The subject of this paper is non-contractual liability of physicians in Roman law. Contrary to the common perception of Roman society, where “only a physician can commit homicide with complete ...impunity” (Plinius, Nat. Hist. 29,8), parallel to the development of medicine, rudimentary stages of a physician's liability for damage through negligence also evolved. Through the interpretation of available legal sources, focusing particularly on situations concerning slaves and free persons as patients, the forms of legal protection of patients are primarily determined. Special attention in the central part of the paper is devoted to the problem of causality and the development of fault-based liability. The last part of the paper examines the forms of compensation for damage, based on which conclusions are finally drawn about the extent of the development of medical liability ex delicto.
In this paper, the author analyses the question of the application of the curule aediles rules on immovables, in line with the Ulpian’s quote of Labeo from D. 21,1,1pr. The first part of the paper ...contains an analysis of Labeo’s claim quoted by Ulpian, followed by a scrutiny of its importance in the incorporation of aediles’ actions into the actio empti, and a study of the sources that bring into relation aediles and the sale of immovable. The next part consists of a discussion on the immovables described as pestilens (pestilential, infected, unhealthy) and of an analysis of the sources that indicate the application of the actio redhibitoria on such sale. In the conclusion, the author presents arguments in support of the interpretation that the debate on the application of the rules of the edicts of the curule aediles to the sale of immovables existed in classical law and thus the mixing of actio redhibitoria and actio empti had occurred as early as during the time of Diocletian.
The paper explores the emergence of contractual liability of physicians in Roman law. Although medicine was in its rudimentary form, the question of the nature of medical liability was problematized ...as early as the antiquity, when the principle of a physician’s responsibility for negligence, but not necessarily for the ultimate success of a treatment, developed. After initial considerations aimed at identifying who was to be recognised as a physician and what qualifications had to be met in order to be considered a part of the medical profession, through the analysis of legal sources, the central part of the paper aims to determine the legal nature of the contract and, accordingly, the legal protection available to the patient. The final part of the paper examines the preconditions for medical liability, as well as compensation, and concludes with a review of the basic principles that laid the foundation for further development of a physician’s liability for damage caused by a violation of medical science standards.
Ugledna talijanska izdavačka kuća Mucchi iz Modene u rujnu 2021. godine, pod uredničkom palicom Antonija Saccoccija, redovitog profesora Sveučilišta La Sapienza u Rimu, i Stefana Porcellija, višeg ...istraživača Sveučilišta u Bresciji, objavila je znanstvenu monografiju pod nazivom Kineski građanski zakonik i rimski pravni sustav (Codice civile cinese e sistema giuridico romanistico). Riječ je o monografiji za kojom se, očekivano, javio veliki interes u romanističkim krugovima, ali i među širom zainteresiranom pravničkom javnošću. Naime, 1. siječnja 2021. godine u Narodnoj Republici Kini, najmnogoljudnijoj i jednoj od ekonomski najsnažnijih zemalja svijeta, stupio je na snagu novi Građanski zakonik (Codex iuris civilis sinicus, dalje: Zakonik), koji je 28. svibnja 2020. godine usvojio Državni narodni kongres Kine. Težnja za uređenjem pravnog sustava, poštujući princip vladavine prava u Kini, prisutna je posljednjih nekoliko desetljeća. U segmentu privatnog prava bili su prisutni veliki napori i različiti iskoraci u cilju uređenja mnogih pitanja značajnih za kinesko društvo u cjelini. Došlo je do usvajanja Zakona o dioničkim društvima, Zakona o ugovorima, Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima itd. Pravni znanstvenici koji su pratili te izmjene, poput jednog od urednika predmetne monografije, Stefana Porcellija, ocijenili su kako su revizije ovih zakona bile prilično značajne i temeljite te su se ticale mnogih segmenata duboko vezanih s istinskim potrebama kineskog društva. Donošenje svih tih zakona te kontinuirani rad na modifikacijama unutar pravnog poretka dodijelio je novim zakonima središnju ulogu u kineskom društvu. Iako su nedvojbeno reformski procesi doprinosili jačanju vladavine prava, nastojeći uspostaviti vertikalni niz između kineske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sve se izvjesnijom činila nužnost kodificiranja prava. Prijedlozi za izradu Zakonika spominjali su se još prije 20-ak godina, ali zauzet je opći stav kako društvo, ako se savinjistički izrazimo, još uvijek nije zrelo za cjelovitu reformu. I tako, nastavljen je niz donošenja novih zakona, što je zbog velike količine propisa uzrokovalo nužnost sustavnog usklađivanja kako bi se ti propisi mogli razumjeti i primijeniti. Zbog svega navedenog u listopadu 2014. godine Središnji odbor Komunističke partije Kine izrazio je želju da se izradi Nacrt građanskog zakonika za Narodnu Republiku Kinu. Radovi na izradi kodifikacije napredovali su velikom brzinom, a u tom procesu došlo je do snažne, u prvom redu akademske, suradnje kineskih i talijanskih pravnika. Na tom tragu rimsko pravo i moderne građanske kodifikacije, osobito talijanski Codice civile, poslužili su kao izvrsni modeli iz kojih se crpila pravnička inspiracija, a sve kako bi se, poštujući pravila o pravnoj transplantaciji, instituti i koncepti na adekvatan način inkorporirali u kinesku pravnu kulturu i omogućili joj daljnji gospodarski rast i razvoj, što je nedvojbeno u korelaciji s osiguranjem pravne sigurnosti. Zakonikom je postavljen cilj osiguravanja pravde kroz reguliranje građanskih, trgovačkih, a jednim dijelom i radnih odnosa, kroz sustavno pružanje jasnog pravnog okvira onima koji posluju ili žele poslovati na području Kine. Kako su sami urednici naglasili u uvodnoj studiji, forma i koncepti predmetne kodifikacije pokazuju kako je kineski zakonodavac i tamošnja pravna znanost prilikom izrade kodifikacije nastojala postići dijalog s rimskim pravnim sustavom, odnosno pravničkim poukama izgrađivanim u rimskoj pravnoj tradiciji posljednjih tisućljeća. Zbog toga, kako bi se istinski razumjeli opsezi primjene i izvorna značenja koncepata primijenjenih u Zakoniku, nužno je, u cilju razumijevanja sadržaja, dobro poznavati te konstantno proučavati rimski pravni sustav i njegov unutarnji razvoj.
U članku se analiziraju pravni položaj i postupna integracija peregrina u rimsko društvo u kontekstu aktualne problematike vezane za doseljavanje velikog broja migranata u EU. Analizirana je ...situacija neposredno prije donošenja tzv. constitutio Antoniniana 212. kojom su gotovo svi slobodni stanovnici države dobili rimsko građanstvo. Posebno se problematizira pravni položaj migranata i pitanje privlačnosti rimskog građanstva u različitim razdobljima. Predmet analize su i različiti načini stjecanja rimskog građanstva te posebno okolnosti navedene konstitucije. Općenito se razmatra rimska politika načelne inkluzivnosti prema strancima kao i njena ograničenja. Naposljetku je pravni položaj migranata u Europskoj uniji doveden u kontekst prethodne analize, te su obrađene potencijalno srodne okolnosti između situacije u rimskoj državi te u Uniji u pogledu aktualnih ili budućih politika vezano za pravni položaj stranaca.
The article analyses legal status of peregrini in Roman law and their gradual integration into Roman society within the context of the present issue associated with the large number of immigrants in the EU. Regarding Roman law the main focus of analysis was on the development up to the so-called constitutio Antoniniana from 212 which granted Roman citizenship to almost all free inhabitants of the Roman state. Legal status of peregrini and the problem of desirability of Roman citizenship in different periods is specifically addressed. Different methods of acquiring Roman citizenship are also analysed, as well as circumstances surrounding the aforementioned constitution. Generally, Roman policy of principal inclusivity regarding foreigners and its limitations are scrutinised. Finally, legal status of migrants in EU is put in the context of the previous analysis, and potentially relatable circumstances between Roman law and the current situation regarding the actual or future policies are examined.
Nakon gotovo tri desetljeća od izdanja trećeg, dopunjenog izdanja Rječnika rimskog prava profesora dr. Ante Romca (Informator, 1989.) zainteresiranima je nedavno ponuđen reprint tog izdanja ...(izdavačka kuća Dominović d.o.o., Zagreb, 2018.). Činjenica da se koji primjerak prethodnih izdanja mogao, uz malo sreće, naći u nekom antikvarijatu te činjenica da interes za Rječnik rimskog prava nije ograničen samo na studentsku populaciju, točnije na kandidate za polaganje predmeta Rimsko pravo, ponukalo je spomenutu izdavačku kuću na ovaj dobar poslovni potez. Za ovu vrstu stručne literature postoji u pravilu širok krug interesenata te i brojne verzije i izdanja.
U pojavi nedavnog reprint-izdanja Rječnika rimskog prava profesora Romca vidimo pravu prigodu da se prisjetimo golemog i značajnog opusa autora, dugogodišnjeg pročelnika Katedre za rimsko pravo i jednog od najznačajnijih imena na listi profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji, osim dugačke liste znanstvenih radova, obuhvaća više povijesno-leksikografskih knjiga, visoko ocijenjenih od stručne kritike i većinom publiciranih u više izdanja.
U radu se obrađuje pitanje aktivne legitimacije za primjenu interdikta quod vi aut clam u klasičnom rimskom pravu. U prvom dijelu rada izlažu se općenite karakteristike navedenog interdikta, njegov ...potencijalni rani spomen u Ciceronovom govoru Pro Tullio, prikaz u tekstu pretorskog edikta, tumačenja klasičnih pravnika o pitanju pasivne legitimacije, te raščlamba pojmova vi aut clam. Nakon toga slijedi razrada aktivne legitimacije za primjenu, detaljno se izlaže Julijanovo tumačenje kako je preduvjet mogućnosti korištenja interdikta postojanje interesa, što se posebno analizira na pitanju kupoprodaje s dodanim uglavkom in diem addictio. Sljedeći dio rada sastoji se od tumačenja Ulpijanovog pristupa istom pravnom problemu, gdje iznosi stav kako je pitanje posjeda relevantno da bi osoba imala aktivnu legitimaciju za interdikt. Posljednji dio rada sadrži komparaciju Ulpijanovog i Julijanovog pristupa, daje zaključna promišljanja autora o potencijalnim razlozima njihova razilaženja, te konačno analizira mogu li razlike u prikazanim konceptima utjecati na pitanje hoće li aktivnu legitimaciju kod kupoprodaje pod in diem addictio imati prodavatelj ili kupac.
This paper deals with the question of active legitimation for the application of interdictum quod vi aut clam in the classical Roman law. The first part sets out general characteristics of said interdict, it’s potential mention in Cicero’s speech Pro Tullio, the presentation in the text of the praetorian edict, interpretations of classical jurists on the issue of the passive legitimation, and the analysis of the phrase vi aut clam. This is followed by the elaboration of the active legitimation for its application, detailing Julian’s interpretation that the prerequisite for the use of the interdict is the existence of interest, which is analyzed in particular on the issue of a sale contract with thein diem addictio. The next part of the paper consists of an analysis of Ulpian’s approach to the same legal problem, who states that the issue of possession is relevant for the active legitimation for the interdict. The last part of the paper contains a comparison of both approaches, gives concluding reflections of the author on potential reasons for their divergence, and finally answers the question of whether differences in the concepts may influence the question of the active legitimation.
U ponedjeljak 17. siječnja 2022. godine, na tmuran i sumoran zimski dan, svega nekoliko mjeseci prije pedesetog rođendana, Marko Petrak napustio je ovaj svijet. Ovaj iznenadan i iznimno šokantan ...događaj snažno i bolno pogodio je mnoge – njegovu obitelj te zaista nebrojene prijatelje i kolege u cijeloj Hrvatskoj, od Zagreba do Konavala, ali i u cijeloj Europi i svijetu. U takvim trenucima riječi, zaista, kao ni tekstovi, ne mogu ni približno dočarati bol i težinu tog događaja za sve koji su ga poznavali i s njime živjeli ili surađivali. U korespondenciji koja je uslijedila neposredno nakon nemilog događaja s nekim njemu bliskim kolegama u inozemstvu mogu se istaknuti samo neki, možda teže prevodivi, izričaji koji su se koristili – am Boden zerstört ili perdita di equilibrio. No smrt je uvijek takva, a posebno kad nastupi, kako bi rekao otac Marka Petraka, veliki hrvatski pjesnik i akademik Nikica Petrak, koji nas je također nažalost napustio 2016. godine, “potpuno besmislena smrt iza ugla”. Naravno, kad umru veliki ljudi, velikani, kakav je nedvojbeno bio Marko Petrak, onda su bol i praznina na mnogim razinama utoliko veći. No Marko Petrak bio je mnogo više od velikog čovjeka. Naime, on je bio dobar čovjek. A dobri ljudi iza sebe ostavljaju dobra djela.
Bertold Eisner bio je prvi profesor Porodičnog prava kao samostalnog kolegija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od akademske godine 1946./1947. Biografija tog velikog pravnika izvanredan je ...dokaz da procesi europske integracije nisu započeli osnivanjem Zajednice za ugljen i čelik u Parizu 1951. godine s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta za ugljen i čelik. Europska civilizacija dosezala je davno prije do istočnih rubnih područja na granicama Austro-Ugarske Monarhije. U profesionalnoj karijeri tog iznimnog pravnika slijedimo logičan put interesa za rimsko pravo, gradansko i porodično pravo te za medunarodno privatno pravo. Rijetko je koji profesor iza sebe ostavio djela takve trajne vrijednosti iz svih tih područja. Ne smije se nikada zaboraviti da je upravo kontinuiranim djelovanjem tog vrhunskog intelektualca nakon Drugog svjetskog rata pravna znanost ostala duboko ukorijenjena u europsku pravnu tradiciju, iako se u tadašnjoj FNRJ naglasak samo deklarativno stavljao na novi politički, tzv. postrevolucionarni kontekst.
Autor u radu analizira kondikcijske zahtjeve u rimskom pravu u situacijama u kojima je na određeni način postojala turpitudo, odnosno nemoralnost. U tu svrhu najprije obrađuje kondikcijske zahtjeve u ...sva tri rimska postupovna oblika, legisakcijskom postupku per condictionem, formularnoj condictio te različitim condictiones postklasičnog i Justinijanovog prava u kognicijskom, odnosno ekstraordinarnom postupku. Zatim se iznosi problematika značenja koje su termini turpitudo i turpis imali u rimskom pravu. Središnji dio rada jest analiza izvora, u kojoj se autor posebno bavi tipologijom slučajeva kondiciranja ob turpem rem, odnosno analizira condictio ob turpem (vel iniustam) causam u Justinijanovoj kodifikaciji. Analizirajući literaturu o predmetnoj problematici, naposljetku daje reinterpretaciju funkcija kondiciranja ob turpem rem u rimskom pravu, uz sugeriranje mogućeg objašnjenja njenog podrijetla te posljedično položaja i važnosti u općem rimskom kondikcijskom sustavu.
The author analyses condictional claims (claims associated with condictio) in Roman law, in which turpitudo, or immorality, was involved in certain way. Firstly he analyses these claims in three different Roman procedural systems, legis actio per condictionem, condictio of the formulary procedure and different condictiones of the postclassical and Justinianic law and cognitio extraordinaria. Afterwards, the meaning of turpitudo and turpis in Roman law is discussed. In the central part of the text the author deals specifically with the typology of the instances of ob turpem rem condicere in the sources, in other words he analyses condictio ob turpem (vel iniustam) causam from the Justinian's codification. Analysing the extant literature on the matter, finally he gives a reinterpretation regarding main functions of the ob turpem rem condicere in Roman law, while suggesting a possible explanation of its origins and its consequent relevance in the general Roman condictional system.
PDF
