U članku se obrađuju i prezentiraju ilustracije češkog slikara Karela Svobode (1824.– 1870.) nastale za nikad objavljeno djelo Ljudevita Gaja Dogodovština Ilirije Velike. Analiza Svobodinih drvoreza ...i crteža, sačuvanih u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, uključuje ikonografsko određivanje i tumačenje prizora, njihovo postavljanje u kontekst kulturnopolitičkih zbivanja 1840-ih godina te početaka historijskog slikarstva u Hrvatskoj i na širem području Habsburške Monarhije.
Poliptih koji je za oltar sv. Martina u zadarskoj katedrali od Vittorea Carpaccia naručio kanonik Martin Mladošić jedno je od onih djela iz slikareva opusa oko čije kronologije nisu usuglašena ...mišljenja, pa su razni autori zadarski poliptih datirali gotovo u čitav raspon slikareve djelatnosti.
Dokument koji je nedavno pronađen u zadarskom arhivu baca potpuno novo svjetlo na problematiku datiranja poliptiha, isključujući sve datacije u rane godine Carpacciova stvaralaštva te dijelom razotkriva uvjete i okolnosti narudžbe i izrade djela. Naime, 12. rujna 1497. godine u Zadru je Martin Mladošić imenovao opunomoćenike koji su u Veneciji trebali zahtijevati od slikara Viktora Scarpationa (Vittorea Carpaccia) da dovrši rad na pali za oltar sv. Martina u katedrali sv. Stošije u Zadru, u skladu s dogovorom koji je prethodno sklopio s naručiteljem.
U kombinaciji s već otprije poznatim podatkom iz Mladošićeve oporuke od 21. travnja 1496. godine, koji se odnosio na izradu okvira za sliku, može se utvrditi da je poliptih naručen 1496., a da je izrada potrajala do konca 1497. ili početka 1498. godine. Tako datiran, zadarski je poliptih moguće precizno smjestiti u vrijeme između dvaju velikih Carpacciovih ciklusa, to jest nakon dovršenja Ciklusa sv. Uršule, a prije početka rada na ciklusu u Scuoli di San Giorgio degli Schiavoni. Također, u svjetlu podatka da su se naručitelj i slikar osobno susreli, može se pretpostaviti da je prikaz donatora na slici doista portret uglednoga zadarskog kanonika.
Študija vsebuje nove podatke o stavbni zgodovini cerkve sv. Miklavža na Godešiču in novo ikonografsko analizo poslikave na njeni zahodni fasadi. Cerkev je bila najbrž zgrajena v 12. ali 13. ...stoletju, prezbiterij pa na začetku 16. stoletja. Fasado je neznani furlanski slikar poslikal konec 14. stoletja, prezbiterij pa Jernej iz Loke pred letom 1531. V dosedanjih raziskavah o poslikavi fasade so bili ohranjeni prizori interpretirani kot razširjena Poslednja sodba. France Stele je nad vhodom v cerkev prepoznal osrednjo skupino Poslednje sodbe, nad njo upodobitev nebes s figuro Boga Očeta ali Abrahama, desno pa še prizor Kolo sreče. Alenka Vodnik je glavni vir za poslikavo iskala v apokrifni Pavlovi apokalipsi, pri čemer naj bi prizor s kolesom predstavljal Peklensko kolo. Ponovni pregled je pokazal drugačno zasnovo: nad Poslednjo sodbo je bilo Marijino kronanje, na desni je bil prizor s sv. Katarino Aleksandrijsko, na levi pa prizor s sv. Nikolajem.
U radu se analizira slika Josipa Lalića
Poljubac Perasta
, nastala oko 1930. za Associazione Nazionale Dalmata u Rimu, prema njezinoj kopiji iz Muzeja grada Perasta u Crnoj Gori.
Il bacio di Perasto
...sažima kompleksnu umjetnikovu biografiju, opus i ideološka uporišta, kao i tradiciju talijanskog historijskog slikarstva 19. stoljeća. Dok se u dijelu suvremene talijanske literature ova slika pokušava prikazati kao simbol povijesnog, ideološkog i kulturnog kontinuiteta, u ovom radu ona se tumači kao pseudopovijesni konstrukt utemeljen na političkoj agendi vremena u kojem je nastala.
The paper analyzes the painting by Josip Lalić
Kiss of Perast
, created around 1930 for the Associazione Nazionale Dalmata in Rome, according to its copy in the Perast Museum in Montenegro.
Il bacio di Perasto
summarizes the artist’s complex biography, his oeuvre and ideological strongholds, as well as the tradition of Italian history painting of the 19th century. While contemporary Italian literature to a certain extent presents this painting as a symbol of historical, ideological and cultural continuity, in this paper it is interpreted as a pseudo-history construct based on the political agenda of the time in which it was created.
V prispevku je analiziranih dvanajst portretov uglednih mariborskih meščanov, ki so bili ob koncu 19. in v začetku 20. stoletja naslikani za mariborski rotovž, občinsko hranilnico in prostore ...gledališko-kazinskega društva. Avtorica je analizirala upodobljene rekvizite glede na funkcijo portretirancev, ugotovila prvotno nahajališče portretov in na podlagi sočasnih časopisnih člankov in jubilejnih besedil navedla nagibe naročnikov ter portrete prvič predstavila v okviru sorodnih portretnih serij v prestolnicah (Dunaj, Gradec, Ljubljana, Zagreb) in bližnjih štajerskih mestih (Ptuj, Radgona). S portretnimi serijami županov, predstojnikov direkcije občinske hranilnice in gledališko-kazinskega društva so člani mariborske lokalnopolitične in finančne elite vizualizirali izjemne dosežke upodobljencev, da bi jim zagotovili trajen spomin in spodbujali bodoče kandidate. V kontekstu primerljivih srednjeevropskih portretnih galerij je pri mariborskih serijah manj pomembno kontinuirano upodabljanje nosilcev funkcije, poudarjena je propagandna vloga portreta kot nagrade za posameznikove izjemne dosežke.
Ovaj rad se bavi poznatim djelom renesansnog slikarstva, Zadarskim poliptihom kojeg je venecijanski slikar Vittore Carpaccio naslikao oko 1496. godine za kanonika zadarske katedrale, Martina ...Mladošića. U dosadašnjoj literaturi, poliptih je razmatran uveliko, pretežno u kontekstu razvoja Carpacciovog slikarstva. Ovaj rad djelu pristupa iz druge perspektive, stavljajući naglasak na samog naručitelja, kojeg je Carpaccio i ovjekovječio portretirajući ga na središnjem panelu gornjeg registra, u društvu sv. Jeronima. Upravo je ovaj prikaz u fokusu ove rasprave. Pristupajući mu kao narudžbi i zavjetu pobožnog kanonika, prikaz se analizira u kontekstu duhovnih promjena tog vremena, kroz prizmu osobne, ali i popularne kristocentrične pobožnosti. Prikaz se tumači kao likovni izraz naručiteljeve meditativne vizije, kojem je svetac služio kao uzor pobožnog kršćanskog života i utjelovljenje ideala imitatio Christi, te se poistovjećivanje sa svecem kroz moralne i duhovne vrline ističe kao glavni razlog narudžbe. Tumačenjem djela kao izraza popularnog renesansnog kulta sv. Jeronima tijekom kasnog srednjeg i početkom ranog novog vijeka, naglašava se uključenost zadarskog kulturnog kruga u paneuropska duhovna, umjetnička, intelektualna i kulturna strujanja onog vremena.
Utemeljitelj obitelji lokalno vrlo uglednih drvorezbara i slikara, aktivne u Rijeci i na području Hrvatskog primorja, bio je Mihovil Zierer (? – Grobnik, 28. travnja 1739.). On je imao tri sina i ...dvije kćeri: najstariji sin, Anton Florentin, bio je svećenik i kanonik zborne crkve grada Grobnika, Josip je bio graditelj orgulja – organifex, dok je Fran bio drvorezbar poput oca. Mihovilova starija kći zvala se Marijana i bila je udana za riječkog slikara kranjskog podrijetla Ivana Krstitelja Fayenza (Višnja Gora, 1690. – Rijeka, 8. rujna 1768.), a najmlađa je kći Elizabeta iz svojeg prvog braka, s izvjesnim Vlatkovićem, imala sina Antona (1725.? – Grobnik, 1785.) koji je također bio slikar. Njegov je opus do sada bio u potpunosti nepoznat, a u ovom mu se radu pripisuju sljedeća djela: Sv. Luka slika Bogorodicu (župna crkva Sv. Luke, Rukavac), Sv. Ivan Krstitelj propovijeda u pustinji (crkva Sv. Marije od Porta, Bakar), Bolesnik moli svete Kuzmu i Damjana za ozdravljenje (crkva Sv. Kuzme i Damjana, Sv. Kuzam) i vjerojatno Sv. Aja (dominikanski, nekad augustinski, samostan Sv. Jeronima u Rijeci).
Unutar članka obrađuje se historijsko slikarstvo, odnosno lik kralja Tomislava tiskan na razglednicama tijekom obilježavanja tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Lik kralja ...Tomislava u izvornom je obliku bio dio plakata ili slike, a svoje je mjesto reproduciranjem pronašao na ukupno šest razglednica tijekom 1925. godine. Svaki od ovih šest motiva analizira se u kontekstu specifičnog slikarskog opusa, općeg likovnog stanja u međuratnom razdoblju te aktualnih društveno-političkih prilika. Razglednice se pritom uzimaju isključivo kao sredstvo masovne komunikacije kojim se posreduje historijsko slikarstvo, odnosno lik kralja Tomislava i doba uspona Hrvatskoga Kraljevstva. Unutar zaključka vrednuje se uloga historijskog slikarstva kao komunikatora informacija u obilježavanju tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Pritom se osobito upućuje na ulogu grafičkih reprodukcija i njihovu važnost pri formiranju kolektivne povijesne memorije i nacionalnog identiteta širih društvenih slojeva.
Osim na temelju vjerskog pregalaštva i karitativnog rada, Ana Marija Marović (Venecija, 1815. – Venecija, 1887.) visoki je ugled stekla zahvaljujući svojemu pjesničkom i slikarskom djelu. Na osnovi ...potonjega uvrštena je u Slovnik umjetnikah jugoslavenskih Ivana Kukuljevića Sakcinskog, stupivši tako i u hrvatsku galeriju umjetničkih ličnosti. Premda se informacije o njezinu slikarskom opusu prenose u okrilju kulturne historiografije, sa stanovišta povijesti umjetnosti o njezinu slikarstvu je razmjerno malo rečeno. U članku se rekonstruiraju povijesne okolnosti njezina slikarskog rada, revidira se korpus poznatih djela te se podrobnije analizira njezino najambicioznije ostvarenje – oltarna pala Bogorodice žalosne (Addolorata) naručena u sklopu novog opremanja crkve Santa Maria del Pianto o dei Sette Dolori u Veneciji (1851.).
V prispevku je obravnavanih pet slik z upodobitvami najpomembnejših dogodkov v zgodovini zdravilišča Rogaška Slatina ter trije portreti Habsburžanov in dva portreta Karađorđevićev. Osredotoča ...se na literarne vire, na katerih sta temeljila izbor motivov in ikonografija zgodovinskih upodobitev, ki so bile naslikane za najimenitnejšo dvorano nekdanjega Zdraviliškega doma (zdaj Grand Hotel Rogaška). Na podlagi arhivskih virov je osvetljen do zdaj neobravnavani zgodovinski in družbeni kontekst javnih naročil. V prispevku je analizirana vloga tedanjega zdraviliškega ravnatelja, doktorja prava Franza Mullija, ter njegovih povezav s predstavniki štajerske deželne vlade in kulturnih institucij, ki so se odrazile v zaposlitvi takrat zelo cenjenega graškega slikarja Alfreda von Schrötterja. V novih poli- tičnih razmerah po koncu prve svetovne vojne je Mullijev naslednik, doktor prava Franc Šter, naročil zgodovinsko sliko in portreta pri uveljavljenem ljubljanskem portretistu Ivanu Vavpotiču.
PDF
