In the Roman legal tradition, but also in modern civil law systems, the term commorientes (lat. commorientes) refers to persons who died in the same accident or other danger, standing in a legal ...position relevant to inheritance law. In connection with the resolution of such situations in the theory of private law, various legal presumptions have been developed since the period of classical Roman law. All these presumptions can be systematized within two basic concepts - the first based on the presumption of survival of subjects and the second based on the presumption of the simultaneous death of subjects. Comparatively, in the development of European private law, there has been a reception of both concepts, with the proviso that over time the concept of simultaneity will almost completely suppress the concept of survival. The paper analyzes the reasons for this. In establishing a link between Roman roots and European private law, special attention is given to the possibility of applying presumptions in cases where there is a certain spatial or temporal distance between the deaths of persons or if a different cause has led to fatal consequences. Ultimately, the paper clearly points to the importance of Roman rules, which can sometimes be fundamental in understanding the institutes of contemporary private law.
(Ulpianus libro 32 ad edictum) te postojeće teorije romanista o pravnom
položaju stranaka u navedenim činjeničnim opisima. U prvom se dijelu rada izlaže principij D.19,5,20, gdje Ulpijan citira ...ranoklasičnog pravnika Labeona i njegov opis kupnje konja na pokus između prodavatelja i akrobatskog jahača desultora, s detaljnom analizom tumačenja relevantnih romanista. Principij je analiziran s obzirom na dominantne teorije u romanistici: teze o odgodnom i/ili raskidnom uvjetu pactum displicentiae, o inominatnom kontraktu te o predugovornim radnjama. Nakon toga slijedi raščlamba Ulpijanovog nastavka u prvom paragrafu D.19,5,20 s citatom Mele, gdje opisuje kupnju mula na pokus koje u periodu testiranja budu ukradene, navodeći Melinu dvojbu te ju
uspoređujući s vlastitom. Uzimajući u obzir navedeno, obrađuju se tumačenja romanista o pravnoj naravi odnosa kupca i prodavatelja i stupnju zaključenosti ugovora. Zaključno se daje vlastito stajalište o oba činjenična stanja, pravnoj naravi odnosa između stranaka te konačno o pravnom problemu na koji je Ulpijan ukazivao u citiranim izvorima.
Granični spor između Lovrana i Mošćenica iz 1646. godine
poznat je u literaturi, dok je arhivski izvor u kojemu je zabilježen paleografski i
filološki odgovarajuće obrađen i vrednovan. Premda je ...riječ o pravnom aktu,
njegova je pravna odrednica nepoznata, što se posebno odnosi na nekoliko
instituta, pojmova i izričaja koji svojom preciznošću, određenošću i
pravnotehničkom izraženošću odudaraju od mjesnih feudalnih običajnih pravnih
shvaćanja toga vremena. K tome, premda su ti pojmovi te izričaji u ispravi
dokumentirani na talijanskome, oni su prigodno talijanizirani, a zapravo
pripadaju latinskom jeziku. Dodatno, kada se spominju, oni odstupaju od
uobičajene srednjovjekovne deskriptivnosti pravnoga jezika i administrativno-funkcionalnog stila kojima
obiluje tadašnja pravna diplomatika. Kako sve navedene naznake upućuju na mogućnost
da su ključni pojmovi, izričaji i instituti u lovransko-mošćeničkom
razgraničenju preuzeti iz rimske pravne tradicije koja je na ovo područje
prodirala i posredstvom ius commune te dijelom iz rimsko-kanonskoga procesa, u
radu se propituje njihovo pravno podrijetlo te uloga i svrha koja se njihovim
korištenjem postizala u konkretnom razgraničenju. U radu se posebna pažnja
posvećuje procesnom mehanizmu kojim je riješen granični spor između Lovrana i Mošćenica te mogućnosti da je on oblikovan po uzoru na rimsku arbitražu i
donekle na rimsko-kanonski proces.
La lite sui confini tra Laurana e Moschiena del 1646 è nota nella letteratura: altresì, la fonte d’archivio nella quale è annotata è curata e valutata correttamente da un punto di vista paleografico e filologico. Benché si tratti di un atto giuridico, la sua natura giuridica è sconosciuta: ciò si riferisce soprattutto ad alcuni istituti, nozioni ed espressioni che con la loro precisione, determinazione ed accuratezza giuridica paiono subito sono in contrasto con le usanze feudali giuridiche locali del tempo. In aggiunta, benché tali nozioni ed espressioni nell’atto siano documentate in lingua italiana, è di tutta evidenza come essi siano la versione italianizzata di termini latini. Ancora, quando si menzionano tali nozioni ed espressioni si differenziano rispetto alla comune descrizione del linguaggio giuridico medievale e rispetto allo stile amministrativofunzionale di cui abbondava la diplomazia giuridica del tempo. Posto che tutto indirizza alla possibilità che le nozioni, le espressioni e gli istituti nell’accertamento dei confini tra Laurana e Moschiena vennero tratti dalla tradizione giuridica romana, che si fece strada in questo territorio anche attraverso lo ius commune ed in parte mediante il processo romano-canonico, nel presente contributo si indaga circa la loro provenienza giuridica ed il loro ruolo e scopo che mediante il loro utilizzo venne raggiunto nella lite sui confini. Nel lavoro si presta particolare attenzione al meccanismo processuale con il
quale venne risolta la lite tra Laurana e Moschiena, come particolare attenzione viene prestata alla possibilità che lo stesso fosse stato basato sul modello dell’arbitrato romano ed in parte sul processo romano-canonico.
Die Grenzstreitigkeit zwischen Lovran und Mošćenice aus dem Jahr 1646 erfuhr Aufmerksamkeit in der Literatur und wurde auch aus paläographischer und philologischer Sicht untersucht. Obwohl es sich hier um einen Rechtsakt handelt, ist seine rechtliche Bestimmung unbekannt, was insbesondere für einige Rechtsfiguren, Begriffe und Ausdrücke gilt, wessen Genauigkeit, Richtigkeit und rechtstechnische Grundlagen von den örtlichen feudalen und rechtlichen Traditionen dieser
Zeit abweichen. Obwohl diese Begriffe in italienischer Sprache dokumentiert wurden, wurden sie eigentlich aus dem Latein übernommen. Diese Begriffe weichen auch von der mittelalterlichen Deskriptivität der
Rechtsprache und des administrativfunktionellen Stils der damaligen Rechtsdiplomatik ab. Da alles darauf hinweist, dass die Schlüsselbegriffe und Rechtsfiguren im Kontext der Grenzstreitigkeit
zwischen Lovran und Mošćenice aus der römischen Rechtstradition übernommen wurden, die auf dieses Gebiet durch ius commune und teilweise
aus dem römischen Kirchenrecht Einfluss übte, werden in diesem Beitrag ihre rechtliche Etymologie und Rolle bei der Benutzung in der genannten Grenzstreitigkeit überprüft. Besondere Aufmerksamkeit schenkt man in diesem Beitrag dem Prozessmechanismus, durch welchen die Grenzstreitigkeit zwischen Lovran und Mošćenice beigelegt wurde. Ebenfalls wird betont, dass es möglich ist, dass die Streitigkeit das römische Schiedsverfahren und teilweise das römische kanonische Prozess als Vorbild hatte.
The boundary dispute between Lovran and
Mošćenice of 1646 quite recently received some attention in the literature and
was simultaneously adequately elaborated form palaeographic and philological
point of view. Despite the fact that it is substantially a legal act, its legal
content did not receive adequate attention of the scholars, which may primarily
be said with reference to its institutes, terms and expressions whose precision, accuracy and legal technical at first sight most
evidently depart from the local feudal legal customs and legal traditions.
Moreover, nevertheless that these terms and expressions were written down in
Italian language of the time, they evidently represent Italianized version of
terms, expression and legal concepts that originally belong to Latin language. Additionally, their mentions in the
document at hand have no resemblance to the usual medieval descriptions of the
legal phenomena which have a little in common with normative language or to
administrativefunctional style of that time which distinctively shaped the
legal documents. Because all these indications suggest that the key terms,
expressions and institutes pertinent to the boundary dispute between Lovran and
Mošćenice (and its resolution) might be borrowed from the Roman legal tradition
(which outreached this territory by means of ius commune) and the
Romano-canonical process, this paper examines origin, roles and functions which
were achieved in practice by their use in this particular legal matter. The
paper will specifically explore the procedural mechanism which was employed to reach settlement of the boundary dispute between Lovran and
Mošćenice and will additionally provide a deeper insight into the possibility
that in this particular case arbitration conceptually based on the Roman law
was employed as the means of dispute resolution.
Ovaj članak drugi je dio studije o crimina protiv spolnog morala u vrsarskoj pravnoj zbirci te se nastavlja na članak objavljen u ovom časopisu u vol. 28, broj 1/2021, str. 153–180. Dok je u ...prethodnom članku naglasak bio na analizi srednjovjekovnih pravnih pravila vrsarske provenijencije o kaznenim djelima protiv spolnog morala, koja su nadahnuta rimskim i kanonskim pravnim uzorima, a odražavaju i mjesne prilike, u ovome se analizira rimsko pravno uređenje nekoliko
relevantnih instituta: preljuba, silovanja, incesta, svodništva i prostitucije. Ni smisao ni cilj ovoga članka nije dokazivanje da je vrsarski zakonodavac supstancijalno preuzimao rješenja iz rimskih pravnih izvora, nego raščlambom rimskih pravnih izvora pokazati da su rimski zakonodavci, posebno u postklasično doba, kada je rimsko pravo snažno nadahnuto kršćanskom mišlju i crkvenim naučiteljstvom, pri formulaciji pravnih pravila polazili s istih ili sličnih polazišta. Premda su rimska pravna rješenja i partikularno uređenje vrsarskog zakonodavca različiti i supstancijalno i s obzirom na vremensku i prostornu
odrednicu, ali i s obzirom na provenijenciju pravnih poredaka (a time i pravnih rješenja), ona su u svojoj biti analogna. To se posebno ogleda u dobru koje se njima zaštićuje, koje oni, doduše, različito shvaćaju i definiraju, no u praksi i u većini slučajeva ipak mu je u središtu žensko biće. Pristup tome donekle je različit, a u evoluciji od rimskog, preko rimskog i kanonskog, pa do partikularnog srednjovjekovnog prava vrsarske provenijencije može se precizno iščitavati afirmacija ženina subjektiviteta i sve snažnija zaštita njezine svekolike pojavnosti kako u fizičkom tako u spolnom, a napokon i u cjelovitom moralnom smislu.
Patvorenje proizvoda imalo je odgovarajući odjek u rimskim nepravnim i pravnim izvorima premda
ta protupravna i nepoštena pojava nikada nije bila označena zasebnim nazivom. U rimskoj državi
postojale ...su uvriježene predodžbe o razlikovnosti, podrijetlu, svojstvima i kakvoći proizvoda koje je
pravni poredak s vremenom počeo štititi, tj. pružao je zaštitu kupcu koji bi, nesvjesno i uslijed
stvaranja privida od strane prodavatelja o svojstvima stvari, pribavio patvoreni proizvod. U ovome
članku analiziraju se takvi slučajevi, kao i njihova pravna kvalifikacija, koja u najvećoj mjeri potječe
iz raščlambi klasičnih pravnika. Autori ustvrđuju da su se patvorenje te garancije o svojstvima i
kakvoći u rimskom pravu razmatrali u kontekstu postojećih instituta ponajviše povezanih s
ugovorom o kupoprodaji kojima se pružala zaštita kupcu stvari s nekim nedostatkom (shvaćenim u
najširemu mogućemu smislu). U članku se posebna pozornost posvećuje različitim pravnim
sredstvima zaštite i tome kako su se ona in casu concreto mogla primijeniti na kupca patvorena
proizvoda.
U članku se raspravlja o odgovornosti profesionalnih prodavatelja robova za skriveni materijalni nedostatak u rimskom pravu. Nakon prvotne analize prikaza profesionalnih prodavatelja robova u ...relevantnim povijesnim izvorima, članak je usmjeren na koncept materijalnog ne- dostatka kroz raščlambu pojmova morbus et vitium te na pitanje odnosa navedenih pojmova s prodavateljevom odgovornošću za pohvale robova koje prodaje. Slijedi pregled kupčeve pravne zaštite u slučajevima postojećeg materijalnog nedostatka ili lažnog oglašavanja, posebice tužbom actio redhibitoria. Nakon toga, uz analizu pravnih i nepravnih izvora rimskog prava, članak raspravlja o tankoj granici između dopuštenih pregovora koji prethode kupoprodaji i pravno obvezujućih obećanja o kvaliteti prodanih robova. Slijedi rasprava o pitanju koja strana ugovora je u nepovoljnijem položaju te stoga snosi rizik za nenamjerno skriveni materijalni nedostatak u klasičnom rimskom pravu. Zaključno se istražuju granice pretjeranog hvaljenja robova tijekom oglašavanja te početak odgovornosti prodavatelja.
Recepcija rimskog prava na glagoljici Milotić, Ivan
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
01/2020, Letnik:
41, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Zapisnik Petra Lazarića, domaćega bilježnika i kanonika, potječe iz Mošćenica iz 1621., u kojemu na glagoljičkom pismu dokumentira rješavanje privatnoga diobenog spora među sumještanima u arbitraži. ...Premda pisana glagoljicom i na hrvatskom jeziku, ta isprava obuhvaća pohrvaćeno latinsko (i manje talijansko) pravnotehničko nazivlje te bilježi niz načela, koncepata i instituta koji su u izvansudskom postupku rješavanja spora dosljedno i pravilno primijenjeni po uzoru na rimsko pravo. Svi bitni pravni elementi ovoga diplomatičkog izvora odražavaju snažne odjeke tradicije rimskoga prava i ius commune. Autor u dvama radovima koji slijede analizira sve relevantne institute primijenjene u arbitraži, i postupovne i materijalnopravne, povezuje ih s rimskim i kanonskim pravnim uzorima te, naposljetku, taj diplomatički izvor dovodi u svezu s druga dva pravna svjedočanstva, koja su nastala u Mošćenicama u prvoj polovici 17. stoljeća, a koja također odražavaju snažne utjecaje rimske pravne tradicije: Mošćenički statut iz 1637. i lovransko-mošćeničko razgraničenje iz 1646.
Il verbale di Petar Lazarić del 1621
proviene da Moschiena dal notaio del luogo e canonico, nel quale nell’alfabeto
glagolitico si documenta la risoluzione della lite di divisione privata tra i
compaesani nell’arbitrato. Anche se scritto in glagolitico ed in lingua croata,
quest’atto contiene la terminologia giuridico tecnica latina croatizzata (ed in
misura minore quella italiana) ed annota una serie di principi, concetti ed
istituti applicati in modo coerente e corretto nel processo stragiudiziale di
risoluzione delle contestazioni seguendo il modello del diritto romano. Tutti
gli elementi giuridici importanti di questa fonte diplomatica riflettono forti
ripercussioni della tradizione del diritto romano e dello
ius commune
.
L’autore con i due lavori che seguono, uno in questo, e l’altro nel prossimo
numero di questa pubblicazione, analizza tutti gli istituti rilevanti applicati
nell’arbitrato, tanto quelli procedurali, quanto quelli sostanziali,
collegandoli al modello giuridico romano e canonico. Infine, ricollega tale
fonte diplomatica ad altre due testimonianze giuridiche, anch’esse originarie
di Moschiena e risalenti alla prima metà del XVII e fortemente influenzate
della tradizione giuridica romana: lo Statuto di Moschiena del 1637 e la delimitazione
tra Laurana e Moschiena del 1646.
Die glagolitische Niederschrift des
heimischen Notars und Kanonikers Petar Lazarić zur Beilegung einer privaten
Teilungsstreitigkeit zwischen zwei Anwohner im Schiedsverfahren entstammt aus
dem Jahr 1621. Erfasst sowohl in glagolitischer Schrift, als auch in
kroatischer Sprache, umfasst die Urkunde wertvolle kroatisierte lateinische (in
wenigem Maße italienische) rechtstechinsche Benennungen und Grundsätze, Begriffe
und Institute, die im außergerichtlichen Schiedsverfahren konsequent und in
Einklang mit dem römischen Recht angewendet wurden. Alle wesentliche
Rechtsbestandteile dieser diplomatischen Quelle wiederspiegeln die Tradition
des römischen Rechts und
ius commune
. Vor diesem Hintergrund befassen
sich zwei aufeinander folgende Beiträge mit auschlaggebenden Instituten die im
Schiedsverfahren angewendet wurden. Der Autor setzt sich mit prozeduralen und
materiellrechtlichen Instituten im Zusammenhang zu römischen und kanonischen
Rechtsquellen auseinander. Darüber hinaus analysiert er diese diplomatische
Quelle in Verbindung zu zwei weiteren Rechtszeugnissen die in Moschtscheniz in
der ersten Hälfte des 17. Jahrhunderts entstanden sind und somit stark von der römischen
Rechtstradition ausgeprägt sind: Statut aus Moschtscheniz aus 1637 und Lauran-
Moschtscheniz Abgrenzung aus 1646.
The protocol of Petar Lazarić, who was simultaneously a domestic priest, prebendary and a notary of Mošćenice, dates back to 1621. It originated in Mošćenice and records in glagolithic script a resolution of a private dispute concerning the property division which was achieved in arbitration. Although the wording of the documents reveals the glagolithic script and is fully made in the Croatian language, if we go beyond that and explore the origins of the essential terms and expressions, we may reach a conclusion that the document substantially records Latin (or Italian) legal technical language which was slightly Croatised in the process of its adoption into the legal system of the commune of Mošćenice. Moreover, the content of the document puts forth legal principles, concepts and institutes of the extrajudicial dispute resolution which were consistently applied in Mošćenice following the model of arbitration in Roman law. All the essentials of the document at hand reflect the strong influences
of the Roman legal tradition and the ius commune. The author provides an analysis in this paper which addresses all the relevant institutes that were applied in the arbitration dispute at hand referring to the procedural and substantive law at the same time. The author searches for the Roman model of these institutes, evaluates them from perspective of Roman and canon law of the Middle and New Ages and, finally, he brings this particular legal source in relation to the other two which originated in Mošćenice in the first half of the 17th century that both record significant influences of the Roman legal tradition of the time: The Statute of Mošćenice of 1637 and the boundary dispute between Lovran and Mošćenice of 1646.
Autor u radu analizira razvoj neopravdanog obogaćenja, odnosno stjecanja bez osnove, kao općeg i samostalnog izvora obveze. Iako takav koncept nije postojao u rimskom pravu, odreðene rimske tužbe ...uvelike su korištene u formativnom razdoblju srednjovjekovne civilistike i kanonistike, kao i u naknadnoj recepciji rimskog prava u ovom kontekstu. Na tom temelju i suvremene teorijske analize te sudska praksa nerijetko posežu za rimskom pravnom terminologijom u kontekstu neopravdanog obogaćenja (kondikcijski i verzijski zahtjevi, condictio, actio de in rem verso, itd.). Analizom se nastoji dati doprinos potpunijem i ispravnijem razumijevanju povezanosti rimskih tužbi s oblikovanjem koncepta neopravdanog obogaćenja, a samim time i njihovoj relevantnosti u suvremenom kontekstu. Radi toga najprije se obraðuje opći razvoj u srednjovjekovlju, a nakon toga dvije temeljne novovjekovne razvojne tendencije, jedna vezana za francusko pravo u kojemu je u razvoju koncepta neopravdanog obogaćenja važniju ulogu imao verzijski zahtjev (actio de in rem verso) te druga vezana za njemačko pravo, koja počiva na rimskim kondikcijskim zahtjevima (condictiones). Uz to, analiziraju se i engleski common law te ugarsko privatno pravo kao primjeri sustava koji izvorno nisu bili snažnije povezani s rimskim pravom u području koje je predmet analize, ali su se naknadno reformirali pod njegovim utjecajem, i to prvenstveno uz pomoć sustava snažnije oblikovanih na temelju rimskih kondikcijskih zahtjeva. Naposljetku se donose zaključci vezani za opću prisutnost rimskog prava u razvoju koncepta neopravdanog obogaćenja i u njegovim suvremenim inačicama te za optimalnost sustava koji autentičnije počivaju na rimskim izvorima.
Antihreza u rimskoj pravnoj doktrini Matić, Ines; Petranović, Anamari
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
2019, Letnik:
39, Številka:
3
Journal Article, Paper
Odprti dostop
U radu se obrađuje problem definiranja i sadržaja instituta antihreze s obzirom na dva Marcijanova odlomka sadržana u Digestama (D.13.7.33. i D.20.1.11.1.) i Paulov tekst D.20.2.8., budući da su ...navedeni tekstovi temeljni i jedini rimski pravni izvori koji izričito tematiziraju ovaj institut. Raščlambom Marcijanovih odlomaka D.13.7.33. i D.20.1.11.1., kao i relevantnih naglasaka pravne doktrine, ističu se osnovna obilježja antihreze te se iznose teorije o pravnoj prirodi toga instituta koje navode na zaključak da antihreza i pactum antichreticum nisu sinonimi, kao što se to najčešće predmnijeva, već dva različita pravna instituta, bitno različitih funkcija, a posljedično i s drukčijim sustavom pravne zaštite. Segment rada usmjeren na analizu Paulova teksta D.20.2.8., podastire osnovne značajke prešutne antihreze (antichresis tacita) u korelaciji s poimanjem sporazumne antihreze.
The paper addresses the problem of definition and content of the antichresis institute approaching the fragments in Justinian’s Digest (Marcian’s D.13.7.33. and D.20.1.11.1; Paul’s D.20.2.8) since their fundamental reference as the only Roman legal sources that explicitly address this institute. The analysis of Marcian’s passages D.13.7.33. and D.20.1.11.1, along with relevant accents of legal doctrine, outlines the key elements of antichresis and presents the theories referring legal nature of this institute, suggesting that antichresis and pactum antichreticum are not synonyms (as / has been/ usually presumed), but occur as two different legal institutes thus including essentially different functions, and consequently, different system of legal protection. Segment of the paper focused on the analysis of Paul’s text D.20.2.8., introduces the basic features of tacit antichresis (antichresis tacita) correlated with the concept of consensual antichresis.
U radu je prikazan in diem addictio, uglavak o kupoprodaji uz pridržaj boljeg kupca rimskoga prava, uz analizu niza odredaba iz Digesta koje se odnose na ovaj uglavak i njegovu primjenu. Posebna ...pozornost je posvećena problemu što je to "bolja ponuda" te kakva prava i obveze ona stvara za ugovorne strane. U drugom dijelu rada obraðene su mogućnosti ugovaranja ovog uglavka u izabranim suvremenim pravnim porecima - francuskom, austrijskom, njemačkom i hrvatskom. Zaključuje se da uz posebno ureðenje u austrijskom pravu i drugi pravni poreci sadrže temelje za ugovaranje kupoprodaje uz pridržaj boljeg kupca i u obliku odgodnog i raskidnog uvjeta.
PDF
