Prispevek obravnava restitucijo predmetov kulturne dediščine iz Avstrije v Jugoslavijo po letu 1945. Ugotovitve predstavljajo podlago za nadaljnje umetnostnozgodovinske raziskave provenience. ...Prispevek izhaja iz kritične analize arhivskega gradiva, ki v tem kontekstu še ni bilo interpretirano in ki ga hranijo Arhiv Jugoslavije, Arhiv Republike Slovenije in Informacijsko-dokumentacijski center za dediščino Ministrstva Republike Slovenije za kulturo. V ospredje postavlja osvetlitev okoliščin, v katerih je potekala restitucija, rekonstrukcijo ključnih akterjev in ustanov ter oceno stopnje realizacije zahtevkov za vračilo predmetov kulturne dediščine, ki jih je proti Avstriji vložila Jugoslavija oziroma Slovenija. Pri tem izpostavlja vzroke za stanje in tako poglablja razumevanje procesa restitucije. Odgovore vpenja v širši kontekst rekonstrukcije povojne Evrope, od vloge zaveznikov in političnega, zakonodajnega ter diplomatskega oblikovanja nove države Jugoslavije do soočenja Evrope z vojno škodo in s tem povezanega vzpostavljanja novih identitet ter doktrine varstva kulturne dediščine. Zaradi velikega obsega arhivskega gradiva se prispevek osredotoča na analizo dokumentov jugoslovanske strani.
Problematika međunarodnih arhivskih sporazuma i restitucije arhivskoga gradiva općenito u bosanskohercegovačkoj arhivistici do sad nije predstavljala predmet interesa, pa tako ni arhivski pregovori s ...Austrijom, započeti još nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Rezultati polučeni na prikupljanju arhivskoga gradiva iz Austrije poznati su tek u općim crtama, a samo arhivsko gradivo, predato Arhivu Bosne i Hercegovine iz bečkih arhiva, do danas je ostalo gotovo nepoznato. Namjera ovog rada je podsjetiti na arhivske pregovore i postigute sporazume Austrije i nekadašnje Jugoslavije o primopredaji arhivskoga gradiva te prikazati neobičnu zbirku arhivskoga gradiva u Arhivu Bosne i Hercegovine stvorenu primopredajama iz bečkih arhiva.
The article offers a critical view on punishment, an always hot topic at school. School punishment is observed from a historical point of view, especially since the period when punishment became more ...humane. The question of the reasonableness of punishment and its appropriateness or necessity is the main issue of theoretical discourse. Restitution is seen as a good approach to punishment, without which it is difficult to imagine suitable socialization in a school environment, which should be an important challenge of postmodern schools.The research also establishes how punishment appears in Slovene elementary school, if it even does, and what types of punishment prevail; what reasons for punishment are ascribed by pupils, teachers and by social workers. In dealing with punishment measures, we focused on the division of punishment types by Strmčnik (the category of administrative, morally condemning, settling, restraining, verbal and physical punishments), as well as on the efficacy of mentioned punishments.We have performed interviews with social workers, trying to include also their role and point of view within the punishment dynamic and punishment in elementary school.
Hrvatski restauratorski zavod izvodio je od 2014. do
2019. godine konzervatorsko-restauratorske radove na Andrijićevu ciboriju
korčulanske katedrale. U članku su opisani konzervatorsko-restauratorski ...radovi
te zaključci multidisciplinarnih istraživanja nužnih za obnovu toga spomenika
koji pripada samom vrhu ranorenesansnih ostvarenja u Dalmaciji. Istraživački
radovi uključivali su uzorkovanje materijala, probe čišćenja, analize
polikromije i morta te kvalitativnu i kvantitativnu analizu štetnih topljivih
soli. Tijekom laserskog čišćenja gornjega dijela ciborija te uklanjanja
dotrajalog morta iz sljubnica, postalo je jasno da je konstrukcija teško
oštećena i nestabilna. Zbog toga su kameni elementi krova ciborija hitno
demontirani i prebačeni u radionicu Odsjeka za kamenu plastiku HRZ-a u Splitu.
Tim stručnjaka sastavljen od konzervatora-restauratora, klesara, inženjera
arhitekture i građevine detaljno je analizirao stanje i raspravio o svim mogućnostima
konstruktivne sanacije, konzervatorsko-restauratorskih radova i montaže kamenih
elemenata ciborija. Zaključeno je da je jedino ispravno rješenje rekonstrukcija
stanja iz 15. stoljeća koje je uništeno preinakom koju je potkraj 18. stoljeća
poduzeo posljednji korčulanski biskup.
The best examples
of Korčula’s architecture were created during the 15th and 16th
centuries, when this medieval town experienced economic prosperity due to
stonecraft. This is also the time when the Cathedral of St. Mark in Korčula was
built. At the end of the 18th century, Josip Kosirić, the last
bishop of Korčula, changed the original appearance of the Cathedral of St.
Mark. Work was also done on the ciborium above the main altar – a masterpiece
made by the early Renaissance master Marko Andrijić. The fourth tier of the
ciborium was removed, and four stone slabs were placed in its place. The
original acroterium was placed on that roof, and a small wooden sculpture of
the risen Christ was placed on top. Andrijić's trapezoidal moulded elements on
the third tier of the ciborium roof disappeared, as did the dome on the very
top, while the richly decorated fourth tier was turned upside down and became
part of the baptismal font.
Croatian
Conservation Institute carried out research that included taking samples of the
material, test cleaning, analysis of polychromy and mortar, and qualitative and
quantitative analysis of harmful soluble salts. During the laser cleaning of
the upper part of the ciborium and the removal of worn-out mortar from the
joints, it became clear that the structure was severely damaged and unstable.
After inspection by structural engineers, stone elements of the ciborium roof
were urgently disassembled and transported to the workshop of the Section for
Stone Sculpture of the Croatian Conservation Institute in Split. A
multidisciplinary team of experts, consisting of conservator-restorers,
stonemasons, and architectural and civil engineers, analysed the condition of
the ciborium and discussed all the options for constructive conservation,
restoration, restitution and assembly of the ciborium’s stone elements. After
detailed cleaning of the joints and mouldings, trial assembly, and analysis of
the traces of stonemason's tools, it was noticed that the ciborium had been
significantly re-carved during assembly in the 15th century. The
existing archival material was analysed at the same time. All the findings
indicated that it was necessary to restore the damaged stone elements and the
original appearance of the ciborium. Therefore, eight new elements of the
missing roof and domes were made. A very demanding installation was performed in
a short time period, and the expertise and talent of the restorers who
performed it was key to the successful completion of the work. All stone
elements were interconnected in the same way as the original; metal mandrels
and clamps were made
in situ
, reinforced using the technique of cast
lead, making maximum use of existing holes, while traditional tools were used
to work the new stone elements. The conservation of
the ciborium required the restoration of the original fourth tier, and its
return to its original location required the reconstruction of the roof of the
third tier. The reconstruction of the dome was necessary not only for the
restoration of the acroterium but also for the restoration of the overall
original appearance, including the proportional system and constructive
integrity. According to the conclusions of the multidisciplinary team, this was
the only correct way to valorise and present the most important Renaissance
monument in Korčula.
Following the introductory reference to the system of legal protection of cultural goods in the EU, the author comes forth with procedures of restitution of cultural goods under EU law. The paper ...deals with procedures governed by the Brussels I Regulation and the Directive on restitution of unlawfully removed cultural goods. Conceptual differences among restitution procedures are shown. The aim of the paper is to find the correlation between two restitution procedures. By analysing and comparing two sources of EU law, the author concludes that the Brussels I Regulation is based on the concept of private-law restitution of cultural goods. On the other hand, the Directive on restitution caters for mutual recognition of the Member States’ public laws. Thus, one may conclude that EU law recognizes two different but still complementary restitution procedures. Introduction of the special jurisdiction for restitution of cultural goods pursuant to Art. 7 (4) of the Brussels I Regulation as well as the automatic recognition of judgements are considered a significant contribution of the EU Civil Procedural Law to the efficient protection of cultural goods. Nevertheless, the paper tackles some critical issues in current solutions and puts forward certain improvements of both linguistic and material nature.
Following the introductory reference to the system of legal protection of cultural goods in the EU, the author comes forth with procedures of restitution of cultural goods under EU law. The paper ...deals with procedures governed by the Brussels I Regulation and the Directive on restitution of unlawfully removed cultural goods. Conceptual differences among restitution procedures are shown. The aim of the paper is to find the correlation between two restitution procedures. By analysing and comparing two sources of EU law, the author concludes that the Brussels I Regulation is based on the concept of private-law restitution of cultural goods. On the other hand, the Directive on restitution caters for mutual recognition of the Member States’ public laws. Thus, one may conclude that EU law recognizes two different but still complementary restitution procedures. Introduction of the special jurisdiction for restitution of cultural goods pursuant to Art. 7 (4) of the Brussels I Regulation as well as the automatic recognition of judgements are considered a significant contribution of the EU Civil Procedural Law to the efficient protection of cultural goods. Nevertheless, the paper tackles some critical issues in current solutions and puts forward certain improvements of both linguistic and material nature.
U radu se iznose podaci pronađeni u arhivama Dokumentacijskog
odjela Arheološkog muzeja Istre i dokumentaciji Muzeja grada
Pazina koji se u najvećem dijelu odnose na restituciju zvona.
Podaci o ...zvonima mogu se pronaći i u inventarnoj knjizi
Kraljevskog muzeja Istre (današnji Arheološki muzej Istre).
Posebna pažnja posvećena je zvonu majstora Bela i Vivencija
iz druge četvrtine 14. stoljeća, pronađenom prilikom arheološkog
istraživanja podrumskih prostorija Arheološkog muzeja Istre.
U dva navrta, 1818. i 1833. iz Dubrovačkoga je arhiva u bečki Kućni, dvorski i državni arhiv prenesen velik broj tzv. latinskih, ćirilskih i turskih isprava, te nešto orijentalnih rukopisnih i ...tiskanih knjiga, kasnije predanih Dvorskoj knjižnici. Nakon 1918. godine isprave su predane Kraljevini SHS i završile u Beogradu, od kuda su 1941. vraćene natrag u Beč, da bi poslije Drugog svjetskog rata u nekoliko navrata bile restituirane u Dubrovnik. Nedavan pronalazak u Salzburgu jedne od tih 1818. u Beč prenesenih isprava bio je povodom za razmišljanje o možebitnom pokretanju postupka za njezin povrat. Međutim, razvoj međunarodnog prava u vezi s povratom kulturnih dobara u zemlje njihova podrijetla samo je učvrstio položaj tradicionalnih imatelja, tj. nekadašnjih kolonijalnih metropola. UNESCO-va konvencija iz 1970. nije omogućila povrat tijekom povijesti prenesenih kulturnih dobara, ali je zato stvorila okvir za restituciju nezakonito iznesenih kulturnih predmeta nakon njezina stupanja na snagu. Slično je rješenje usvojeno i unutar Europske unije, u čijim državama članicama postoji obveza povrata „nacionalnog blaga“ nezakonito iznesenog nakon 1. siječnja 1993. godine. Međunarodna zajednica nije stvorila norme za sukcesiju država u pogledu arhivskoga gradiva unatoč brojnim povijesnim izvorima međunarodnog prava i golemomu trudu uloženomu u Bečku konvenciju o sukcesiji država u vezi s državnom imovinom, arhivima i dugovima iz 1983. godine. No, ipak je poslužila kao predložak za Aneks D „Arhivi“ Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije iz 2001. godine. Tako se pokazalo kako samo izvanredne povijesne okolnosti poput raspada Austro-Ugarske predstavljaju priliku za rješavanje povijesnih kulturnih reivindikacija. U takvim prilikama sklopljeni jugoslavensko-austrijski Arhivski sporazum iz 1923. nije doduše omogućio predaju svakog dokumenta dubrovačke provenijencije, ali su zauzvrat predani mnogi drugi povijesni spisi o dubrovačkom području, iako su izvorno bili
austrijske provenijencije.
Predmet rada su kaznena djela u svezi s motornim vozilima, koja su naizgled u policijskoj praksi dosta slična. Međutim, način počinjenja i namjera počinitelja značajno određuje kvalifikaciju kaznenog ...djela. Otkrivanje i razjašnjavanje delikata u svezi s motornim vozilima, način počinjenja i otkrivanje krivotvorenih dokumenata prilikom registracije vozila, kao i protupravno utiskivanje brojeva šasije i bar-koda, posebni su sadržaji ovoga rada.
Namjera je da se bar u jednom dijelu, s obzirom na širok raspon načina počinjenja ovih kaznenih djela, odgovori na neke značajne posljedice koje ova kaznena djela, usko vezana za imovinski kriminalitet, imaju.
Kaznena djela na motornim vozilima, oduzimanje dijelova motornih vozila te krađe iz motornih vozila – nisu predmet ovoga rada, jer bi s obzirom na širok spektar kaznenih djela ovaj rad i predmetom i sadržajem prelazio stvarne potrebe.
Posebno motrište rada temelji se na činjenici kako se oduzimanje motornih vozila čini radi vožnje, koje je u kaznenim zakonodavstvima Hrvatske i Crne Gore posebno kazneno djelo. Sastoji se od protupravnog oduzimanja tuđeg motornog vozila kako bi ga počinitelj držao u svom posjedu bez namjere njegova prisvajanja, odnosno u namjeri da ga uporabi za vožnju. Počinitelji kaznenog djela najčešće, nakon uporabe vozila, takva vozila ostavljaju napuštena na parkirališnim prostorima, parkovima, livadama ili na skrovitim mjestima koja ne posjećuje veći broj građana. Počinitelj najčešće ne provaljuje u vozilo, ne obija ili ne lomi brave na vozilu, već koristi nepažnju vlasnika ili vozača dok se ključevi nalaze zaboravljeni u bravi, i odvozi vozilo, kako bi se njime poslužio bez namjere prisvajanja. Počinitelj može to vozilo iskoristiti za počinjenje nekog drugog kaznenog djela, a onda ga napušta i najčešće ostavlja neosiguranim od drugih osoba koje pak mogu to vozilo također iskoristiti za počinjenje nekog trećeg kaznenog djela.
Kod krađe motornih vozila oduzimanje se čini u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, s namjerom prisvajanja, a ne kao kod odvoženja (fortum usus) s namjerom samog korištenja, npr. vožnje. Ovo je i jedna od značajnih karakteristika u kvalifikaciji djela, pored objekta kaznenog djela koji je tuđe motorno vozilo. Tuđim motornim vozilom smatra se ono vozilo koje nije registrirano na počinitelja djela. No, ovdje se moraju uzeti u obzir i sve prisutniji prijenosi vlasništva vozila putem punomoći, ovjereni od nadležnog javnog bilježnika. Stoga određenim brojem vozila ne upravljaju osobe koje su vlasnici po prometnoj dozvoli već osobe koje su ovlaštene od strane vlasnika da u njegovo ime i za njegov račun mogu prodati, upravljati i otuđiti vozilo. Dakle, značajna karakteristika u praksi je namjera počinitelja, ponajprije u ovisnosti o vremenu koje je proteklo od oduzimanja do njegova pronalaska.
Ove značajne karakteristike su i indikatori temeljem kojih će se u prvom dijelu rada poseban naglasak staviti na način počinjenja kod krađa motornih vozila. Drugi dio rada odnosi se na način pribavljanja krivotvorene inozemne dokumentacije, vlasničkih listova, kucanje brojeva šasije na vozilu, njihovo prepravljanje, čitanje bar-koda za vozila novijih tipova i utvrđivanje ispravnosti registarskih tablica.
PDF
