Via magna, poznata je iz srednjovjekovnog izvora kao cesta između Varaždina i Križe-
vaca. Većina autora zbog atribut magna pretpostavlja njeno antičko podrijetlo, što međutim nije bilo dosada ...konkretno potvrđeno. Kako bi istražili upravo te pretpostavke, koncentrirali smo se na istraživanje prostornih odnosa lokaliteta koji se u izvoru spominju na samoj trasi; Varaždin, Kozji Hrbet i Križevce, odnosno njihovom geoprometnom potencijalu u optimalnom povezivanju. Naime, ukoliko se zaista radi o cesti koja je bila dio rimske cestovne mreže, pretpostavili smo da bi prema principima rimskog prakticionizma, navedeni lokaliteti bili povezani optimalnim koridorom, koji je omogućavao najekonomičnije tj. najefikasnije spajanje/markiranje važnijih točaka u prostoru, pritom omogućavajući promet kolima i u brdskom području, zbog čega je cesta potencijalno i nazvana magnom. Kao osnovi alat za istraživanje u ovom radu smo koristili GIS, odnosno Least Cost Path analizu, za izračun optimalnih ruta u brdskim područjima, te points to path metodu, za utvrđivanje potencijala linijskog povezivanja u nizinskim područjima. Rezultati istraživanja pokazuju kako optimalna ruta markira upravo poznate antičke lokalitete, što ide u prilog pretpostavljenom rimskom korištenju iste, a Kozji Hrbet pokazao se ključnim prijevojem za potrebe trasiranja ceste za prometovanjem životinjskim zapregama. Na temelju generiranih podataka, predložili smo stoga konkretnu trasu ceste Via Magna, a time i “arheološki koridor” unutar kojeg je najrealnije u budućnosti očekivati eventualne materijalne ostatke same ceste.
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA LOKALITETU BANJAČE Ožanić Roguljić, Ivana; Miloglav, Ina; Tončinić, Domagoj
Opuscula archaeologica (Zagreb),
12/2018, Letnik:
39/40, Številka:
1
Journal Article, Paper
Odprti dostop
U članku se obrađuju rezultati arheoloških istraživanja koja je Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2005. god. proveo na lokalitetu Banjače, na trasi dionice Jadranske ...autoceste Dugopolje – Bisko. Lokalitet se nalazilo u neposrednoj blizini antičkih cesta koje su od Salone vodile prema granici i unutrašnjosti provincije Dalmacije. Istraženi su ostaci dvaju objekata koji su građeni suhozidnom tehnikom, a služili su kao radni prostori, odnosno Objekt 1 vjerojatno kao skladišni prostor, a Objekt 2 kao prostor za procesuiranje i skladištenje hrane. Riječ je o dijelu ruralnog naselja koje je na ovom mjestu osnovano početkom 5. stoljeća.
U tekstu se obrađuju kasnoantičke utvrde u zaleđu
Salone. One se spominju u nekoliko pisanih povijesnih
izvora: u djelu De bellis Prokopija iz Cezareje,
zatim u jednom necjelovitom kodicilu iz 6. st. ...gdje
se navode Castella qui sunt super civitatem Salonitanam.
Klis se spominje u 29. i 30. glavi djela De
administrando Imperio Konstantina Porfirogeneta u
kontekstu opisa avaro-slavenskog osvajanja Salone.
On je bio jedna od utvrda podignutih uz rimske ceste
koje su vodile od Salone prema Andetriju (Muć), Osiniju
i Tiluriju. Na istim cestovnim pravcima nalazile
su se utvrde: Klis, Markezina greda, Šutanj, Grubuša
(Decimin), Gradina iznad Kukuzova klanca, Sinj
(Osinij), Trilj (Tilurij). Neke od njih su u podnožjima
imale crkve i ruralna naselja. U drugoj polovici 6. st.
Markezina greda, Šutanj i Gradina iznad Kukuzova
klanca dobivaju “predzid”; riječ je o proteihizmi – karakterističnom
ranobizantskom načinu utvrđivanja. Ove su utvrde nadzirale prilaze Saloni i bile su dio
njezinog obrambenog sustava.
Hodološkim i topografskim radom na terenu detaljno su utvrđene dionice ceste koja je vodila od Vida (Narona) u dolini Neretve do sela Čavaš u Popovu polju u ukupnoj dužini od oko trideset kilometara. ...Pokraj toga, iako ne detaljno, utvrđene su ostale dionice ceste koja ide od Čavša do Cicine kod Huma, gdje je bilo raskrižje starih putova u više pravaca. Ukupna dužina trase od Vida (Narona) iz doline Neretve do Cicine kod Huma je oko 68 kilometara. Navedena cesta nastavljala je dalje do Trebinja gdje se spajala s itinerarskom cestom (Narona - Epidaur) koja je sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća potvrđena na terenu.
Autor raspravlja o Tiberijevu natpisu CIL 3, 3199 = 10157 koji je
svojedobno donesen u Split iz ruševina Salone te se nalazio u posjedu poznate splitske obitelji Papalić. Natpis je temeljno poznat iz ...prijepisa Dinka Zavorovića i Šimuna Ljubavca, a posredstvom kasnijih rukopisnih inačica objavljen je i u trećem svesku CIL-a gdje je zaveden pod brojem 3199. Nešto kasnije, u pločniku jedne splitske ulice, pronađen je ulomak natpisa koji sadrži identičan sadržaj kao i prva dva retka s Ljubavčeva prijepisa natpisa CIL 3, 3199. Slijedom očiglednih sličnosti novopronađeni splitski ulomak povezan je s natpisom CIL 3, 3199 te je objavljen u četvrtom svesku izdanja Ephemeris Epigraphica i u suplementu trećega sveska CIL-a. Otada nosi epigrafsku referencu CIL 3, 3199 = 10157. Budući da su se nedavno pojavili radovi koji dovode u pitanje povezivanje splitskoga ulomka s natpisom CIL 3, 3199, ali i da su izdavači izdanja CIL 17/4,2 napravili očiti propust u njegovoj restituciji, ponovno se raspravlja o temeljnim izvorima za poznavanje toga natpisa.
Slijedom kritičke rasprave donosi se konačan zaključak da su natpisi CIL 3, 3199 i CIL 3, 10157 nedvojbeno jedan te isti natpis, a na osnovi ulomka iz Arheološkoga muzeja u Splitu te prijepisa D. Zavorovića i Š. Ljubavca pokušava se donijeti i potpunija restitucija natpisa. Na osnovi
određenih sadržajnih elemenata natpis se eventualno može povezati s dva Tiberijeva natpisa o izgradnji cesta u Iliriku, no tvrdnja da se na natpisu spominjala cestogradnja ne može se donijeti na sigurnoj osnovi.
U radu se na temelju izvorne građe, arheoloških spoznaja i relevantne historiografske literature raspravlja o prometnim komunikacijama u kasnoantičkoj južnoj Panoniji s poglavitim obzirom na tri ...rimske cestovne osi na spomenutom prostoru: podravsku, posavsku i podunavsku (limesku). Pozornost se posvećuje i mjesnim putovima, napose tzv. unutarnjoj cesti koja je presijecala unutrašnjost savsko-dravsko-dunavskog međuriječja te, pružajući se poprečno i uzdužno, spajala središnje područje s glavnim prometnicama. Najveća je pažnja usmjerena na topografsku problematiku odnosno identifikaciju slijeda rimskih putnih postaja.
Asseria, municipij od sredine 1. st., prosperitet zahvaljuje smještaju na raskrižju važnih prometnih pravaca i značajnom udjelu kvalitetne obradive zemlje u ukupnoj površini njezinog teritorija. ...Opisane su ceste: Iader – Asseria – Burnum, Asseria - Scardona, Asseria –Sidrona i Asseria – Ansium (?). Spoznaje o cestama, teritorijalnoj podjeli i gospodarskim objektima unaprijeđene su sustavnim arheološkim istraživanjima Aserije.
Uspoređuju se podatci o rimskim cestama duž obale, između Jadera, Salone i Narone, sačuvani u itinerarskim izvorima (Peutingerova karta, Antoninski itinerarij) s onima koje donosi Plinije Stariji, ...Nat. hist. 3, 141 i 142. Uz pretpostavku da Plinijevi podatci potječu s Agripine karte, oni bi mogli odražavati stanje iz ranog razdoblja Augustove vladavine. Imajući u vidu izvrsnu povezanost Aserije s cestom Jader – Skardona – Salona, zaključuje se da je gradnja ove komunikacije morala biti dodatni poticaj brzom razvoju Aserije u ranom Principatu.
PDF
