Vratobolja je jedna od najčešćih mišićnokoštanih bolesti koja rezultira značajnom boli i nesposobnosti te ima velik utjecaj na individualnoj razini, kao i na zdravstveni sustav i društvo u cjelini. ...Uzroci vratobolje su različiti, a etiološki prevladavaju oni mehanički povezani s degenerativnim promjenama vratne kralježnice. Svjedočimo raznim dijagnostičkim i terapijskim pristupima za ove bolesnike. Hrvatsko vertebrološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora predstavlja sveobuhvatni narativni pregled i smjernice za dijagnozu i liječenje bolesnika s vratoboljom, s naglaskom na najčešće uzroke. Smjernice su rezultat konsenzusa stručnjaka različitih specijalnosti, a temelje se na najboljim dokazima. Prvi dio se odnosi na dijagnostiku, a drugi, njemu komplementarni dio odnosi se na terapiju. Dijagnostički dio smjernica (1. dio) obuhvaća: klinička obilježja i evaluaciju (uključivo strukturirane upitnike), laboratorijsku dijagnostiku, slikovne metode, neurofiziološko testiranje i minimalno invazivne dijagnostičke procedure. Dio smjernica o liječenju (2. dio) uključuje: farmakološko liječenje, tjelesne medicinske vježbe, trakciju, manualnu terapiju, metode fizikalne terapije, primjenu ortoza, minimalno invazivne terapijske intervencije, kirurško liječenje, rehabilitaciju nakon kirurških zahvata i psihijatrijski pristup. Ovo su prve hrvatske smjernice za vratobolju primarno namijenjene liječničkoj profesionalnoj zajednici.
Rehabilitacija potpomognuta konjima poznata je od davnina te su danas poznate mnoge dobrobiti terapijskoga jahanja i suodnosa konja s osobama s posebnim potrebama. Zbog uočene važnosti uporabe ...životinja u terapeutske svrhe, na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku u programu Prijediplomskoga sveučilišnog studija Edukacijska rehabilitacija provodi se izborni predmet Rehabilitacija potpomognuta životinjama. Cilj je istraživanja bio ispitati mišljenja studenata o rehabilitaciji potpomognutoj konjima. Svi studenti koji su upisali spomenuti kolegij (N=33) sudjelovali su u procjenjivanju gdje su izražavali svoja mišljenja posredstvom Likertove ljestvice o slaganju ili ne slaganju s predloženim tvrdnjama. Rezultati istraživanja pokazuju da se većina studenata slaže s tim da rehabilitacija potpomognuta konjima može pomoći psihičkom razvoju djeteta, razvoju socijalnih vještina kao i razvoju motoričkih vještina djeteta. Rezultati istraživanja, također, ukazuju na to da se većina studenata slaže s tvrdnjom da je poželjno razvijati terapijski pristup s konjima, a iskustvo s vježbi voljelo bi ponoviti čak 73 % studenata u obliku volonterskoga rada. Iz dobivenih rezultata istraživanja zaključuje se da su praktično obrađene teme rehabilitacije potpomognute konjima u potpunosti ispunile svoju svrhu u kontekstu budućega zanimanja edukacijskoga rehabilitatora te da postoji mogućnost daljnjega istraživanja u području rehabilitacije potpomognute konjima.
Horse-assisted rehabilitation has been known since ancient times, and many benefits of therapeutic riding and the relationship between horses and people with special needs are recognized today. Due to the perceived importance of using animals for therapeutic purposes, the Faculty of Education in Osijek offers the elective course “Animal-assisted rehabilitation” in the Undergraduate University Study Programme of Educational Rehabilitation. The aim of this research was to examine the opinions of students about horse-assisted rehabilitation. All students who enrolled in the mentioned course (N=33) participated in the assessment, where they expressed their opinions using a Likert scale to indicate their agreement or disagreement with the proposed statements. The results of the research show that the majority of students agree that horse-assisted rehabilitation can help a child’s psychological development, social skills development, and motor skills development. The results of the research also indicate that the majority of students agree with the statement that it is desirable to develop a therapeutic approach with horses, and even 73% of students would like to repeat the exercise experience in the form of volunteer work. From the obtained research results, it can be concluded that the topics practically covered in horse-assisted rehabilitation fully fulfilled their purpose in the context of the future profession of an educational rehabilitator, and that there is a possibility of further research in the field of horse-assisted rehabilitation.
Intermitentna klavdikacija je najpogostejši simptom periferne arterijske bolezni (PAB), ki se običajno izrazi kot stiskajoča bolečina v mišičju spodnjih udov med hojo, ki s počitkom izgine. ...Intermitentna klavdikacija okrni kakovost življenja pri bolnikih s PAB. Veljavne smernice priporočajo nadzorovano vadbo hoje kot zdravljenje prve izbire pri bolnikih s PAB. Telesna vadba olajša simptome, podaljša t.i. klavdikacijsko razdaljo, prehojeno razdaljo brez intermitentne klavdikacije, obenem pa je s svojimi sistemskimi učinki na srce in žilje ter presnovo ukrep, ki lahko izboljša preživetje in olajša obvladovanje srčno-žilnih dejavnikov tveganja. Programi nadzorovane vadbe naj bi trajali vsaj 3 mesece, se izvajali vsaj 3-krat na teden, posamezne vadbe pa naj bi trajale 30 do 60 minut. V nadaljevanju opisujemo protokole različnih programov nadzorovane vadbe, ki so se izkazali kot učinkoviti pri izboljšanju prehojene razdalje ter kazalnikov srčno-žilnega zdravja pri bolnikih s PAB.
Izhodišče: Delež oseb, ki zbolijo za rakom dojk v času delovno aktivnega življenja, narašča. Zdravljenje raka dojk lahko pusti trajne posledice, ki vplivajo na delovno sposobnost po zdravljenju, kar ...velja tudi za medicinske sestre (poimenovanje uporabljamo za vse poklicne profile v zdravstveni negi v Sloveniji), ki pogosto opravljajo izmensko in nočno delo s povečanimi delovnimi obremenitvami. Namen: Namen raziskave je bil pridobiti poglobljen vpogled v doživljanje in izkušnje zaposlenih v zdravstveni negi po vrnitvi v delovno aktivno življenje po zdravljenju raka dojk. Metode: Uporabljena je bila kvalitativna opisna metoda. Podatke smo pridobili iz delno strukturiranih intervjujev na namenskem vzorcu medicinskih sester, ki so se vrnile na delo po zdravljenju zgodnjega raka dojk. Raziskava je potekala poleti leta 2021 v Sloveniji, v regiji z visoko incidenčno stopnjo raka dojk. Podatke smo analizirali s pomočjo metode analize vsebine. Rezultati: V raziskavi je sodelovalo pet zaposlenih v zdravstveni negi z zaključeno srednješolsko izobrazbo po zdravljenju zgodnjega raka dojk, ki so se vrnile na delovno mesto v povprečju po 19,4 meseca (od 13 do 39 mesecev). Udeleženke so bile vključene v raziskavo v povprečju 5,8 leta (od 2 do 10 let) po vrnitvi na delo. V raziskavi smo določili tri teme, ki opredeljujejo izkušnje udeleženk, ki so se po zdravljenju raka dojk vrnile na delovno mesto: (1) doživljanje ob začetku bolezni in med zdravljenjem, (2) vrnitev na delo in (3) podporni mehanizmi ob vrnitvi na delo. Zaključek: Vrnitev na delo po prebolelem raku dojk v zdravstvu ni samoumevna ali lahka ter zahteva prilagoditve in sodelovanje vseh, ki so udeleženi v tem procesu: medicinske sestre po zdravljenju raka dojk, njenih sodelavcev in nadrejenih, pa tudi pomembnih drugih bližnjih. Pri tem je pomembna vloga neposredno nadrejenih in sodelavcev, ki lahko s svojimi dejanji ustvarijo podporno in razumevajoče delovno okolje za uspešno vrnitev.
Vestibularna rehabilitacija jest planirani, individualno prilagođen sustav vježbi kojima se ubrzava proces središnje kompenzacije oštećenoga vestibularnog sustava. U medicinu ju uvode Cawthorne i ...Cooksey sredinom prošloga stoljeća. Godinama su postojali prijepori o značenju i učinkovitosti ovoga načina liječenja. Provedene su brojne randomizirane prospektivne kliničke studije, koje su dokazale važnost vestibularnih vježbi, kao i njihov povoljan učinak na brzinu i stupanj oporavka bolesnika, tako da one posljednjih desetljeća zauzimaju sve značajnije mjesto u liječenju vrtoglavica. Vestibularna hipofunkcija, bilo da je riječ o akutnome ili kroničnom poremećaju, ili pak o jednostranome ili obostranom oštećenju, predstavlja dosta čest problem za liječnika praktičara, osobito onoga koji se bavi problemima vrtoglavica. Premda je vestibularna rehabilitacija za većinu poremećaja ravnoteže metoda izbora u liječenju, ona je kod nas još uvijek podosta zapostavljena i neopravdano podcijenjena. Cilj ovih Smjernica za kliničku praksu jest pomoći liječnicima i fizioterapeutima pri ujednačavanju pristupa pacijentima s jednostranim i obostranim vestibularnim oštećenjima, izbjegavajući nepotrebne varijacije u primjeni vestibularnih vježbi. One nisu udžbenik niti jedini i neupitni izvor znanja, već pružaju okvir za strategiju kod donošenja odluka, ne zamjenjujući pritom značenje kliničke prosudbe. Vestibularnim vježbama značajno se ubrzava oporavak bolesnika s vestibularnom hipofunkcijom i njihov povratak uobičajenim životnim aktivnostima. Svrha ovih Smjernica jest utvrditi koga, kada, kako i koliko dugo liječiti, kao i kako otkloniti nepotrebne varijacije u pristupu rehabilitaciji pacijenata s vestibularnom hipofunkcijom. One se zasnivaju na dokazima dobivenim metaanalizom podataka iz dostupne medicinske literature, oslanjajući se pored toga i na naše dugogodišnje iskustvo u radu s vertiginoznim pacijentima.
Izvantjelesna terapija udarnim valom ima brojne fiziološke učinke, poput smanjenja bola i poticanja cijeljenja tkiva, zbog čega danas ima široku primjenu u mišićno-koštanoj patologiji. Postoje dva ...osnovna oblika udarnog vala, fokusirani i radijalni, a razlikuju se po tome što fokusirani udarni val najveću energiju postiže u žarištu na željenoj dubini, dok se kod radijalnog udarnog vala najveća energija stvara na mjestu ulaska u tretiranu regiju tijela, te slabi daljnjim prodiranjem u tkivo. Sam mehanizam djelovanja udarnog vala nije do kraja razjašnjen, a pretpostavlja se da mehanička stimulacija dovodi do stanične migracije, proliferacije, diferencijacije ili apoptoze stanica, s tim da visoka razina energije može djelovati i razorno, umjesto da posluži kao mehanički stimulus, zbog čega je nužna prilagodba energije, ovisno o tretiranom području. Modulacija bola objašnjava se „gate control“ teorijom i hiperstimulacijskom analgezijom. Osim ustaljenih indikacija poput epikondilitisa, tendinopatija, plantarnog fascitisa, kalcificirajućeg tendinitisa, udarni val danas nalazi sve širu primjenu, te se upotrebljava i u terapiji spasticiteta, poremećenog cijeljenja kosti, kronične križobolje, smrznutog ramena, osteoartritisa koljena, sindroma trkačke potkoljenice, škljocavog prsta, sindroma bolnoga trohantera, te kod sindroma miofascijalne boli. Međutim, potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdila stvarna vrijednost i mjesto udarnog vala u liječenju navedenih bolesti i stanja.
Extracorporeal shockwave therapy has numerous physical effects, such as pain reduction and tissuehealing induction, which gives its way for therapeutic implementation in various musculoskeletalconditions. There are two main forms of shockwaves, focused and radial, the main difference being thatfocused shockwaves achieve the highest energy at certain tissue depth, while radial shockwaves have thehighest energy at the entry point into the tissue. The underlying mechanism is still not fully elucidated, butit is presumed that mechanical stimuli cause cellular migration, proliferation, differentiation and apoptosis.Given in mind that this high energy can be disruptive instead being a mechanical stimulus, which calls forindividual energy adjustment depending on the structure treated. Pain modulation is explained according tothe gate control theory and hyperstimulation analgesia. Besides standard indications such as epicondylitis,tendinopathies, plantar fasciitis and calcific tendinitis, shockwave therapy is nowadays used more broadly,such as for treating spasticity, disrupted bone healing, chronic low back pain, frozen shoulder, kneeosteoarthritis, medial tibial stress syndrome, trigger finger, greater trochanteric pain syndrome andmyofascial pain syndrome. However, further research is needed to determine the exact value and place ofextracorporeal shockwave therapy in treating these conditions.
Izhodišča: Prizadetost ravnotežnega sistema se pri bolnikih med izvajanjem funkcionalne hoje kaže kot kombinacija zaznavnih, okulomotoričnih, posturalnih ter avtonomnih simptomov. Namen raziskave je ...bil ugotoviti učinke specifične ravnotežne rehabilitacije na izboljšanje izvedbe bolnikove hoje. Metode: Raziskava je potekala prospektivno. Vključenih je bilo 40 bolnikov, ki so imeli po operaciji procesa v zadnji lobanjski kotanji motnje statičnega in dinamičnega ravnotežja. Razdeljeni so bili v 2 skupini. Vsi so bili med hospitalizacijo vključeni v program ravnotežne rehabilitacije. Ob odpustu so bolniki v interventni vadbeni skupini izvajali specifično dinamično ravnotežno vadbo v domačem okolju, bolniki iz kontrolne skupine vaj v domačem okolju niso izvajali. Za oceno ravnotežja in primerjavo med skupinama smo uporabili Lestvico za oceno funkcionalnosti hoje (FGA). Bolnike smo ocenili ob odpustu in 3 mesece po odpustu iz bolnišnice. Rezultati: V interventni vadbeni skupini je sodelovalo 15 žensk in 5 moških s povprečno starostjo 45 let; v kontrolni skupini brez vadbe pa je sodelovalo 7 žensk in 13 moških s povprečno starostjo 50 let. Najmanjšo klinično pomembno spremembo med dvema ocenama FGA, ki je znašala 5 točk, je preseglo 17 bolnikov v interventni vadbeni skupini in 14 bolnikov v skupini, ki vadbe ni opravljala. Napredek FGA se je med skupinama tudi statistično značilno razlikoval (p=0,034). V času hospitalizacije ni prišlo do padcev. Po 3 mesecih je v vadbeni skupini padec utrpelo 7 bolnikov, v skupini brez vadbe pa 12 bolnikov. Zaključek: Tri mesece po odpustu smo pri bolnikih v interventni vadbeni skupini ugotovili statistično pomembno izboljšanje pri izvedbi ravnotežno zahtevnejših funkcionalnih nalog med hojo in zmanjšano ogroženost za padec.
Akutni idiopatski poliradikuloneuritis (AIP) je stečena periferna neuropatija koja primarno zahvaća ventralne korijene spinalnih živaca i periferne živce. Bolest je vrlo slična Guillain-Barré ...sindromu u ljudi, a nema dobne, pasminske ni spolne predispozicije te ne postoji specifična terapija. Oporavak traje 2 - 6 mjeseci. Fizikalna terapija i njega pacijenata preporučuju se kao potporna terapija. Dva psa, križane pasmine u dobi od šest i deset godina zaprimljeni su sa znacima akutne flakcidne tetrapareze/tetraplegije, u bočnom položaju bez mogućnosti da samostalno zauzmu sternalni položaj posljedično generaliziranoj zahvaćenosti nižih motoričkih neurona. Na svim ekstremitetima mišićni tonus je bio veoma slab. Dijagnoza AIP-a je bazirana na anamnezi, kliničkoj manifestaciji, neurološkom pregledu, slikovnoj dijagnostici i laboratorijskim testovima. Rehabilitacijski program je uključivao masažu ekstremiteta i pasivne kretnje zglobova kao važan dio kućnog programa, elektroterapiju, idroterapiju i proprioceptivne vježbe. Nakon dva tjedna fizikalne terapije psi su se mogli samostalno podignuti u sternalni položaj, a na stražnjim nogama pokazivali su i voljne pokrete. Potpomognuto stajanje i voljni pokreti svih ekstemiteta bili su prisutni na kraju trećeg tjedna u jednog psa i krajem petog tjedna u drugog psa. Nakon toga u proces rehabilitacije uključena je hidroterapija. Jedan pas je mogao samostalno hodati dvadeset petog dana od početka fizikalne terapije, dok je drugom psu bilo potrebno pedeset dana. Fizikalna terapija u kombinaciji s adekvatnim kućnim rehabilitacijskim programom može rezultirati skraćenim razdobljem oporavka za pacijente s AIP-om.
Acute idiopathic polyradiculoneuritis (AIP) is an acquired peripheral neuropathy that primarily affects the ventral spinal nerve roots and peripheral nerves. The disease is very similar to Guillan Barré syndrome in humans. There is no age, breed, or sex predilection associated with the development of AIP. No proven specific treatment exists. Recovery occurs within 2 - 6 months. Physical therapy and nursing care are recommended as supportive treatment. Two female mix breed dogs, aged 6 and 10 years, were admitted to the physical therapy unit with signs of acute flaccid non-ambulatory tetraparesis/tetraplegia in lateral recumbency, unable to assume the sternal position unassisted as a consequence of generalised lower motor neuron signs. Reduced to absent muscle tone was present in all limbs. A tentative diagnosis of AIP was made based on history, clinical presentation, neurologic examination, diagnostic imaging and routine laboratory tests. The rehabilitation programme included massage, joint passive range of motion (PROM) as an important part of the home programme, electrotherapy, hydrotherapy and proprioceptive exercises. After two weeks, dogs were able to maintain a sternal position without support, and showed voluntary movement of the hind limbs. Assistive standing and voluntary movements of all limbs were present by the end of third week in one patient, and fifth week in the other. At that point, underwater treadmill sessions and active exercises were introduced. Dogs were ambulating without assistance after 25 days in one patient and after 50 days in other. Physical therapy combined with a proper home rehabilitation programme can result in a positive functional outcome in a shorter period of time in dogs with AIP.
Izhodišča: Optimizacija rehabilitacije onkoloških bolnikov in njihova vrnitev na delo je pomembna tako za izboljšanje počutja te ranljive skupine kot tudi za zmanjšanje družbenih in finančnih vplivov ...na celotno družbo. Osebe, ki so prebolele raka, se skušajo po zdravljenju vrniti na delo in poskušajo ponovno vzpostaviti nekdanjo strukturo vsakdanjega življenja. Z raziskavo smo želeli raziskati stališča onkologov do bolniške odsotnosti bolnic z rakom dojk. Metode: Izvedli smo manjšo anonimno spletno anketo o stališčih do bolniške odsotnosti med slovenskimi onkologi, ki se sodelujejo pri zdravljenu bolnic z rakom dojk. Rezultati: Na spletno anketo je od 52 povabljenih onkologov odgovorilo 24 (46,2%), od tega 8 (33,3 %) specialistov internistične onkologije, 9 (37,5 %) specialistov onkologije z radioterapijo in 7 (29,2 %) specialistov kirurgov. Stališče onkologov, ocenjeno z 10-stopenjsko Likertovo lestvico, je, da je pogovor z bolnico in obravnava vprašanj o vrnitvi na delovno mesto zelo pomemben del celostne obravnave (povprečna ocena 8,4/10). Hkrati pa ocenjujejo, da je razmerje med časom, ki ga imajo vsakodnevno na voljo za obravnavo bolnic z rakom dojk in časom, ki ga lahko posvetijo vprašanjem o bolniški odsotnosti med ali po zaključenem zdravljenju, slabo (povprečna ocena 3,6/10). Sorazmerno pogosto se srečujejo s t.i. »pritiski« bolnic v zvezi s podajanjem mnenj v zvezi z bolniško odsotnostjo ali invalidsko upokojitvijo (povprečna ocena 6,5/10). V okviru vprašalnika so bili zbrani tudi predlogi za dolžino bolniškega staleža upoštevajoč vrsto in zahtevnost zdravljenja ter individualne dejavnike. Predlagana je bila skupina strokovnjakov, ki bi sestavljala multidisciplinaren tim za obravnavo bolnic z bolniškim staležem. Zaključki: Pri obravnavi onkoloških bolnikov in presoji vrnitve na delo je nujen individualno prilagojen multidisciplinarni pristop. V pričujoči raziskavi so zbrana stališča onkologov o obravnavi bolnic z rakom dojk, ki so v delovnem razmerju, ki so lahko podlaga za nadaljnje raziskovanje.
Osteoporoza je bolest karakterizirana niskom mineralnom gustoćom kosti i promjenama u koštanoj strukturi koje dovode do povećanog rizika za prijelom. Najčešći osteoporotski prijelomi su prijelomi ...kuka, distalne podlaktice, proksimalnog humerusa i prijelomi kralježaka. Vježbe koje se koriste u rehabilitaciji nakon osteoporotskih prijeloma koriste princip koji je baziran na mogućnosti poboljšanja koštane gustoće mehaničkim opterećenjem koje napreže kost i potiče koštano stvaranje. Uobičajeno se koriste vježbe s progresivnim otporom, trening s opterećenjem i trening balansa. Rehabilitacija nakon vertebralnih prijeloma uz primjenu vježbi može poboljšati kvalitetu života, smanjiti kroničnu bol, poboljšati držanje, obrazac hoda, funkcionalni status i kvalitetu kosti. Ključ uspjeha rehabilitacije gerijatrijske populacije nakon prijeloma u području kuka je uključivanje multidisciplinarnog tima i rana mobilizacija. Zbog niske mišićne mase i snage osobe sa sarkopenijom mogu imati poteškoće s pokretljivošću i promjene u držanju koje mogu povećati rizik od padova i prijeloma. Među važne uzroke učestalih padova u starijoj populaciji ubrajaju se razni komorbiditeti, kognitivno oštećenje, lijekovi i prepreke iz okoliša. Okolišni čimbenici uključuju tip površine po kojoj se osoba kreće, rasvjetu, namještaj, različite prepreke i nepostojanje rukohvata. Tjelesna aktivnost, posebno prilagođene vježbe snaženja mišića, vježbe ravnoteže i korigiranje obrasca hoda, mogu smanjiti rizik od pada. Vertebralni prijelomi i prijelomi kuka imaju znatno veći i dugotrajniji utjecaj na kvalitetu života bolesnika u odnosu na ostale prijelome. Prijelomi kuka u gerijatrijskog populaciji imaju negativni utjecaj na sve aspekte života i značajan negativni učinak na kvalitetu života. U prilog tome govore podaci da se samo 40 – 60 % bolesnika oporavi na razinu pokretljivosti prije prijeloma, a do 70 % na razinu aktivnosti u osnovnim aktivnostima dnevnog života.
PDF
