Posljednja dva poglavlja Knjige Otkrivenja donose nam čuveni prikaz novog grada Jeruzalema. Dok se s jedne strane divimo ljepoti toga prikaza, istodobno smo uistinu i zbunjeni te se pitamo koji bi ...bio smisao takvog prikaza (usp. Otk 21–22). Naravno, uzimajući u obzir književnu vrstu Knjige Otkrivenja te njezin simboličan govor dolazimo na neki način do mogućeg odgovora o smislu i značenju prikaza novog Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja. Međutim, opis novog grada Jeruzalema ipak nas dovodi i pred temeljno pitanje o tome je li prikaz novog grada Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja utopija ili realnost? Stoga autor u ovom radu, uzevši u obzir novija istraživanja ove apokaliptičke knjige, nastoji na sveobuhvatan način pristupiti iznalaženju odgovora na pitanje o realitetu prikaza novog grada Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja.
The two final chapters of the Book of Revelation introduce the famous account of the new city of Jerusalem. While, on the one hand, we admire the beauty of this depiction, at the same time we are truly confused and wonder what the meaning of such a presentation would be (cf. Rev 21-22). Indeed, taking into account the literary genre of the Book of Revelation and its symbolic discourse, we come to a possible answer in some way about the intent and meaning of the depiction of the new Jerusalem in the Book of Revelation. However, the description of the new city of Jerusalem still presents us with the fundamental question – is the depiction of the new city of Jerusalem in the Book of Revelation a utopia or reality? Therefore, the author of this article, taking into account the recent research of this apocalyptic book, seeks to comprehensively approach the answer to the question about the reality of the depiction of the new city of Jerusalem in the Book of Revelation.
Leta 2017 je minilo 50 let od prve objave romana Garcíe Márqueza Sto let samote, enega najpomembnejših romanov v špansko govorečem svetu in sodobni književnosti nasploh. Članek se osredotoča na ...vprašanje minevanja časa in z njim povezanega zgodovinskega, kolektivnega in osebnega spomina. Že v prvem stavku romana (»Mnogo let zatem, ko je čakal, da ga ustrele, se je polkovnik Aureliano Buendía spomnil tistega daljnega popoldneva, ko ga je oče peljal pogledat led«) se pojavi glagol spomniti se, ki sproži ves tok dogajanja v romanu. Spominjanje in pozabljanje je eden ključnih elementov v romanu, kjer se prepletajo dogodki iz realnega in namišljenega, magičnega sveta. Po eni strani García Márquez svoj roman umešča v zgodovinska dogajanja in s tem prispeva k obujanju spomina na dogodke, ki so bili pogosto zamolčani in o katerih zgodovinske knjige ne pišejo, po drugi strani pa gre tudi za kolektivni in osebni spomin protagonistov. Spominjanja, pozabljanja in obujanja spominov se avtor loti s posebnimi slogovnimi prijemi, s skladenjskimi in semantičnimi pristopi, kot so npr. raba določenih glagolskih oblik, ponavljanja in drugo.
U Sloterdajkovim analizama možemo da razlikujemo dvostruku funkciju medija. Sa jedne strane, mediji za njega, slično kao i za klasične autore imaju negativnu ulogu: oni prikrivaju „istine“ postojaćeg ...sveta. Pod obiljem informacija gubi se važnost celine dešavanja i čovek postevropskog sveta koristi medije za zabavu, igru i za maskiranje onoga što se zbilja događa. Informacije služe čisto radi informacija i takvo fragmentarno mišljenje onesposobljava subjekta da se suoči sa realnošću. Sa duge strane, uloga medija može da bude i konstruktivna. Savremeni mediji imaju sposobnost da razobruče postojaće zatvorene šeme koje rade u cilju obogotvorenja države ili neke posebne institucije. Ako se informacije na pravilan način slože i uobliče pokazuje se da vest ne mora biti fragmentarna već da može da predstavlja jedinstvo. To jedinstvo je živo i u kretanju jer novi sadržaji konstituišu okvire kroz koje se onda može posmatrati određen fenomen. Tako se iz maskirane realnosti ulazi u proces raskrivanja istine, tačnije demaskiranja istine od slojeva zabluda kojima se prezentuje stvarnost.
U posljednje vrijeme raste popularnost usredotočene svjesnosti i virtualne
realnosti u kontekstu nošenja sa stresom. Usprkos tomu nema dovoljno
istraživanja koja su uspoređivala te tehnike i uzimala ...u obzir osobine
ličnosti. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati učinkovitost tehnike
usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u neposrednome ublažavanju stresa
te ispitati učinkovitost tehnika ovisno o individualnim razlikama u osobinama
anksioznosti i usredotočene svjesnosti. Istraživanje je provedeno na 122
sudionika. Za izazivanje uznemirenosti korištena je oprema virtualne realnosti
i animacija visine. U svrhu opuštanja korištena je tehnologija virtualne
realnosti i animacija prirode te snimka usredotočene svjesnosti, a pratile su
se subjektivne i fiziološke mjere uznemirenosti (elektrodermalna aktivnost). Za
prikupljanje podataka o osobini usredotočene svjesnosti korišten je
Petfaktorski skraćeni upitnik usredotočene svjesnosti, dok je za anksioznost
korištena skala anksioznosti u Upitniku tendencija izbjegavanja i
približavanja. Dobiveni rezultati pokazali su kako su sudionici procjenjivali
nižu uznemirenost nakon izlaganja animaciji prirode i snimci usredotočene
svjesnosti u odnosu na kontrolnu skupinu, dok fiziološke mjere nisu pratile
takve rezultate. Nadalje, uz primjenu snimke najviše su se opustili visoko
anksiozni i nisko usredotočeno svjesni pojedinci, dok u primjeni animacije
prirode te osobine nisu igrale značajnu ulogu. Provedeno istraživanje ukazuje
na mogućnost korištenja kratkih tehnika usredotočene svjesnosti i virtualne
realnosti pri nošenju sa stresom te na važnost osobina ličnosti pri odabiru
tehnike.
Mindfulness and virtual reality (VR) have recently been growing popular as stress–coping strategies. Despite that, there is not enough research that compared these
techniques or has taken personality traits into account. This study aimed to
examine the effectiveness of mindfulness and virtual reality techniques for
immediate stress–relief and to examine the efficacy of techniques depending on
individual differences in trait anxiety and dispositional mindfulness. The
study was conducted on 122 participants. One VR animation was used to induce
fear of height in participants, while VR nature animation and mindfulness
audiotape were used to relax participants. Subjective and physiological indices
of anxiety were measured through electrodermal activity. Five–Facet Mindfulness
Questionnaire and Questionnaire of Approach and Avoidance Motivation were used
to collect information about dispositional mindfulness and trait anxiety.
Results suggest that the participants estimated that they were significantly
more relaxed after the nature animation and the mindfulness audiotape compared
to the control group, although the physiological measures did not follow these
results. Furthermore, mindfulness audiotape was most effective in highly
anxious and low mindfulness individuals, while in the case of nature animation
these dispositions did not play a significant role. This study indicates the
possibility to use short mindfulness and virtual reality techniques in
stress–reduction as well as the importance of personality traits in their
effectiveness.
Suvremena umjetnost izgubila je svoju likovnost, a ostala joj je samo vizualnost. S druge strane, prijelaz od likovne moderne ka nelikovnoj suvremenoj umjetnosti donio je i mnogo novosti; jedna od ...njih je tzv. ‘probijanje četvrtog zida’. Radi se o kazališnom (a zatim i filmskom) terminu koji označava trenutak kada se gledatelj na neki način interaktivno uključuje u predstavu, a likovi pokazuju svijest da su likovi u predstavi. Upravo će suvremena umjetnost istraživati postupke brisanja granica između umjetničkog i svakodnevnog čina, sugerirajući kako »sve je umjetnost« i »svaki čovjek je umjetnik«. Novo je doba donijelo otuđenost javnosti od znanosti i umjetnosti, ali i nova filozofska tumačenja medijskog krajolika i hiperrealnosti postmoderne. Hiperrealne postaju i digitalne igre, od kojih se neke temelje upravo na rušenju »četvrtog zida«. Zbunjene reakcije na tehniku rušenja »četvrtog zida« variraju u rasponu od verbalnih reakcija na performance, preko previše doslovnog shvaćanja filmova pa sve do tragičnih nesreća, čak i samoubojstava povezanih s određenim digitalnim igrama. To da stvarnost oponaša hiperstvarnost postalo je uobičajeno, ali otvorilo se i pitanje: može li suvremeni pojedinac s time izaći na kraj?
Modern art has lost its artistic character; only its visual aspect remains. On the other hand, the transition from modern fine arts towards non visual contemporary art has brought a great deal of novelties; one of these is “breaking the fourth wall”. This is a theatre (and film) term referring to moments when viewers become interactively involved in a play, and the characters become aware that they are characters in a play. Modern art has explored processes by which the border between artistic acts and everyday acts is erased, suggesting that “everything is art” and “every man is an artist”. The new era has caused the public to become alienated from science and the arts, but has also provided new philosophical interpretations of media landscapes and the hypperealism of the post-modern. Digital games are also becoming hyperrealistic, and some of these are founded on demolishing the “fourth wall”. Confused reactions to techniques of breaking the “fourth wall” vary from verbal reactions to a performance and excessively literal perceptions of film to tragic accidents or even suicides connected with particular digital games. Hyperreality mimicking reality has become commonplace, however the question arises: can the modern individual deal with this?
Tekst iz kuta filozofije medija problematizira pitanje razumijeća prostora u našem dobu, a u kontekstu djelovanja medijske kulture i industrije zabave. Pojam prostora koji ovdje imamo u vidu tiče se ...njegove tehnološke geneze i apliciranja u domeni umjetnosti i suvremenih medija. Istovremeno, on je utemeljen na Kantovim pretpostavkama o jedinstvu i beskonačnosti čiste prostornosti. U tom smislu, u članku se razmatraju odgovarajući fenomeni virtualnog prostora (VR) i proširenog prostora (AR) koji, nakon perioda u kojemu su tretirani kao »tehnička atrakcija«, bivaju primijenjenima u regiji kreativnih industrija – kao VR film, djelomično kazalište ili videoigre. Njihova daljnja sudbina tiče se komercijalne eksploatacije što, povratno, omogućuje daljnji razvoj, usložnjavanje i multipliciranje u funkciji profita. Članak na problemski način nastoji prepoznati transformiranje njihove osnovne uloge, u rasponu od tehničke atrakcije, preko umjetničkih medija, do resursa za komercijalnu eksploataciju.
Rad odnosi se na značaju i mjesto same javnosti u analizi izvještavanja medija (printanih i elektronskih), kao i web portala, o EU integracijama Republike Makedonije. Kao što je i već vidljivo, ...nasuprot deklariranje zainteresovanosti makedonskih građana i novinara za EU, još jedanput se potvrđuje ono što je i samo po sebi vidljivo iz medijske realnosti, tj. neangažiranost makedonskih novinara da više saznaju i time informiraju javnost o sadržajima posvećenih europeizaciji, izraženo preko samo 2% učešća javnosti kao subjekt u izveštavanju od EU ili sveukupno 4 teksta od 170 analiziranih tekstova i 1 komentar. Rad ima za cilj da proanalizira da li se radi o selektivnom prenošenju informacija ili generalno o nezainteresovanosti novinara, ili o pasivnosti javnosti kada je u pitanje EU i zbog čega je to tako.
Potraga za politickom realnoscu Rodin, Davor
Politička misao,
12/2013, Letnik:
50, Številka:
4
Journal Article, Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
In interpreting current social and political processes, one should recognize new and mutually different political and democratic forces, which should offer an alternative to trends which had ...generated the crisis. Since totalitarian regimes such as fascism and communism (and even neoliberalism) did not solve the crisis of capitalism in the past, writers like Habermas, Searle, Luhmann, Wolin, Vesting and others do not consider them as potential solutions for the contemporary crisis. The solutions are not being sought within the framework of universalisation of particular interests either. Even less they look for a solution within some universal virtue that would represent all other virtues. On the contrary - the contemporary theory recognizes that humanity in its lifeworld operates within different media and that the unified lifeworld is represented in different, incommensurable media, so the new theory attempts to create a modus vivendi among various representations of the world, not one single unitary interpretation. Contemporary theories are interested in the issue of coexistence between incommensurable differences, and thus they ask: how to preserve pluralism of social life. This process remains open. On the other hand, any idea of a single solution within a single unified medium leads to renewal of totalitarianisms, or even a world war, a new Holocaust or a new Hiroshima. PUBLICATION ABSTRACT
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Obrada audio signala za aplikacije virtuelne real-nosti podrazumeva proceduru reprodukcije binauralnog signala i proceduru dodavanja efekta prostorije. Pri rešavanju ovog problema, danas se najčešće ...koristi ambisonik pristup za koji je potrebno snimiti setove impulsnih odziva prostorija (RIR) i setove impulsnih odziva vezanih za anatomiju glave slušalaca (HRIR). Za snimanje impulsnih odziva prostorije koji se koriste pri ambisonik procesiranju potrebno je koristiti ambisonik mikrofon, koji na današnjem tržištu može biti dosta skup i nepristupačan. U ovom radu opisan je metod za ambisonik procesiranje koji izbegava korišćenje ambisonik mikrofona.
Pojam mimesisa stari je antički pojam kojim se oponašanje stvarnosti obilježava kao osnovno svojstvo umjetnosti. Time je od samih početaka filozofske misli o umjetnosti naznačen i naglašen njezin ...specifičan odnos sa stvarnošću. Bez obzira na različita shvaćanja tog odnosa, koje također pratimo od antike, a temelje se na antagonizmu umjetničkog djela kao manjeg od prirode (koju sve do obmane oponaša) i umjetničkog djela kao većeg od prirode (koju ono nadoknađuje i popravlja), uvijek se radi o svojevrsnom prikazu, reprezentaciji ili opisu vidljive stvarnosti u djelu. S obzirom na nužnost odnosa umjetnosti prema stvarnosti, pokušat ćemo ispitati kako pojam mimesisa funkcionira u modernoj vizualnoj umjetnosti, prije svega u njezinoj domeni apstrakcije, koja upravo u antimimetičkoj, antinarativnoj, antihistorijskoj i antirazvojnoj strukturi rešetke, prema riječima Rosalind Krauss, pokazuje radikalni odmak od tradicije, odnosno ono moderno u moderni.
PDF
