Nacizam i umjetnost Sadžakov, Slobodan; Mlađenović, Milivoje
Filozofska istraživanja,
02/2020, Letnik:
39, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analizira odnos totalitarizma (posebno u njegovoj nacističkoj verziji) i umjetnosti. Tematiziraju se sljedeća pitanja: mogu li totalitarizam i umjetnost uopće koegzistirati, je li njihov ...sukob neminovan, može li postojati umjetnost u okviru totalitarističkog poretka i kakva bi ona bila, te je li bilo značajnih umjetničkih djela u nacizmu. U radu je razmatran i odnos nacističke ideologije prema određenim oblastima umjetnosti kao što su kiparstvo, film, književnost i slikarstvo, kao i segmenti nacističke represije u pogledu umjetničkog stvaranja.
This paper is analysing the relationship between totalitarianism (particularly in its Nazi form) and art. The following questions are being thematised: whether totalitarianism and art can actually coexist and whether their conflict is truly inevitable, whether and what kind of art can exist within the totalitarian framework, and, in line with the basic concept of this paper, whether any significant artwork was produced during the Nazism era. This paper also considers the attitude of Nazi ideology towards certain forms of art, such as sculpture, film, literature and painting, as well as the segments of Nazi repression in terms of artistic expression.
Matija Šeravić (Mathias Xeravich, †1771.), budimski slikar hrvatskoga podrijetla, u mađarskoj literaturi poznat kao Mátyás Schervitz bio je vodeći majstor mađarske prijestolnice. Do 2015. godine ...Šeraviću su zahvaljujući potvrdi u arhivskim dokumentima bili pripisani zidni oslik u kaštelu obitelji Ráday u Pécelu (1763.) i samo jedna slika, nekadašnja glavna oltarna pala (1760.) u nekoć kapucinskoj, danas župnoj crkvi sv. Elizabete u Budimu (uništena). Zahvaljujući novim terenskim i arhivskim istraživanjima u nekadašnjim crkvama i samostanima franjevačke provincije sv. Ivana Kapistrana, autorica razotkriva slikarove osobne podatke i proširuje njegov opus novim djelima izvedenim u fresko i uljanoj tehnici, pomoću kojih možemo spoznati iznimnu slikarsku vrsnoću toga zaboravljenog majstora. Rezultati istraživanja o umjetničkoj djelatnosti Matije Šeravića usredotočeni samo na njegove oltarne pale objavljeni su na mađarskom jeziku 2015. godine.
U radu se analizira simbolistički opus nedovoljno istraženog djela slikara Mihe Marinkovića. Školovan na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, poglavito je poznat kao slikar zaumnih tema, koje se ...mogu svrstati u korpus simbolističkih tema krajem devetnaestog stoljeća. Od 1904. godine nastanjen u Beogradu, bio je aktivni sudionik kulturne scene srpske prijestolnice. Marinkovićeve su slike izlagane u Paviljonu Kraljevine Srbije na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. godine. Njegov simbolisitički opus obuhvaća standardne teme simbolističkog slikarstva: Meduza, Lucifer, Grešnik, koje upućuju na umjetnikovu ličnost i na kompozitno doba na razmeđu vjekova. Simbolizam u Marinkovićevu opusu odražavaju njegove pouke stečene u Münchenu, koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio europski centar somnambulnih tema i umjetničkih eksperimenata. Marinkovićev je opus promatran u skladu s općim strukturama simbolizma, s posebnim osvrtom na münchenski simbolizam. Upućeno je na pojedine likovne kritike Marinkovićevih simbolističkih slika, koje svjedoče o povijesti recepcije njegova djela u kulturi Kraljevine Srbije početkom dvadesetog stoljeća. Pozitivno prihvaćanje Marinkovićevih slika u srpskoj sredini potvrđuje skladištenje trideset i pet njegovih djela u fundusu Narodnog muzeja u Beogradu.
Šibenski slikar Ivan Vulić (Ivan de Lupis), koji je djelovao u prvoj trećini 16. stoljeća, bio je dosad potpuno nepoznat stručnoj javnosti. No arhivska građa otkriva zanimljivu i složenu ličnost, ...lokalnog majstora kojem slikarski zanat nije mogao osigurati prikladnu egzistenciju, pa je promijenio zanimanje i postao bilježnik, ali se nastavio baviti i slikarstvom. Između 1511. i 1524. godine zabilježen je njegov rad na pet slikarskih djela u Šibeniku: ormaru bratovštine mornara sv. Nikole, pali za Vladana Rutčića iz Vrane, slici Bogorodice za Ivana Miloševića iz Zatona, oslikavanju kapele sv. Klare u crkvi sv. Frane te na oltarnoj pali i Gospinoj kapeli u crkvi sv. Marije od Kaštela. Premda niti jedno od navedenih djela nije sačuvano, već sami arhivski podaci svjedoče da je Ivan Vulić bio aktivan domaći slikar, jedan od posljednjih predstavnika “dalmatinske slikarske škole”.
Prednik ali kralj? Polona Vidmar
Acta historiae artis Slovenica,
01/2021, Letnik:
26, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Prispevek osvetljuje zanimanje Franca Jožefa kneza Dietrichsteina za zgodovino njegove rodbine, ki se je med drugim odrazilo v nakupu izvornega rodbinskega sedeža Dietrichstein na Koroškem leta ...1838. Na podlagi še neobjavljene knezove korespondence z uradniki gospostev Dietrichstein in Gornji Ptuj, ki ju je rodbina podedovala po grofih Lesliejih, je analizirano njegovo iskanje sledi za predniki na Koroškem in Štajerskem, prikazani pa so tudi nakupi predmetov. Predstavljene so knezove težnje, da bi s podedovanimi, kupljenimi in naročenimi portreti poudaril pomen svoje rodbine in prednikov. Kot vzorčni primer recepcije portretov je izbrana serija štirinajstih portretov evropskih vladarjev, ki jo je Jakob grof Leslie v letih od 1669 do 1673 naročil za opremo dvorane ptujskega gradu. V inventarjih gradu Gornji Ptuj so od leta 1835 sedem portretirancev in portretirank kljub nedvoumnim rekvizitom, kot so krone, vladarska jabolka in žezla ter kronanjski plašči, prepoznavali kot člane in članice rodbine Leslie. Upo- dobljence je ustrezneje identificiral direktor knežje galerije Franz Kutschera leta 1857, tik preden so jih leta 1860 odpeljali na Dunaj in od tam v grad Frýdlant na Češkem. Prispevek osvetljuje tudi pomen knežjih uradnikov, zlasti Moritza Seehanna in Ferdinanda Raispa, za razcvet zanimanja za zgodovino in umetnostne spomenike na Ptuju v 19. stoletju.
Slika Poklonstvo kraljeva nalazi se u zbirci biskupa Đure Kokše od početka osamdesetih godina 20. stoljeća s atribucijom Jeanu II. Restoutu, proslavljenom članu dinastije normandijskih slikara i ...jednoj od perjanica pariške slikarske scene. Članak analizira umjetničku praksu sakralnih narudžbi u kasnobaroknom slikarstvu u Parizu i u francuskoj provinciji te ističe izvorište rješenja Restoutova Poklonstva kraljeva u opusu njegova učitelja i ujaka Jeana Jouveneta. Usprkos potpisu »Restout« na slici iz zbirke biskupa Kokše, njezine likovne značajke i usporedba s potvrđenim Restoutovim autografima u Sèvresu kraj Pariza (1718.) i Saint-Jean-de-Luzu u Baskiji (1727.) upućuju na to da se radi o radioničkoj replici, koju je – prema starijoj radioničkoj praksi, a koja se tada postupno mijenjala uz uvođenje autorski isključivoga atributivnog pojma »autograf«, kako ga danas razumijemo – za potrebe tržišta bilo moguće autorizirati potpisom.
Prispevek na podlagi gradiva duhovniške bratovščine sv. Mihaela v Mengšu (še zlasti seznama članov), objavljenega v Zgodovinskem zborniku, Prilogi časopisa Laibacher Dioecesanblatt v letih ...1892–1895, in drugih primarnih virov ali nanje oprtih študij odkriva povezave bratovščinskih članov in podpornikov z deli v Mengšu rojenega slikarja Franca Jelovška (1700–1764). Kot izhodišče je izpostavljeno dejstvo, da se je v času Jelovškove formacije, leta 1722, bratovščini (duhovno) pridružil njegov oče, mengeški organist in cerkovnik Andrej Jelovšek. Zbrani podatki razkrivajo imena ter sorodstvene in druge vezi tistih duhovniških članov in laiških podpornikov bratovščine, ki so kot naročniki ali (so)priporočitelji vplivali na nastanek velikega dela Jelovškovih baročnih stvaritev, med katerimi se nekatere niso ohranile in jih poznamo le posredno. Ob tem je treba upoštevati, da je k naročilom nemalo pripomogel Jelovškov sloves, kar velja zlasti za čas od srede tridesetih let 18. stoletja.
Članek obravnava tri miniature z upodobitvijo Križanja iz treh rokopisov romance Estoire del saint Graal. Obravnavani rokopisi so: dva iz British Library (signaturi Royal 14.E.III in Additional ...10292) ter eden, ki je danes v zasebni lasti, označuje pa ga nekdanja signatura Amsterdam BPH 1 (ex-Phillips 1045/7, 3630). Vsi trije so nastali na območju Saint-Omerja, Thérouanna, Tournaija in Ghenta med letoma 1315 in 1325. Razlike med tremi miniaturami so v podrobnostih in analiza se jih loteva v treh korakih. Najprej so določeni vsi mogoči pomeni posameznih motivov, nato se posvetimo vprašanju, kateri od teh pomenov so dejansko navzoči na obravnavanih miniaturah; zato so preučena razmerja med posameznimi motivi na sliki. Pomeni, pripisani posameznim motivom in sliki kot celoti, so nato preverjeni še z ozirom na ostale miniature v vsakem od rokopisov, da se razkrije, ali obstajajo tematske ali ideološke zveze in ali se razvija slikovna naracija, ki več posameznih miniatur povezuje v eno zgodbeno nit. Ti kriteriji so upoštevani, da bi lahko opisali pomen slike, tj. ekfrazo podobe, ki jo sugerira slikovni tekst.
U članku se obrađuje historijsko slikarstvo nacionalne tematike u opusu Bele Čikoša Sesije. Na temelju poznatih i nekih manje poznatih djela (poput tzv.
Dolaska Hrvata
ili
Scene lova
,
Nikole Šubića ...Zrinskog
,
Trenkovih pandura
,
Pokrštenja Hrvata
te
Posljednjih
bogumila
) ističu se opće karakteristike Čikoševa bavljenja povijesnim temama i motivima. Interpretacije se temelje na prijašnjim znanstvenim i stručnim istraživanjima, a provode se u specifičnom biografskom, kulturnom, nacionalnom i političkom kontekstu. Čikoševi povijesni prizori analiziraju se, naposljetku, u svjetlu postupne negacije klasične akademske slike te jačanja simboličkih tendencija u umjetnosti.
The paper discusses historical painting of national subject matter in the oeuvre of Bela Čikoš Sesija. On the basis of known and some less known works (such as the so-called
Arrival of the Croats
or the
Hunting Scene
,
Nikola Šubić Zrinski
,
Trenck’s Pandours
,
Baptism of the Croats
and
The Last Bogomils
), the author emphasises general features of Čikoš’s approach to historical themes and motifs, with interpretations based on previous scholarly and professional research and considered within a specific biographical, cultural, national and political context. Finally, Čikoš’s historical scenes are analysed in the light of gradual negation of classical academic image and of strengthening of symbolic tendencies in art.
Kampanja protiv apstrakcije 1962./1963. jedan je od najdrastičnijih pokušaja političke arbitraže i reafirmacije dogmatizma u umjetnosti Jugoslavije. Tadašnji izvori upozoravaju da je upravo enformel ...bio meta tog napada. Suštinska pitanja na koja ovaj članak nastoji odgovoriti jesu: tko, kada i zašto se uključuje u polemiku oko enformela doprinoseći eskalaciji konflikta. Praćenjem zbivanja, koincidencija i usporedbi došlo se do zaključka da je kampanja protiv enformela bila strateški planirana i sinhronizirana akcija jugoslavenskog političkog i kulturnog establišmenta sprovedena prema scenariju političke intervencije u sovjetskoj kulturi, koja joj je neposredno prethodila. Iako kratkotrajna i bez drastičnih posljedica, kampanja u Jugoslaviji rezultirala je presjecanjem razvojnog puta, otupljivanjem kritičke oštrice i marginalizacijom enformelne apstrakcije na institucionalnoj razini.
The campaign against Abstraction in 1962-63 represents one of the most dramatic attempts at political arbitrage and reaffirmation of dogmatism in the history of Yugoslav art. Contemporary sources suggest that the main target of those attacks was – Art Informel. Therefore, the essential questions this article seeks to discuss are the following: who, when and why was involved in the dispute over Art Informel, contributing to the escalation of the conflict. By keeping track of the events, coincidences and parallels, it was concluded that the campaign against Art Informel was a strategically planned and synchronized action of the Yugoslav political and cultural establishment, conducted according to the scenario of political intervention in Soviet culture, which immediately preceded it. Although short-lived and with no drastic consequences, this campaign in Yugoslavia resulted in an obstruction of the developmental path, dulling the critical blade, as well as marginalizing the Art Informel abstraction on the institutional map of meanings.
PDF
