Mir u Ivanovu evanđelju Dražina, Ante; Krasicki, Arkadiusz
Bogoslovska smotra,
2023, Letnik:
93, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Ovo se istraživanje pokrenulo (ne)prilikom rata u Ukrajini. Nakana autora nije bila govoriti o ratu u biblijskoj dimenziji tog pojma, nego želja za ukazanjem različitosti između mira koji svijet ne ...može dati na isti način na koji ga Bog daje. Jer sam Bog je mir. Ljudska nastojanja oko mira samo su prividna. Zato ovaj članak pokušava približiti pojam mira u Ivanovoj perspektivi te ukazati na njegov sadržaj. U ovom se članku istražuje također mogućnost primjenjivanja evanđeoskog teksta na svakodnevnicu. Isus je Mir i samo on može donijeti onaj dugotrajni mir. Mir koji pruža Mesija svojoj Crkvi nepresušan je lijek za zdravlje duše i tijela. On pobjeđuje svaki strah i tugu. Sve su to iskusili prvi učenici, a s njima i Crkva.
This study began during the war in Ukraine. The authors’ intention was not to discuss war in the biblical dimension of this term, but rather to show the difference between the peace that the world cannot give and the peace that God gives. Because God himself is peace. Human efforts to achieve peace are merely ostensible. Therefore, this article attempts to approach the concept of peace from John’s Gospel perspective and to demonstrate its content. This article should be an encouragement to many who are searching for both peace within and outside of themselves. Jesus is peace and only he can bring this lasting peace. The peace that the Messiah offers to His Church is an inexhaustible remedy for the health of the body and the soul.
Čovjek je tražitelj sreće zato što je osoba. Stoga pitanje o ljudskoj sreći uključuje moralni život, ali ga i nadilazi. Svrha moralnoga života je ono dobro zahvaljujući kojemu ljudsko djelovanje i ...sam čovjek postaju dobri. Takvo dobro su kreposti, no čovjek ih zbog svoje krhkosti i nemoći teško stječe. Zato je istinsko prijateljstvo privilegirano mjesto i pomoć za rast u kreposti i životnoj radosti. Prijateljstvo ujedno može biti poticajno okružje za naporan rad traženja istine i za misleno motrenje Boga, koje čovjeka čini blaženim. No usprkos svojoj vrijednosti, ljudsko prijateljstvo i filozofska mudrost ostaju ograničeni. Čovjek vlastitim naporima ne može dokraja ispuniti svoju žudnju za ljubavlju, istinom i savršenstvom. Zato kršćanska teologija dopunjava filozofiju koncepcijom prijateljstva s Bogom. Po tom prijateljstvu ostvaruje se savršeno ozbiljenje ljudske osobe i jedinstvo subjektivnosti i objektivnosti, imanencije i transcendencije, primanja i davanja, koje je započelo ljudskim prijateljstvom.
A man is a seeker of happiness because he is a person. That is why the question of human happiness includes moral life, but it also transcends it. The purpose of moral life is the good by which human action and man himself become good. Such good are virtues, but man, because of his fragility and helplessness, finds it difficult to acquire them. That is why true friendship is a privileged place and help for growth in virtue and joy of life. Friendship can also be a stimulating environment for a diligent search for truth and a contemplation of God, which is the source of human eudaimonia. But despite their value, human friendship and philosophical wisdom remain limited. Man cannot fulfil his desire for love, truth, and perfection by his own efforts. That is why Christian theology complements philosophy with the concept of friendship with God. This friendship leads to the perfect realization of the human person and to the unity of subjectivity and objectivity, immanence and transcendence, receiving and giving, which began with human friendship.
Što je to trubadurska radost? Prole, Dragan
Filozofska istraživanja,
08/2020, Letnik:
40, Številka:
2
Paper, Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U prvom dijelu članka, autor ispituje pitanje trubadurske subjektivnosti. Subjekt pjesme najavljuje samogubljenje, napuštanje postojećeg stanja stvari i samopredavanje, ali u tome ne vidi tragediju, ...već izvor istinske radosti. Ljubav zaslužuje žrtvu, ona je vrijedna cjelokupnog ljudskog htijenja, ali nije konvencionalna ljubav, nije ni bračna ni porodična, već je eterična i poetična ljubav prema Gospi. Za sve što može biti vezano uz takvu ljubav smatramo da je daleko prikladniji prijevod radosna nauka jer preciznije označava trubadursku poantu od uobičajenog prijevoda vesela nauka. Ono što posebno začuđuje kod naslijeđenog rješenja potpuno je promašivanje trubadurske posebnosti jer se riječ nauka može dovesti s njom u vezu jedino ako se prethodno stavi pod znakove navoda (što je i Nietzsche izričito učinio). Riječju, autor zaključuje da je demokratski naučnik sretan i optimističan, dok Nietzscheov »radosni« naučnik ne preza svima javno pokazati svoje patničko lice. Trubadurska patnja zbog daleke i neostvarive ljubavi neobično je blizu Nietzscheovoj patnji u suvremenom svijetu koji kao da nije u stanju živjeti u svijetu dalekog i odsutnog Boga.
Sredstvima društvenog priopćavanja autor pristupa s gledišta
evangelizacije, budući da sredstva ne samo da prenose poruku nego se po njima susreću osobe. Ta sredstva, smatra autor, premda nisu bez ...opasnosti po suvremenog čovjeka jer ga dovode do sve većeg otuđenja, ipak nisu kriva sama po sebi, jer je uvijek čovjek onaj koji se njima služi. Stoga je nužno i u sredstva društvenog priopćavanja uvesti evangelizaciju, a to nije drugo doli trajni poziv na obraćenje, kako Crkvi u cjelini tako i svakom pojedinom kršćaninu. Taj poziv uključuje i svijest o poslanju naviještanja Radosne vijesti i na novom području što ga stvaraju nova sredstva društvene komunikacije, tzv. “digitalnom kontinentu”. A koliko će poslanje biti uspješno ovisit će s koliko će radosti i životnog svjedočanstva kršćani biti prisutni na novom “kontinentu”.
Crkva u nauku pape Franje TAMARUT, Anton
Bogoslovska smotra,
05/2017, Letnik:
87, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U članku se u četiri koraka prikazuje i analizira vizija Crkve pape Franje. Prvi korak obuhvaća prvi tjedan papinske službe u kojem su naznačene i sadržane gotovo sve bitne točke njegova pogleda na ...Crkvu. Drugi se korak povezuje s Apostolskom pobudnicom Evangelii gaudium (2013.) u kojoj papa Franjo opširno i na svoj osebujan, osoban i gotovo kolokvijalan način, u pastoralno-kerigmatskom stilu iznosi pogled na Crkvu. Treći se korak sastoji od pogleda na dvije biskupske sinode (Izvanredna sinoda, 2014. i Redovita sinoda, 2015.), odnosno od sinodalnog puta na koji je papa Franjo pozvao Crkvu da promišlja i propituje poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu, a svoj je rezime našao u Postsinodalnoj pobudnici o ljubavi u obitelji Amoris laetitia (2016.). Četvrti je pak korak Izvanredni jubilej milosrđa, najavljen u buli Misericordiae vultus (2015.). Nije riječ o četirima koracima u strogo sukcesivnom vremenskom značenju, već samo uvjetno o četirima fazama u kojima se na različite načine, u različitim prigodama naglašavaju, ponavljaju, prožimaju i isprepleću iste, odnosno srodne i slične teme, poruke, slike i modeli iz evanđelja koji ukazuju i pozivaju na potrebu pastoralne i misijske preobrazbe po kojoj bi djelo evangelizacije u suvremenom svijetu trebalo biti učinkovitije, vjerno i posve blizu Božjemu naumu milosrđa objavljenom u Isusu Kristu, a Crkva Očev uvijek otvoreni dom, gdje ima mjesta za svakoga »s njegovim tegobnim životom«.
Uz čitanje riječi rastu Marinjak, Ljiljana; Bulut Lukačević, Marija; Mužar Kos, Monika
Časopis za odgojne i obrazovne znanosti Foo2rama,
03/2022, Letnik:
5, Številka:
5
Report
Odprti dostop
„Uz čitanje riječi rastu / Words grow by reading“ je međunarodni eTwinning u kojem je sudjelovalo
273 partnera iz 7 država (Albanije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Rumunjske,
Srbije, ...Turske i Hrvatske). Projekt su osmislile i vodile učiteljice savjetnice Marija Bulut
Lukačević i Ljiljana Marinjak iz OŠ Ladimirevci, PŠ Ivanovci te učiteljica mentorica Monika
Mužar Kos iz OŠ Hinka Juhna, PŠ Stipanovci. Projekt je započeo u rujnu 2020. i trajao do lipnja
2021. Ovim projektom željeli smo približiti djeci čitanje knjiga te time izgrađivati kulturu čitanja,
razvijati čitalačku vještinu učenika i njihovo kritičko mišljenje. Kroz naviku čitanja i promišljanja
različitih vrsta književnih dijela željeli smo utjecati na cjeloživotno obrazovanje učenika,
poticati radost čitanja, uvoditi u čitanje, razvijati vještinu čitanja, učiti kako se odnositi prema
knjizi, pobuditi interes učenika za samostalno posuđivanje i čitanje knjiga i time utjecati na izgrađivanje
svestrane stvaralačke osobe razvijenih sposobnosti čitanja, izražavanja, doživljavanja i
vrednovanja književnih djela.
U članku autor izlaže temu iz naslova u dva dijela. U prvom progovara o svećeničkoj egzistencijalnoj žalosti koja se rađa iz usvajanja nekih od značajki koje obilježavaju suvremeno društvo. Autor ...upozorava na opasnost od pretjerane sekularizacije koju, slijedeći papu Franju, naziva „duhovnom svjetovnošću“, potom kao izvore svećeničke egzistencijalne žalosti kratko izlaže opasnosti od pretjeranog individualizma, pastoralne tromosti, pesimizma i ovisnosti. U drugome dijelu članka autor, na opširniji način, progovara o razlozima svećeničke radosti. Polazi od tvrdnje kako je svećenik, kao onaj kome je povjereno naviještanje Radosne vijesti, ujedno i službenik radosti. Potom razloge svećeničke radosti prepoznaje u onima koje proizlaze iz sakramenta krštenja, a to znači kako je svećenik, kao i svaki drugi kršćanin, pozvan biti dionikom Kristove radosti, ukoliko je naslovnik objave Oca koju Krist donosi. Potom ukazuje i na radost koja je svećeniku vlastita, a proizlazi iz primanja sakramenta svetoga reda po kojemu je suobličen Kristu, Glavi i Pastiru Crkve. Svećenik je, ređenjem, postao dionikom svećeničkog bratstva (prezbiterija), što autor također prepoznaje kao daljnji razlog svećeničke radosti. U zadnjem dijelu članka autor istražuje odnos između svećenika i BD Marije te ustvrđuje kako svećenik, i s naslova svetoga reda, može na Mariju gledati kao na svoju Majku, na Majku svećenika te u svome pastoralnom poslanju računati na njezinu zaštitu i pomoć, što onda postaje novim razlogom njegove radosti.
Životnim opredjeljenjem za Krista, širenjem i svjedočenjem Radosne vijesti Marica Stanković mnogo je putovala i pisala, držala brojna predavanja. Za vjernički apostolat u svjedočenju Papa Pijo XII. ...odlikovao ju je 1943. god. crkvenim odličjem „Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu“.
Uz brojne članke po mnogim časopisima pisala je i knjige, meditacije i druge tekstove te nam tako ostavila svjedočanstvo o svome katoličkom odgojnom radu osobito među ženskom mladeži. Velika većina njenih tekstova nije objavljena za njezina života, osobito ona koja su napisana u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Tek nakon sloma komunističkog režima djela Marice Stanković su nam postala dostupna, neka tiskana a neka su još uvijek u ruko- pisu te nam daju poticaj za istraživanje pisane riječi ove učiteljice, istaknute katoličke aktivistice. Svojim dnevničkim zapisima o robijaškim danima u kaznionici u Požegi ostavlja nam u baštinu i zalog pisani trag prema kojem možemo donekle saznati kroz kakvu torturu su prolazile zatvorenice pa i drugi osuđenici zatvoreni zbog svojih političkih i vjerskih uvjerenja.
Zbog svojih kršćanskih uvjerenja i velikog odgojnog utjecaja na mladež komunističke vlasti su je osudile na montiranom procesu na pet godina robije koje je provela od 1947. do 1952. u logoru u Požegi. Na suđenju je hrabro uzviknula „Živio Krist Kralj, živio Papa, živjela kršćanska Europa!“, potom je s djevojkama s kojima je bila zajedno suđena nakon pročitane presude svečano u sudnici zapjevala: "Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat – Krist vlada, Krist pobjeđuje, Krist vječno kraljuje."
PDF
