Autorica u svome radu obrađuje neke oblike zadovoljstva građanina u obezbjeđivanju njihovih potreba u lokalnoj zajednici i njezinog
funkcioniranja s posebnim obzirom na funkcionalnu organizaciju ...općine, upravljanje sa financijskimi izvorima, odgoj i obrazovanje, uređivanje, iskorištavanje i zaštitu okoline, prometnu infrastrukturu, efikasnost rada župana, općinskog savjeta itd. U empiričnom djelu rada te na osnovi
istraživačkih podataka, dobivenih anketom na populaciji slučajno odabranih
studenata 3. i 4. godine Pravnog fakulteta i 4. godine Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mariboru, daje pozornost na aktualnost percepcije koncepta lokalne samouprave i osjećanja građana o mogućnostima odlučivanja i (su)utjecanja u procesima realizacije vitalnih potreba za kvalitetno življenje građana u općini, te ulogu općtine u zastupanju interesa građanina, dostupnost do izvora odlučivanja u općini, odnos građanina prema izborima i (ne)značajnost stranačke pripadnosti izabranih građanina u organe općine.
Odnos tržišta i samoupravljanja ne mora biti međusobno konfrontiran. Samoupravljanje kao đruštveno-ekonomski odnos polazi od osnovne premise po kojoj neposredni proizvođač upravlja dohotkom, kako u ...organizaciji udruženog rada, tako i izvan nje, a dohodak se ostvaruje na tržištu, na kojem vrijede i djeluju tržišne zakonitosti. Dakle, na tržištu se stvara dohodak kroz prodaju roba, kojima se zadovoljavaju potrebe kupaca, u konfrontaciji proizvoda, koji se moraju racionalno proizvoditi da bi se mogli i razmjenjivati po vrijednosti. Zbog toga je potrebno i u samoupravljanju razvijati marketing. Marketing predstavlja djelovanje na osnovi ekonomskih zakonitosti, pa se može razvijati i u kapitalizmu i socijalizmu, u kojem radnik odlučuje o rezultatu, ali se do rezultata dolazi samo djelovanjem tržišta. Normalno, potrebno je stvoriti pri tom mogućnost profesionalnog rada i znanja te pratiti razvoj da se ne bi ponovile greške iz ranijeg razdoblja, koje su profanirale tržište i dovele do dogovorne ekonomije.
Aktuelni problemi kadrovske politike izviru iz općih problema društva u vođenju kadrovske politike na razini društva i radnih organizacija, u nerazrješavanju problema u proširenoj reprodukciji, ...slaboj osposobljenosti poslovodnih i stručnih kadrova u organiziranju i vođenju poslova i nerazvijenom samoupravljaju. Sve to stvara prostor da se upravlja u ime radničke klase a onemogućuje se upravljanje same radničke klase, pa se predstavnici đruštveno-političkih organizacija direktno upliću u vođenje kadrovske politike OUR-a, posebno putem koordinacionih odbora za kadrovsku politiku i korištenja mogućnosti uvođenja privremenih mjera društvene zaštite. Zato je neophodno ukinuti koordinacione odbore i drastično smanjiti broj slučajeva ovlaštenja organima koji donose odluke iz područja privremenih mjera društvene zaštite. Kadrovska politika neodvojiva je od organizacije rada, a organizacija rada od tehnologije. Zato je značajno kako se shvaća funkcija proizvodnje i razvoja, uloga motivacije i stvaralaštva, te shvaćanje uloge znanja u kreiranju razvoja, donošenja odluka i uspostavljanja interkadrovskih odnosa. Tehnološke promjene vrše snažan utjecaj na međuljudske odnose te se s njima mora suočiti i kadrovska politika. U vezi s tim, ali i radi velike nezaposlenosti jedan od najtežih problema koje kadrovska politika u SFRJ treba razriješiti jest zapošljavanje putem razvijanja svih oblika vlasništva i organiziranim vođenjem odgovarajuće socijalne politike. Istovremenim sagledavanjem svih ovih problema i većom aktivnošću na njihovom razrješavanju mogu se očekivati značajni rezultati.
U ovome radu istražujem Polanyijeve glavne argumente za akademsku slobodu. Akademska i politička sloboda međusobno su blisko povezane: ako država preuzme kontrolu nad znanošću, to dovodi do kolapsa ...same slobode u cijelome društvu. Njegovi argumenti protiv totalitarizma oslanjaju se na njegovu anti-pozitivističku filozofiju znanosti. On definira totalitarizam kao poricanje akademske slobode koje se temelji na pragmatičkom poimanju znanosti i instrumentalističkim interpretacijama moralnih vrijednosti. Polanyijeva ideja znanosti je duhovni, idealistički opis zajednice slobodnih intelektualaca koji su strastveno posvećeni potrazi za istinom i imaju autonomnu zajednicu s vlastitim pravilima i autonomnim upravljanjem. Potraga za istinom radi nje same je bitan cilj znanosti, koji se može postići jedino ako znanost ostane slobodna od političkih, ideoloških i ekonomskih utejcaja. Tvrdim da Polanyijevi uvidi mogu biti relevantni i danas, kada znanost može postati instrument profitno orijentiranih praktičnih potreba umjesto potrage za istinom samom i kada se humanistika (uključujući filozofiju) često smatra nepotrebnom.
U radu se razmatra potreba razvijenog i u svim segmentima integriranog jedinstvenog jugoslavenskog tržišta. U uvođenju dioničarstva autor vidi novu mogućnost produbljivanja samoupravljanja u smislu ...ekonomskog ovladavanja radnika društvenim kapitalom i njegovom poduzetničkom funkcijom.
U ovom se tekstu pokušava analizirati koncept performativne institucije primjenom teorije studija performansa Richarda Schechnera na primjeru Studentskog kulturnog centra (SKC) u Beogradu. Teza je da ...institucija SKC-a nastaje u svojevrsnom izvo"ackom modusu kao institucijau- pokretu ili institucija-pokret, buduci da izrasta iz studentsko-radnickih protesta 1968. i nastavlja taj pokret/kretanje iznutra, kao kriticki val kulturne proizvodnje potpomognut internacionalnim utjecajem umjetnika, intelektualaca i aktivista. Kroz „kljucaonicu“ projekta Oktobar 75 kao izjavno-kriticke kontraizložbe sagledava se jedno od brojnih lica SKC-a koja su kohabitirala unutar njegovih propustljivih i pomicnih (institucionalnih) zidova – lice kritike jugoslavenske socijalisticke države s lijevih, marksistickih pozicija, izražene tautološkim sloganom boriti se protiv socijalizma socijalizmom. Teza autorice jest da performativnost institucije SKC-a možemo tražiti u zbroju svih njezinih otklona od klasicne nacionalne welfare-state institucije kao izraza moci i cuvatelja kanona. Performativnost bi ovdje znacila „kretanje preko“ svih onih dualizama koje je prostor SKC-a u sebi sažimao kao pokret-institucija, samoorganizacija-institucija, kritika-institucija; performativnost se pojavljuje upravo kao „supstancija“ koja nagriza cvrstocu zidova, zatvorenost, izoliranost i samodovoljnost jednog klasicnog institucionalnog prostora u odnosu na svakodnevni život i društvenost „odozdo“.
U članku su u kraćim crtama prikazane društveno-gospodarske prilike 1950-ih u Jugoslaviji, koje su uvjetovale provođenje niza reformi. Istaknute su glavne odrednice ideološko-političkih promjena ...uvjetovane pokušajima uvođenja samoupravljanja. Nadalje se analizira državna uprava i upravne reforme na saveznoj razini kao i njihov odraz na republike, odnosno upravu u Hrvatskoj. Posebno je naznačen proces napuštanja upravnih organizacijskih formi uspostavljenih u poslijeratnoj fazi državne uprave – komisija, komiteta i ministarstava, kao i uvođenje novog organa uprave – savjeta
