navodili svoje primjedbe i prijedloge na sam sadržaj.
Članek se ukvarja z delovanjem neoliberalizma na mikrosocialni ravni in na ravni individualne psihologije. Neoliberalna ekonomija pomeni zaostritev konkurenčnega pritiska in ocenjevanja ne le ...podjetij, temveč tudi posameznikov; hkrati pa neoliberalna politika pomeni depolitizacijo posameznikov, ki so le še podjetniki samih sebe. Neoliberalizem zato ne deluje kot klasične politične ideologije, ki so še predvidevale (in delovale na) politično subjektiviranega posameznika, temveč kot posebna etika vsakdanjega življenja, etika izbire, strateške racionalnosti investicij lastnega človeškega kapitala, ki je, ravno zato ker je apolitična, izrazito psihološka ter se izraža v epidemiji depresije in tesnobe na eni strani in množičnem iskanju sreče na drugi strani.
Postupna detabuizacija seksualnosti, kako u laičkom tako i u znanstveno-istraživačkom smislu, rezultira povećanim brojem radova u kojima se ispituje odnos između bihevioralno-motivacijskih sustava ...privrženosti i seksualnosti tijekom proteklog desetljeća. Postavke teorije privrženosti imaju široku primjenu u istraživanjima ljudskoga ponašanja i kognitivno-emocionalnih karakteristika koje su u osnovi tih ponašanja. Stilovi prvrženosti, kao relativno stabilni obrasci tijekom života, dijelom određuju sliku o vlastitoj seksualnosti tj. seksualno samopoimanje, i moderiraju stupanj seksualnog zadovoljstva i zadovoljstvo partnerskom vezom. Konačne spoznaje o ovim odnosima, iako predmet značajnog istraživačkog interesa, još uvijek izostaju. U ovom članku prikazana su istraživanja koja povezuju sustave privrženosti i seksualnosti, te njihov doprinos seksualnom zadovoljstvu i zadovoljstvu vezom s ciljem poticanja budućih istraživanja o ovom važnom području ljudskog života.
Riječka medicinska povjesnica bogata je riznica događaja, znamenitih ličnosti i vrijednih inovacija u području zdravstva. Geopolitički položaj grada granice s višekulturnim stanovništvom uvelike su ...determinirali povijesni razvoj Rijeke, obilježen snažnim sukobima interesa i brojnim identitetskim previranjima. Veliki egzodus domicilnoga stanovništva talijanske nacionalnosti nakon Drugoga svjetskog rata bitno je promijenio socijalnu sliku grada. Među brojnim esulima našli su se Giovanni (1932.) i Abdon Pamich (1933.), braća čiji život podsjeća na sudbinu mnogih raseljenih Riječana koji su po završetku rata bili primorani na život u egzilu. Napustivši rodni grad u formativnim godinama svoga djetinjstva, u Italiji su ostvarili uspješnu karijeru u području medicine i zdravstva. Stariji brat Giovanni postao je uspješan kirurg, a mlađi Abdon psiholog. Osim što je bio šef opće kirurgije u bolnicama Monfalconea i Gorizije, Giovanni Pamich predavao je na Sveučilištu u Trstu. Abdon Pamich je u području sportske psihologije surađivao s ponajboljim talijanskim tenisačicama, a bio je i psiholog rukometne reprezentacije Italije. Obojica su se bavila atletikom. Abdon Pamich je osvojio srebrnu medalju u brzom hodanju na europskom prvenstvu u Švedskoj 1958. i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. Osim postignuća dvojice braće na polju medicine, u ovom se radu problematizira i pozicija emigranta, koja dolazi do izražaja u knjizi Abdon Pamich, memorie di un marciatore (Pordenone, 2016.) Roberta Covaza, uzbudljivoj biografiji riječkoga esula. Istražuje se koncept tematizacije ograničenja razlike i iskustva migracije stanovnika Rijeke suočenih s egzistencijalnim pitanjem.
Medical history of the city of Rijeka is a rich treasure trove of events, celebrities and valuable innovations in the field of healthcare. The historical development of Rijeka was largely determined by her geopolitical position as a border town with a multicultural population, marked by strong conflicts of interest and numerous identity turmoil. The great exodus of the domicile population of Italian nationality after World War II has significantly changed the social picture of the city. Among many of such esuli (immigrants) were brothers Giovanni (b. 1932) and Abdon (b. 1933) Pamich, whose lives are reminiscent of the fate of many displaced people from Rijeka who were forced to live in exile after the war. After leaving their hometown during the formative years of their childhood, they had successful careers in Italy in the fields of medicine and healthcare. The older brother Giovanni became a successful surgeon and the younger Abdon a psychologist. Along with his positions as the head of general surgery at the Monfalcone and Gorizia Hospitals, Giovanni Pamich was teaching at the University of Trieste. Abdon Pamich collaborated with the best Italian tennis players in the field of sports psychology, and was a psychologist for the Italian handball team. They both practiced athletics, and Abdon Pamich won the silver medal in speed walking at the 1958 European Championships in Sweden and the gold medal at the 1964 Tokyo Olympics. In addition to emphasizing the achievements of the two brothers in the field of medicine, this paper also addresses the position of the migrant, which is highlighted in Robert Covaz’s book “Abdon Pamich, memorie di un marciatore (Rome, 2016), an exciting biography of an emigrant from Rijeka. The paper also explores the concept of thematizing the limits of differences and experiences of migration of Rijeka residents facing the existential issues.
PDF
