U radu se analizira odnos između rimske države i kršćanstva iz perspektive klasične rimske jurisprudencije. Ona je nastajala otprilike u prva dva i pol stoljeća kršćanstva, a nakon toga bila je ...preuzeta u zakonodavnom pothvatu cara Justinijana u 6. stoljeću, što joj daje dodatnu relevantnost u kontekstu odnosa između rimske države i kršćanstva. Najprije se daje opći pregled razvoja tog odnosa s isticanjem prevrjednovanja općeg pogleda na razloge njihova sukoba. Nakon toga analizira se klasična rimska jurisprudencija u trima područjima za koja je utvrđeno da svjedoče o općenitom odnosu države s religijom te, makar i posredno, s kršćanstvom. Riječ je o eksplikaciji koncepata javnog i sakralnog prava (ius publicum i ius sacrum) i njihovu međusobnom odnosu, stvarnopravnoj kategoriji res divini iuris s potpodjelom na ressacrae, religiosae i sanctae po kojoj su navedene stvari bile izvan pravnog prometa, te problematikom deliktnog prava u kontekstu kršćana i kršćanstva. Uz zaključne napomene ukratko se problematizira pitanje prihvaćanja klasične jurisprudencije u kontekstu kršćanskog carstva usprkos njezinoj vezanosti za poganske koncepte odnosa između sakralne i javne, odnosno državne sfere te njezinoj ulozi u progonu kršćanstva.
Istra je bogata epigrafskim svjedočanstvima rimske antike. Dio ovdašnjih rimskih epigrafskih svjedočanstava ima pravni sadržaj te pouzdano ukazuje na smjernice primjene i razvoja pojedinih instituta ...rimskoga prava u praksi. Dio fundusa pravnih svjedočanstava odnosi se i na namet (modus) – uzgredni sastojak pravnoga posla kojim se stjecatelju kod besplatnoga pravnog posla nameće neka obveza simboličke naravi koja nema obilježja protučinidbe. Ovaj institut u rimskome pravu sankcioniran je u postklasično doba, ali se na natpisima iz Istre pojavljuje već u I. i II. stoljeću pa se stoga može pratiti njegova de facto pojava i probijanje u pravnoj praksi ponajprije kao obveze čije je ispunjenje počivalo ispočetka na bona fides stjecatelja. U Istri se namet pojavljuje u oporukama, a dokumentiran je na inskripcijama nadgrobnih spomenika. Budući da u prva dva stoljeća Carstva nije bio institucijski izgrađen i kao takav sankcioniran, natpisi ne spominju njegov naziv, ali se iz epigrafske formulacije testamento fieri iussit može pouzdano zaključiti o njegovoj de facto pojavi i širenju.
U radu se analizira mandatum post mortem u rimskom i talijanskom pravu
kao pravni posao koji služi zaštiti interesa koji nastaju nakon smrti davatelja
mandata. Glede sadašnjeg prava, uzimajući u ...obzir dominantno stajalište doktrine,
koja smatra mandatum post mortem s imovinskim sadržajem ništetnim,
budući da je u suprotnosti s člankom 458. talijanskoga Građanskog zakonika,
analizirat će se osnovna obilježja instituta prestito vitalizio ipotecario radi usporedbe
kompatibilnosti tog nedavno uvedenog instituta sa zabranom ugovora o
nasljeđivanju koji je još uvijek na snazi u Italiji. Istraživanje će se provesti i na
razini rimskog prava. nakon dokazivanja da se mandatum post mortem, shvaćen
kao ugovor, razlikuje od drugih oporučnih raspolaganja, premda isto nazivanih
mandatum post mortem, autorica uzima u obzir jedan izvor (Gai 10 ad ed. D.
17.1.13) koji bi mogao utvrditi postojanje takvih ugovornih mandata post mortem
imovinskog sadržaja i u rimskom pravnom sustavu.
Actio tributoria Mirela Šarac
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991),
01/2006, Letnik:
27, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
Actio tributoria je jedna od adjekticijskih tužbi koja je uvedena zbog specifičnih zahtjeva trgovinskog prometa kojima actio de peculio nije mogla udovoljiti. Primjenjivana je u slučaju kada bi rob ...ili slobodna osoba alieni iuris sa znanjem gospodara upotrijebili pekulij ili dio pekulija (merx peculiaris) za vođenje trgovinskog ili nekog drugog obrta. Temeljem tributorne tužbe predviđena je izravna odgovornost imatelja vlasti koji je prilikom raspodjele merx peculiaris dolozno oštetio vjerovnike. U članku su istražena sporna pitanja vezana za tužbu tributoria, prvenstveno pitanje pravne naravi (actio ex delicto ili actio ex contractu), te osnovne pretpostavke potrebne za njeno podizanje: scientia domini, tributio dolosa, merx peculiaris. U završnom dijelu rada analiziran je odnos između tužbe tributoria i tužbi de peculio i institoria.
Pravilo testis unus testis nullus oblikovano je u srednjem vijeku, ali pod utjecajem rimskih pravnih shvaćanja i čisto duhovnih predodžaba. Kao strogo dokazno pravilo spominje se u XII., ali kao ...takvo izraženo je u XIII. stoljeću. U nepromijenjenom sadržaju, uz određene iznimke, prihvaćeno je u zakonicima kanonskoga prava iz 1917. i 1983. godine. Njegovo značenje općeg pravila zadržano je u kanonskim postupcima, osim u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe gdje je reformirano motuproprijem Mitis Iudex Dominus Iesus, koji je stupio na snagu 2015. godine. U ovome se članku analizira razvoj, značenje i uloga toga pravila, počevši od rimskoga prava preko rimsko kanonskog postupka do važećega kanonskog prava i parnica za proglašenje ništavosti ženidbe.
Autor u radu analizira institut procuratoris revocatio iz Tripartita Stjepana Werböczyja, odnosno mogućnost opoziva određene radnje koju je poduzeo prokurator u sudskom procesu. Najprije izlaže samo ...uređenje instituta u Tripartitu predstavljajući sve relevantne implikacije. Zatim daje pregled funkcija koje su imali procesni zastupnici procurator i advocatus u rimskom pravu i rimskoj pravnoj tradiciji. Nakon toga bavi se opozivošću radnji tih zastupnika, posebno analizirajući revocatio (opoziv) u kontekstu procesnog zastupanja preko prokuratora te pravila o mogućnosti opoziva izjave advokata (error advocatorum) u rimskom pravu i rimsko-kanonskom procesu. Na tim temeljima naposljetku kritički vrednuje prisutnost rimske pravne tradicije u kontekstu instituta procuratoris revocatio u pravu Tripartita.
U radu se analiziraju procuratoresi advocatiu zapisima Tomazina de Savere, dubrovačkog notara i kancelara 1277-1286. Riječ je o različitim oblicima zastupanja, odnosno pružanja stručne pravne pomoći ...iz rimskog prava s raširenom primjenom u srednjovjekovnom razdoblju. Nakon općeg prikaza prokurature i advokature u rimskom pravu i rimskoj pravnoj tradiciji daju se relevantni podaci o Tomazinovu životu i radu. U središnjem dijelu rada posebna pažnja posvećuje se formuli za imenovanje prokuratora i usporedbi s najvažnijim notarskim formularima i zapisima iz drugih gradova na istočnojadranskoj obali. Kod advokata proučena je njihova uloga u procesu te odnos s drugim pravnim zanimanjima. Najopćenitije se razmatra usklađenost analiziranih koncepata s predlošcima u rimskom pravu te tadašnjim trendovima na Mediteranu.
U radu se obrađuje problem sadržaja, odnosno sastavnih elemenata actio fiduciae s obzirom na dva tekstualna sklopa koja se susreću u Ciceronovu tekstu De officiis 3,17,70. Nakon izlaganja općih ...karakteristika actio fiduciae najprije je analiziran sklop “uti ne propter te fidemve tuam captus fraudatusve sim” (“da ne budem zbog tebe ili vjere u tebe oštećen ili prevaren”) te teorije o njegovoj izvornoj funkciji kao i položaj u formuli tužbe u klasičnom rimskom pravu. Uzimajući u obzir tezu o tzv. stipulatory subjunctive rečenicama izlaže se stav da bi sintagma izvorno imala ulogu osiguranja protiv dolusa fiducijara tijekom sklapanja posla, a da je tek naknadno preuzeta u formulu actio fiduciae koja bi bila podignuta protiv gospodara iz posla roba ili sina obitelji. Nakon toga izvršena je raščlamba drugog sklopa istog teksta “ut inter bonos bene agier oportet et sine fraudatione” (“kao što među dobrim ljudima dobro treba biti učinjeno i bez prijevare”). Obrazložena je uloga pojedinih riječi toga sklopa, u pogledu uređenja odnosa stranaka, kao i određenja širine odlučivanja suca u sporu povodom actio fiduciae. Istaknuta je razlika u elementima sintagme, a napose objektivno značenje bene agere i funkcija riječi sine fraudatione u užem smislu sankcije doloznog ponašanja.
Koncept imovine u rimskom pravu Held, Henrik-Riko
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
08/2015, Letnik:
65, Številka:
3-4
Paper
Odprti dostop
U suvremenim privatnopravnim poredcima imovina je terminološki jedinstven pravni koncept. Za razliku od toga, u rimskom pravu postojalo je više termina kojima su se označavale određene imovinske ...cjeline. Najvažniji među njima bili su familia, pecunia, patrimonium i bona. Navedeni termini nastajali su u različitim razdobljima rimskog prava te su podrazumijevali različit sadržaj. Kronološki noviji termini patrimonium i bona tijekom razvoja poprimili su razvijeniju konceptualnu strukturiranost u odnosu na starije izraze familia i pecunia. Najrazrađeniji pojam bio je termin bona, uveden pretorskim ediktom, te zatim detaljno elaboriran u klasičnom i postklasičnom pravu. U ovom se radu analizira problematika nastanka navedenih termina kao specifičnih izraza za određenu imovinsku cjelinu. Uz to, posebno se obrađuje pitanje postoji li u rimskom pravu uopće koncept koji bi kao terminus technicus najviše odgovarao suvremenom privatnopravnom pojmu imovine.
Autor u radu analizira postupak legis actio per condictionem kao temelj na kojem su se razvili kondikcijski zahtjevi u klasičnom rimskom pravu. Posebno se bavi podrijetlom tog postupka, što još ...uvijek nije potpuno razjašnjena tema u romanistici. Iscrpno analizira temeljne karakteristike legisakcije per condictionem: tridesetodnevni rok (dies tricensimus) u tom postupku i etimologiju termina condicere i condictio po kojima je dobio ime. Naposljetku utvrđuje terminološku i konceptualnu povezanost postupka legis actio per condictionem sa starim rimskim postupkom objave rata (bellum iustum). Zbog određenih poveznica između dvaju postupaka autor upućuje na jednaku razinu njihove uronjenosti u rane rimske religiozne predodžbe, što pomaže shvaćanju podrijetla legisakcijskog postupka per condictionem te razumijevanju kondikcijskih zahtjeva u rimskom pravu i njegovoj recepciji općenito.
PDF
