Kao rezultat višegodišnjih istraživanja prepoznata su i identificirana nova djela mletačkog slikara Mateja Ponzonea Pončuna koji se u četvrtom desetljeću 17. stoljeća doselio u Split gdje mu je brat ...Sforza Ponzone bio nadbiskup. Tu je za sebe, majku i brata dao izraditi grobnicu u svetištu katedrale sv. Dujma za koju je slikar trebao izvesti ciklus slika s prizorima iz života sv. Dujma. Autor navodi nekoliko oltarnih pala koje je Ponzone naslikao za dalmatinske naručitelje, a čuvaju se u crkvama na otoku Braču (Nerežišća, župna crkva), u Splitu (crkva sv. Mikule u Velom Varošu, sada crkva sv. Križa; samostan sv. Klare), Trogiru (crkva sv. Petra, nekada crkva sv. Mihovila) i na otoku Čiovu (crkva sv. Lazara / sv. Josipa). Analiziraju se i odlike Ponzoneova slikarstva te se upozorava na njegovu venecijansku stilsku formaciju. No, kao inteligentan i moderan slikar Ponzone se osvrtao i na druge umjetnike, pa se može uočiti da u prikazivanju lika sv. Frane Asiškoga (Šibenik, crkva sv. Frane) slijedi rješenja Federica Baroccija (1535.–1612.).
Leontine (Leo, Lea, Leonie) von Littrow (Trst, 1855. – Opatija, 1925.) kći je mornaričkog časnika, riječkoga lučkog kapetana i pomorskog inspektora, koja je od djetinjstva do kraja života živjela u ...Rijeci i Opatiji. Slikanje uči kod pariškog slikara Jeana d’Alheima, a u gotovo pola stoljeća umjetničkog djelovanja prolazi razvoj od početničkog »romantizma« do plenerizma i impresionizma te, na kraju, do ekspresivnog slikanja primorskih i dalmatinskih krajolika. Od 1880. godine izlaže na brojnim izložbama u Beču, Münchenu, Budimpešti, Pragu, Londonu, Opatiji, Klagenfurtu, Salzburgu, Černivcima, Wrocławu, Kopru i Rijeci, a naročit uspjeh postiže na samostalnim izložbama u Londonu od 1896. do 1904. godine.
Narodna galerija v Ljubljani hrani portret plemkinje, ki je nekdaj veljala za Turjačanko, iz druge polovice 17. stoletja. Na podlagi primerjalne analize je bilo mogoče v dami na sliki prepoznati ...Eleonoro Marijo Rozalijo kneginjo Eggenberg (1647−1703). V prispevku so predstavljeni rezultati zadnjih raziskav o provenienci, času nastanka in avtorstvu kneginjinih že znanih portretov in še enega novo identificiranega. Posebna pozornost je namenjena javnemu delovanju portretiranke in njenemu vplivu na umetnostna naročila v dvorcu Eggenberg pri Gradcu.
Članak donosi cjeloviti pregled istočno-jadranskog opusa padovanskog slikara Bernardina Ricciardija koji je do sada oskudno istražen i valoriziran. Uz to iznose se nove hipoteze i zaključci kojima se ...rasvjetljava njegov put i slikarski angažman. Konačno, na osnovu stilsko-tipološke komparativne analize, njegovom su opusu pripisane su još tri slike, jedna zadarska i dvije šibenske.
U ovom se članku upućuje na dva rada iz Zbirke starih majstora u Pomorskom i Povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka što se mogu povezati s imenom Bernarda Strozzija (Genova, 1582. – Venecija, ...1644.). Glava bradatog starca ističe se svojom kvalitetom i gotovo je istovjetna radu pripisanom Strozziju, odnosno njegovu imitatoru, što je tijekom posljednjih 15 godina bio ponuđen na dražbama uglednih aukcijskih kuća Christie’s i Sotheby’s. Djelo prodano u New Yorku 2010. godine najvjerojatnije je služilo kao radionički predložak, a to potvrđuje i riječka slika na kojoj se, za razliku od izvornika, u donjem dijelu kompozicije vide starčev plašt i lijeva šaka. Bez obzira na to je li aukcijska verzija u jednom trenutku bila rezana ili je riječka slika, zapravo, patchwork više Strozzijevih studija, kvaliteta potonje, njezina specifična faktura i odlučan potez upućuju na to da je riječ o kvalitetnu djelu majstorove radionice. Platno Sveti Jakov Stariji je pak kopija Strozzijeva originala što se nalazio u milanskoj privatnoj zbirci, a nedavno je ponuđen na dražbi aukcijske kuće Christie’s u New Yorku. Autor riječke slike je najvjerojatnije lombardski kopist iz 17. stoljeća. Iako je provenijencija Strozzijeva Svetog Jakova Starijeg nepoznata, činjenica da njegova riječka, likovno relativno skromna kopija iskazuje odlike lombardskog slikarstva sredine ili druge polovice 17. stoljeća, upućuje na to da se ova slika ubrzo nakon nastanka vjerojatno nalazila u privatnom vlasništvu na području Lombardije i stoga ostala potpuno nepoznata poznavateljskoj ili široj javnosti.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- - All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- - All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- - All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Medo Pucić (1821-1882) bio je svestrani intelektualac, književnik i istaknuti nositelj kulturnog ozračja Dubrovnika 19. stoljeća. Godine 1878. u časopisu Slovinac objavio je zanimljivu likovnu ...kritiku “Miho Vilenik slikar u Parizu”. Taj njegov prilog otkriva nam Michela Willenicha, međunarodno priznatog francuskog slikara dubrovačkog podrijetla, koji je do sada ostao potpuno izvan kataloških pregleda dubrovačke i hrvatske likovnosti. Uvidom u arhivsku građu i pregledom kataloga izložaba u Parizu i Francuskoj od 1870. do 1903. otkriva se bogati slikarski opus službenog marinista Ministarstva pomorstva i kolonija Francuske i viteza Legije časti. U kontekstu cjelokupnog i raznorodnog Pucićevog opusa ovim člankom se pokazuje njegov izniman senzibilitet za likovne umjetnosti i kontinuirano nastojanje afi rmiranja dubrovačkih slikara.
Slikar Filippo Naldi bio je prema vlastitom iskazu podrijetlom iz Firence. U službi mletačke vojske živio je i djelovao u Dalmaciji sredinom 18. stoljeća. Spominje se u Opuzenu gdje je bio upravitelj ...luke. Naldi je na širem dalmatinskom prostoru izradio velik broj slika vjerskoga sadržaja te nekoliko portreta. Ovom prigodom pripisuje mu se sedam slika u crkvama Dalmatinske zagore i u Poljicima (Zavojane kraj Vrgorca, Dobranje kraj Imotskoga, Kostanje u Poljicima, Čaporice kraj Trilja i Franjevački samostan u Sinju). Autor analizira odlike Naldijeva slikarstva i njegovo značenje u dalmatinskoj umjetnosti i društvu 18. stoljeća.
PDF
