The paper deals with the potential existence of sale on approval in pre-classical Roman law, based on the passage “dixit se redhibere, si non placeat” from Plaut’s comedy Mercator (The Merchant). In ...the first part of the paper, the excerpt and the interpretation of the relevant part of the comedy are presented. The text is then analysed for the purpose of comparison with the characteristics of the classical pactum displicentiae as evidenced in the Digest, whereby Plaut’s fragment would constitute an evidence for the pre-classical origin of Roman sale on approval. In the ensuing analysis, the instruments of possible legal protection of pactum displicentiae and their chronological relation are studied. More specifically, based on the reference to redhibere in Mercator and the use of actio in factum for sale on approval in later period, their possible connection and the time of emergence of the edict of aediles curules and actio redhibitoria has been researched into. In conclusion, the arguments are put forward concerning the significance of Plaut’s fragment in establishing pre-classical origins of Roman sale on approval, as well as on the possible impact of the edict of curule aediles on the development of early legal protection of sale on approval.
Nužno nasljedno pravo u rimskom se pravu razvijalo kao zaštita od moguće zlouporabe
slobode oporučivanja. Justinijanova reforma nužnog nasljednog prava uredila je navedeni
pravni institut na takav ...način da je njezin utjecaj vidljiv u suvremenom uređenju nužnog
nasljednog prava Republike Hrvatske. Prvi dio rada bit će usmjeren na povijesni pregled
razvoja nužnog nasljednog prava u rimskom pravu od trenutka uvođenja navedenog pravnog
instituta sve do Justinijanovih reformi. Reformiranje je bilo dugotrajno te je nužno nasljedno
pravo znatno mijenjalo svoje uređenje. Upravo zato prvi dio rada analizira povijesni razvoj
kako bi se pravni institut nužnog nasljednog prava i njegovo prilagođavanje društvenim
potrebama moglo bolje razumjeti.
U drugom dijelu rada analizira se suvremeno pravno uređenje nužnog nasljednog prava u
Republici Hrvatskoj. Naglasak razmatranja bit će na onim dijelovima hrvatskog suvremenog
nužnog nasljednog prava u kojim se vidi utjecaj Justinijanovih reformi, uzimajući u obzir
društvene prilike modernog doba.
Na kraju se iznose zaključna razmatranja glede suvremenog uređenja hrvatskog nužnog
nasljednog prava, važnosti navedenih reformi i očekivanih promjena pravnog uređenja
nužnog nasljednog prava u budućnosti.
U poznatom djelu De re publica Marko Tulije Ciceron piše kako država jest stvar naroda, a narod skupina mnoštva udružena prihvaćanjem prava i zajedničkom korišću. U idealno zamišljenom demokratskom ...društvu to je uistinu tako – rasprava, dijalog i razmjene ideja, u okviru kojih cjelokupno društveno uređenje izvire iz naroda, krećući se prema cilju ostvarivanja općeg dobra. U okviru demokratske političke kulture modus operandi kreiranja i izgradnje političkih institucija jesu izbori. Kroz njih konstantno dolazi do izražaja vječna težnja ostvarenja pravednog društva u kojem će istinski biti – res publica, res populi. Korijeni takve političke kulture, u punom smislu riječi, kakvu mi danas poznajemo, razvili su se u fazi republikanskog uređenja rimske države (509. g. pr. Kr. – 27. g. pr. Kr.). Tijekom tih pet stoljeća, provodeći magistratske skupštinske izbore gotovo svake godine, postavljeni su pravni temelji moderne političke organizacije. Uz preuzimanje naprednih, civilizacijski nenadmašenih koncepata, primjetna je povijesna konstanta očuvanja i društvenih devijacija i etički neprihvatljivih postupaka. Osobit problem, koji se javljao kroz povijest, a prisutan je i danas, predstavljaju različite zlouporabe na putu dolaska na vlast, pri čemu pojedinci, vođeni nemoralnim pobudama i partikularnim interesima, nerijetko kroz različite oblike koruptivnog djelovanja ugrožavaju funkcioniranje zajednice. Svakog istraživača zainteresiranog za razumijevanje funkcioniranja demokratske države put znanstvene spoznaje vodi na rimsko ustavnopravno uređenje. Ono je osnova europske demokratske političke kulture – skelet civilizacijski nenadmašenih ideja, ali i nekih devijantnih društvenih pojava.
U izdanju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno je objavljena znanstvena monografija Izbori i izborna korupcija u Rimskoj Republici autorice Ivane Jaramaz Reskušić, redovite profesorice na Katedri za rimsko pravo, koja ovom monografijom nastavlja svoju dosljednost u istraživanju javnopravnih aspekata funkcioniranja rimske države, koji su u hrvatskoj, ali i regionalnoj romanističkoj znanosti, uglavnom bili zapostavljeni. Monografija je podijeljena na četiri poglavlja i zaključak, nakon čega slijede latinska vrela s paralelnim prijevodom na hrvatski jezik.
Artes liberales Mirela Šarac
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991),
01/2010, Letnik:
31, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Pojam, pravno reguliranje, kao i pitanje koji je tip intelektualne djelatnosti spadao u artes liberales sporni su kako kod rimskih pravnika tako i u romanističkoj znanosti. Za razliku od starije ...romanističke znanosti, u kojoj je uglavnom smatrano da su usluge slobodnih profesija bile predmetom ugovora o nalogu (mandatum), u suvremenoj romanističkoj znanosti postoje oprečna mišljenja o tom problemu. Kreću se od stava da su regulirane pravilima mandata, najma ili inominatnog kontrakta, preko mišljenja da je upravo u toj oblasti besplatno djelovanje jedne stranke za drugu smješteno izvan ugovorne sfere. Autorica zaključuje da je rimsko shvaćanje djelatnosti obuhvaćenih terminom artes liberales bilo tijekom vremena podložno promjenama u ovisnosti o društvenim shvaćanjima, ali se uvijek zahtijevalo da ars liberalis - formalno besplatno, obavlja u slobodi rođeni Rimljanin. Iz tog razloga takva djelatnost nije mogla biti predmetom ugovora locatio conductio, ali ni mandata jer se u vrelima ne spominje actio mandati kao tužba kojom je nositelj slobodne profesije mogao tužiti, ili biti tužen. Krug artes liberales nije predstavljao pravnu kategoriju i sama kvalifikacija najčešće nije ovisila o fizičkoj ili intelektualnoj naravi posla nego o činjenici obavlja li ga slobodna osoba ili rob i na kojoj osnovi.
The author in this article analyses the development of the unjustified (unjust) enrichment as a general and an independent source of obligations on the basis of Roman law. Although such a concept ...admittedly did not exist in Roman law, certain actions therefrom were largely used in the formative period of the civil and canon law scholarship in the Middle Ages, as well as in the subsequent reception of Roman law at the courts in continental Europe. On that basis contemporary theoretical analyses and case law often use Roman legal terminology in the context of unjustified enrichment (condition and different conditioners, actio de in rem verso, etc.). The aim of this analysis is to propose a contribution to a more complete and a more accurate appreciation of the connection between actions from Roman law and the formation of the concept of unjustified enrichment, and with that also their connection and relevance in a con- temporary context. Accordingly, the general development in the Middle Ages is the first part of the analysis, followed by two basic different tendencies in the development. One of them is associated with the French law, where Roman actio de in rem verso had an important role in the development of the unjustified enrichment law. The other is related to the German law, which is in this respect based on Roman conditioners. Besides, the English common law and the historical Hungarian private law, or the private law of the Tripartitum in its application in the Kingdom of SHS, or the Kingdom of Yugoslavia, are also analysed as examples of the systems originally unrelated to Roman law in this regard, but experiencing strong influence later on, principally by means of systems more strongly shaped on the basis of Roman conditioners. Conclusive remarks discuss the general presence of Roman law in the development of unjustified enrichment law and in its contemporary variants, as well as the optimality of the systems more authentically based on Roman legal sources.
Ugovorne obveze u Lastovskom statutu Petranović, Anamari
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
01/2018, Letnik:
39, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Analizom odredbi Lastovskog statuta (1310. godina) u radu se
podastiru
pojedine značajke ugovornih obveza, posebice s obzirom na statuirane detalje
(prepoznate/potvrđene recentnijim uredbama) koji ...postaju pokazateljima
konkretnih onovremenih naglasaka gospodarskih i životnih prioriteta Lastova.
Elementi raščlambe odnose se na restrikcije pravnog prometa (status
ugovaratelja, ograničenja i zabrane trgovanja sa strancima, osobitosti
trgovanja određenom robom, maksimiranje cijena…), kao i na pojedina pravna
rješenja odstupanja od načela konsenzualnosti – javno oglašavanje prodaje,
status notarske isprave, upis u komunalnu kancelarijsku knjigu, odnosno
sklapanje ugovora „per aptago“. Rad notira statutarnu stilizaciju definiranja
pretpostavki valjanosti ugovora koja uključuje i kaznenopravne elemente, budući
da posljedicu ništetnosti može pratiti i sankcioniranje nepoštovanja
statuiranog načina sklapanja određenih (obvezno)pravnih poslova, upućuje na
pojedine odrednice u problematici zaštite prava ovlaštenika na otkup (odnosno
prvokup) putem u interesu otočana osmišljenih rokova javne objave, dotiče
pitanje javnog nadmetanja kao i režim nevaljanosti potajne i/ili prikrivene
prodaje kao dodatnog ograničenja
raspolaganja/otuđivanja nekretnina.
nalyzing the provisions of the Statute of Lastovo (a. 1310), the Author presents some features of the contractual obligations particularly emphasizing the statutory details (identified / confirmed by more recent regulation) as indicators of concrete contemporary accents of the economic circumstances and life priorities of Lastovo. The elements of analysis relate to the restrictions of legal commerce (status of contractor, restraints considering the position of foreigners, particularities referring goods / trade items, price restrictions as well as certain legal solutions in deviations from the consensual aspect (elements of publicity, sale proclamation, status of notarial document, data in communal / chancellor records) conclusion of the contract “per
aptago”. The Paper offers notes of prerequisites of contractual validity (frame involving stated criminal law elements since the consequence of nullity might also be associated with the pattern of sanctions for non-observance of mandatory requirements of legal transactions). Further, the Paper refers to certain determinants regarding protection of the rights of authorized parties (priorities in res acquiring - right of pre-emption/redemption) by standards of sale announcement (available intervals appropriate for the inhabitants / residents of the island), the issue of open bidding as well as the regime of the invalidity of hidden/concealed sales as an additional limitation implying disposition of immovables.
MANDATUM PECUNIAE CREDENDAE Mirela Šarac; Irena Stanić
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991),
01/2010, Letnik:
31, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
Mandatum pecuniae credendae specifičan je tip mandata kojim se mandataru nalaže dati zajam određenoj trećoj osobi, pri čemu se mandant – jamac obvezuje mandataru – vjerovniku naknaditi svaki gubitak ...uzrokovan ispunjenjem naloga. Nastao je krajem razdoblja Republike kao rezultat razvijene trgovine i financijskoga prometa u svrhu ustanovljavanja novog oblika neformalnog jamstva, s mogućnošću zaključenja inter absentes. Dok mu pravnici pretklasičnog razdoblja (Servius Sulpicius Rufus) osporavaju pravnu valjanost, u klasičnom je pravu prihvaćeno suprotno Sabinovo mišljenje. Glavni su razlozi njegova uvođenja bili namirenje potreba za kreditom kao i eliminiranje nedostataka fidejusije. Kod kreditnog naloga litiskontestacija s dužnikom nije konzumirala tužbu protiv mandanta. U kasnom klasičnom i postklasičnom pravu dolazi do suštinskog približavanja instituta mandatum pecuniae credendae i fideiussio. Taj je proces zaokružio Justinijan gotovo izjednačivši kreditne mandante i fidejusore. U Justinijanovom je pravu mandantima općenito priznat beneficium excussionis, beneficium divisionis i beneficium cedendarum actionum.
Loše stručno obrazovanje izvorište je niza problema koje je teško ispraviti tijekom kasnijeg rada. Navedeno vrijedi i za pravno obrazovanje koje je stoga potrebno oblikovati tako da proizvede ...kvalitetne intelektualce. Riječ je o sveučilišnoj naobrazbi u kojoj budući pravnik razvija jedinstven način razmišljanja i percipiranja svijeta oko sebe, a ona se razlikuje od naobrazbe bilo kojeg drugog intelektualca ili znanstvenika. Autor smatra da se tijekom obrazovanja budućih pravnika u njih treba usaditi sposobnost zauzimanja povijesne perspektive. Navedeno je važno s obzirom na oba moguća smjera u odabiru karijere za diplomirane pravnike: praksu i znanost. Velika se većina odlučuje za praksu, međutim, i glede nje treba istaknuti da pravo nema samo dogmatsku i komparativnopravnu perspektivu nego i povijesnu perspektivu diskursa i argumentacije. Oni koji se odluče za povijesnu vrstu argumentacije, kao i oni koji je razumiju i cijene, pravnici su s povijesnom perspektivom. Pravo se, naime, nalazi u neprekidnom procesu povijesnog razvoja, što pravnika s povijesnom perspektivom čini realističnim pravnikom. Takav pravnik, zahvaljujući svojoj osviještenosti o neizbježnim sukcesivnim promjenama u pravu, nema nikakvih iluzija o nepromjenjivosti konkretnih propisa te može stoga lakše procijeniti spektar takvih promjena i predvidjeti njihov budući razvoj. On je svjestan pogrešaka iz prošlosti pa ih može lakše izbjeći u budućnosti, a vjerojatno pritom može i drugima pomoći da ih izbjegnu.
Autor u radu analizira problem filozofskog okvira kondikcijskih zahtjeva u klasičnom rimskom pravu uzimajući u obzir tri različita aspekta navedene problematike. Najprije se bavi pitanjem klasičnosti ...određenih filozofskih načela i koncepata povezivih s kondikcijskim zahtjevima u izvorima, kao što su ius naturale, aequitas, natura itd. Ustanovivši njihovo klasično podrijetlo kao najvjerojatnije, nadalje analizira mogući utjecaj određenih konkretnih grčkih filozofskih škola. Odbacujući na temelju različitih razloga mogućnost utjecaja aristotelovskog i peripatetičkog koncepta ispravljačke pravednosti (iustitia commutativa ili correctiva) na kondikcijske zahtjeve, odlučuje se za vjerojatniji utjecaj stoičke filozofije i etike, konkretno stoičke zabrane obogaćenja na teret druge osobe te opće stoičke terminologije i filozofema. Naposljetku, raspravljajući o konkretnom dosegu navedenog utjecaja, zaključuje kako je glavna uloga stoičkih načela bila potvrditi već postojeće i tipično rimsko pravno načelo utjelovljeno u primjeni legisakcije per condictionem, koje se naknadno očitovalo u raznovrsnoj upotrebi različitih kondikcijskih zahtjeva u klasičnom rimskom pravu.
The paper analyses in diem addictio, a provision for calling-off a sale in case that the seller will not receive and accept a better offer within a given time in Roman law. It is elaborated on a ...number of issues pertinent to in diem addictio, especially to the issue what constitutes a “better offer” and what obligations arise for the parties when the better offer is given. The second part of the paper discusses the possibility of including this provision in contemporary law of sales, specifically in selected legal systems – French, Austrian, German and Croatian law. It is concluded that, in addition to specific regulation of this provision in Austrian ABGB, other legal systems as well provide suitable and sufficient basis for the addition of this provision to the contract of sale, both in the form of suspensive and resolutive condition.
PDF
