Za istraživanje radiolarija u južnom Jadranu uzorci su sakupljeni za vrijeme pet krstarenja na tri postaje uzduž dubrovačkog transekta (postaje S-100 do S-1000) od travnja 1993. do veljače 1995. ...Također su uzorci sakupljeni za vrijeme 21 krstarenja na dubokoj postaji, S-1000/1200, od lipnja 2001. do prosinca 2009. Uzorci su sakupljeni u 2 do 8 slojeva sa Nansenovom mrežom 53 μm opskrbljena sa mehanizmom za zatvaranje. U središnjem dijelu južnojadranske kotline zabilježili smo ukupno 95 radiolarijskih taksona: 32 spumelarije, 46 naselarija i 17 feodarija. Ovim istraživanjima smo obogatili s 49 taksona faunu radiolarija Jadranskog mora. Najčešće vrste su feodarij Challengeron xiphodon, spumelarij Stylodictya multispina i naselarij Cornutella profunda, koje su prisutne u 99% uzorkovanja. Radiolarije su rijetko prisutne u obalnim vodama i u srednjem Jadranu, dok je njihova najveća abundancija u najdobljem dijelu južnojadranske kotline. feodariji sudjeluju od 20 do 86 % u ukupnoj prosječnoj abundanciji. Redovito vrlo mala brojnost je u eufotičkom sloju osim u listopadu 2001, kada je zabilježen maksimum od 169 ind. m-3. Juvenilne jedinke vrste Eucyrtidium acuminatum činile su 98 % od ukupnog broja u uzorku. U najvećem broju slučajeva maksimalna abundancija je bila u sloju od 200-300 m. Populacija radiolarija se obnavlja posredstvom ulazne
istočno jadranske struje iz Jonskog mora. Navedena struja je intenzivnija zimi s uplivom Levantinske intermedialne vodene mase (LIW). Prepostavljamo da su karnivorni kopepodi potencijalni grabežljivci feodarija u dubokim slojevima u južnom Jadranu.
U studenom 2015. ulovljen je nezreli mužjak velike bijele psine, Carcharodon carcharias(Linnaeus 1758), koćom u Sicilijskom tjesnacu (srednje Sredozemno more). Morski pas, koji je dosegao 266 cm ...duljine i težinu od 290 kg, identificiran je i izmjeren pomoću videozapisa koji su osigurali ribari. U ovom se radu raspravlja, s obzirom na dostupne informacije o prisutnosti velike bijele psine a na tom području i potvrđuje važnost Sicilijskog tjesnaca za očuvanje ove ranjive vrste.
Flora šest otočića Medulinskog arhipelaga (Bodulaš, Ceja, Fenera, Fenoliga, Šekovac, Trumbaja) u južnoj Istri istraživana je 2014. i 2021. godine. Zabilježeno je ukupno 214 svojti iz 50 biljnih ...porodica. Očekivano, najzastupljenije vrstama bile su porodice Poaceae i Fabaceae, najčešći horotipovi bili su mediteranski florni element, široko zastupljene vrste i južnoeuropski florni element, dok su najzastupljeniji životni oblici bili terofiti, hemikriptofiti i geofiti. Zabilježeno je ukupno 15 svojti sa IUCN kategorijama; međutim, flora istraživanog područja općenito nije ugrožena. Nalazi svojti Anthemis tomentosa, Trifolium glomeratum, Coronopus didymus i Campanula rapunculus f. verruculosa bili su posebno zanimljivi.
Pozadina istraživanja. Toplinski stabilne nemasne rižine mekinje su glavni nusproizvod ekstrakcije ulja iz rižinih mekinja, te su bogat izvor proteina. Međutim, usprkos jedinstvenim hranjivim ...značajkama, taj nusproizvod bogat proteinima je slabo iskorišten i koristi se samo kao stočna hrana male vrijednosti. Sve je veći interes znanstvenika za ispitivanje ekstrakcije proteina iz toplinski stabilnih nemasnih rižinih mekinja enzimskom hidrolizom. Međutim, za to treba razviti ekonomičnu metodu kojom bi se smanjili veliki troškovi uzrokovani primjenom enzima. Stoga u radu predlažemo alternativni ekonomičan i prirodni postupak ekstrakcije proteina iz nemasnih rižinih mekinja fermentacijom heterofermentativnih mikroorganizama na čvrstoj podlozi.
Eksperimentalni pristup. Ispitan je postupak proizvodnje enzima i ektrakcije proteina fermentacijom toplinski stabilnih nemasnih rižinih mekinja na čvrstoj podlozi pomoću dva tradicionalna azijska startera, loog-pang i koji. Stoga su mekinje fermentirane tijekom 0, 12, 24, 72 i 96 h, a zatim je provedena hidroliza tijekom 24 sata za procjenu izdvojenog proteina. Osim toga, određena je mikrobiološka raznolikost startera metagenomskim sekvenciranjem 16S rRNA za identifikaciju bakterija i sekvenciranjem transkribiranih internih razdjelnih zona za identifikaciju kvasaca.
Rezultati i zaključci. U mikrobnoj kulturi startera loog-pang prevladavale su bakterije mliječno-kiselog vrenja poput Bacillus subtilis, dok su u starteru koji prevladavale bakterije Streptococcus lutetiensis, Bacillus pumilus, Lactococcus cremoris, Lactococcus garvieae i Pediococcus pentosaceus. Kvasac Saccharomycopsis fibuligera prevladavao je u starteru loog-pang, a Saccharomyces cerevisiae u starteru koji. Rezultati pokazuju da starter kulture loog-pang i koji tijekom fermentacije proizvode celulazu, te neutralne i kisele proteaze. Usprkos različitom mikrobiološkom sastavu i aktivnosti enzima tijekom fermentacije na čvrstoj podlozi, primjenom se obje starter kulture uspješno povećala ekstrakcija proteina iz rižinih mekinja. Opažena je pozitivna korelacija između trajanja fermentacije i ekstrakcije proteina. Nakon 72 h fermentacije i 24 h hidrolize, u podlozi s loog-pang starterom iz rižinih je mekinja izolirano 65,66 % proteina, a u podlozi s koji starterom 66,67 % proteina. Usporedbom aminokiselinskog sastava proteinskih hidrolizata dobivenih fermentacijom i metodom bez fermentacije nisu utvrđene razlike među njima, a glutaminska i asparaginska kiselina, leucin, arginin, alanin i glicin činile su otprilike 58 % ukupnih aminokiselina.
Novina i znanstveni doprinos. Tijekom fermentacije na čvrstoj podlozi pomoću tradicionalnog tajlandskog startera loog-pang i tradicionalnog japanskog startera koji učinkovito su izolirani proteini iz toplinski stabilnih nemasnih rižinih mekinja, iako se one smatraju jeftinim izvorom mikrobnih enzima. Dobiveni rezultati mogu biti korisni za buduća istraživanja ekstrakcije proteina iz rižinih mekinja u industrijskim uvjetima.
U ovoj je bilješci opisan dodatni nalaz o vrsti Seriola fasciata s južne obale Sicilije (Sredozemno more). Ovaj nalaz je prvi na tom području i potvrđuje ključnu ulogu područja za širenje stranih ...vrsta (NIS). Osim toga, prikazana je ažurirana karta prostorne raspodjele vrste Seriola fasciata, kao i rasprava o mogućoj pogrešnoj identifikaciji i kompeticiji s vrstom Seriola dumerili.
Ova studija je prva koja opisuje i ilustrira dinoflagelata svojte Dicroerisma u Sredozemnom moru.
Pronađeno je dvadeset jedinki koje pripadaju vrsti Dicroerisma psilonereiella. Najveća abundancija ...(12 stanica L-1) zabilježena je u Balearskom moru na 50 m dubine. Ostali primjerci pronađeni su neposredno ispod površinskog sloja (> 75 m dubine, s nekim zapisima na 250 m dubine) u Jonskom i istočnom Sredozemnom moru. Ovi rezultati ukazuju da je Dicroerisma raširena svojta, a njena prisutnost je prošla nezapaženo upravo zbog male veličine jedinki, raspodjele u dubokom moru i pogrešne identifikacije u odnosu na druge gymnodinioidne stanice.
Pregled špiljskih i intersticijskih organizama Hrvatske Gottstein Matočec, Sanja; Department of Zoology, Faculty of Science, University of Zagreb, P.O. Box 933, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Croatia; sgottst@zg.biol.pmf.hr ...
12/2002
Publication
Krško područje Hrvatske ukupne površine 26 tisuća km2, s dijelom dinarskog krša, biospeleološki je određeno kao područje velike biološke raznolikosti u svijetu. U ovoj monografiji podastiru se podaci ...o biološkoj raznolikosti podzemnih staništa i organizama primarno s taksonomskog aspekta i s posebnim osvrtom na regionalnu raznolikost. Geomorfološka, hidrološka i klimatološka raznolikost Hrvatske rezultirala je osobitim rasponom različitih podzemnih staništa, kao što su kontinentalne i priobalne špilje, mreža plitke i duboke freatičke zone, intersticij – hiporeička zona i drugi tipovi infiltracijskih zona, itd. Iz špilja i intersticijskih staništa Hrvatske poznato je preko 500 obveznih podzemnih vrsta i podvrsta. Većina podzemnih vrsta u Hrvatskoj su kopneni organizmi. Utvrđeno je 299 troglobionata i 170 stigobionata. Većina podzemnih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, gotovo 70% je endemno za Hrvatsku. Špiljske gljive su vrlo slabo poznate. Među njima je nekoliko troglobionata i troglofila koji su paraziti na špiljskim kornjašima i troglofilnim leptirima. Neke subtroglofilne vrste možda su također troglobiontske, no njihov taksonomski i/ili ekološki status morala bi razjasniti buduća istraživanja. U pogledu najveće brojnosti troglobionata, pet je velikih skupina životinja – Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda i Diplopoda. Kornjaši (Coleoptera) su najdominantniji. U Hrvatskoj je poznato više od 100 kavernikolnih kornjaša (vrsta i podvrsta). Među stigobiontima dominiraju raci. Gotovo polovica opisanih vrsta su iz skupine Crustacea. Među racima, skupina Syncarida i Thermosbaenacea su isključivi stigobionti. Brojčano gledano, među stigobiontskim racima skupina Amphipoda dominira u špiljama, a skupina Copepoda u intersticiju. Jedina do danas poznata stigobiontska spužva Eunapius subterraneus Sket et Velikonja nastanjuje nekoliko špilja u Hrvatskoj. Također jedini poznati stigobiontski školjkaš Congeria kusceri Bole nastanjuje niz špilja u Hrvatskoj. Ostale važne skupine su obrubnjaci, virnjaci (Temnocephalida i Tricladida), puževi (Gastropoda) i jedini poznati stigobiontski kralježnjak Proteus anguinus Laurenti. Velika taksonomska raznolikost podzemnih organizama Hrvatske pripisuje se djelomično geološkoj heterogenosti i posebno jedinstvenom spoju različitih geoloških i ekoloških pojava.
The karst areas in Croatia, part of the Dinarides, have been defined biospeleologically as an area of high biodiversity in world terms, covering 26 thousand km2 in all. In this monograph we give data about the biodiversity of subterranean habitats and their biota primarily from a taxonomic perspective with special attention being paid to regional diversity. The diversified geomorphology, hydrology and climate have resulted in a remarkable range of different underground habitats in Croatia, viz. inland and coastal caves, superficial and deep phreatic networks, interstitial – hyporheic substrates and other infiltration zones, etc. In Croatia more than 500 obligate subterranean species and subspecies are known from caves and interstitial habitats. The majority of subterranean species in Croatia are terrestrial biota. There are 299 troglobiont and 170 stygobiont taxa (species and subspecies) recorded. Most subterranean species have very restricted ranges, almost 70% of them endemic to Croatia. Cave fungi are poorly known. Among them there are several important parasitic troglobionts and troglophilic species on cave coleopterans and troglophilic moths in Croatian caves. Some saprotrophic species could be troglobiotic too but their taxonomic and/or ecological status must be clarified in future research. With a respect to the number of troglobionts, the five largest animal groups are Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda and Diplopoda. The beetles (Coleoptera) are predominant. More than 100 cavernicolous beetles (species and subspecies) are known in Croatia. Among stygobionts, the Crustacea predominate. At least half of species described are Crustacea. Among Crustacea, the orders Syncarida and Thermosbaenacea are exclusively stygobiotic. Numerically, among crustacean stygobiotic Amphipoda dominate in caves and Copepoda in interstitial habitats. The only known stygobiotic sponge Eunapius subterraneus Sket et Velikonja inhabits several caves in Croatia. Also, the only known stygobiotic clam Congeria kusceri Bole inhabits a series of caves in Croatia. Other important groups include hydrozoa, planarians (Temnocephalida and Tricladida), snails (Mollusca: Gastropoda) and the only European stygobiotic Chordata Proteus anguinus Laurenti. The high taxonomic diversity of the subterranean biota of Croatia can be attributed partly to the geographical heterogeneity and a rather unique combination of various geological and ecological phenomena.
Uloga jezika i prevođenja u izradi višejezičnoga zakonodavstva EU-a potaknula je mnoge rasprave među pravnicima i jezikoslovcima. Usprkos tomu, malobrojni su interdisciplinarni pristupi utemeljeni u ...pravu EU-a, poredbenome pravu i teoriji prevođenja koji bi omogućili dublje razumijevanje procesa donošenja i tumačenja višejezičnoga zakonodavstva te uloge jezika i prevođenja u tim procesima. Kako kaže akademik Jakša Barbić, pravnicima nedostaje znanje koje imaju jezikoslovci, a jezikoslovcima znanje koje imaju pravnici. U knjizi Legal Integration and Language Diversity. Rethinking Translation in EU Lawmaking, koju je izdavač Oxford University Press objavio 2018. godine, autor C. J. W. Baaij s lakoćom se bavi i pravnim i jezikoslovnim temama. Prevođenje zakonodavstva EU-a ističe kao opreku između, s jedne strane, nužnosti pravne integracije u smislu usklađivanja i ujednačavanja prava te poštovanja načela jezične raznolikosti pod velom institucijske višejezičnosti, s druge. U tom svjetlu treba (re)definirati ne samo cilj, nego i strategije prevođenja zakonodavstva EU-a kako bi ono bilo što učinkovitiji kotačić u mehanizmu pravne integracije te kako bi se smanjila odstupanja u značenju pojedinih jezičnih verzija. U knjizi se objedinjuju mnoge teme koje će biti zanimljive praktičarima, sveučilišnim nastavnicima te znanstvenicima, ali i studentima kao izvor znanja o pravu, jeziku i višejezičnosti.
Društvena istraživanja sukoba oko biološke raznolikosti ni izdaleka nisu dostigla opseg i dubinu bavljenja drugim globalnim ekološkim problemima, u prvom redu klimatskim promjenama. Osim fatalnoga ...sužavanja problema na »izumiranje vrsta«, tome je tako, između ostaloga, i zbog složenosti problematike. Naime, u ovom području odvajanje ekološke tematike od društvenih problema i sukoba oko društvene raspodjele još je manje moguće nego u drugim područjima, i to stoga što se ovdje ekološki problemi u užem smislu isprepliću s pitanjima raspodjela i korištenja prirodnih, u prvom redu genetskih resursa. U radu se najprije ocrtavaju pristupi bioškoj raznolikosti u sklopu društvenih znanosti. U drugom dijelu daje se pregled različitih aspekata sukoba, koji su međusobno kompleksno povezani. Oni se ne odnose samo na odnos Sjevera i Juga, nego i na sukobe unutar Sjevera i unutar Juga, između nacionalnih vlada i različitih skupina onih koji su pogođeni tim sukobima ili pak između lokalnih problemskih težišta i globalnih regulativnih razina.
Mora i oceani, medij koji povezuje većinu zemalja i sve kontinente, ujedno je i najočitiji test za razumijevanje globalnih nazora u zaštiti okoline. Spoznaja o tome koliko se može utjecati, i to ...nepovoljno, na taj medij stara je tek pedesetak godina. Stockholmska konferencija o čovjekovom okolišu 1972. bila je razmeđe jedne etape, kada su neki problemi odnosa čovjeka i njegova okoliša bili spoznati i kada je uočena nužnost međunarodnog sporazumijevanja o zaštiti okoliša. U optimističkom duhu stvarane su međunarodne konvencije o zaštiti mora tipa naredi i kontroliraj. Prevladavalo je uvjerenje o mogućnosti postupnog, sekvencijalnog rješavanja problema. Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED) u Rio de Janeiru 1992. kraj je te početne etape, kodifikacija holističkog pristupa i integralnog planiranja te svijesti o nerazdvojnosti globalnog gospodarskog razvitka i zaštite okoliša.
PDF
