Razvoj tehnologije i izuma kroz 20. i 21. stoljeće promijenilo je čovjekov način života. To je razdoblje treće i četvrte industrijske revolucije, popularno nazivane digitalnim revolucijama. Počevši ...od Alana Turinga koji je slavu stekao u Drugom svjetskom ratu dešifriranjem Enigme, ali i prvom uporabom pojma „kompjutor“, kroz razne izume i značajne individue, upoznat ćemo ljude poput Grace Hopper i Tim Berners-Leeja, zaslužnih za otvaranje digitalne znanosti širokoj populaciji. Tema je, uz prilagodbu, obrađena prema principu obrnute učionice.
U radu je predočeno pisanje savremene srpske istoriografije o istorijskoj ulozi Lajoša Košuta tokom revolucije 1848–1849. godine, njegova politika prema manjinskim narodima u Ugarskoj i planovi o ...saradnji podunavskih naroda koje je razvio tokom perioda emigracije. Košut, jedan od najistaknutijih revolucionara u Mađarskoj, borio se za nezavisnu Ugarsku vjerujući u nadmoćnost i privilegovanost mađarskog naroda i jezika i oštro se suprotstavljajući pokušajima nacionalne emancipacije manjinskih naroda u Ugarskoj. Nakon sloma revolucije i odlaska u emigraciju uvidio je greške svoje prethodno vođene politike i pokušao da usmjeri Mađare ka saradnji sa podunavskim narodima. Do kraja života ostao je u emigraciji, odlučan da neće biti habzburški podanik i vjeran ideji nezavisne Ugarske.
War changes the world. The world changes through war. War is a cause of changes. War is an agent of change. Wars are started due to a desire for change. Wars have long-term and far-reaching ...consequences. World War II was a war for changes. The consequences of World War II were the collapse, restoration, and transformation of the Yugoslav state. On one side there was aggression, occupation, and defeat, while on the other there was the struggle for freedom. The victors of the conflict were political and military forces that wanted not only the restoration of the Yugoslav state, but also its transformation. In order for this to take place, a change of government was needed. In summer 1941, when the war had not yet spread so far that it could truly be called a world war,Churchill and Roosevelt issued the Atlantic Charter, in which they set down the principles upon which the post-war world was to be built. One of the articles of the Charter set the principle that all nations had the right to choose the form of government under which they wanted to live. This heralded the changes to come. A time of changes (and settling scores) followed after the end of the war. Not only Yugoslavia, but the entire world began to change. Yugoslavia, even though it stood against those changes the aggressors wanted to implement during World War II, nonetheless underwent a period of fundamental change. These changes were the result of a successful political revolution. However, another revolution was undertaken by each nation that lived on the territory of the Yugoslav state, a revolution aimed at achieving its own interests. Without a doubt, this also applies to Slovenia and the Slovenians as a people. In the caseof Slovenia, there were two revolutions, one class-based and one national. The Slovenians undertook not only a class-based, i.e. communist revolution as part of the people’s liberation war, but also a national revolution, i.e. a struggle for the national emancipation and state independence of Slovenia. The Slovenian struggle for freedom under the leadership of the Liberation front (Oslobodilački front – OF) can be viewed as a national liberation struggle, as a revolution in the American sense, a so-called American revolution and its related struggle for independence. They achieved national emancipation and statehood. The war and their victory in it brought the Slovenians a country that they had never had before. The appointment of the People’s Government of Slovenia on 5 May 1945 in Ajdovščina was a symbolic expression of Slovenian statehood in the process of assuming political power. While it is true that, as a people’s/populargovernment, it had a class-based character, it was primarily seen as a national government, as an expression of Slovenian statehood achieved during the war. Regarding its ministers – including a female minister, since the Yugoslav leadership believed every federal unit’s government should include at least one woman – it was a coalition government since the ministers came from the ranks of the basic component groups of the OF founded in 1941. In its programme issued in autumn 1941, the OF promised it would take power overSlovenian territory after the end of the liberation struggle as a unified founding group. In addition, a member of the government was a pre-war politician, Franc Snoj, a minister of the royal government in exile who had returned from London to Slovenia in September 1944 and begun cooperating with the liberation movement. The changes in post-war Slovenia had a “unified” Yugoslav character, but still expressed certain particularities. What they had in common was precisely that which referred to their basic goal and was happening in summer, autumn, and winter 1945. These events were expressed in the strengthening of the power that had been achieved through armed struggle. The taking of power in Slovenia should be understood as an integral series of moves and activities of the new Yugoslav government made in order to build and stabilize the country near the end of the war and in its immediate aftermath. In orderto understand the situation and relations at the end of the war in Slovenia, one must first comprehend the situation and relations at the beginning of the war, during the war, and at the war’s end, both on the side of the liberation movement and among those who opposed the resistance movement for political reasons. There was no organised political opposition in post-war Slovenia, especially none whose foundations lay in the pre-war parties. There was no so-called bourgeois opposition in Slovenia. The political activities of Slovenianpoliticians from both traditional political camps – clerical and liberal – during the war, regarding both the liberation movement and the occupiers, forced them to emigrate towards the end of the war. The lack of opposition parties or individuals with political standing in lovenia doesn’t imply that Slovenia was the “reddest” part of the Yugoslav state or that it was the least critical towards the new regime. Slovenian politics, despite fulfilling the demands of the central government in all matters, had certain particularities in 1945. Some attempts were made to oppose centralism. To the leadership of the Yugoslav Party, and thus the state, having one’s own opinion and trying to realise it was “nationalism”. The foremost critic of this Slovenian “nationalism” was Edvard Kardelj. The state and Party assessed the political situation in Slovenia as poor. Factors that led to this assessment included the election results for the ConstituentAssembly (in two Slovenian districts, Gornja Radgona and Donja Lendava, most voters cast their votes in the “black box”) and the politically incorrect stance towards “reactionaries”; namely, this stance was judged as too liberal (“putrid liberalism”) and “social-democratic”. In addition to all the “errors” in the political activities of the Slovenian Party – which were, according to the opinion of the Yugoslav political leadership, reflected in the poor political situation in Slovenia – Kardelj criticised the Communist Party of Slovenia (Komunistička Partija Slovenije – KPS) as too “petit bourgeois” and for having too many intellectuals. Because of this, the Politburo of the Communist Party of Yugoslavia decided to make changes in the Party’s leadership. The political secretary of the KPS from its founding in April 1937, Franc Lekošek Luka, was replaced by Boris Kidrič. Regarding post-war repression, according to the reports about the situation in the country made by a British diplomat who had travelled throughout Yugoslavia in spring 1946 and met many of the local people, Slovenia was the “most repressive” and “depressive” republic. Immediately after the end of the war, Slovenia’s territory became the site of reprisals against military opponents both on a class and national basis, which lasted a good month after the war’send. Slovenia thus became the site of such acts committed by the victors of the war, and this was part of the general atmosphere in Yugoslavia at that time. These reprisals were extrajudicial and carried out mostly by Yugoslav Army units as revenge for crimes committed during the war. These events had an all-Yugoslav character, but Slovenia became the site of most reprisals due to itsgeographic position.
U uvodu rada nastoji se objasniti čime se bavi opća teorija prava i države s obzirom
na to da je takav tip misli Carla Schmitta analiziran u ovom radu. Stav autora rada
jest da na mišljenje opće ...teorije prava i države nužno utječu povijesne okolnosti u
kojima se one razvijaju te se stoga nakon uvoda opisuju biografski elementi života Carla Schmitta pod pretpostavkom da su isti utjecali na njegov rad. Zatim se analizira originalnost njegove misli u promišljanju opće teorije države. U toj teoriji
politika ima metapolitičku funkciju utemeljenja države pa se razmatra način kako se dolazi do metafizičkoga utemeljenja države iz politike. Nakon teorije države analizira se teorija pravnoga mišljenja koja je neizostavno povezana i s promišljanjem te analizom državnoga poretka zbog nužne upućenosti opće teorije prava na opću teoriju države. Zatim se nastoji ukazati na kritički potencijal pravne misli Carla Schmitta koji proizlazi iz njegove opće teorije države i prava. Zaključak nužno pokazuje ograničenost ovoga rada zbog nedovoljne istraženosti opće teorije prava i države Carla Schmitta i daje indicije kako bi istraživanje te teorije moglo biti ko-
risno sredstvo za razumijevanje suvremenih političkih, pravnih i državnih pojava u svijetu.
Članak daje pregled kontrarevolucionarne i konzervativne ideologije Josepha de Maistrea (1753. − 1821.), savojskoga diplomata i političkoga mislioca. Nakon kratkoga prikaza Maistreova života i ...djelovanja u prvom poglavlju, autor u sljedećem dijelu opisuje njegovu kritiku Francuske revolucije i prosvjetiteljskih društvenih teorija. U posljednjem su poglavlju istraženi često zanemarivani konzervativni elementi u Maistreovoj političkoj misli.
Razprava odkriva enega izmed doslej neupoštevnih idejnih virov Prešernovega svobodoumja, in sicer Thomasa Paina (1737-1809), inspiratorja ameriške in francoske revolucije. Prešeren je imel v svoji ...skromni knjižnici njegovo najpomembnejše delo Rights of Man (prvo knjigo iz leta 1791). Tu se je lahko srečal z univerzalno obravnavo vpršanja človekovih pravic, tako na individualni kot na narodni in mednarodni ravni. Spoznal je pravno kulturo moderne demokracije. Ugotoviti je mogoče vrsto idejnih stičišč med Prešernom in Painom, najbolj oprijemljivih v Prešernovi Zdravljici.
UMJETNA INTELIGENCIJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU Tomić, Zoran; Volarić, Tomislav; Obradović, Đorđe
South Eastern European Journal of Communication,
12/2022, Letnik:
4, Številka:
2
Journal Article, Web Resource
Odprti dostop
Uključivanje novih tehnologija, posebno onih zasnovanih na različitim principima i primjenama
umjetne inteligencije (AI), tjera moderno društvo na promišljanje i reorganizaciju postojećih sustava.
...Može se reći da je organizacija društva zrcalna slika mogućnosti tehnologije kojom društvo raspolaže. Nova komunikacijska revolucija već je nastupila i pred ljudima su novi izazovi. Profesijama koje
se temelje na komuniciranju, kao što su i odnosi s javnošću, umjetna inteligencija može pomoći, ali
ujedno zahtijeva još više znanja i stručnosti kako bi se dobiveni rezultati pravilno shvatili i primijenili. Umjetna inteligencija i strojno učenje danas su poznati pojmovi. Koriste se u mnogim područjima
društvene zbilje pa i u odnosima s javnošću. Obrada golemih količina podataka brža je i preciznija
zahvaljujući umjetnoj inteligenciji koja u brojnim djelatnostima pa tako i u odnosima s javnošću sve
više preuzima jednostavne, ponavljajuće poslove. Osim što odnosi s javnošću zastupaju interese organizacije za koju rade, postoji i etička obveza služenja javnomu interesu. Dakle oko implementacije
umjetne inteligencije potrebno je razmotriti način na koji se podatci prikupljaju i koriste jer, kao i
svaka druga tehnologija, ona sama po sebi nije ni dobra, ni loša, nego to ovisi o korisnicima koji je
rabe.
Ključne riječi: umjetna inteligencija (AI), strojno učenje, odnosi s javnošću, javni interes, komunikacijska revolucija
Reformacija i revolucija spadaju u onu grupu pojmova koje, unatoč općeprihvaćenom značenjskom sadržaju, nije do kraja jednostavno odrediti niti ih promatrane u suodnosu jasno međusobno razlikovati. ...Polazeći od njihova općeprihvaćenog značenja radi se o dvije vrste pristupa obnovi nekog društvenog entiteta ili društvene danosti. Kod reformacije se radi o polaganom, strpljivom i dugoročnom načinu obnove koji unaprijed isključuje svaki oblik nasilja. Za razliku od takvog pristupa, pod revolucijom se najčešće podrazumijeva radikalan i nagao pristup društvenim promjenama koji za ostvarenje vlastitih ciljeva ne bira sredstva, a što može implicirati i samo nasilje. Međutim, unatoč tim općeprihvaćenim značenjima dvaju pojmova, činjenica je kako je granica među njima poprilično labava i propusna, u smislu da svaka reformacija kao proces obnove može sadržavati i revolucionarne elemente i obratno. U ovom se radu želi na primjeru dvojice velikana iz renesansnog razdoblja, Erazma Roterdamskog i Martina Luthera, paradigmatski prikazati tipična obilježja dvaju različitih pristupa društvenoj i, napose, crkvenoj obnovi. Bez obzira što u povijesno-filozofskom smislu postoje određene poteškoće s određenjima dvaju pojmova, u članku će se nastojati prikazati kako se kod Erazmova pristupa obnovi Crkve i društva više radi o reformaciji u pravom smislu te riječi, dok se kod Luthera više može govoriti o pristupu revolucionarnoga karaktera.
Rad se bavi analizom i aktualnošću temeljnih misli i uvida „Strukture znanstvenih revolucija“ anglosaksonskog prirodoznanstvenika i filozofa Thomasa S. Kuhna u kontekstu razumijevanja koncepta ...‘postparadigmatskog’ s obzirom na ‘fenomen: COVID-19’. Temi rada pristupa se polivalentno: 1) misaono-refleksivno, obuhvaćeno Uvodom čija je funkcija (potencijalnog čitatelja) senzibilizirati za problematiku vezanu uz Philosophia naturalis u kontekstu filozofske hermeneutike u segmentu relevantnom za razumijevanje „pozadinske slike“ (Taylor) bolesti COVID-19 dalje: ‘fenomen: COVID-19’ uzrokovane virusom SARS-CoV-2. 2) moralno-filozofijski, pri čemu, a oslanjajući se na relevantne, povijesno-filozofijske i druge izvore, želimo pokazati u čemu se sastoji bît psihološki očitovanog, a egzistencijalno deklariranog „straha pred smrću“ zbog prethodno spomenutog virusom izazvanog fenomena. 3) metodologijski, Kuhnov „ogled“, promatran kroz prizmu epistemološkoga, predstavlja objektivni model za nastanak znanstvene taksonomije, discipline koja bi (po)služila kao ishodište za svako buduće istraživanje koje se tiče života našeg planeta, čovjeka ponajprije. Uz Uvod, strukturi rada imanentna su tri dijela. Prvi dio je opći te služi kao spoznajnoteorijski predtemelj razumijevanju problematike izložene u drugome dijelu, a usredotočene na pitanja strukture, jezika i taksonomije Kuhnova „ogleda“. Treći dio je fokusiran na specijalna pitanja „Strukture“ s obzirom na razumijevanje krize normalne znanosti i stvaranje znanstvenih revolucija. U odsjeku Zaključka izložit ćemo osobne refleksije na račun odjeka Kuhnove „Strukture“ u našem, ‘postparadigmatskom’ dobu korone oslanjajući se na problemski kontekst Heideggerova „još-ne-mislećeg“ koji je poslužio kao misaoni lājtmotiv u ovdje bjelodanom istraživanju.
Cilj je ovog rada istražiti kakve posljedice, pozitivne i negativne, automatizacija koja se provodi unutar četvrte industrijske revolucije može imati na radna mjesta, a time i na održivost postojećeg ...fiskalnog sustava, te na koji način država kroz svoj fiskalni sustav može djelovati da ublaži eventualne negativne posljedice automatizacije.
S tim u vezi u radu se prvo analiziraju trenutačne posljedice industrijalizacije te predviđanja utjecaja automatizacije na radna mjesta u budućnosti, a potom se razmatraju fiskalne mjere koje država može implementirati kako bi prilagodila postojeći fiskalni sustav tim posljedicama.
PDF
