Akutni bronhiolitis infekcija je donjega dišnog sustava, zahvaća prvenstveno male dišne putove (bronhiole) te je čest uzrok bolesti i hospitalizacije dojenčadi i male djece. Po definiciji radi se o ...kliničkom sindromu respiratornog „distresa“, koji se javlja kod djece mlađe od dvije godine, a obilježavaju ga klinički znakovi infekcije gornjega dišnog sustava (npr. rinoreja) praćeni infekcijom donjega dišnog sustava. Obično se javlja s primarnom infekcijom ili reinfekcijom virusnim patogenom. Upala bronhiola nastaje kada virusi ulaze u terminalne bronhiolarne epitelne stanice te uzrokuju njihovo izravno oštećenje i upalu. Edem sluznice, prekomjerno stvaranje sluzi i propadanje epitelnih stanica dovode do začepljenja malih dišnih putova i stvaranja atelektaza. Bronhiolitis je najčešće uzrokovan virusnom infekcijom. Iako udio infekcije određenim virusima varira ovisno o godišnjem dobu, respiratorni sincicijski virus (RSV) je najčešći uzročnik, a potom rinovirus. Manje uobičajeni uzročnici jesu redom: virus parainfluence, humani metapneumovirus, virus influence, adenovirus, koronavirus i humani bocavirus. Molekularnom dijagnostikom virusna etiologija može se potvrditi u više od 95% slučajeva. Klinički se manifestira vrućicom, kašljem i poremećajem disanja (npr. tahipneja, retrakcije interkostalnih prostora i juguluma, piskanje, auskultacijski čujne krepitacije). Često mu prethode klinički znakovi infekcije gornjega dišnog sustava, koji traju jedan do tri dana. Postavljanje dijagnoze uglavnom se temelji na anamnezi i kliničkoj slici; laboratorijska i radiološka dijagnostika pomoćne su metode, a izolacija virusa daje nam konačnu potvrdu bolesti. Trajanje i tijek akutnog bronhiolitisa ovisi o dobi djeteta, težini bolesti, stanjima vezanim uz povećani rizik (npr. nedonoščad, kronična plućna bolest) i uzročniku bolesti. Liječenje je u većini slučajeva suportivno (adekvatna hidracija, toaleta nosa i održavanje prohodnosti dišnih putova, inhalacijska terapija), a kod težih kliničkih slika pribjegava se primjeni respiratorne potpore (neinvazivne i/ili invazivne). Unatoč svemu, bronhiolitis je ipak uglavnom samoograničavajuća bolest i većini djece nije potrebna hospitalizacija te se u potpunosti oporave do 28 dana od početka simptoma bolesti.
Okužbe sečil uvrščamo med pogostejše bakterijske okužbe pri dojenčkih in otrocih. Najpogostejši povzročitelj je bakterija Escherichia coli. V prispevku opisujemo pomembne razlike med kliničnim ...potekom akutne okužbe sečil pri dojenčkih, majhnih in večjih otrocih ter mladostnikih. Poudarjamo pomen zgodnjega prepoznavanja in zdravljenja predvsem okužbe zgornjih sečil zaradi preprečevanja nastanka brazgotin na ledvicah.
In Deleuzeʼs studies on film, it is striking that the dismantled “essence” of metaphysics as an ontology (being – god – world – man) is synthetically linked with a new approach not only to the ...movement of the concept, speaking in Hegelʼs language but also to the thinking as an event. That is even more true for the understanding of that which lasts in time and thus has the character of the thought-image. As the author points out in this article, Deleuze establishes this by turning the brain into a screen, and the film from the sphere of the so-called reality becomes the virtual code of the world as an image. The difference between concept and image eliminates the difference between the image no longer preceding the term and the term no longer preceding the image. How crucial this turn will be to Deleuzeʼs notion of the cinema can be seen in the derivation of the concept of an event (événement). The image and term correspond to the singularity of the event. The problem with comprehending Deleuzeʼs “images-ontology” shows that film cannot be reduced to the autonomous production of a cinematic way of thinking unless we have previously clarified what movement is and how it is created. In this paradigmatic case, a cinema cannot be viewed simply as a “visual code” of contemporary art. Its “essence” is revealed in that it enables the image-movement and image-time to synthetically realize the possibilities of the technosphere as (1) computation, (2) planning and (3) construction. Eventually, the cinematic thinking advocated by Deleuze becomes a question of the possibility of film as a meta-film reaching a new level of philosophical consideration of what becomes and emerges with a new set of relations between Being and event.
Birajući, u XVIII i XIX veku, svakako, a donekle i u XX, dominantni putopisni narativ autor je želeo da pokaže kako se on konstruiše, i koliko je važan ne samo za žanr nego za književnost i kulturu ...uopšte. Tačnije, kako je putopis uticao i na druge žanrove, pa i neknjiževne. Zatim se bavio odnosom različitih putopisa, tj. njihovih autora. Uzimajući u obzir, pri tome, koliko je putovanje za njih bilo i važna biografska činjenica. Tako je postalo jasno da je doživljaj neke zemlje uvek već posredovan literaturom. I na kraju, implicitno, a na osnovu datih primera, jedno drugačije i šire shvatanje putopisa, odnosno putopisnog. Autor smatra da dosadašnji pristupi, kao što su naratologija, iterologija ili kultura putovanja, i njemu, nešto bliži, tzv. diskurs putovanja nisu iscrpljivali sve mogućnosti putopisa. Takođe, smatra da treba govoriti o putopisnom, onako kako se govori o romanesknom, poetskom ili fikcionalnom. Dakle, treba krenuti od atributa, tj. kvaliteta, i naglasiti da je putopis imanentno intertekstualni žanr.
U radu se istražuju suvremeni izazovi povezani s razvojem umjetne inteligencije i njezinim utjecajem na teološko-antropološki govor. U središtu je analiza transhumanističkog pokreta s njegovim ...obećanjima o kibernetičkoj besmrtnosti i o poboljšanju ljudske vrste. Polazeći od nekih obilježja tog pokreta, autor analizira njegove implikacije za kršćansku antropologiju. Rad je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom »Neka obilježja transhumanističkog doba« analizira se transhumanizam kao melioristička filozofija u kojoj se može lako prepoznati prometejski izazov. Drugi dio pod naslovom »Umjetna inteligencija i/za novo poimanje čovjeka« obrazlaže monistički i dualistički pristup ljudskoj zbilji te nastoji odgovoriti na pitanje može li stroj misliti. Ovdje je istaknuto pitanje dataizma kao uvjerenja da su organizmi zapravo algoritmi kojima se može upravljati. Moć podataka dovela bi do nadmoći umjetne inteligencije kojoj se pripisuju božanska svojstva. Treći dio »Čovjekova stvorenost na sliku Božju versus stvorenosti umjetne inteligencije na sliku čovječju« bavi se ključnim teološko-antropološkim pitanjem o čovjekovoj vrijednosti i specifičnosti. Najprije se istražuju razne interpretacije čovjekove stvorenosti na sliku Božju, zatim autor analizira u kojem smislu umjetna inteligencija može biti smatrana stvorenjem na sliku čovječju. Zaključni dio donosi još neke teološke misli u čijem središtu se nalazi opasnost idolatrije i pitanje nepovredivog dostojanstva čovjeka.
The paper explores contemporary challenges related to the development of artificial intelligence and its influence on theological-anthropological reflection. The main idea is oriented to the analysis of the transhumanist movement with its promises of cybernetic immortality and the enhancement of the human species. Starting from some characteristics of that movement, the author analyses its implications for Christian anthropology. The paper is divided into three parts. The first chapter, »Some characteristics of the transhumanist era«, analyses transhumanism as a transhumanism as a melioristic philosophy in which the Promethean challenge can be easily recognized. The second chapter entitled »Artificial intelligence and/for a new understanding of man« explains the monistic and dualistic approach to human reality and seeks to answer the question of whether a machine can think. The issue of dataism as the belief that organisms are algorithms that can be controlled is highlighted here. The power of data would lead to the supremacy of artificial intelligence that is attributed with divine properties. The third chapter, »Man’s creation in the image of God versus the creation of artificial intelligence in man’s image« deals with the key theological-anthropological question about man’s value and specificity. Various interpretations of man’s creation in the image of God are firstly explored, followed by an analyses of the sense in which artificial intelligence can be considered as a creation in man’s image. The concluding part brings some theological thoughts, at the centre of which is the danger of idolatry and the question of the inviolable dignity of man.
Rad analizira sliku „drugih“ sadržanu u hrvatskim udžbenicima povijesti za
osnovnu školu objavljenima od 1990. do 2012. godine. Uži predmet analize je slika Srba. Cilj rada je odgovoriti na pitanje ...kakva je slika Srba te ustanoviti ima li kakvih promjena u udžbenicima objavljenima u navedenom razdoblju, ali i vidjeti postoje li kakve razlike među samim udžbenicima.
Rad se bavi analizom talijanskih poslovica koje sadržavaju
leksem more. Korpus obuhvaća ukupno 29 poslovica iz različitih izvora,
podijeljenih u četiri tematske grupe. Ponuđena su pojašnjenja njihova ...značenja,
hrvatski ekvivalenti, gdje je to bilo moguće, te stilska analiza. Doprinos ovog
rada je u tome što se, za razliku od dosadašnjih sličnih radova, on ne fokusira
na kontrastivnu analizu već pruža uvid u semantički opseg leksema more u talijanskom
jeziku. Važnost poznavanja dosega neke riječi preduvjet je njene pravilne
uporabe, dok je poznavanje poslovica i pozadinskih slika kojima su uvjetovane
temelj pravilne percepcije kulture u kojoj su nastale. Leksem more punoznačnica
je s glavnim i više izvedenih značenja koja se, uglavnom, prenose metonimijom i
metaforom, što potvrđuje široki opseg semantičkog polja riječi.
The paper analyses twenty-nine Italian proverbs containing
lexeme sea which are found in dictionaries and on websites. Their semantic
analysis and that of their lexical structures as well as Croatian equivalents,
if possible, are presented. This paper, unlike the others so far, does not deal
with the contrastive analysis since its main concern is the semantic field of
the word “sea” as used in Italian proverbs. It covers several meanings, from
the literal as the vast area of salty water to those metaphorical as a long
distance, large quantity, or even unpredictability. Distinguishing the meaning
of a lexeme and the range of its semantic field is important for the proper
use. Therefore, proverbs, as a meaningful literary genre, enhance both language
and cultural knowledge.
Tekst potvrđuje zagrebačku protokonceptualnu skupinu Gorgona kao antiestetsko i antislikarsko društvo, koje nastoji inicirati reviziju zatečene umjetnosti, desakralizirati umjetničko stvaranje, ...sekularizirati umjetničko djelo i njezinu poruku. Protegnula se Gorgona u prostor mentalne slobode i demistifikacije samog jezika umjetnosti. U gorgonaškim rukopisima stvarnost likovnog djela pregnantno i dojmljivo nastupa kao nešto samostalno i samodostatno, slobodno od tradicionalnih, kanoniziranih, propisanih i akademiziranih navada predstavljačkog slikarstva. Kritičko preispitivanje funkcije umjetnosti i umjetničkog jezika otkrilo je gorgonašima konvenciju slike kao neprimjerenu etici umjetnosti. Slikanje – sada doživljeno kao zastarjeli i potrošeni instrument umjetničke ekspresije – nastoji se svesti na minimum, a zapravo ga – konceptualno – nastoje izbaciti iz konteksta umjetničkog, premda si članovi grupe – izvan gorgonaških aktivnosti – dopuštaju i slikanje. Gorgonaši afirmiraju bihevioralnu i verbalnu poziciju umjetnika, pa se o mediju „čistog” slikarstva može govoriti tek u kontekstu njegove negacije. Rad posebice predstavlja antislikarske radove Josipa Vanište kojima nadilazi i nadvladava pojam slike, pretvarajući je u tekst.
VCL@FER baza slika nova je baza slika (http://www.vcl.fer.hr/quality/) koja se sastoji od 4 vrste izobličenja, 6 razina svakog izobličenja i 23 različite slike (ukupno 552 izobličene slike). Baza ...slika može se koristiti za usporedbu različitih objektivnih mjera kvalitete slike, kao i za razvoj novih objektivnih mjera. Uporabom nove baze te još šest dostupnih baza slika provedena je usporedba šest relevantnih objektivnih mjere kvalitete slike.
Sa stajališta racionalizma čin spoznavanja shvaća se kao pojmovno razumijevanje stvari, odnosno kao moć kojom čovjek kao svjesno jesuće (mens) oblikuje ideju stvari u pojmu. Pojmovno shvaćanje ...utoliko predstavlja adekvatan način spoznavanja same bîti stvari. Pri tom je važno naglasiti kako je pojam proizvod djelujućeg mišljenja, a ideja kao pojam nije svediva ni na predodžbu/sliku (imago) ni na riječ (verbum). U svjetlu prepoznavanja otvorenosti pojma spram medija, istraživanje je usredotočeno na mogućnosti virtualne stvarnosti (VR) i integriranje multimedija u svrhu efikasnog izražavanja bîti stvari. Može li se korištenjem multimedijske platforme izbjeći zbrci konotacija koju osjetilni podražaji u stvarnosti evociraju? U praktičnoj primijeni, istraživanje se oslanja na primjere integracije i upotrebu VR medija i uređaja u brodogradnji.
The rationalism understands an act of cognition as a conceptual understanding of things, that is, as the power with which human as a conscious being (mens) forms the idea of a thing in a concept. Therefore, conceptual understanding represents an adequate mode in knowing the essence of a thing. It is important to emphasize that the concept is a product of an act of thinking, while the idea as a concept is not reducible to the image (imago) nor to the word (verbum). In light of recognized openness of the concept to the medium, the focus of the research are the possibilities of virtual reality (VR) and integration of multimedia for the purpose of effective expression of the essence of things. Can using a multimedia platform avoid the confusion of connotations that sensory stimuli actually evoke? In its practical application, the research relies on examples of integration and use of VR media and devices in shipbuilding.