Stavovi i znanje žena o samopregledu dojke Puharić, Zrinka; Anić, Laura; Čatipović, Marija ...
Medica Jadertina,
12/2022, Letnik:
52, Številka:
3
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Uvod: Mortalitet raka dojke nalazi se na trećem mjestu u zemljama Europske unije. Registar za rak u 2020. godini bilježi incidenciju od 120,3/100 000, dok je stopa smrtnosti 32,8/100 000. Žena može ...samostalno pregledati svoje dojke koristeći metodu samopregleda, te uočiti promjene u veličini dojke, izgledu bradavice i kože te otkriti kvržice ili zadebljanja. Cilj: ispitati stavove i znanje žena o samopregledu dojke. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno putem anonimne online ankete. Analiza je napravljena MedCalc® Statistical Software version 20.009 i IBM SPSS ver. 23. Rezultati: Sudjelovalo je 361 ispitanica. S obzirom na znanje, značajno manje točnih odgovora imaju ispitanice koje žive na selu (Kruskal Wallis test, P=0,005), imaju završenu osnovnu školu (Kruskal Wallis test, P=0,006), učenice su (Kruskal Wallis test, P<0,001) i one nezdravstvene struke (Kruskal Wallis test, P<0,001). S obzirom na stavove, ispitanice zdravstvene struke ne slažu se s tvrdnjom da rak dojke zahvaća isključivo ženski spol (Mann Whitney U test, P<0,001), da je samopregled predviđena metoda isključivo za žene (Mann Whitney U test, P=0,001), da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Mann Whitney U test, P=0,002), kao i da žene ne trebaju obavljati samopregled ukoliko idu na ostale dijagnostičke metode (Mann Whitney U test, P<0,001). S obzirom na dobne skupine razliku nalazimo u tvrdnji da samopregled nije vjerodostojna metoda (najmanje se slažu najmlađe ispitanice) (Kruskal Wallis test, P<0,001), ispitanice s višom ili visokom stručnom spremom značajnije se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda u (Kruskal Wallis test, P=0,007). Također učenice i studentice značajno se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Kruskal Wallis test, P<0,001). Zaključak: Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da su ciljna skupina za edukaciju ispitanice koje žive na selu, ispitanice niže naobrazbe, mlađe dobne skupine i osobe nezdravstvene struke.
Izhodišče: Delež oseb, ki zbolijo za rakom dojk v času delovno aktivnega življenja, narašča. Zdravljenje raka dojk lahko pusti trajne posledice, ki vplivajo na delovno sposobnost po zdravljenju, kar ...velja tudi za medicinske sestre (poimenovanje uporabljamo za vse poklicne profile v zdravstveni negi v Sloveniji), ki pogosto opravljajo izmensko in nočno delo s povečanimi delovnimi obremenitvami. Namen: Namen raziskave je bil pridobiti poglobljen vpogled v doživljanje in izkušnje zaposlenih v zdravstveni negi po vrnitvi v delovno aktivno življenje po zdravljenju raka dojk. Metode: Uporabljena je bila kvalitativna opisna metoda. Podatke smo pridobili iz delno strukturiranih intervjujev na namenskem vzorcu medicinskih sester, ki so se vrnile na delo po zdravljenju zgodnjega raka dojk. Raziskava je potekala poleti leta 2021 v Sloveniji, v regiji z visoko incidenčno stopnjo raka dojk. Podatke smo analizirali s pomočjo metode analize vsebine. Rezultati: V raziskavi je sodelovalo pet zaposlenih v zdravstveni negi z zaključeno srednješolsko izobrazbo po zdravljenju zgodnjega raka dojk, ki so se vrnile na delovno mesto v povprečju po 19,4 meseca (od 13 do 39 mesecev). Udeleženke so bile vključene v raziskavo v povprečju 5,8 leta (od 2 do 10 let) po vrnitvi na delo. V raziskavi smo določili tri teme, ki opredeljujejo izkušnje udeleženk, ki so se po zdravljenju raka dojk vrnile na delovno mesto: (1) doživljanje ob začetku bolezni in med zdravljenjem, (2) vrnitev na delo in (3) podporni mehanizmi ob vrnitvi na delo. Zaključek: Vrnitev na delo po prebolelem raku dojk v zdravstvu ni samoumevna ali lahka ter zahteva prilagoditve in sodelovanje vseh, ki so udeleženi v tem procesu: medicinske sestre po zdravljenju raka dojk, njenih sodelavcev in nadrejenih, pa tudi pomembnih drugih bližnjih. Pri tem je pomembna vloga neposredno nadrejenih in sodelavcev, ki lahko s svojimi dejanji ustvarijo podporno in razumevajoče delovno okolje za uspešno vrnitev.
Androgenski receptori (AR) su jezgrini prepisivački čimbenici ovisni o ligandu. To su steroidni receptori, slični estrogenskim receptorima (ER). Izraženi su u brojnim stanicama s različitim gradivnim ...ulogama. AR signalizacija može biti uključena u razvoj različitih zloćudnih tumora, poput raka prostate, mokraćnog mjehura, jetre, žlijezda slinovnica, bubrega, pluća, melanoma, sarkoma, raka dojke i mnogih drugih. Uloga AR najjasnija je i najbolje objašnjena u raku prostate. Mehanizam AR signalizacije u drugim humanim epitelnim tumorima još je uvijek nejasan i učinci su kod različitih tumora različiti, sve do potpuno oprečnih. U raku dojke AR su najčešće izraženi receptori, ali još uvijek s nepotpuno jasnom ulogom, prognostičkim i prediktivnim značajem. Izraženost AR u trostruko negativnom raku dojke (TNBC) vrlo je varijabilna. Unatoč izraženim razlikama u rezultatima različitih analiza, čini se da blagotvorno utječu na prognozu i potencijalna su meta antihormonske terapije za liječenje TNRD u budućnosti.
Za delno obsevanje dojke se v zadnjem desetletju povečuje zanimanje in je predmet številnih raziskav. V primerjavi s standardnim obsevanjem, ki lahko traja 5–7 tednov, je njegova prednost predvsem v ...krajšem zdravljenju, ki traja le 1–3 tedne. Kot že ime pove, se po operaciji obseva le manjši del dojke in sicer področje ležišča tumorja z varnostnim robom. Zaenkrat se na takšen način zdravi bolnice le znotraj nadzorovanih kliničnih raziskav, izven tega pa le kot možnost dopolnilnega obsevalnega zdravljenja za skrbno izbrano skupino bolnic.
Uvod: Rak dojke je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest u žena i vodeći uzrok smrti od raka u žena. Veličina tumora je ključan čimbenik u određivanju vrste i opsega kirurškog i onkološkog ...liječenja. Točno se utvrđuje slikovnim modalitetima poput mamografije, ultrazvuka i magnetske rezonancije (MRI) koja omogućuje najpouzdanije određivanje veličine tumora. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti utjecaj preoperativne magnetske rezonancije dojke na kirurško liječenje novodijagnosticiranog raka dojke.
Materijal i metode: U studiju su bile retrospektivno uključene 241 bolesnice s novodijagnosticiranim karcinomom dojke koje su podvrgnute preoperativnoj mamografiji, ultrazvuku dojke i magnetskoj rezonanci između 2016. i 2020. godine u KBC-u Rijeka. Pacijentima je dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom, invazivni lobularni karcinom, duktalni karcinom in situ ili kombinacija tipova. Kirurško liječenje uključivalo je jedan od sljedećih zahvata: kvadrantektomiju, kvadrantektomiju i biopsiju sentinel limfnog čvora, kvadrantektomiju i disekciju pazuha, mastektomiju i sentinel biopsiju ili mastektomiju i disekciju pazuha.
Rezultati: U usporedbi s histopatološkom veličinom tumora, MRI dojke je precijenio veličinu u 10% bolesnica. T stadij je podcijenjen u 5% bolesnica (p>0,050). Za usporedbu, ultrazvuk dojke precijenio je veličinu tumora u 12%, a podcijenio u 48% slučajeva (p<0,001). Slično, mamografija je precijenila veličinu tumora u 14%, a podcijenila u 62% slučajeva (p<0,001).
Zaključak: U bolesnica s novodijagnosticiranim rakom dojke, primjena preoperativne MRI dojke kao dopune mamografiji i ultrazvuku za lokoregionalno određivanje stadija značajno mijenja naknadno odluku kirurškog liječenja raka dojke.
Interakcija med tumorskimi celicami in imunskimi celicami v tumorski stromi je pomembna za nastanek, razvoj in progresijo raka. Pri raku dojk je najbolj preučena vloga tumorskega limfocitnega ...infiltrata (TIL) in izraženosti liganda za programirano smrt-1 (PD-L1). Večja izraženost TIL je neodvisni napovedni dejavnik za dosego popolne patološke remisije po neoadjuvantni sistemski terapiji pri HER2+ in trojno negativnem podtipu raka dojk in za celotno preživetje pri trojno negativnem raku dojk. Največ raziskav z zaviralci kontrolnih točk (imunoterapijo) poteka pri metastaskem trojno negativnem raku dojk. V klinični praksi se že uporablja atezolizumab v kombinaciji z nab-paklitakselom pri primarno metastatskih bolnicahh in tistih s progresom več kot 12 mesecev po adjuvantni terapiji, če imajo prekomerno izražen PD-L1. Še vedno pa se raziskuje, kateri mehanizmi in biomarkerji so udeleženi pri reakciji imunskega sistema na tumor, saj ima le majhen delež bolnikov dolgotrajno dobrobit od imunoterapije.
Rak dojke, uz tumore pluća te melanom, najčešći je tumor koji metastazira u središnji živčani sustav. Uslijed razvitka sistemske terapije primarne bolesti, i posljedičnog produljenog preživljenja ...bolesnika, liječenje moždanih metastaza predstavlja sve veći izazov. Dok se novi pristupi sistemskoj terapiji moždanih presadnica tumora dojke fokusiraju na savladavanje prepreke krvno-moždane i krvno-tumorske barijere te na ciljanu terapiju, lokalna terapija ostaje primarna linija liječenja. Odluka o izboru metode liječenja ovisi o broju i volumenu moždanih presadnica, njihovoj lokalizaciji, kliničkom statusu bolesnika, prethodno korištenim metodama liječenja, stadiju uznapredovalosti osnovne bolesti te prognozi bolesnika. U slučajevima kada aktivni pristup liječenju, koji uključuje operaciju i/ili radioterapiju, ne pridonosi kvaliteti života ili ukupnom preživljenju bolesnika, preporuča se najbolja potporna njega.
Although anxiety and depression are important determinants of mental health, the literature in this area is sparse as most studies focus on the period during treatment. Mental health problems can ...affect cancer recovery as well as quality of life and survival. In this cross-sectional study, we investigated the prevalence of anxiety and depression in Slovenian cancer survivors after treatment and assessed the associated correlates during the COVID-19 pandemic.
From September 2021 to January 2022, we collected data from 430 breast cancer survivors one to five years after receiving post-local treatment and (neo)adjuvant chemotherapy. We used the Hospital Anxiety and Depression Scale (HADS) to measure anxiety and depression levels. Multivariate linear regression was used to identify factors associated with higher levels of anxiety and depression.
Key findings from this study are increased levels of psychological distress and identification of relevant factors associated with those elevated levels. Approximately one-third of breast cancer survivors exhibited symptoms of elevated anxiety and depression, with one in eight meeting clinical thresholds. Multivariate linear regression revealed that age, lower quality of life, heightened fear of cancer recurrence (FCR), reduced resilience, limited social support, and unmet psychosocial and emotional needs correlated with increased anxiety symptoms. Additionally, lower quality of life, higher FCR, diminished resilience, and limited social support were associated with higher depression symptomatology.
Our study of Slovenian breast cancer survivors one to five years post-treatment observed a significant increase in anxiety and depression symptoms, possibly exacerbated by the COVID-19 pandemic. The demographic and psychosocial factors identified in this study offer valuable insights for future research. The study emphasises the importance of recognising and addressing the psychological needs of breast cancer survivors and the need to follow them throughout their cancer journey.
Tumor stimulira specifične urođene i stečene imunološke mehanizme. Glavni nositelji imunološkog odgovora tijela na tumor su T limfociti, a glavni mehanizam je ubijanje tumorskih stanica citotoksičnim ...T limfocitima CD8 +. U nekim slučajevima imunološki sustav također može imati protumorsku ulogu, što je paradoks, s obzirom na to da je poznato da upalno stanje potiče rast tumora. Jedna od glavnih karakteristika tumora je izbjegavanje imunološkog odgovora, posebno mehanizmima inhibicije aktivnog antitumorskog imunološkog odgovora putem dva glavna fiziološka inhibitorna signala, CTLA-4 i PD1 / PDL1. Blokada ovih kontrolnih točaka, koji su mehanizmi inhibicije T stanica, nedavno je dala najbolje rezultate u imunoterapijskom pristupu liječenju karcinoma. Imuni infiltrat u tumoru, kao dokaz postojanja aktivnog unutarnjeg odgovora organizma, je heterogen, a sastav se često razlikuje između različitih tumora i tumorskih stanica i uglavnom se dijeli na dvije glavne stanične linije: limfoidnu i mijeloidnu. O vrsti staničnih linija u imunološkom infiltratu i njihovoj aktivaciji i orijentaciji ovisi klinički odgovor kod različitih tumora. Dobro je poznato da imuni infiltrat, posebno limfociti koji infiltriraju tumor (TIL), mogu predvidjeti odgovor na terapiju i imati prognostičku ulogu. Kod nekih solidnih tumora oni su dobar znak, dok kod nekih signaliziraju lošiju prognozu. Brojne studije procjenjivale su ulogu limfocitnog infiltrata u raku dojke (BC), a na temelju tog znanja uspostavljen je prvi koncenzus o standardizaciji procjene TIL u solidnim tumorima na BC modelu. Prognostičkoj ulozi TIL u trostruko negativnom raku dojke posvećeno je najviše pažnje.
Cilj: Ispitivanje povezanosti kvalitete spavanje i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke, te razlika u doživljaju kvalitete spavanja i kvalitete života u odnosu na dob, vrijeme proteklo od ...postavljanja dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. Ispitanici i metode: Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 96 ispitanica oboljelih od raka dojke. Jednokratno je primijenjen Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) konstruiran za procjenu kvalitete spavanja u onkoloških bolesnika i FACIT Measurement System - verzija FACT-B konstruirana za populaciju osoba s rakom dojke u svrhu procjene fizičkih, socijalnih, emocionalnih, funkcionalnih i dodatnih determinanti kvalitete života. Rezultati: U uzorku žena obuhvaćanih ovim istraživanjem prisutna je tendencija prema lošijoj kvaliteti spavanja, te nije utvrđena razlika u kvaliteti spavanja u odnosu na kronološku dob, vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze i vrstu oparativnog zahvata. Isto tako, nije dobivena statistički značajna razlika u procjeni kvalitete života u odnosu na vrijeme proteklo od dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. U odnosu na kronološku dob utvrđena je statistički značajna razlika između ispitanica u dobi od 31-40 godina i ispitanica u dobi 51-60 godina (p=0,038) pri čemu su ispitanice mlađe dobne skupine imale lošiju kvalitetu života. Također je dobivena statistički značajna povezanost između kvalitete spavanja i kvalitete života (p=0,008), odnosno žene koje su imale lošiju kvalitetu spavanja imale su statistički značajno nižu kvalitetu života. Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu provođenja daljnjih istraživanja s ciljem ispitivanja kauzalnih odnosa između kvalitete spavanja i kvalitete života te koncipiranja adekvatnih medicinskih, psihoterapijskih i komplementarno-suportivnih intervencija usmjerenih na ublažavanje psihofizičkog distresa u oboljelih od raka dojke.
PDF
