Od kada se, od 1903., pod vodstvom krčkog biskupa Antuna Mahnića razvijao Hrvatski katolički pokret, pratilo ga je bujanje katoličkog tiska, počevši od pokretanja časopisa Hrvatska straža za ...kršćansku prosvjetu 1903., prvog hrvatskog filozofijskog časopisa. Taj pokret zauzimao se za rekristijanizaciju Hrvatske, pa su konvertiti na katolicizam među europskom inteligencijom, kojih je od početka 19. stoljeća broj neprestano rastao, u hrvatskom katoličkom tisku nerijetko isticani kao znak i poruka duhovne renovacije katolicizma u Europi, ali i njegove prihvatljivosti za intelektualnu elitu, što je nerijetko bilo osporavano iz raznih krugova liberalne ili socijalističke, tj. komunističke inteligencije. Među njima bio je i niz intelektualaca s engleskoga govornog područja, među njima i Gilbert Keith Chesterton. Članci o njemu objavljivani su od 1921. do 1945., kada je silom komunističke represije obustavljeno izlaženje katoličkog tiska. Tekstovi se mogu podijeliti u dva korpusa: a) članci o Chestertonu (životopisi, interpretacije i prikazi djela) i b) prijevodi na hrvatski jezik (novele, eseji, izvadci iz knjiga). Vremenski, članci su najviše grupirani oko dvaju ključnih događaja: Chestertonova obraćenja i smrti.
Since 1903, when the Croatian Catholic Movement was developing under the auspices of the Bishop of Krk, Antun Mahnić, it was accompanied by a proliferation of Catholic publications, the first of which was The Croatian Guard for a Christian Educational System (Hrvatska straža za kršćansku prosvjetu), issued in 1903, the first Croatian journal of philosophy. This movement promoted the rechristianization of Croatia, and so, converts to Catholicism among the European intelligentsia, whose numbers steadily rose since the beginning of the 19th century, were frequently highlighted in Croatian Catholic publications. Namely, they were to be a sign and message of the spiritual renewal of Catholicism in Europe. Moreover, Catholicism was found palatable to the intellectual elite which fact was often disputed within various circles of the liberal or socialist i.e. communist intelligentsia. Among the aforementioned converts were a number of English–speaking intellectuals, one of whom was Gilbert Keith Chesterton. Articles were published about him between 1921 and 1945 when, due to communist repressive measures, the issuing of Catholic publications was suspended. Texts can be divided into two corpuses: a) articles on Chesterton (biographies, interpretations, book reviews) and b) translations into the Croatian language (novellas, essays, excerpts from books). Chronologically, articles are grouped mostly around two key events, and these are Chesterton’s conversion and his death.
Zdi se, da je raba pojma romantična glasba ali glasbena romantika v vsakodnevni govorici že tako močno zakoreninjena in samoumevna, da se ponovno preverjanje pomena na videz kaže kot nepotrebno. ...Pretres nekaterih razprav sodobnega muzikološkega diskurza pa kaže povsem drugačno podobo: opredelitve pojma in pristopi pri tem so si tako zelo različni, da se zdi kakršna koli dokončna definicija pojma nemogoča. Toda iskanja bistva in legitimnih vzrokov za nastanek romantike v glasbi ne smemo omejiti zgolj na muzikološka dognanja, temveč zahteva poznavanje duhovnozgodovinske antropologije novoveškega človeka.
Autor u radu analizira razvoj neopravdanog obogaćenja, odnosno stjecanja bez osnove, kao općeg i samostalnog izvora obveze. Iako takav koncept nije postojao u rimskom pravu, odreðene rimske tužbe ...uvelike su korištene u formativnom razdoblju srednjovjekovne civilistike i kanonistike, kao i u naknadnoj recepciji rimskog prava u ovom kontekstu. Na tom temelju i suvremene teorijske analize te sudska praksa nerijetko posežu za rimskom pravnom terminologijom u kontekstu neopravdanog obogaćenja (kondikcijski i verzijski zahtjevi, condictio, actio de in rem verso, itd.). Analizom se nastoji dati doprinos potpunijem i ispravnijem razumijevanju povezanosti rimskih tužbi s oblikovanjem koncepta neopravdanog obogaćenja, a samim time i njihovoj relevantnosti u suvremenom kontekstu. Radi toga najprije se obraðuje opći razvoj u srednjovjekovlju, a nakon toga dvije temeljne novovjekovne razvojne tendencije, jedna vezana za francusko pravo u kojemu je u razvoju koncepta neopravdanog obogaćenja važniju ulogu imao verzijski zahtjev (actio de in rem verso) te druga vezana za njemačko pravo, koja počiva na rimskim kondikcijskim zahtjevima (condictiones). Uz to, analiziraju se i engleski common law te ugarsko privatno pravo kao primjeri sustava koji izvorno nisu bili snažnije povezani s rimskim pravom u području koje je predmet analize, ali su se naknadno reformirali pod njegovim utjecajem, i to prvenstveno uz pomoć sustava snažnije oblikovanih na temelju rimskih kondikcijskih zahtjeva. Naposljetku se donose zaključci vezani za opću prisutnost rimskog prava u razvoju koncepta neopravdanog obogaćenja i u njegovim suvremenim inačicama te za optimalnost sustava koji autentičnije počivaju na rimskim izvorima.
Janko Ravnik je slovensko glasbeno javnost opozoril nase v 20-tih letih 20. stoletja, ko so izšle njegove prve skladbe pri Novih akordih. Po zaključenem študiju klavirja v Pragi se je domačemu ...občinstvu predstavil ne le kot pianist temveč – zanimivo – tudi kot skladatelj. Njegovi prvenci so s strani takratne kritike doživeli izjemen uspeh; duh pozne romantike če že ne modernizma, ki je bil Novim akordom, edini slovenski glasbeni reviji na začetku stoletja, še precej tuj, je dihal v vsaki Ravnikovi skladbi. Lahko rečemo, da so Ravnikova dela prinesla nov, manj znan duh Novim akordom, ki je z odobravanjem sicer precej presenetil takratno uredništvo. Janko Ravnik je torej v 20-tih letih predstavljal svojsko glasbeno osebnost, ki je v slovenski glasbeni svet prodrla z značilno, prepoznavno, umetniško dovršeno glasbeno govorico. Nadaljnje avtorjevo komponiranje je ostalo trdno zavezano glasbeni poetiki zgodnjih del; Ravnikov skromni ustvarjalni opus se je zadržal na področju komorne glasbe – samospevov, zborov in klavirskih miniatur, še bolj kot skladanju pa je bil morda predan poustvarjalnosti na koncertnih odrih in pedagoškemu delu. Ravnikova glasbena dejavnost je bila predvsem v prvi polovici 20. stoletja vseskozi prisotna v slovenskem glasbenem življenju. Kakšna je bila recepcija njegovega ustvarjalnega dela pa skuša ugotoviti pričujoči članek. Pri tem upošteva tudi vse tiste vire, ki sledijo skladateljevi pianistični dejavnosti, da bi bil mozaik 'zapisanega' bolj celovit. Pri količini obstoječih in ohranjenih virov se na prvi pogled zdi, da je bilo o Ravniku že veliko povedanega ter da interpretaciji njegove umetnosti manjka le še epilog. Temeljitejši pregled gradiva, kot tudi primerjava starejših in novejših zapisov, pa ponuja povsem drugačno sliko. Z opazovanjem recepcije Ravnikove glasbene ustvarjalnosti v slovenski publicistiki na treh ravneh – na kritikah skladb v takratnih glasbenih revijah, na prispevkih s področja glasbeno-analitičnega dela Ravnikovih skladb in na obstoječih življenjepisnih virih ter podobnih orisih skladateljevega življenja in dela – se izkaže, da se prvi dve in hkrati tudi najpomembnejši ravni skrčita na dva relevantna avtorja: Gojmira Kreka in Marijana Lipovška. Po tem se seveda postavljata vprašanji, koliko je dejansko raziskanega na področju ustvarjalnosti Janka Ravnika in kaj njegova umetnost v mozaiku slovenske zgodovine glasbe pravzaprav pomeni.
Tema ovoga rada jest medijska recepcija i percepcija jedne od najvećih i najutjecajnijih tvrtki u Republici Hrvatskoj – Podravke, odnosno utjecaj predsjednika Uprave na medijske objave o tvrtki. ...Također analizira se i percepcija medijskih objava o kompaniji u javnosti. Rad se bavi pitanjem koliko su mediji pomogli ili odmogli njihovu imidžu te imidžu kompanije koju su vodili, posebice zato što je zbog strukture vlasništva kompanije menadžerska pozicija na određeni način i politički uvjetovana. Mandat predsjednika Uprave Podravke od 2012. do 2017. obnašao je Zvonimir Mršić, nekadašnji gradonačelnik Koprivnice i istaknuti član SDP-a, tadašnje stranke na vlasti. Godine 2017. dolazi do promjene Vlade te na prijedlog HDZ-a predsjednik Uprave Podravke postaje Marin Pucar koji je 2021. iznenada preminuo. Na njegovo mjesto dolazi Martina Dalić, bivša ministrica gospodarstva u Vladi Andreja Plenkovića koji stoji iza njezina imenovanja. Rad provodi komparativno istraživanje na primjeru medijskih objava o tvrtki i predsjednicima njezine Uprave u razdoblju od 6 mjeseci, za svakog od tri navedena čelnika koprivničke tvrtke. Uporabom kvantitativne, ali i kvalitativne analize sadržaja analizirani su vodeći hrvatski nacionalni i lokalni internetski portali (Jutarnji.hr, Večernji. hr, Index.hr, Glaspodravine.hr, Epodravina.hr). Rezultati pokazuju imaju li mediji, i u kojoj mjeri, utjecaj na imidž kompanije i predsjednika Uprave u javnosti te ima li menadžment kompanije utjecaj na pozitivnu ili negativnu medijsku recepciju, ali i na percepciju medijskih objava o Podravki među konzumentima tih medija. Drugim riječima, rad propituje suodnos i uzajamni utjecaj medija (medijskih objava) i kompanije (čelnih ljudi i stručnjaka za korporativnu komunikaciju).
Prva mnenja o recepcijski zahtevnosti Prešernovih pesmi so se pojavila že v času njegovega življenja, obsežne razlage pesmi in opozorila na napake v razumevanju pa dokazujejo, da imajo težave s ...Prešernovo poezijo tudi izobraženci. Raziskava Bože Krakar Vogel je potrdila, da slab kognitivni odziv celo pri študentih slovenistike, s tem da le-ti Prešernove pesmi vseeno visoko vrednotijo, kar lahko pojasnimo z mitičnimi razsežnostmi nacionalnega pesniškega prvaka. Primerjava Krsta pri Savici z Jenkovim Ognjeplamtičem razkriva, zakaj je Prešernova romantična pesnitev recepcijsko bolj zahtevna, to spoznanje pa potrjuje empirična raziskava v prvem letniku ekonomske gimnazije, ki je izpričala izjemno slabo razumevanje Krsta pri Savici.
U ovome radu ukratko se prikazuje recepcija hrvatske balade Asan-aginice na francuskome jeziku u razdoblju od 1778. do 2013. s posebnim obzirom na njezina aktualna posrbljivanja u kontekstu ...dvjestogodišnjih velikosrpskih obmanjivanja europske te svjetske kulturne javnosti. Osobitu pozornost odnedavno privlače izlaganja: pariškoga visokoškolskog profesora i beogradskog istraživača Boška Bojovića o recepciji srpske narodne književnosti u Francuskoj u prvoj polovici 19. stoljeća i Sorbonnina profesora Paul-Louisa Thomasa o francuskim prijevodima Asan-aginice – na Znanstvenom skupu Srpska književnost u europskom kontekstu: tekst, kontekst i intertekstualnost (La Littérature serbe dans le contexte européen: texte, contexte et intertextualité) u Bordeauxu 29. i 30. rujna 2010.
The author in this article analyses the development of the unjustified (unjust) enrichment as a general and an independent source of obligations on the basis of Roman law. Although such a concept ...admittedly did not exist in Roman law, certain actions therefrom were largely used in the formative period of the civil and canon law scholarship in the Middle Ages, as well as in the subsequent reception of Roman law at the courts in continental Europe. On that basis contemporary theoretical analyses and case law often use Roman legal terminology in the context of unjustified enrichment (condition and different conditioners, actio de in rem verso, etc.). The aim of this analysis is to propose a contribution to a more complete and a more accurate appreciation of the connection between actions from Roman law and the formation of the concept of unjustified enrichment, and with that also their connection and relevance in a con- temporary context. Accordingly, the general development in the Middle Ages is the first part of the analysis, followed by two basic different tendencies in the development. One of them is associated with the French law, where Roman actio de in rem verso had an important role in the development of the unjustified enrichment law. The other is related to the German law, which is in this respect based on Roman conditioners. Besides, the English common law and the historical Hungarian private law, or the private law of the Tripartitum in its application in the Kingdom of SHS, or the Kingdom of Yugoslavia, are also analysed as examples of the systems originally unrelated to Roman law in this regard, but experiencing strong influence later on, principally by means of systems more strongly shaped on the basis of Roman conditioners. Conclusive remarks discuss the general presence of Roman law in the development of unjustified enrichment law and in its contemporary variants, as well as the optimality of the systems more authentically based on Roman legal sources.
Tema ovoga rada jest učenička recepcija književnih likova iz romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić. Taj roman učenici upoznaju u trećem razredu osnovne škole kao obvezno ...lektirno djelo. Mnogim je učenicima susret s tim djelom ujedno i prvi susret s dječjim romanom, no ne i s likovima spomenutoga romana. Današnji dječji recipijenti imaju priliku upoznati te likove kroz istoimeni dugometražni crtani film, televizijsku crtanu seriju Hlapićeve nove zgode, akciju Nacionalnoga programa sigurnosti cestovnoga prometa Poštujte naše znakove te mrežne stranice Hlapićeva portala (www.hlapic.net), i to u zoomorfnom obliku. Pitanje o postojanju ili nepostojanju utjecaja tih medija na učeničku recepciju likova iz romana nametnulo se kao temeljno pitanje ovoga rada, a odgovor se nastojao dobiti istraživanjem. Terensko istraživanje provedeno je među učenicima trećih razreda osnovnih škola iz triju hrvatskih regija. Osmišljen je anketni upitnik kojim se htjela ispitati učenička recepcija likova. Temeljna pretpostavka koja se nastojala provjeriti je da na učeničku recepciju likova utječe animirani i igrani film, te komercijalizacija zoomorfnih likova koji su nastali prema Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića. Nakon provedena istraživanja, pretpostavka se pokazala točnom. U razloge takva stanja nastojalo se prodrijeti u
statističkoj i deskriptivnoj analizi rezultata, raspravi te u zaključnom djelu rada.
PDF
