Gotovo tri četvrtine oboljelih od karcinoma dojke ima neki oblik depresije. Depresija je najčešće uzrokovana strahom, često cjeloživotnim, zbog dijagnoze maligne bolesti, kao i zbog stalne mogućnosti ...povrata bolesti i neizvjesnog ishoda liječenja. Eventualna kirurška mutilacija bolesnika, kao i mogući genetički prijenos maligne bolesti na potomsvo, također mogu uzrokovati strah i depresiju kod bolesnika. Budući da je pojavnost psihičke promijenjenosti kod oboljelih od malignih bolesti velika, smatra se da je uključenost psihijatra u liječenje bolesnika s malignim bolestima neophodna. Time se omogućuje bolja kvaliteta života bolesnika i povoljniji ishod liječenja.
Personalizirana terapija karcinoma dojke obuhvaća optimalni terapijski pristup, uvažavajući pacijentove osobine i kliničke karakteristike maligne bolesti, uključujući patohistološke i molekularne ...abnormalnosti tumora. Razvojem metoda molekularne onkologije omogućeno je genetičko određivanje svakog individualnog tumora. Pored osnovnih podtipova karcinoma dojke temeljem izražajnosti steroidnih receptora, HER-2 receptora i čimbenika proliferacije Ki-67, a zbog velike heterogenosti i nestabilnosti genoma tumorskih stanica, nalaze se i brojni drugi podtipovi. Neke od tih genetičkih promjena smatraju se tzv. pokretačkim genima odgovornim za poremećenu regulaciju ključnih signalnih puteva u stanici uključenih u staničnu proliferaciju, angiogenezu, apoptozu, invaziju ili metastaziranje. Određene komponente signalnih puteva su ciljne molekule tzv. ciljane biološke terapije. Razumijevanje složenosti mehanizama poremećenih prijenosa signala u tumorskim stanicama ključno je za razvoj novih mogućih meta ciljane biološke terapije karcinoma dojke.
Uvod: U Hrvatskoj, smrtnost od raka debelog crijeva (RDC) viša je u usporedbi s prosjekom država članica Europske unije (EU). U Hrvatskoj se od 2007. godine provodi Nacionalni program ranog ...otkrivanja raka debelog crijeva (NPRDC), s ciljem smanjenja smrtnosti od RDC, otkrivanja bolesti u ranijem stadiju, poboljšanja mogućnosti liječenja i kvalitete života oboljelih. Prema Europskim smjernicama za osiguranje kvalitete probira i dijagnostike, prihvatljiv odaziv u NPRDC je najmanje 45%, koji u Hrvatskoj do sada nije postignut.
Cilj: Cilj ovoga rada je procijeniti učinak javno-zdravstvene intervencije kućnog posjeta studenata medicine osobama uključenim u NPRDC na odaziv na test na okultno krvarenje (Hemocult test).
Metode: Uzorak za intervenciju činili su sve žene i muškarci uključeni u NPRDC iz dva naselja (Vetovo i Kaptol) u Požeško-slavonskoj županiji. U Vetovu je provedena intervencija (N=338), a osobe iz Kaptola uzete su kao kontrolna skupina (N=417). Intervenciju kućnim posjetima su provodili studenti završne godine studija medicine uz koordinaciju Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije. Osobama koje su pristale sudjelovati u intervenciji objašnjen je razlog dolaska, provedeno je informiranje o važnosti sudjelovanja u NP kroz anketom vođeni razgovor te im je ponuđen Hemocult test uz detaljne upute o primjeni. Prikupljeni podatci obrađeni su u programu Microsoft Office Excel metodama deskriptivne statistike.
Rezultati: Prije provedbe intervencije u Vetovu je odaziv u sklopu NPRDC (osobe koje su dale suglasnost za Hemocult test/osobe pozvane u NPRDC) bio 14,4%, a u Kaptolu 18,6%; χ2 (1)=1,177, p>0,05. Nakon provedbe intervencije, odaziv u Vetovu bio je 45,7%, a u Kaptolu 21%; χ2 (1)=29,986, p<0,0001. Prije provedbe intervencije, odaziv na Hemocult test u Vetovu (osobe koje su napravile test/osobe pozvane u NPRDC) bio je 10,9%, a u Kaptolu 13,1%; χ2 (1)=0,422, p>0,05. Nakon provedbe intervencije, odaziv u Vetovu bio je 24,7%, a u Kaptolu 15,1% (bez intervencije); χ2 (1)=6,317, p=0,012.
Zaključak: U naselju gdje je provedena intervencija u obliku kućnih posjeta, postignut je značajno veći obuhvat neodazvanih osoba na Hemocult test, u usporedbi sa susjednim naseljem sličnih karakteristika, gdje su provedene uobičajeni postupci pozivanja osoba predviđeni protokolom u sklopu NPRDC. Rezultati rada ukazuju na važnost individualnog pristupa u javno-zdravstvenoj praksi u unapređenju provedbe NPRDC.
Tradicionalno se, kao standardna shema frakcioniranja, adjuvantna radioterapija raka dojke provodila dozom od 46 do 50 Gy podijeljenom u dnevne frakcije od 1,8 do 2 Gy. Ukupno trajanje radioterapije ...iznosilo je 5 tjedana. 1990-ih se unutar kliničkih studija započelo sa zračenjem većim dnevnim dozama (2,5 do 3 Gy), uz smanjenje broja frakcija zračenja (hipofrakcioniranje) te smanjenjem ukupne doze zračenja. Prvi rezultati su pokazali ekvivalentan kozmetski učinak hipofrakcioniranog zračenja u odnosu na standardno frakcioniranje, a nakon duljeg praćenja pokazana je i bolja kontrola bolesti uz hipofrakcionirano zračenje. Hipofrakcioniranje je potom postupno postalo standard liječenja. Rezultati novijih kliničkih studija potvrđuju učinovitost i sigurnost adjuvantne radioterapije raka dojke u trajanju od 5 radnih dana dnevnim dozama od 5,2 Gy za određene podskupine bolesnica.
Liječenje raka želuca ima više terapijskih pristupa i opcija diljem svijeta. Za azijsku populaciju standardna terapija uključuje D2 gastrektomiju s adjuvantnom kemoterapijom. Međutim, klinička ...ispitivanja u Europi i Sjevernoj Americi pokazala su da preoperativna kemoterapija, koja se daje pacijentima prije operacije, može značajno poboljšati R0 resekciju i stope preživljavanja. Najnovije studije također raspravljaju o prednostima dvostrukog naspram trostrukog režima kemoterapije. Nadalje, istraživači uspoređuju učinke preoperativne kemoradioterapije u odnosu na samu kemoterapiju. Specifične prednosti prethodno navedenih terapijskih opcija, kao i eventualni novi načini liječenja, trebalo bi detaljnije istražiti u budućnosti.
This paper consists of two parts. In the first part, some of the emerging changes in the field of bibliography in Germany and their possible effects on the German Union Catalogue of Serials (the ...Zeitschriftendatenbank, or ZDB) and its cataloguing manual, ZETA, are illustrated. In the second part, practical questions regarding the cataloguing of databases and back-file title collections are discussed.
RANO OTKRIVANJE RAKA U HRVATSKOJ STRNAD, MARIJA; ŠOGORIĆ, SELMA
Acta medica Croatica,
03/2014, Letnik:
64, Številka:
5
Web Resource
Odprti dostop
Dobro organiziran i vođen program probira raka na populacijskoj razini mora biti znanstveno utemeljen, dugoročno isplativ, izgrađen na primjerima dobre prakse. Pozitivnima nakon probira mora se ...garantirati adekvatna dijagnostika i liječenje. Cilj rada je prikazati provođenje nacionalnih programa ranog otkrivanja raka dojke i debelog crijeva u Hrvatskoj. U prvom ciklusu probira na rak dojke (od kraja 2006.) pozvano je na mamografiju ukupno 720.981 žena, udio odazvanih je 58,5%, otkriveno je preko 1.500 karcinoma. Za program probira raka debelog crijeva (od kraja 2007.do početka studenog 2010. godine) poslano je ukupno 808.913 testova. Vraćeno ih je samo 19,9%. Pozitivnih testova je 7,7%. Na kolonoskopiji je bilo 77,5% patoloških nalaza:. 388 karcinoma (5,99%), 2.492 polipa (38,46%), ali i 1.641 nalaza hemoroida i 998 divertikula. Zaključeno je da javnozdravstvena djelatnost u nacionalnim programima ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj koristi maksimalno sve svoje resurse. Pripremne aktivnosti, organizacija i koordinacija programa, kontakti i suradnja s obiteljskim liječnicima, specijalističkim jedinicama, medijima, regionalnom i lokalnom samoupravom, partnerstvo s nevladinim udrugama, nadziranje i evaluacija te kontrola kvalitete zahtijevaju ogroman napor i mnogo vremena uz neprestanu edukaciju svih onih koji u programu sudjeluju.
Rak prostate predstavlja značajan javnozdravstveni problem, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim razvijenim zemljama. Cilj ovog članka je prikazati trenutnu epidemiološku situaciju povezanu s rakom ...prostate u Hrvatskoj u usporedbi s drugim sličnim zemljama korištenjem osnovnih epidemioloških indikatora kao što su incidencija, mortalitet, prevalencija i preživljenje, te razmotriti koje su daljnje mogućnosti za poboljšanje istih. Incidencija raka prostate u Hrvatskoj je u značajnom porastu od sredine 90-tih godina; posljednji dostupni podaci ukazuju da je taj trend potencijalno dosegao plato. Podaci o mortalitetu pokazuju stalan rast od 1960-ih, no iako vidimo stabilizaciju tog trenda u posljednjem periodu, Hrvatska je i dalje među prvih deset zemalja u Europi po smrtnosti od raka prostate. Procijenjeno je da je petogodišnja prevalencija u 2012. iznosila 7.592 slučaja (426.7/100.000), što Hrvatsku smješta u sredinu europskih zemalja prema bazi podataka GLOBOCAN 2012. Petogodišnje preživljenje od raka prostate, prema istraživanju CONCORD-2, iznosi 75.1%, što je niže od preživljenja u nama sličnim europskim zemljama. Epidemiološki trendovi raka prostate u Hrvatskoj pokazuju relativno nisku incidenciju, dok prema podacima o mortalitetu i preživljenju vidimo da postoji mnogo mjesta za napredak. U svjetlu nedavnih diskusija o modelu ranog otkrivanja raka prostate, potrebno je održati i poticati raspravu o ulozi PSA testiranja u Hrvatskoj.
U ovoj prospektivnoj kliničkoj studiji cilj je odrediti stopu detekcije raka prostate biopsije vođene kognitivnom fuzijom multiparametrijske magnetne rezonance i transrektalnog ultrazvuka ...(mpMRI-TRUS) kod bolesnika s prethodno negativnom TRUS vođenom biopsijom. U razdoblju od 1. 10. 2016. do 1. 7. 2017. kod 101 uzastopnog bolesnika s povišenim prostata specifičnim antigenom (PSA) i/ili pozitivnim digitorektalnim pregledom, a nakon negativne prve TRUS biopsije je učinjena druga, ponovljena biopsija prostate. Kod 24 bolesnika učinjena je, u skladu sa Smjernicama Europskog urološkog društva, prethodna mpMRI i potom kognitivna fuzijska biopsija prostate s 8-10 sistemskih cilindara i 1-3 ciljane biopsije prema mpMRI nalazu. Kod 77 bolesnika je učinjena samo klasična, ponovljena TRUS biopsija bez prethodne slikovne obrade. Kod bolesnika s mpMRI, stopa detekcije raka prema PIRADSU-v2 je PIRADS 1, n = 0; PIRADS 2, n = 0; PIRADS 3, n = 0; PIRADS 4, n = 6/8 (75%) i PIRADS 5, n = 2/3 (67%). U skupini bolesnika s MR-TRUS kognitivnom fuzijskom biopsijom stopa detekcije raka prostate je 8/24 (33%), dok je u kontrolnoj skupini stopa detekcije 12/77 (16%), što se pokazalo statistički značajnom razlikom (t test; p=0.037, CI 95% je 0.01 to 0.37). Bolesnici s PIRADS ≤ 3 (54%) su mogli izbjeći biopsiju.
