Knjiga Postanka ističe da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i povjerio mu brigu za svijet da nastavi njegovo djelo stvaranja. Međutim, grijehom je čovjek iznevjerio povjerenu mu zadaću i u svojoj ...oholosti narušio svoj odnos prema Bogu, bližnjemu i prirodi. Paradoksalno je da je čovjek tim činom zapravo ponajviše naštetio samom sebi jer grijeh u sebi uvijek ima razarajuću snagu i po naravi narušava cjelokupne čovjekove odnose. Polazeći od antropologije grijeha, a u svjetlu enciklike Laudato si', u ovom radu želimo pobliže prikazati konkretne grijehe i njihove razorne posljedice. One se očituju u grešnim postupcima prema Bogu, bližnjemu i prirodi, a očituju se, prije svega, kao ekocid, kulturocid, grijeh protiv pravednosti i međugeneracijske solidarnosti, odnosno, općenito kao grijeh protiv ljudske ekologije koji je izravno usmjeren protiv dostojanstva ljudske osobe. Grijesi protiv prirode nisu, naime, ništa manje teški od grijeha protiv Boga i čovjeka. Naprotiv, čine jednu nerazdvojnu cjelinu te se u zadnjem djelu rada posebno ističe važnost ekološkog obraćenja, budući da ga papa Franjo predlaže kao jedini put izlaska iz nastale krize i put kojim se čovjek može izliječiti od slijepe oholosti te na taj način ponovno preuzeti odgovornost za svijet koji mu je Bog povjerio na čuvanje.
The book of Genesis points out that God created man in his own image and entrusted him with the care of the world to continue his work of creation. However, through sin, man failed the task entrusted to him and in his haughtiness infringed his relationship with God, his neighbour and nature. It is paradoxical that by this act, man actually harmed himself the most, because sin always has a destructive force in it and by its very nature destroys all of man's relationships. Starting from the anthropology of sin, and in the light of the encyclical Laudato Si', in this paper we want to take a closer look at concrete sins and their devastating consequences. They are manifested in sinful actions towards God, neighbour and nature, and they are manifested, first of all, as ecocide, culturocide, a sin against justice and intergenerational solidarity, or, in general, as a sin against human ecology that is directly aimed at the dignity of the human person. Sins against nature are no less serious than sins against God and man. On the contrary, they form an inseparable entirety, and in the last part of the paper, the importance of ecological conversion is especially pointed out, since Pope Francis proposes it as the only way out of the present crisis and the way by which man can be cured of blind arrogance and in this way take responsibility for the world again which God entrusted to his care.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Krajem svibnja 2015. godine u Laboratorij za parazitologiju, Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Hrvatska dostavljena je krv ovna iz okolice Benkovca sa sumnjom na piroplazmozu. Ovan je uz ...potpornu terapiju vitaminima AD3E i B-kompleka liječen imidokarbom (Imizol 0,5 mL s/c) i oksitetraciklinom (Geomicin retard 5 mL i/m) te je za pet dana prestao pokazivati kliničke znakove bolesti. U razmazu krvi pronađena su periferno smještena intraeritrocitarna tjelešca, a sekvenciranjem odsječka 16S rRNK i MSP4 gena dokazali smo vrstu Anaplasma ovis, dok DNK drugih uzročnika nije bila prisutna. Ovim istraživanjem smo po prvi puta dokazali vrstu A. ovis u Hrvatskoj, ali i u Jugoistočnoj Europi. Od danas priznatih osam vrsta anaplazmi, anaplazmozu malih preživača uzrokuju tri vrste A. phagocytophilum, A. capra i A. ovis od kojih je A. phagocytophilum dokazana u Hrvatskoj. Prema navodima veterinara Veterinarske ambulante Benkovac opisani klinički znaci bolesti su česti u ovaca i ovnova dopremljenih s drugih područja Hrvatska i nikada nisu uočeni u životinja mlađih od pet mjeseci. Treba naglasiti da osim Imizolom veterinari na području Benkovca oboljele ovce uvijek liječe i tetraciklinima što predstavlja i lijek izbora, a oboljele životinje uspješno izliječe ukoliko lijekove apliciraju unutar pet dana od pojave kliničkih znakova bolesti. Vektor je krpelj Rhipicephalus bursa prisutan diljem Republike Hrvatske ujedno pronađen i na oboljelom ovnu. Stoga treba očekivati da je uzročnik prisutan i u drugim dijelovima Hrvatske.
In late May 2015, a sample of ram blood with suspected piroplasmosis from the vicinity of Benkovac was delivered to the Laboratory for Parasitology of the Croatian Veterinary Institute in Zagreb, Croatia. Therapy with Imidocarb (Imizol 0.5 mL s/c) and oxytetracycline (Geomycin retard 5 mL i/m) was started immediately, with supportive therapy with vitamins AD3E and B-complex. The health status improved and clinical signs disappeared after five days, and the ram fully recovered. Peripherally located intraerythrocyte bodies were found in the blood smear, and Anaplasma ovis was confirmed by sequencing the 16S rRNA and MSP4 gene, while the DNA of other pathogens was not present. This research proved the presence of A. ovis in Croatia and in Southeast Europe for the first time. Of the eight species of Anaplasma recognized today, small ruminant anaplasmosis is caused by three species, A. phagocytophilum, A. capra and A. ovis, and to date only A. phagocytophilum has been proven in Croatia. According to veterinarians from the Benkovac Veterinary practice, the described clinical signs of the disease are common in sheep and rams introduced from non-endemic areas and have never been observed in animals younger than five months. It should be emphasized that in addition to Imisol, veterinarians in the Benkovac area always treat sick sheep with tetracyclines, the drug of choice for Anaplasma treatment, and sick animals are successfully cured if treatment is administered within five days of the onset of clinical signs. The vector is the tick Rhipicephalus bursa, which is present throughout the Republic of Croatia and was also found on the infected ram, so it is to be expected that the causative agent is also present elsewhere in Croatia.
C. S. Lewis javnosti je manje poznat po svom znanstvenom radu, a više po ciklusu Kronike iz Narnije. Za života je, između ostalog, napisao dva djela posvećena srednjem vijeku: Alegorija ljubavi i ...Odbačena slika. U ovom radu autorice će analizirati stav književnih kritičara spram spomenutih Lewisovih djela. Razvidno je da se Alegorija ljubavi istraživala i shvaćala kao znanstveno djelo o srednjemu vijeku o kojem je kritika uglavnom iskazivala negativne stavove te ono nije bilo poticajno istraživačima književnosti. S druge strane, Odbačena slika imala je uglavnom pozitivan prijem među ondašnjim kritičarima koji su u tom djelu pronašli brojne paralele s Lewisovim književnim tekstovima. U ovom radu pokazuje se da je književna kritika Lewisovim djelima o srednjovjekovlju pristupala ili kako bi ih kritizirala ili kako bi u njima tražila dodirne točke s njegovim književnim tekstovima.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Svrha članka je istražiti na koji se način vizualne umjetnosti mogu približiti slijepim osobama u postmodernom društvu, u kojem se vid smatra najvećim od osjetila i u kojem se većina informacija ...temelji na slikama. Osnovne metode predstavljanja umjetničkog djela uključuju preostala osjetila, uglavnom ona sluha i dodira. Nije naravno dostatno pružiti samo činjenični opis slike ili je transformirati u taktilnu grafiku – umjesto toga mora se tražiti složenije tehnike, kao što su audio-opis, metoda asocijacija, sudjelovanje u igranju uloga, a sve radi holističkog iskustva umjetničkog djela.
U analizi Šegedinova romana Djeca božja polazi se od Milanjina zapažanja da je roman sastavljen od dihotomija, a jedna od izraženijih jest ona između profanog i svetog, tj. Božjeg i đavoljeg. ...Autorica rada u navedenoj dihotomiji uočava različite elemente koji utječu na značenjsku razinu romana. Prvi od njih jest lik svećenika, koji se u radu uspoređuje s inkvizitorom, a kontrastira s metaforom o svećeniku kao o „dobrom pastiru” onako kako ga se opisuje u Bibliji i važnim dokumentima Kongregacije za kler. U središnjem dijelu rada razmatra se važnost koju za značenje romana imaju teološka pitanja kao što su ona o sudbini životinja i nekrštene djece u kršćanstvu. Šegedinovi stavovi o prvom pitanju uspoređuju se s djelima filozofa Radoslava Tasovca Saidif i Saidifovi učenici, što do sada u kritici nije učinjeno. Pri analizi važnosti sakramentološkog pitanja o sudbini umrle nekrštene djece autorica je konzultirala Dokument o limbu i obrednike sprovoda. U završnom dijelu rada fokus je na glavnom liku dječaku Stakanu koji sebe uspoređuje s đavlom, a figura đavla ide u prilog tezi o prepletanju crkvenih koncepata i usmenih predaja koje u konačnici utječu na iskrivljenu sliku o vjeri u romanu. Uz pomoć dihotomije o Božjem i đavoljem u romanu autor usvaja ateističke stavove koji utječu na njegovu ideju o jezi života, iako Boga i vjeru ne odbacuje u potpunosti.
In the analysis of Šegedin’s novel Children of God, the starting point is Milanja’s observation that the novel consists of dichotomies, of which one of the more pronounced is that between the profane and the holy, i.e., the godly and the satanic. In that dichotomy, the author of the paper notices various elements which impact the novel’s meaning level. The first is the character of the priest, which is compared to an inquisitor in the novel. The inquisitor is contrasted by the metaphor of the priest as “the good shepherd” as described in the Bible and the most important documents of the Congregation of the Clergy. In the central part of the paper, the author talks about the importance that certain theological issues have for the meaning of the novel, such as those on the fate of animals and unbaptised children in Christianity. Šegedin’s attitudes on the first issue are compared to the works Saidif and Saidif’s Pupils by Radovan Tasovac, a philosopher, something the critics have not done so far. While analysing the importance of the sacramental issue regarding the fate of the unbaptised children who died, the author consulted Document on limbo and various books of rites about funerals. In the final part of the paper, the focus is on the protagonist, the boy Stakan, who compares himself to the devil, and the devil’s figure supports the theory of how church concepts and oral tradition are intertwined. They eventually impact the distorted image of faith in the novel. With the help of the dichotomy between the godly and the satanic in the novel, its author adopts atheistic attitudes which impact his idea on the dread of life, although he does not reject God and faith completely.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Članak istražuje odnos između kategorije fotografske slike i pojma „memorijski projekt” iscrtavajući pritom historijsku transverzalu koja povezuje prvu knjigu opremljenu fotografskim tablama The ...Pencil of Nature Williama Henryja Foxa Talbota, književni opus W. G. Sebalda i kapitalno djelo Abyja Warburga Bilderatlas Mnemosyne. Polazeći od Sebaldova iskaza prema kojemu sjećanje nije ništa drugo doli citiranje i tvrdnje Kaje Silverman da fotografska slika nije ni indeks ni reprezentacija nego analogija, detektiraju se analogije između diskursa Foxa Talbota i Sebalda, odnosno Warburga i Sebalda, i postavlja teza da su The Pencil of Nature i Bilderatlas Mnemosyne te nadasve život i djelo Waltera Benjamina upisani u Sebaldov književni opus kao citati bez navodnih znakova. Ta je teza argumentirana bilješkom iz Benjaminove kartoteke koja se odnosi na spoznajnu teoriju i koja glasi: „Ovaj rad mora maksimalno razviti umjetnost citiranja bez navodnih znakova” te zaključkom Giorgia Agambena da je najenigmatičniji pojam Benjaminove misli, pojam slike, Bild, pravi terminus technicus njegova poimanja povijesti. Susljedno tome, članak razmatra Sebaldovu aproprijaciju i operacionalizaciju Benjaminova pojma dijalektičke slike, kao i elaboraciju koncepta nekronološkog vremena kroz specifični digresivni i tangencijalni narativni postupak „pisanja slikama” koji se manifestira u umetanju reprodukcija fotografskih slika u tkivo književnog teksta i kroz virtuoznu izvedbu ekfrastičkih opisa u kojima se događaju rasprizorenja, odnosno artikulira nesvodiva razlika između povijesne istine i materijalne istine. Članak se usredotočuje na Sebaldovu internalizaciju Warburgova pojma migrirajućih motiva pri „pisanju slikama”. Nadalje, tekst argumentira tvrdnju da je Sebald maestralnom primjenom citiranja bez navodnih znakova ispisao vlastite teze o pojmu povijesti da bi ukazao na ishodišta genocidnih politika dvadesetog stoljeća u povijesti europskog kolonijalizma. Zaključno, u članku se tvrdi da su Sebaldove „prozne knjige neodređene vrste”, poput Warburgove „antropologije slika i ikonologije njihovih intervala”, inaugurirale ono što Georges Didi-Huberman naziva novim žanrom spoznaje.
Ishemična možganska kap pri otrocih in mladostnikih Kavčič, Alja; Rener Primec, Zvonka; Perković Benedik, Mirjana ...
Zdravniški vestnik (Ljubljana, Slovenia : 1992),
04/2019, Letnik:
88, Številka:
3-4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Ishemična možganska kap je v pediatrični populaciji redka, vendar predstavlja pomemben vzrok nevrološke oviranosti pri otrocih in mladostnikih. Z razvojem in dostopnostjo nevroradiološke diagnostike ...je danes prepoznava ishemične možganske kapi zgodnejša. Vzroki in dejavniki tveganja za ishemično možgansko kap pri otroku se pomembno razlikujejo od vzrokov pri odraslih, prav tako obstajajo pomembne razlike med neonatalnim in kasnejšimi starostnimi obdobji. Med najpogostejšimi vzroki ishemične možganske kapi v pediatrični populaciji so vaskulopatije, embolije pri prirojenih srčnih napakah in protrombotična stanja. Pogosto je vpletenih več dejavnikov hkrati. Klinična slika možganske kapi pri otroku v akutni fazi ni vedno jasno izražena, zato se diagnoza lahko postavi z zakasnitvijo. Možganska kap pri otroku ne povzroči le izgube določenih možganskih funkcij, temveč vpliva na celostni razvoj otroka.Z namenom zgodnjega prepoznavanja možganske kapi prispevek posebno pozornost namenja opisu različnih kliničnih slik možganske kapi pri otrocih ter dejavnikom tveganja zanjo. Članek podaja tudi trenutne smernice oz. priporočila s področja akutne obravnave in zdravljenja, katerih cilj je zmanjšanje obsega možganske okvare in izboljšanje izida pri otroku. Prispevek obravnava pediatrično ishemično možgansko kap, ki jo opredeljuje starostno obdobje med 28. dnem in 18. letom starosti.
U pokušaju dobivanja uvida u to kako je »sreća« konceptualizirana u kineskoj tradiciji, ova studija koristi alate kognitivne lingvistike i poetike pri istraživanju poezije ci (詞) pjesnika Yan Shua 晏殊 ...(991. – 1055.), uspješnog političara i umjetnika te jednog od reprezentativnih pjesnika pjesničkog oblika ci iz vremena vladavine Sjevernog Songa (960. – 1127.), dinastije čija je vladavina bila obilježena relativno mirnim razdobljem punim obilja i hedonističkim načinom života. Od njegovih 139 sačuvanih pjesama u ovom istraživanju odabrano je 13 pjesama koje kroz neke pozitivne emocije izražavaju izričito sretno stanje uma. Analizom tradicionalnih slika (yixiang 意象) u tim se pjesmama pokušavaju preispitivati konceptualne metafore vezane uz »sreću« s kojom je pjesnik živio, te scenariji koji su osnove tih metafora. Rezultati otkrivaju neke kulturne i konceptualne obrasce sinkronizirane s dotičnom erom, ali i neke osobne karakteristike pjesnika.
In the attempt to get an insight into how “happiness” is conceptualized in Chinese tradition, this case study adopts tools of cognitive linguistics and poetics and investigates ci (詞) poetry of Yan Shu 晏殊 (991–1055), a successful politician and artist who is one of the most representative poets of the genre from the Northern Song dynasty (960–1127), a relatively peaceful and abundant era in Chinese history, known for its hedonistic psychology. From his remaining 139 poems, the study selected 13 of the poems that explicitly express a happy state of mind or some positive emotions, and through analysis of the traditional images (yixiang 意象) in these poems attempts to extract the conceptual metaphors regarding “happiness” the poet lived by and the scenarios underlying the metaphors. The results reveal some cultural conceptual patterns in sync with the era in question but also some personal characteristics of the poet.
Konzervativno liječenje skolioze uključuje nošenje korektivne ortoze u propisanom vremenu, nerijetko potpomognuto režimom fizikalne terapije. Djelotvornost liječenja ortozom dokazana je brojnim ...kliničkim ispitivanjima te predstavlja “zlatni standard” konzervativnog liječenja. Suradnja bolesnika u liječenju ortozom bît je uspješnosti tretmana. Liječenje je učinkovito samo u vrijeme rasta, a najčešće se odvija u periodu adolescencije. Adolescencija je psihološki vrlo burno razdoblje pa suradnja s adolescentnim bolesnikom može biti otežana iz više razloga. Zato je važno razumijevanje i uvažavanje psihosocijalnih aspekata u liječenju ove skupine bolesnika, kao i razumijevanje i uvažavanje dinamike cijele obitelji. Unaprjeđivanje suradnje važno je za tijek i ishod liječenja, a postupci unaprjeđivanja suradnje i pružanja psihološke potpore trebaju biti kontinuirani i strukturirani. Bolesnici koji dobivaju adekvatnu psihološku potporu koja uključuje i edukaciju o važnosti tretmana bolje surađuju te se općenito bolje osjećaju od onih bolesnika koji navedenu potporu nisu primili.
U ovom radu autor će - na tragu promišljanja Guya Deborda i njegova filma odbacivanja svih kritika i pohvala izrecenih o filmu Drustvo spektakla - ponuditi specifično citanje suvremenog drustva, a ...kako ga danas opisuju neki od prominentnih teoreticara ekonomije medija poput Jonathana Bellera i Jonathana Craryja, no ovdje sa utemeljenjem u kasnoj situacionistickoj misli prvog francuskog filozofa medija. Film kao medij i simptom drustvene zbilje dvadesetog kao i dvadesetiprvog stoljeca u misli Guya Deborda zauzima posebno mjesto, spoja teorije i prakse u temeljitoj dekonstrukciji drustvenih uvjeta proizvodnje same teorije i takozvane drustveno angazirane prakse. Svaki je film, stoga upravo nositelj tezine koja odgovara njegovoj epohi. Upravo je Debordov film, film posvecen odbijanju ikakvog izraza komentara ka njegovom filmu Drustvo spektakla - koji sam ostaje kao spomenik rekuperaciji studentskih prosvjeda 1968. - simptomatican spis i opis vremena ravan Heideggerovom Dubu slike svijeta, jednim od autora sa kojim su situacionisti svakako imali skrovit, ali siguran dijalog.
PDF
