Ne obstaja del oblačila, ki bi bil tako prežet s stereotipi in politizacijo, kot je muslimanska naglavna ruta. Institucija pokrivanja je tudi v slovenski družbi razumljena večinoma enodimenzionalno ...in (pre)splošno, otovorjena je z orientalističnimi reprezentacijami pokrivanja kot znaka podrejenosti in represije, sproža vprašanja varnosti in osebne svobode, ter prevprašuje vlogo religije v javni sferi in/ali v sekularni državi. Kljub vsemu pa se zdi, da osrednji problem ne predstavlja nošenje naglavne rute kot take, temveč vprašanje, kaj naglavna ruta simbolizira. Brezglave prepovedi, ki izhajajo iz nepoznavanja kompleksnosti tematike, ustvarjajo paranoične situacije in sejejo strah, prepogosto pa se opravičujejo tudi z retoriko zaščite in dobrobitjo naroda. S prevzemom takšnega skrbstva intervencijski subjekti, kot so mediji, država, druge vodstvene in politične strukture - od religijskih dostojanstvenikov do politikov in državnih uradnikov - legitimirajo svojo moč in avtoriteto, ter intervenirajo in diktirajo meje javne in zasebne sfere. Namen prispevka je v prvi vrsti raziskati motive pokrivanja med slovenskimi muslimankami in kristjankami (krščanskimi redovnicami) in nasloviti vzroke za nevidnost pokritih žensk v slovenski javnosti. V članku predstavimo pokrivanje kot širši problem, ki naslavlja vprašanje religijskih prezentacij in simbolike, kulturne diskriminacije, odstira pa tudi kompleksnost (ne)sliš(a) nosti ženskih glasov pri vzpostavljanju in ohranjanju lastne identitete.
Za polazišnu točku promišljanja o redovnicama u pastoralu suvremene župe u ovom članku uzima se eklezijalnost posvećenoga života, iz čega proizlazi imperativ integracije redovničkoga apostolata u ...poslanje partikularne Crkve. Daljnje propitivanje usmjereno je prema djelovanju Milosrdnih sestara sv. Križa u župama. Kako bi se bolje razumjela sadašnja situacija, ponajprije se daje kratak opis početaka rada sestara u župama. Komparacijom povijesnih i današnjih prilika dobiva se uvid u pomake napuštanja, odnosno preuzimanja nekih djelatnosti u okviru župe. Prioritetne točke apostolata Milosrdnih sestara sv. Križa, koje su ujedno i neuralgične točke župnoga pastorala u današnjim prilikama Crkve i društva, izdvojene su kao parametri za podatke o djelovanju sestara u suvremenim župama. Podatci su upotpunjeni i egzemplarnim prikazom situacije u trima župama. Tijekom analize dobivenih podataka ne ulazi se u rasprave oko toga kakav bi model župe bio najprikladniji za današnje vrijeme. Umjesto toga promatra se koliko se u praksi provode definirani prioriteti. Kraj promišljanja nudi nekoliko smjernica za redovnički udio župnoga pastorala u budućnosti pri čemu se, promatrajući djelovanje redovnica kroz prizmu kompleksnosti suradnje sa župnikom i vjernicima laicima, primat daje apostolatu svjedočenja posvećenoga života kao takvoga.
Članak donosi prikaz dušobrižničkog djelovanja Adama Muchtina usmjerenog prema članicama Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog – Zagreb u sušačkoj bolnici od 1935. do 1942. godine. ...Nadalje, temeljem dostupne dokumentacije, donosi se i pregled daljnje suradnje s članicama iste družbe na različitim područjima Muchtinova djelovanja. Analizira se društveno-povijesni kontekst, kao i kontekst duhovnosti Hrvatskog katoličkog pokreta koji je usmjeravao Muchtinove pouke usmjerene prema ženama, kao i prema redovnicama, na što ukazuju dva Muchtinova teksta (“Zaručnica Kristova” i “Krist i žene”). Rad donosi i prikaz djelovanja sestara milosrdnica u sušačkoj državnoj bolnici u razdoblju Muctinova djelovanja u svojstvu bolničkog kapelana, kao i podatke o daljnjoj suradnji članica Družbe s Muchtinom u prvim godinama nakon osnivanja Župe sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Podvežici.
Za polazišnu točku promišljanja o redovnicama u pastoralu suvremene župe u ovom članku uzima se eklezijalnost posvećenoga života, iz čega proizlazi imperativ integracije redovničkoga apostolata u ...poslanje partikularne Crkve. Daljnje propitivanje usmjereno je prema djelovanju Milosrdnih sestara sv. Križa u župama. Kako bi se bolje razumjela sadašnja situacija, ponajprije se daje kratak opis početaka rada sestara u župama. Komparacijom povijesnih i današnjih prilika dobiva se uvid u pomake napuštanja, odnosno preuzimanja nekih djelatnosti u okviru župe. Prioritetne točke apostolata Milosrdnih sestara sv. Križa, koje su ujedno i neuralgične točke župnoga pastorala u današnjim prilikama Crkve i društva, izdvojene su kao parametri za podatke o djelovanju sestara u suvremenim župama. Podatci su upotpunjeni i egzemplarnim prikazom situacije u trima župama. Tijekom analize dobivenih podataka ne ulazi se u rasprave oko toga kakav bi model župe bio najprikladniji za današnje vrijeme. Umjesto toga promatra se koliko se u praksi provode definirani prioriteti. Kraj promišljanja nudi nekoliko smjernica za redovnički udio župnoga pastorala u budućnosti pri čemu se, promatrajući djelovanje redovnica kroz prizmu kompleksnosti suradnje sa župnikom i vjernicima laicima, primat daje apostolatu svjedočenja posvećenoga života kao takvoga.
Ovaj smo rad, uz uvod i zaključak, podijelili na dva dijela. Nakon što smo u uvodu ukratko nešto rekli o samom nastanku Godine posvećenog života, u prvom poglavlju donosimo prijevod papina govora ...upućenog sudionicima ekumenskog kolokvija redovnika i redovnica koji je održan u Rimu. U drugom dijelu detaljno smo prikazali tekst, poruku koju je papa želio sudionicima poslati te njezine naglaske. Papa želi da redovnici i redovnice, nadahnjujući se na bitnim principima redovničkog života, a to su prije svega obraćenje, molitva, svetost života, te vlastite karizme, mole i rade za jedinstvo kršćana te da budu primjer drugim vjernicima u Crkvi. Ekumenizam spada u samu bit Crkve i papa želi da ga se na taj način prihvati i da se djelotvorno provodi u životu kako bi se razjedinjeni kršćani što prije ujedinili. U zaključku smo nazna-čili kako je ekumenizam zadatak koji u Crkvi nikoga ne zaobilazi, a ponajmanje redovnike i redovnice. Ako se svaka zajednica bude bavila samom sobom, ništa neće doprinijeti u ovom iznimno važ-nom pozivu: radu na ujedinjenju kršćana. Potrebno je izići iz sebe, ali ne gubeći svoju vlastitu karizmu i poslanje, i ugraditi ga u ekumenski mozaik te time učiniti nešto konkretno kako bismo uklonili ovu veliku sablazan u svijetu. Papin govor svakako je dobar poticaj da se o tome više promišlja i bez straha nešto na tome planu i poduzme te ga upravo u tome duhu treba čitati i shvatiti.
U arhivu Biskupskoga ordinarijata u Dubrovniku nalazi se fond Regularium et Monialium s dragocjenim podacima o dubrovačkim ženskim samostanima i redovnicama za razdoblje od 1651. do 1808. godine. U ...ovome radu prikazat će se kada je i kojim sredstvima podignut dominikanski samostan Sv. Katarine Sijenske u Dubrovniku na ruševinama nekadašnjega samostana Sv. Petra. Rad će se temeljiti na upisima trećega sveska arhivskoga fonda Regularium et monialium, koji se odnosi na samostan Sv. Katarine Sijenske i može se podijeliti na dva dijela – u prvome dijelu govori se o izgradnji i utemeljenju samostana, dok drugi dio donosi sedam kataloga popisa redovnica, sestara dvorkinja i samostanskih kapelana koji će biti predmetom analize nekoga drugog rada. Uz uporabu drugih relevantnih izvora i literature središte interesa stavit će se na proces utemeljenja samostana kao i na pitanje koji su novci izdvojeni za izgradnju i uzdržavanje samostana i njegovih redovnica.
Crkveni su redovi različiti prije svega stoga što su muški i ženski. Njihovu mnogoličnost potvrđuje Drugi vatikanski sabor ističući istodobno njihov teološki identitet u radikalnom nasljedovanju ...Isusa Krista «dok ili razmatra na gori, ili navješćuje Božje kraljevstvo mnoštvu, ili dok ozdravlja bolesne i ranjene ili obraća na bolji život grešnike ili dok blagoslivlja djecu i čini dobro svima, uvijek slušajući volju Oca koji ga je poslao» (Lumen gentium, br. 46). Valja naglasiti neposredni eklezijalni vid identiteta jer Crkva stalno ističe, kao i hrvatski biskupi, da «posvećeni život nije izolirana i rubna stvarnost u životu Crkve nego smješten ‘u samo srce Crkve’ i predstavlja dragocjen dar za sadašnjost i budućnost Božjega naroda, ‘jer duboko u sebi pripada njegovu životu, njegovoj svetosti i njegovu poslanju’» (Na svetost pozvani, br. 84). Crkveno-pravni vid tog identiteta nije u skladu s teološkim i eklezijalnim vidom jer crkveni zakonik u velikoj mjeri brigu o redovnicima i redovnicama prepušta biskupima, a isključivo njima ostavlja prosudbu ostvarivanja apostolskih djelatnosti redovnika, tj. prihvaćanje njihova angažiranja u različitim službama i procjena uklopljenosti u zajednički pastoral Crkve. Opravdano je govoriti o povijesnom vidu redovničkog identiteta i o njemu valja voditi računa upravo u Crkvi među Hrvatima, kako zbog davnog povijesnog naslijeđa nekih muških redova tako i zbog promjena u radu i životu redovnika i redovnica u vrijeme komunističke vladavine.
Članak obrađuje okolnosti stradanja sestre Žarke Ivasić, članice Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog - Zagreb, u kontekstu komunističke represije prema Katoličkoj crkvi tijekom prvih ...poratnih godina (1945.-1946.). Naglašena je poteškoća objektivne rekonstrukcije događaja koji je doveo do namještenog procesa i smrti sestre Žarke Ivasić, a odnosi se na ustaški napad na Otočac i otočku bolnicu 13./14. rujna 1943. s obzirom na jednostranost dostupnih izvora i literature (komunističkog podrijetla) te informacija dobivenih o događaju u iskazima svjedoka njezine osude i smrti, koji su također trpjeli represiju vlasti. Optužbi i smrti sestre Žarke Ivasić posebice je pogodovao njezin redovnički (katolički), ali i bolničarski poziv. Također, u članku se želi pokazati da je vidljiv rast i oblikovanje njezine "krivnje" prema potrebi komunističkih vlasti u određenome trenutku, u dokumentaciji iz različitih godina, što je jedan od važnih pokazatelja izmanipuliranosti cijelog procesa kao i nevinosti sestre Žarke Ivasić.
Autor na osnovu arhivalija državne i crkvene provinijencije, rekonstruiše uzroke dolaska i forme rada rimokatoličkih redovnica u Crnoj Gori nakon završetka Drugog svjetskog rata. Postojalo
je više ...razloga za masovni dolazak časnih sestara u Crnu Goru. Prvenstveno je taj iznuđeni »transfer« bio uslovljen marksističkom ideologijom koju su jugoslovenske vlasti nerijetko sprovodile na rigidan način. Takav odnos prema rimokatoličkim redovnicama bio je posebno izražen u zapadnim jugoslovenskim republikama (Hrvatska, Slovenija). Izložene šikaniranju i otpuštanju iz zdravstvenih ustanova, veliki broj ovih redovnica skrasio se u Crnoj Gori kojoj
je nedostajalo obrazovanog medicinskog kadra. Svaki pokušaj protjerivanja rimokatoličkih redovnica iz Crne Gore, sprečavala je crnogorska politička elita koja je veoma cijenila njihove sposobnosti i revnost ispoljene u zdravstvenim ustanovama. Taj respekt zaslužile su i zbog požrtvovanosti i topline koje su ukazivale svakom bolesniku. Time su postale i najbolje apologete Rimokatoličke crkve u Crnoj Gori.