U ovom radu autor će - na tragu promišljanja Guya Deborda i njegova filma odbacivanja svih kritika i pohvala izrecenih o filmu Drustvo spektakla - ponuditi specifično citanje suvremenog drustva, a ...kako ga danas opisuju neki od prominentnih teoreticara ekonomije medija poput Jonathana Bellera i Jonathana Craryja, no ovdje sa utemeljenjem u kasnoj situacionistickoj misli prvog francuskog filozofa medija. Film kao medij i simptom drustvene zbilje dvadesetog kao i dvadesetiprvog stoljeca u misli Guya Deborda zauzima posebno mjesto, spoja teorije i prakse u temeljitoj dekonstrukciji drustvenih uvjeta proizvodnje same teorije i takozvane drustveno angazirane prakse. Svaki je film, stoga upravo nositelj tezine koja odgovara njegovoj epohi. Upravo je Debordov film, film posvecen odbijanju ikakvog izraza komentara ka njegovom filmu Drustvo spektakla - koji sam ostaje kao spomenik rekuperaciji studentskih prosvjeda 1968. - simptomatican spis i opis vremena ravan Heideggerovom Dubu slike svijeta, jednim od autora sa kojim su situacionisti svakako imali skrovit, ali siguran dijalog.
Ovo je prvi od dva članka od ovoga autora, koji istražuju doktrinu teoze, ponekad također zvanu pobožavanje, deifikacija ili divinizacija. Drugi članak predstavlja teozu kao novozavjetnu i evanđeosku ...doktrinu. Prvi članak predstavlja teozu kao biblijsku i povijesnu doktrinu. Prvi dio ovog članka analizira glavne biblijske tekstove za doktrinu teoze; njihovo tumačenje i usvajanje za teozu. Drugi dio ovog članka pruža pregled povijesnog razvoja doktrine teoze, od početka kršćanske misli do modernog doba. Pokazuje da teoza nije bila ograničena na istočne teologe nego je također bila zastupljena na Zapadu kod određenih vodećih teologa i pokreta. Zbog njezine bibličnosti i povijesnosti, teozu treba smatrati ključnom povijesnom doktrinom Crkve.
This is the first of the two articles by this author that research the doctrine of theosis,
sometimes also called deification or divinization. The second article presents
theosis as a New Testament and evangelical doctrine. This first article presents
theosis as a biblical and historical doctrine. The first major section of this article
analyzes the main biblical texts for the doctrine of theosis; their interpretation
and appropriation for theosis. The second major section of this article gives an
overview of historical development of the doctrine of theosis, from the beginning
of Christian thought to modern era. It shows that theosis was not limited to Eastern
theologians but was also represented in the West in certain mainstream theologians
and movements. Because of its biblicity and historicity, theosis should
be considered an essential historical doctrine of the Church
Označavanje slika obično se obavlja ručno jer automatski pristupi još nisu dovoljno kvalitetni kako bi se koristili u praksi. Zbog toga je označavanje slika u bazi vremenski zahtjevno. U ovom radu ...pokazat ćemo kako se sustav za pregled slika u bazi može koristiti kao učinkovita potpora ručnom označavanju slika. Za razliku od drugih pristupa, koji prikazuju slike u linearnom poretku, korištena je vizualizacija u kojoj su slike složene po međusobnoj sličnosti. Budući da su na taj način slične slike međusobno blizu jedna drugoj, lako ih je selektirati i zajednički označiti. Slike su organizirane u mrežni prikaz radi sprječavanja preklapanja i jasnije prezentacije. Velike baze podataka organizirane su u hijerarhijsku strukturu gdje svaka slika u pojedinoj vizualizaciji može pripadati skupu slika čiji prikaz korisnik po želji može proširivati. Rezultati provedenih eksperimenata pokazuju da se označavanje slika pomoću predloženog sustava može obavljati brže nego na uobičajeni način.
Cilj istraživanja bio je razmotriti ulogu koju u objašnjenju matematičkog samopoimanja, osim uspjeha u matematici, imaju osobine ličnosti, matematička anksioznost, stereotipi o matematici kao muškom ...području i percepcija uloge i ponašanja nastavnika matematike. Istraživanje je provedeno na uzorku od 511 učenika 8. razreda iz 36 osnovnih škola u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Analiza doprinosa spomenutih prediktora napravljena je na rodno odijeljenim uzorcima. Hijerarhijskim regresijskim analizama utvrđeni su pojedinačni doprinosi varijabli i ukupni doprinos prediktora objašnjenju varijance matematičkog samopoimanja učenika (R = 0.63) i učenica (R = 0.72). Uspjeh u matematici najsnažnija je odrednica matematičkog samopoimanja obiju rodnih skupina. Ličnost, točnije, savjesnost rodno je specifična determinanta koja doprinosi objašnjenju varijance matematičkog samopoimanja učenica, ali ne i učenika. Obrnuto vrijedi za stereotipe o matematici koji su se pokazali rodno specifičnom determinantom samopoimanja učenika. Strah od matematike, percepcija uloge i ponašanja nastavnika rodno su univerzalne odrednice. Rezultati mogu doprinijeti utemeljenom planiranju i primjeni univerzalnih i specifičnih intervencija za poboljšanje matematičkog samopoimanja učenica i učenika.
Giordano Bruno i ars memoriae Ostojić, Aleksandar
Filozofska istraživanja,
02/2020, Letnik:
39, Številka:
4
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Giordano Bruno u filozofijskoj tradiciji nije interpretiran jednoznačno. Analiza tih interpretacija pokazuje da je Bruno tumačen kao začetnik nove znanosti ili pak kao mistik, mag, poklonik ...hermetičke tradicije. Sukladno tim dvama pogledima, Brunova ars memoriae bit će tumačena kao obična tehnika pamćenja u službi empirijske znanosti ili pak kao okultna magijska vještina. Cilj je ovoga rada otvoriti puteve koji nadilaze spomenutu striktnu podjelu i kojima se može pristupiti Brunu i poimanju njegove metode. Tijekom razdoblja renesanse, koja predstavlja izniman spoj tradicije i onoga novog, magija i znanost ne isključuju se međusobno; u potrazi za znanjem, svaka metoda nalazi svoje prikladno mjesto. Ars memoriae je univerzalna metoda koja dopušta da se znanje sagleda u svojoj mnogostrukosti. U radu ćemo predstaviti neke od ključnih elemenata Brunove filozofije, ispitujući razna tumačenja i perspektive pokazati zašto je Bruno bio razumijevan na način na koji jest i zašto je neophodno pristupati ars memoriae s nastojanjem objedinjavanja znanstvenih i magijskih elemenata. Mnoštvo je mjesta kod Bruna na kojima znanstveno i magijsko ne samo da su međusobno suprotstavljeni nego, nadograđujući se uzajamno, predstavljaju nerazdvojnu cjelinu unutar koje im je upravo znanje ono zajedničko. Stoga, zadatak nije detaljno analizirati samu ars memoriae¸ nego ispitati moguće pristupe toj metodi, o čemu naposljetku i ovisi razumijevanje samog Bruna.
The relationship of tradition towards Bruno is twofold, and the analysis of this relationship will show that Bruno is interpreted either as a pioneer of new science or as a mystic, mage, and follower of hermetic tradition. Following these two viewpoints, Bruno’s ars memoriae will be interpreted either as a mere memory technique in the service of empirical science or as an occult, magical art. This paper aims to open up and analyse the ways by which we can approach and understand Bruno and his method, that goes beyond the mentioned strict division. In the period of Renaissance, which represents an incredible combination of tradition and the new, magic and science do not exclude one another; in search for knowledge, each method finds its proper place. Ars memoriae is precisely that: a universal method that allows knowledge to be understood in its multiplicity. In this paper, we will present some of the key elements of Bruno’s philosophy, by exploring different interpretations and perspectives, and show why Bruno was understood and interpreted in the way in which he was and why is it necessary to access the ars memoriae by striving to unite scientific and magical elements. In Bruno’s thought there are many places where scientific and magical are not only not opposed to each other, but are complementary, and represent an inseparable whole within which knowledge is commonplace both to former and latter. The task, therefore, is not to analyse ars memoriae in detail, but to examine possible approaches to that method. Understanding of Bruno depends upon understanding his method of ars memoriae.
Autor u analizi slikarstva Francisa Bacona nastoji preispitati koliko je „kanonska” knjiga Gillesa Deleuzea još uvijek dostatna za mogućnost uvida u ono što ovo slikarstvo uistinu hoće – dospjeti do ...krajnjih granica rasvjetovljenja slike i afektivne logike tijela. Pritom se u suprotstavljenosti povijesno-umjetničkoga puta tumačenja i onoga filozofijskog pokazuje kako svaka isključivost ne pridonosi željenomu rezultatu. U kritičkome razmatranju ovoga prijepora, posredovanoga novijom literaturom o tome koliko je uopće održiva Deleuzeova postavka o Baconu kao o „antinarativnome” i „antireprezentacijskome” slikaru nasilja i histerije u suvremenome svijetu spektakla potrošačkoga kapitalizma, autor tvrdi da se pitanje slike u Bacona mora raščistiti na tlu razumijevanja onoga što u opreci „mesa” i „pijeska” proizlazi iz tzv. ranoga i kasnoga opusa ovoga paradigmatskog slikara korporalnoga obrata. To se ponajprije odnosi na ono kako analiza Figure i „logike senzacije” u Deleuzeovu tumačenju otvara pitanje koliko je Francis Bacon uopće slikarstvo zatvorio u vlastiti prostor „hipnotičkoga učinka” stvaranja nastojeći na zasadama Cézannea i Van Gogha obujmiti predmet slikanja vlastitim „dijagramom” koji umjesto skica preuzima funkciju intuitivnoga mišljenja u trenutku, neponovljivoga i jednokratnoga poput bljeska sunca u zrcalu.
In this paper, confronted are two radical currents of thought about the film image. In a first step, demonstrated is how some Marxist theorists (Beller, Debord, Baudrillard) define the film image as ...ontologically grounded in alienation and the destruction of non-mediated presence due to its technical origin, as well as its effects. In a second step, I try to show how André Bazin, influenced by phenomenology and taking up identical premises as the Marxists, came to diametrically opposite conclusions: it isn’t but the film image that discloses the real. Drawing on the work of Jacques Rancière, Jean-Luc Nancy and Giorgio Agamben, in a third step I establish a certain synthesis between these two currents and examine how spectacle is guarded, but also re-evaluated within the regime of film images. Through this re-evaluation, one gets a glimpse at the contours of an exigent aesthetic program that in some respects conforms to, while also deviating from eminent ideas on cinematic postmodernism.
In this paper, the author establishes and defends the thesis that the 1980s horror film production acts as a paradigm of the spectacle, especially in terms of the system of reduction of immediate ...life to image related mediations and phenomena. Thus, three disparate elements are now connected in a conceptual framework by which author supposes one must judge the media theory and media at large at the end of the twentieth and the beginning of the twenty-first century. The three elements are the Heideggerian notion of the age of the world-picture, the Debordian notion of the spectacle, and the Deleuzian experiment of the philosophy of film that, through Beller, establishes itself as a film-philosophy, to be a possible answer to the contemporary state of a society in which the film spectacle reflects itself in the essentially cinematic culture, that is, in society put in motion exclusively only through the relation of image representations.
In the paper, we try to elucidate the procedures that need to be applied if we want to establish the consequences that occur when the sediments of meaning in images are deposited on top of each ...other, creating a specific pictorial epistemology. We will point out some interdisciplinary mechanisms of image analysis, such as “cultural symptomatology” and “cultural triangulation”, together with drawing a typology of cultural-historical sediments of pictorial meaning that we call appropriation. We conclude that Bredekamp’s theory of image acts, as well as Mitchell’s concept of pictures as “desiring objects” and Belting’s consideration of the human body as “image media”, suggest that the interaction between a human and an image is a mirror of human’s own desire to produce a parallel world in which, as Lambert Wiesing explained, he or she does not have to participate. The image allows for different forms of participation or absence from participation in the event represented in the image. Therefore, what images “know” is a specific consequence of the fact that inanimate pictorial objects can possess memory but – unlike artificial intelligence – can activate their knowledge only in a reciprocal communicative relationship with people.
U ovom se radu razmatra Heideggerovo razumijevanje umjetnosti s obzirom na položaj slikarstva, za koje tvrdimo da ima status ravnopravan pjesništvu. Navedena teza izvedena je polazeći od ...Heideggerovih komentara o Kleeu, koji pokazuju da smisao slikarstva nije u prikazivanju bivstvujućeg, već u predočavanju zahvaćanja bivstvovanja. Ista se teza analizira s obzirom na kratki Heideggerov komentar Franza Marca iz ranih radova, te se zaključuje da Heideggerova osuda apstraktnog slikarstva nije određena zahtjevom za prikazivanjem nekog bivstvujućeg, odnosno objekta. Konačno, vodeći položaj pjesništva i slikarstva pokazuje se kao naznaka novog razumijevanja slike kod Heideggera, koje povratno postavlja zahtjev za revidiranjem ustaljene interpretacije Heideggerove filozofije umjetnosti.
In this paper, Heidegger’s understanding of art is analysed with regard to the status of painting, for which I claim to be of equal status as poetry. Such claim is derived from Heidegger’s commentaries on Klee, which show that the essence of painting is not a presentation of beings, but the revelation of our grasp of Being. The same idea is analysed considering Heidegger’s short comment on Franz Marc from his early works, with the conclusion that Hedegger’s attack on an abstract painting is not the consequence of demand that painting should present us with some concrete being, some object. Finally, the specific status of poetry and painting indicate the new understanding of the image in Heidegger, which in return demands for the revision of the usual interpretation of Heidegger’s philosophy of art.
PDF
