Rezultati istraživanja promjene klime pokazuju da bi rizici uzrokovani ekstremnim vremenskim pojavama mogli značajno porasti u budućnosti (IPCC 2001, 2007). Topliji i sušniji uvjeti pridonijet će ...češćim i dužim sušama, posebice u području Sredozemlja (IPCC 2007). Vrlo je vjerojatno da će na šumske ekosustave značajno utjecati klimatske promjene i druge globalne promjene (Shaver et al. 2000, Blennow and Sallnäs 2002, Askeev et al. 2005, Kellomäki and Leinonen 2005, Maracchi et al. 2005, IPCC 2007).
U ovom su istraživanju analizirane moguće promjene šumske vegetacije u Sloveniji zbog globalnih klimatskih promjena.
Potencijalne promjene vegetacije u prostoru simulirali smo pomoću empirijskog GIS modela, koji prognozira prostornu raspodjelu šumske vegetacije u odnosu na klimatske i druge ekološke čimbenike. Ovaj prostorni model – osim gore spomenutih – ne uzima u obzir druge važne čimbenike, koji značajno doprinose distribuciji šumske vegetacije, kao što su: sukcesije i proširivanje šuma, antropogeni čimbenici te utjecaj sekundarnih čimbenika (bolesti šumskog drveća, zoo-komponenta šuma, požari). Prognozirajući budući sastav šumske vegetacije, koristili smo postojeća očekivanja klimatskih promjena za Sloveniju te predvidjeli tri različita scenarija: srednji scenarij, pesimistički scenarij i optimistički scenarij (Bergant 2007, Kutnar et al. 2009).
Na temelju tri različita klimatska scenarija (svi tri predviđaju zagrijavanje klime), simulacije pokazuju da će se prostorni raspored i udio trinaest vrsta šumske vegetacije (skupina sličnih šumskih zajednica) mijenjati pod utjecajima promjene klime (tablica 1). Zbog toga možemo očekivati pomicanje vegetacijskih pojaseva prema gore (grafikon 4).
Postoji velika vjerojatnost da će se u Sloveniji do kraja 21. stoljeća bitno sniziti udio šuma bukve (Fagus sylvatica) –ponajprije na uštrb širenja različitih termofilnih šuma (vrsta) (tablica 1, slika 1 i 2); od današnjih 14.2 % površina acidofilnih šuma bukve (Fagus sylvatica) do površine između 0.0 % (pesimistički scenariji) i 5.0 % (optimistički scenariji); pretplaninske (Submontanske) šume bukve (Fagus sylvatica) (13,0 %) od 0.0 % do 4.0 %. Predviđa se postepeno smanjenje (Alti-)montanskih šuma bukve u (Pre-)dinarskoj regiji (11,2 %) među kojima dominiraju dinarske šume bukve i obične jele (Abieti-Fagetum dinaricum, sin.Omphalodo-Fagetum) (grafikon 1).
Prema pesimističkom scenariju i uz pretpostavku da se ekološka niša dinarskih šuma bukve i obične jele neće promijeniti u bliskoj budućnosti, ovaj tip šuma mogao bi – na području Slovenije – u potpunosti nestati do kraja 21. stoljeća. Dinarske šume bukve i obične jele spadaju među najvažnije šume za proizvodnju drveta, a značajna je i njihova ekološka uloga te uloga na području zaštite prirode. Na području ovih šuma nalazi se središnji dio staništa triju velikih zvijeri europske važnosti – smeđi medvjed (Ursus arctosL.), ris (Lynx lynxL.), i vuk (Canis lupusL.), te mnogo drugih organizama od posebne važnosti po Direktivi o staništima (1992). Veći dio tih šuma uključen je u ekološku mrežu Natura 2000 (Skoberne 2004). Zato je vjerojatno, da bi gubitak staništa dinarskih šuma bukve i obične jele istovremeno označio i izumiranje određenih ključnih vrsta.
Opisani model predviđa povećanje udjela termofilnih šuma, gdje djelomično prevlađuje bukva, uz mnoštvo vrsta drveća, koja su izrazito otporna na sušu, kaoOstrya carpinifolia,Fraxinus ornus,Sorbus aria,Quercus pubescens, Q.cerris,Q. ilexiQ. petraea, tePinus sylvestrisiP.nigra, sa dosadaš njih 14 % – od cjelokupne površine šuma u Sloveniji – na razinu od 50 % (prema optimističkom scenariju) do čak 87 % (prema pesimističkom scenariju) (grafikon 2).
Do kraja dvadeset i prvog stoljeća, dominantne polu-prirodne šume mezičnih staništa, koje uglavnom pripadaju redu Fagetalia sylvaticae, bit će vjerojatno zamijenjene rijetkim šumama i šumarcima reda Quercetalia pubescentis, Erico-Pinetalia ili čak sredozemnim zimzelenim šumama i makijama reda Quercetalia ilicis.
Prema prognozi modela, značajan dio crnogorice, u kojima dominiraju smreka (Picea abies) i jela (Abies alba), mogao bi se u postupnosti pretvoriti u listopadne šume (bjelogoricu) (grafikon 3). Čak štoviše, prirodne šume crnogorice, koje su obilježene vlažnim staništima te relativno nižim prosječnim temperaturama, mogle bi u potpunosti nestati, uzevši u obzir najpesimističniji scenarij, koji predviđa brzi porast temperature te pad količina padavina.
U članku se daje pregled studija koje su u razdoblju od 2005. do 2007. godine izrađene u koordinaciji i pod pokroviteljstvom WEC-a. Studije su obradile energetski sektor u horizontu do 2050. godine. ...Neke od studija su globalnog karaktera, dok su neke rađene za europsku regiju. Izrađeni su scenariji porasta potrošnje energije i moguće opcije podmirivanja te potrošnje. U analizama je primjereni naglasak stavljen na problem klimatskih promjena, problem ranjivosti energetskog sustava i pitanje budućnosti nuklearne energije.
Sve nove rezidencijalne, poslovne i uslužne zgrade izgrađene u EU će od 2020 biti gotovo energetski neutralne, odnosno na godišnjoj će razini proizvoditi približno jednako energije koliko i troše. To ...će promovirati proizvodnju energije na mjestu potrošnje iz obnovljivih izvora te korištenje energetski efikasne opreme u zgradarstvu, no to nije dovoljno. Analiza životnog ciklusa zgrada uzima u obzir njihov utjecaj tokom cijelog životnog vijeka.
Cilj ovog članka je prezentirati analizu životnog ciklusa kao adekvatnu metodu proračuna novih „Zgrada s niskim emisijama tijekom cijelog životnog ciklusa“. Metoda je primijenjena na novu zgradu sveučilišta u Španjolskoj koja ima za cilj biti jedinstveni primjer održivosti. Predloženo je nekoliko analiza osjetljivosti temeljenih na različitim scenarijima u svrhu određivanja najznačajnijih varijabli i parametara. U zaključku su ocijenjene neke preporuke za smanjenje emisija tokom cijelog životnog ciklusa. Rezultati demonstriraju visok utjecaj urbane mobilnosti korisnika i ostalih neizravnih utjecaja, ako su uključeni u granice sustava procijene. Članak je razvijen unutar projekta “EnerBuiLCA” koji je sufinanciran od strane ERDF – SUDOE Interreg IV B i projekta “ECOURBAN”, kojeg financira španjolsko Ministarstvo znanosti i inovacija.
U ovom se radu istražuje efikasnost različitih tipova kompenzacije za ispravak neisporučene usluge i to: monetarne, kvazimonetarne i nemonetarne kompenzacije. Svi tipovi kompenzacije imali su isti ...ekonomski trošak za poduzeće. U istraživanju je korišten eksperimentalni dizajn zajedno sa hipotetskim scenarijima. Eksperimentalna manipulacija je bila zadovoljavajuća kao što su pokazali rezultati linearne regresije. ANOVA je korištena za analizu prosječnih razlika između različitih tipova kompenzacija za neisporučenu uslugu. Rezultati su pokazali da potrošači preferiraju monetarnu kompenzaciju (najveća efi kasnost) iznad kvazimonetarne i nemonetarne kompenzacije. Nisu pronađene signifikantne razlike između kvazimonetarne i nemonetarne kompenzacije. U slučaju velike pogreške u procesu isporuke usluge menadžment bi morao ponuditi potrošačima novčanu kompenzaciju s ciljem povećavanja njihovog zadovoljstva. U slučajevima blaže neisporuke usluge, kvazimonetarna i nemonetarna kompenzacija su jednako efikasne u ispravku zadovoljstva potrošača.
Sustavi ranog upozoravanja Košutić, Siniša
National security and the future,
09/2012, Letnik:
13, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
Autor govori o Sustavima ranog upozoravanja kao možda najvažnijem dijelu, ili cilju kako korporativnih tako i državnih intelligence sustava. Predviđanje mogućeg nadolazećeg problema najbolji je prvi ...korak zaštite od istog. S druge strane, sustavi ranog upozoravanja su ti koji otkrivaju potencijalne prilike koje mogu pozitivno utjecati na organizaciju/državu. Smisao je u proaktivnom pristupu gdje strategije na vrijeme treba prilagođavati dinamičnom okruženju, odnosno izbjegavati pasivno čekanje mogućih iznenađenja bez unaprijed pripremljenih mjera. Uz teorijski pregled definicija, misije i važnosti, naglasak je dan na sam proces sustava ranog upozoravanja.
Autori predstavljaju rezultate modelskog istraživanja kojim se potvrđuje bioekonometrijski pristup upravljanja fondom srdele Sardina pilchardus (Walb.,1972) na istočnoj obali hrvatskog dijela ...Jadranskog mora. Nastojali su, metodološki i teoretski odraditi polazne scenarije za rješavanje aktualnih problema upravljanja fondom srdele te ih izvući iz dosadašnjeg, strogo, empirijsko-prakticističkog konteksta. U tom smislu, za hrvatske prilike kreirana je stanovita istraživačka paradigma, sjedinivši kvantitativni i kvalitativni pristup upravljanja fondom srdele. Uzimajući biološke parametre fonda kao polazne veličine interaktivno se izvodio ekonometrijski dio spajajući ga time u cjeloviti bioekonometrijski model. Model je definiran kroz tri pretpostavljena scenarija, i to: (1) demisiju i prenamjenu manje učinkovitog dijela ribarske flote iz profesionalnog ribarstva, (2) uvođenje mreža veće selektivnosti ulova i (3) promjenu razine troškovno-cjenovnog poticanja ulova. Koristeći programski paket Mefisto došlo se do zaključka da svaki od izvedenih scenarija pokazuje polarizirajuću prednost u biološkim i ekonomskim veličinama u odnosu na postojeće stanje. Tražeći među scenarijima optimalnu biološko-ekonomsku kombinaciju prednosti, scenarij demisije i prenamjene postojeće ribarske flote, pokazalo se najprihvatljivijom strategijom u odnosu na polazište problema. Dugoročno sagledavanje optimalne veličine fonda srdele, na istočnom dijelu Jadranskog mora, upućuje da treba voditi računa o broju ribarske flote odnosno demisiji manje učinkovitijih brodova iz profesionalnog ribarstva.
In this paper, the authors present a systematic and comprehensive analysis of cenario methods in the integrated planning of nautical port and marina sites. The subject of research is nautical ports ...and marinas as facilities having the greatest importance for nautical tourism development and for boaters. The optimum scenario for their development is determined, and marina carrying capacity is identified taking into account the given limits of growth and development. Carrying capacity is a factor central to putting in place the concept of sustainable tourism development. Although a number of researchers have addressed this issue in the past few years, they have failed to formulate a singular technique of what would be the simplest way of determining a destination’s carrying capacity. Recent studies have pointed to new problems that arise in measuring carrying capacity, in particular, in relation to planning locations for and constructing new nautical ports and determining their capacities. Nautical tourism, nautical ports and marinas represent a complex field requiring comprehensive, interdisciplinary research that must involve sociologists, psychologists, technologists, technicians, spatial planners, biologists and ecologists, in addition to economists, as well as professionals of other profiles depending upon the case at hand.
Autori u ovome radu sustavno i pregledno iznose metode scenarija za integralno planiranje smještaja luka nautičkog turizma, odnosno marina. Predmet istraživanja su luke nautičkog turizma, odnosno marine koje su najznačajnije za razvoj nautičkog turizma i nautičare. Utvrđuje se optimalni scenarij njihova razvoja te se određuje prihvatni potencijal marina uz uvažavanje zadanih granica rasta i razvoja. Prihvatni je potencijal jedan od važnijih činitelja za primjenu koncepcije održivog razvoja. Iako se posljednjih nekoliko godina veći broj znanstvenika bavi ovom problematikom, ipak još nije pronađena jedinstvena tehnika kako na najjednostavniji način utvrditi prihvatni potencijal destinacije. Novija istraživanja upućuju i na nove probleme koji se javljaju pri određivanju potencijalne destinacije, a posebno se to odnosi na planiranje lokacije i izgradnju novih nautičkih luka te određivanje njihova kapaciteta. Nautički turizam i nautičke luke, odnosno marine su kompleksno područje koje zahtijeva opsežno interdisciplinarno istraživanje u koje moraju, uz ekonomiste biti uključeni tehnolozi prometa, tehničari, prostorni planeri, sociolozi, biolozi, ekolozi, a u zavisnosti od konkretnog slučaja i stručnjaci drugih profila.
Autori u ovome radu sustavno i pregledno iznose metode scenarija za integralno planiranje smještaja luka nautičkog turizma, odnosno marina. Predmet istraživanja su luke nautičkog turizma, odnosno ...marine koje su najznačajnije za razvoj nautičkog turizma i nautičare. Utvrđuje se optimalni scenarij njihova razvoja te se određuje prihvatni potencijal marina uz uvažavanje zadanih granica rasta i razvoja. Prihvatni je potencijal jedan od važnijih činitelja za primjenu koncepcije održivog razvoja. Iako se posljednjih nekoliko godina veći broj znanstvenika bavi ovom problematikom, ipak još nije pronađena jedinstvena tehnika kako na najjednostavniji način utvrditi prihvatni potencijal destinacije. Novija istraživanja upućuju i na nove probleme koji se javljaju pri određivanju potencijalne destinacije, a posebno se to odnosi na planiranje lokacije i izgradnju novih nautičkih luka te određivanje njihova kapaciteta. Nautički turizam i nautičke luke, odnosno marine su kompleksno područje koje zahtijeva opsežno interdisciplinarno istraživanje u koje moraju, uz ekonomiste biti uključeni tehnolozi prometa, tehničari, prostorni planeri, sociolozi, biolozi, ekolozi, a u zavisnosti od konkretnog slučaja i stručnjaci drugih profila.
Članak je usmjeren ususret paradigmi nove fizike koju treba iznijeti LHC, ali s kritičkim prosuđivanjem toga razvoja pomoću Kuhnovih teza i epistemologije povezanih s modernom fizikom. Promišljanja i ...prosudbe nove filozofije niču iz LHC-fizike, koja se tumači kao »science universelle« (fizika, tehnologija i filozofija, sve zajedno). LHC, kao najveći sudarivač čestica u svijetu do sada, nije motiviran time da uništi Boga (Deus sive Natura) niti bilo koju vjeru u svijetu, već za otkrivanje novih čestica s njihovim interakcijama i kozmologijom u Prirodi, baš onoliko koliko pružaju LHC-scenariji na Tera-elektron-volt (TeV) skali. Polazeći od ponovnog otkrića fizike Standardnog modela i otkrića Higgsovih bozona, nova fizika na LHC-u ide mogućim putovima u skladu s problemom hijerarhije u suvremenoj fizici. K tome još, SM nije konačna teorija i upućuje se prema ne-standardnoj fizici poput supersimetrije (SUSY), dodanih dimenzija na TeV-skali s kozmološkim posljedicama te ostale scenarije. Ne-standardna fizika, teorija i pokus, predviđa se otvorenom pa je formuliran novi princip agnostičkog eksperimentalizma (AE princip) kao najprikladniji filozofski princip, jer se ne mogu sva opažanja znati/predvidjeti na LHC-u. Čak i ako eksperimentalni program LHC-a krene u krivome smjeru, mnoge će mogućnosti izroniti iz Pandorine kutije fizike. Tada će filozofska promišljanja postati vrlo važna, napose Kuhnovi pogledi kao i naš AE princip te noviji mediteranski razvoj filozofije. Uostalom, standardna paradigma kao i nova fizika na LHC-u ne opisuju svijet u kojemu danas živimo.
Ujedinjenje velikih teorija fizike − teorije relativnosti, kvantne mehanike i fizike svemira i čestica − ostaje snom fizike i filozofije znanosti i na početku 21. stoljeća. Sve se one u pogledu ...konačnih zakona svemira (teorija svega) slažu da je početak bio, te da su konačni zakoni oni koji su već vladali u početku evolucije svemira. Početak svemira podrazumijeva njegovo stvaranje i nužno upućuje na Stvoritelja−religijskog Boga, na uspostavljanje mosta između moderne kozmologije i religije. U tome se podudaraju klasične kozmologije (Newton, Kant) s modernim kozmološkim modelima astročestične teorijske fizike, odnosno mišljenja vodećih modernih kozmologa: Einsteina, Weinberga, Penrosea, Hawkinga i drugih. Naglašavamo da su i veliki svjetski kongresi iz povijesti znanosti u 21. stoljeću (México City, 2001, i Peking, 2005) naročito reafirmirali komplementarni odnos znanosti (prirodnih sila) i religije (nadprirodnih sila) kao pravog puta za univerzalnim horizontom svijeta u 21. stoljeću. Situaciju odnosa znanosti i religije, Einstein je izvrsno opisao slikom: »Znanost bez religije je kljasta, a religija bez znanosti slijepa« (1941., u Ideas and Opinions: Science and Religion). Stvaranje svijeta u Knjizi postanka (Geneza), napose u Prvome izvještaju o stvaranju jest Božje stvaranje: Bog stvara riječju ili djelovanjem − trenutačno i u stvarnome vremenu − u fazama stvaranja što se mjere u danima. Knjigu postanka rese svi moderni početni kozmološki uvjeti i parametri: postanak, početak i kraj svemira, vrijeme i prostor, struktura i evolucija svemira, uloga i značenje života u svemiru. Ovakva teološka kozmologija, sa svim živim bićima u njoj i njihovom hijerarhijom s čovjekom kao kraljem, koliko god u znanstvenome pogledu bila jednostavnom i kratkom pričom, može biti uzorom modernim kozmološkim modelima jer svemir što ga je stvorio Bog jest svemir tvari (materije) i života. Mogli bismo reći da kozmološke modele i simulacije, kao i velike pokuse u fizici visokih energija, izvodimo da bismo dokučili kako je Bog stvarao. S druge strane, u suvremenoj fizici, pogotovo u modernoj kozmologiji, pojam Boga se često »efektivno« iskorištava u definiranju pojedinih problema ili u interpretacijama računa, što ne valja promatrati kao osiromašenje teološke ili vjerske uzvišenosti toga pojma kakvu nalazimo u Newtona, Petrića, Boškovića, Kanta ili P. Daviesa.
U članku se pregledno osvrćemo na principe i tzv. »velike uspjehe« što su nastali na mostu povezivanja suvremene kozmologije i religije: »sudjelujući« svemir i princip antropičnosti, te izazovni teorijski proboji u kozmologiji naših dana u sektoru M–teorije (teorija struna) koji govore i o suparničkim scenarijima stanja svemira prije−velikog praska. Upitat ćemo se da li suvremena upućenost fizike i religije proizlazi možda iz karakteristične »eksperimentalne nemoći« moderne kozmologije koja trpi teški tehnički problem: iznalaženje golemih energija za eksperimentalna opažanja čestica kakve fizika Big Banga zahtijeva? To su, primjerice, energije oko 1019 GeV (oko 1032 K) koje odgovaraju trenu od 10−43 sekunde nakon Velikog praska. U članku se, na kraju, na Kantovu tragu, promišlja jesu li suvremeni teorijski proboji što se čine u kvantoj kozmologiji (gravitaciji) na Planckovoj skali relevantni i za Kantovu kozmološku skalu − onu do koje se dolazi jednostavnim proširenjem kategorija do neuvjetovanog, što sintezu odvodi do stupnja što nadilazi svako moguće iskustvo.
