straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba
Roboto asistuojama radikali prostatektomija (RARP) tampa pagrindiniu lokalizuoto prostatos vėžio operacijos būdu. Straipsnyje ...analizuojami pirminiai RARP operacijų, atliktų Klaipėdos universitetinėje ligoninėje naudojant Senhance® robotinę operacinę sistemą, rezultatai. Pateikiami pirmųjų 23 operuotų ligonių rezultatai. Metodai. Tiriami pirmieji 23 ligoniai operuoti RARP su Senhance® robotine sistema Klaipėdos universitetinėje ligoninėje nuo 2018 m. lapkričio 21 d. iki 2019 m. kovo 1 d. Buvo registruojami ir analizuojami visi įmanomi operacijos duomenys. Rezultatai. Vidutinis operacijos laikas – 3 val. 36 min. Buvo 2 (8,7 %) chirurginės komplikacijos. Įvertinus pirmus 23 pacientus nustatyta, jog 81,8 % jų visiškai laiko šlapimą. Šio darbo trūkumai yra maža pacientų grupė, pats tyrimo pobūdis bei trumpas pooperacinio sekimo laikas. Išvada. RARP su Senhance® robotine sistema yra saugi, rezultatai panašūs į gaunamus operuojant su kita robotine sistema.
Ovaj pregledni članak se bavi utjecajem antioksidansa i prooksidansa na zdravlje s naglaskom na tip antioksidansa koji treba uzimati. Medicinski istraživači predlažu da dijeta može biti rješenje za ...kontrolu kroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne komplikacije, hipertenzija, dijabetes melitus i različite vrste raka. U ovom pregledu našli smo znanstvene dokaze da upotreba antioksidansa treba biti ograničena samo na slučajeve gdje je prisutan oksidativni stres. To je često slučaj određenih
populacijskih skupina kao što su žene u postmenopauzi, starije osobe, djeca, radnici izloženi onečišćivačima okoliša i pretile osobe. Prije početka bilo koje nadoknade obvezno je izmjeriti oksidativni stres te identificirati i ukloniti moguće izvore slobodnih radikala i posljedično povišeni oksidativni stres.
Zbog veza reformnoga pokreta sa zemaljskom vladom u Hrvatskoj i centralnom vladom u Beogradu, gdje su na vodećim mjestima bili Pribićevićevi samostalni demokrati, kao i zbog otvorene naklonosti ...Pribićevića i njegovih stranačkih kolega, liberalni je tisak počeo promatrati reformni pokret kao svojevrstan eksponent protuhrvatske politike. Za Radićev odnos prema reformnom pokretu i starokatolicizmu može se ukratko reći kako je on bio oportunistički i politički motiviran radi slabljenja utjecaja Katoličke Crkve na selo i seljaštvo, osobito Hrvatske pučke stranke, kao temeljnu glasačku bazu njegove stranke. Iako je dio članova Hrvatske (pučke/republikanske) seljačke stranke djelovao radi propagiranja starokatolicizma iz interesnih razloga, Radić nikada javno nije podržao Hrvatsku starokatoličku Crkvu i njezino djelovanje, bez obzira na svoje antiklerikalne i antikatoličke stavove.
Because of the connections of the reform movement with the land government in Croatia and the central government in Belgrade, where Pribićević’s independent Democrats held the leading positions, as well as the open affection of Pribićević and his party colleagues, the liberal press began to view the reform movement as a kind of exponent of anti-Croatian politics. On Radić’s attitude towards the reform movement and Old Catholicism we can say that it was opportunistically and politically motivated in order to weaken the influence of the Catholic Church on the village and peasantry, especially the Croatian People’s Party, as the core voting base of his party. Even though some members of the Cro-atian (People’s/Republican) Peasant Party were in favor of promoting Old Catholicism purely out of interest, Radić never publicly endorsed the Croatian Old Catholic Church and its activities, regardless of his anticlerical and anticatholic positions.
Hrvatska starokatolička Crkva nastala je krajem 1923. godine kao neuspjeli pokušaj reformnoga pokreta dijela nižega katoličkoga klera koji je u razdoblju od 1919. do kraja 1923. težio za reformom i ...demokratizacijom Katoličke Crkve u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ali i na poticaj beogradskih vlada, u početku samostalnih demokrata Svetozara Pribićevića, povezanih sa slobodnim zidarima, a kasnije velikosrpske Radikalne stranke, koje su joj davale izravnu i neizravnu podršku u institucionaliziranju i širenju, pokazujući time svoj antagonizam prema katolicizmu. Svi politički subjekti do 1929. godine koji su podržavali reformni pokret i Hrvatsku starokatoličku Crkvu činile su to iz političkoga oportunizma radi slabljenja društvenoga i političkoga utjecaja Katoličke Crkve u hrvatskom narodu, ali i iz vlastitih ideoloških uvjerenja.
The Croatian Old Catholic Church was founded at the end of 1923 as a failed attempt by the reform movement of part of the lower ranked Catholic clergy, which in the period from 1919 to the end of 1923 sought to reform and democratize the Catholic Church in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, but also at the encouragement of Belgrade governments, initially the independent democrats of Svetozar Pribićević, associated with the Freemasons, and later the Greater Serbia Radical Party, which gave it direct and indirect support in institutionalization and expansion, thus showing its antagonism to Catholicism. All political entities until 1929 that supported the reform movement and the Croatian Old Catholic Church did so out of political opportunism in order to weaken the social and political influence of the Catholic Church among the Croatian people, but also out of their own ideological beliefs.
TikslasPateikti pirmuosius vyrų šlapimo nelaikymo po radikalios prostatektomijos rezultatus, implantuojant „AMS 800“ dirbtinį sfinkterį. Įvertinti šio metodo efektyvumą ir pranašumą.Medžiaga ir ...metodai2016 m. lapkričio 4 d. VUL SK Urologijos centre 3 pacientams dėl sunkaus šlapimo nelaikymo, atsiradusio po radikalios prostatektomijos dėl prostatos karcinomos, buvo implantuoti šlapimo pūslės dirbtiniai sfinkteriai „AMS 800“. Šiems pacientams konservatyvus šlapimo nelaikymo gydymas buvo neveiksmingas. Visi pacientai prieš operaciją buvo išsamiai ištirti. Jiems prostatos vėžio progresavimo, šlaplės striktūrų, liekamojo šlapimo nebuvo, šlapimo takų infekcijos nerasta. Pacientai patikrinti praėjus mėnesiui po dirbtinio sfinkterio aktyvavimo.RezultataiIš viso buvo implantuoti 3 dirbtiniai sfinkteriai 3 pacientams. Praėjus 6 savaitėms buvo aktyvuoti 2 sfinkteriai, vieno sfinkterio aktyvuoti nepavyko dėl prietaiso techninių kliūčių, tačiau po 1 savaitės pakartotinis aktyvavimas buvo sėkmingas. Patikrinus 3 pacientus praėjus 1 mėnesiui po sfinkterio aktyvavimo, dviem visiškai nereikėjo įklotų, 1 šlapimo laikymas pagerėjo 60 proc. (anksčiau sunaudojo 6, dabar užtenka 2 įklotų).IšvadosRemdamiesi literatūra ir savo pirmuoju patyrimu galime teigti, kad „AMS 800“ dirbtinis sfinkteris yra laiko patikrintas ir laikomas auksiniu standartu gydant vidutinio ir didelio laipsnio įtampos šlapimo nelaikymą. Tinkamai ištyrus pacientą, pasiekiami geri gydymo ir paciento pasitenkinimo operacija rezultatai, labai pagerėja gyvenimo kokybė.
Darbo tikslas Remiantis literatūros duomenimis, apžvelgti dirbtinio šlapimo pūslės sfinkterio AMS 800 implantavimo rezultatus gydant įtampos (streso) šlapimo nelaikymą. Įvertinti prietaiso ...implantavimo indikacijas, kontraindikacijas, paciento paruošimą operacijai, operacijos techniką, komplikacijas. Medžiaga ir metodai Apžvalga buvo atlikta remiantis naujausia literatūra, pateikiama PubMed duomenų bazėje. Rezultatai Literatūros duomenimis, dirbtinio šlapimo pūslės sfinkterio AMS 800 efektyvumas įvairuoja nuo 61 % iki 100 %. 80–90 % operuotų pacientų pagerėja gyvenimo kokybė, jie yra patenkinti operacija ir ją rekomenduotų kitiems. Komplikacijos yra palyginti retos, pasitaiko nuo 1 % iki 31 % atvejų. Tikimybė, kad AMS 800 dirbtinis sfinkteris garantuotai veiks 5 metus, yra 59–79 %. Išvados AMS 800 dirbtinis sfinkteris yra laiko patikrintas ir laikomas auksiniu standartu gydant vidutinio ir didelio laipsnio įtampos šlapimo nelaikymą. Tinkamai ištyrus pacientą, pasiekiami puikūs gydymo ir paciento pasitenkinimo operacija rezultatai, labai pagerėja gyvenimo kokybė.
The aim of this paper is to show how and why the method of radical interpretation can solve the problems that are formulated in a variety of sceptical scenarios. First of all, the method of radical ...interpretation deprives Cartesian sceptical scenario – both in its traditional and more recent versions – of the status of philosophical problem appealing to the difference between intended and unintended lies. The paper also formulates an argument in favour of expanded version of naturalized epistemology due to the introduction of social factors. In particular, there are always at least two necessary limitations imposed by the communication of our hypothesis about knowledge and delusion. In addition, the article explains the need of a moderate externalism (both perceptual and social) for the variants of Descartes and Hume’s sceptical scenario.
Descartes’ corpus is generally considered to be a watershed between scholastic and modern philosophy. According to common opinion, Cartesian method of radical doubt, the one presented and practiced ...in Descartes’ philosophical works, discloses new horizons to the mind – it allows to reach indubitable certainty from the “first-person-perspective”, without appealing to the unverifiable hypotheses about the relation of the subject of perception to perceptual objects. This paper argues that such an approach to Cartesian philosophy is superficial. The deeper insight reveals both explicit and implicit presuppositions of Descartes, which in the practice of the radical doubt remain unquestionable and, moreover, eventually are established as fundamental principles of worldview or norms of rational thinking.
Elevated free radical production and/or insufficient antioxidative defense results in cellular oxidant stress responses. Sustained and/or intense oxidative insults can overcome cell defenses ...resulting in accumulated damage to macromolecules, leading to loss of cell function, membrane damage, and ultimately to cell death. Oxidative stress (OS) can result from conditions including excessive physical stress, exposure to environmental pollution and xenobiotics, and smoking. Oxidative stress, as a pathophysiological mechanism, has been linked to numerous pathologies, poisonings, and the ageing process. Reactive oxygen species and reactive nitrogen species, endogenously or exogenously produced, can readily attack all classes of macromolecules (proteins, DNA, unsaturated fatty acid). The disrupted oxidative-reductive milieu proceeds via lipid peroxidation, altered antioxidative enzyme activities and depletion of non-enzymatic endogenous antioxidants, several of which can de detected in the pre-symptomatic phase of many diseases. Therefore, they could represent markers of altered metabolic and physiological homeostasis. Accordingly, from the point of view of routine clinical-diagnostic practice, it would be valuable to routinely analyze OS status parameters to earlier recognize potential disease states and provide the basis for preventative advance treatment with appropriate medicines.
Povećano stvaranje slobodnih radikala i/ili nedovoljna antioksidativna zaštita dovodi do oksidativnog stresa (OS) u ćeliji. Produženi i/ili snažan oksidativni insult prevazilazi ćelijski antioksidativni odbrambreni kapacitet, dolazi do oštećenja makromolekula, gubi se ćelijska funkcija, oštećuju se membrane, što sve zajedno dovodi do smrti ćelije. Stanja organizma kao što su povećana fizička aktivnost, izloženost zagađenju čovekove okoline, ksenobioticima, pušenje itd. rezultiraju OS. Oksidativni stres, kao patofiziološki mehanizam, je potvrđen u brojnim patologijama, trovanjima i starenju. Reaktivne kiseonične vrste i reaktivne azotove vrste, endogenog ili egzogenog porekla, mogu lako da napadnu sve klase biomolekula (proteni, DNK, nezasićene masne kiseline). Narušen oksido-reduktivni milje, koji posreduje povećanju lipidne peroksidacije, promeni aktivnosti direktnih ili indirektnih antioksidativnih enzima, kao i smanjenom sadržaju neenzimskih antioksidanasa, može biti prepoznat u presimptomatskoj fazi brojnih bolesti. U tom smislu može biti pokazatelj izmenjenih metaboličkih i funkcionalnih zbivanja. U svakodnevnoj kliničko-dijagnostičkoj praksi analize parametara OS u biološkom materijalu bi trebalo da imaju svoje mesto, radi rane dijagnoze bolesti, prevencije i unapređivanja terapije.
The auto-oxidation of oxyhaemoglobin to methaemoglobin generating superoxide anion radical (O2.-) represents the main source of free radicals in the erythro-cytes. Hydrogen peroxide is produced by ...O2.- dismutation or originates from the circulation. Human erythrocytes are also exposed to the prooxidative actions of nitric oxide (NO) from circulation. Free radicals that may induce reactions with direct dangerous consequences to erythrocytes are also preceded by the reaction of O2.- and NO producing peroxynitrite. In physiological settings, erythrocytes show a self-sustaining activity of antioxidative defence (AD) enzymes, such as: superoxide dismutase (SOD, EC 1.11.16), catalase (CAT, EC 1.11.1.6), glutathione peroxidase (GSHPx, EC 1.11.1.9) and glutathione reductase (GR, EC 1.6.4.2), as well as low molecular weight antioxidants: glutathione and vitamins E and C. Their coordinate actions protect the erythrocyte's bio-macromolecules from free radical-mediated damage. Since there is no de novo synthesis of AD enzymes in mature erythrocytes, their defence capacity is limited. Free radicals influence antioxidative enzymes capacities and relative share of particular components in the whole antioxidative system. Therefore, by measuring changes in the activity of individual AD components, as well as their interrelations by statistical canonical discriminant methods, valuable data about the complexity, overall relations and coordinated actions in the AD system in erythrocytes and its relevance for systemic effects can be acquired.
Produkcija slobodnih radikala u eritrocitima uglavnom se odnosi na nastajanje superoksid anjon radikala (O2 ·-) putem autooksidacije oksihemoglobina u methemoglobin. Ljudski eritrociti izloženi su prooksidacionom delovanju vodonik-peroksida nastalog dismutacijom O2 ·- ili iz cirkulacije, kao i azot oksidu (NO) iz cirkulacije. Od direktnih reakcija slobodnih radikala, reakcija O2 ·- i NO uz nastajanje peroksinitrita je reakcija sa primarno štetnim posledicama po eritrocite. U eritrocitima se nalaze enzimi zaštite od oksidacionih oštećenja, kao što su superoksid dismutaza (SOD, EC 1.15.1.1), katalaza (CAT, EC 1.11.1.6), glutation peroksidaza (GSHPx, EC 1.11.1.9) i glutation reduktaza (GR, EC 1.6.4.2) kao i komponente male molekulske mase (glutation, vitamini E i C). Njihovim sadejstvom se kanališu reakcije slobodnih radikala tako da direktna oštećenja biomakromolekula budu što manja. Međutim, kako nema de novo sinteze enzima u maturiranim eritrocitima, kapacitet ovih sistema je ograničen, jer slobodnoradikalske vrste i direktno inhibiraju neke od enzima. Promene na enzimima i njihova inhibicija slobodnim radikalima utiču na kapacitet zaštite od oksidacionih oštećenja i relativni udeo pojedinih komponenti u ukupnom antioksidativnom potencijalu. To se može pratiti i preko promena aktivnosti pojedinačnih komponenti, ali i međusobnih odnosa između komponenti antioksidativne odbrane diskriminacionim statističkim metodama, koje ukazuju na sveukupnost i kompleksnost odnosa antioksidativnih komponenti u eritrocitima i njihov sistemski značaj.
PDF
