Slikar Filippo Naldi bio je prema vlastitom iskazu podrijetlom iz Firence. U službi mletačke vojske živio je i djelovao u Dalmaciji sredinom 18. stoljeća. Spominje se u Opuzenu gdje je bio upravitelj ...luke. Naldi je na širem dalmatinskom prostoru izradio velik broj slika vjerskoga sadržaja te nekoliko portreta. Ovom prigodom pripisuje mu se sedam slika u crkvama Dalmatinske zagore i u Poljicima (Zavojane kraj Vrgorca, Dobranje kraj Imotskoga, Kostanje u Poljicima, Čaporice kraj Trilja i Franjevački samostan u Sinju). Autor analizira odlike Naldijeva slikarstva i njegovo značenje u dalmatinskoj umjetnosti i društvu 18. stoljeća.
Pričujoči članek obravnava problematiko moralno-didaktičnega vidika »konfucijanske umetnosti«, ki nastopa v obliki t. i. narativnega slikarstva. Z namenom legitimacije politične avtoritete so ...številni vladarji s pomočjo vizualnega medija promovirali konfucijanske družbene in politične vrednote, ki bi jih prikazali kot idealne konfucijanske vladarje. Na primeru dveh vladarjev – prvega cesarja dinastije Tang Taizonga (589–649) ter ustanovitelja dinastije Južni Song Gaozonga (1107–1187) – bomo poskušali prikazati koncept »konfucijanskega idealnega vladarja«, kot ga razkrivajo posamezni primeri narativnih ilustracij. Izhajajoč iz teh primerov bomo v zadnjem delu članka poskušali interpretirati slikovno propagando velikega vodje komunistične Kitajske Mao Zedonga (1893– 1976), ki je ravno tako s pomočjo didaktičnih ilustracij v obliki propagandnih plakatov širil moderne ideje komunistične ideologije. Pri tem je večkrat prikrito sledil modelu »konfucijanskega vladarja«, čeravno ga je ovil v simbolne ovoje modernih ideologij 20. stoletja. Ali bi torej lahko Mao Zedonga označili za poslednjega »konfucijanskega idealnega vladarja«, bo osrednje vprašanje zadnjega dela pričujočega članka.
Blood and Milk in Medieval ImageryThe wall painting Plague Image (also named the Image of Scourge, Mater omnium, The Virgin of Mercy, Our Lady of Protection, Mary the Mediatrix, Double Intercession, ...Combined Intercession, Our Lady’s Intercession etc.) in the Church of St. Primus in #rna near Kamnik in Slovenia, executed in 1504, at the end of the Middle Ages and at the dawn of the Renaissance in Central Europe, reflects well the passage between the two worlds of imagination and their visual representation. The triangular composition – with God the Father, the universal entity, at its apex, and lower with Christ exposing his wounds (Man of Sorrows, Imago pietatis) on the left, and Virgin Mary on the right, with her bosom bare – determines the believer’s perception. The scene combines the notions of birth, symbolized by the charity of Mary offering her milk, and death, symbolized by the cruelty of blood shed by Christ and the menacing sword of God the Father. At the time of their realization, the figures of Christ and Mary were meant to be spiritual, imaging the mysteries of the Eucharist and the Incarnation. The present text examines the question as to what extent the believers of the past connected, in their imagination, Christ’s nakedness and Mary’s bosom with parts of the body of a common human. The masked eroticism of the two figures put a stamp on this suggestive image which in the course of history provoced various reactions...
Austrijski slikari tijekom 19. stoljeća putuju Dalmacijom i bilježe za njih egzotične krajolike s ostacima antičkoga graditeljstva, mediteranskim raslinjem i neobičnom kulturom. Pritom se u njihovim ...prikazima isprepliću žanrovi, od dokumentarno-topografskog bilježenja veduta do slobodnije interpretacije doživljaja krajolika, što se uklapa u stilsku raznolikost epohe. Emil Jakob Schindler (1842. – 1892.) prvi put dolazi u Dalmaciju 1874. na poticaj bečkog industrijalca baruna Friedricha von Lichtenberga, za kojega je trebao naslikati dvije slike s motivima mediteranskog krajolika. Tijekom njegova dužeg putovanja zimi 1887./1888. godine nastaju brojni crteži i skice uglavnom s motivima Dubrovnika i njegove okolice, koje je poslije prenio na platna velikog formata u svom bečkom atelijeru. Treći put Schindler dolazi u Dalmaciju 1890. godine kada nastaju brojni motivi kao svojevrsni predlošci za ilustracije enciklopedijskog izdanja Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici, koje je pokrenuo kraljević Rudolf, te se po njemu kolokvijalno naziva Kronprinzenwerk. Schindler je obišao gotovo cijelu jadransku obalu od Brijuna i Kvarnerskih otoka do Boke kotorske, a njegovi brojni crteži, akvarelne i uljane skice, ulja na platnu i dnevničke zabilješke, dragocjeno su svjedočanstvo doživljaja krajolika koji ga je inspirirao svojim motivima i potaknuo na nove slikarske izazove.
The Varaždin Franciscan infirmary was built in 1667, adjacent to the western wing of the Franciscan Monastery. It included a pharmacy which was used, not only by the monks, but also by the people of ...the entire town. The infirmary and the pharmacy were thoroughly restored in the mid-18th century, when the renowned Pauline painter, John the Baptist Ranger, painted the vault of the biggest ground floor room. Unfortunately, due to inadequate space usage and capillary rising damp, the frescoes were quite damaged in the 20th century. For various reasons, all preceding attempts of sanation had been terminated, leaving the issues of damp and salt cristallization unresolved, which led to rapid deterioration of the painted layer. In 2013, Croatian Conservation Institute was included in the issue, because of the severe state of the frescoes. That was when initial conservation and restoration research was conducted. It was found that the microclimatic conditions in the former pharmacy were extremely poor, mainly due to several factors: wet aggregate of concrete floors, a walled-in furnace, which was found damaged in the hallway of the ground floor, and the surface cement plaster and waterproof coat Aquathrill, which had been applied in previous interventions.
Obdobje med obema vojnama zaznamujejo politične krize, povezane z nacionalnimi vprašanji v Kraljevini SHS oz. Jugoslaviji. Vprašanja razmerij med jugoslovanstvom in slovenstvom so v tridesetih letih ...20. stoletja znova dobila pomembno vlogo znotraj nacionalne emancipacije in naraščajočih mednacionalnih konfliktov ter ponovno postala ena osrednjih tem likovne umetnosti. Po desetletju, ki sta ga zaznamovala ekspresionizem in nova stvarnost, so se v tridesetih letih ponovno obudile vrednote zmernega modernizma in iskanja nacionalnega izraza v umetnosti. V takšnih razmerah se je na slovenskem umetnostnem prizorišču pojavila skupina umetnikov, šolanih v Zagrebu, kulturnem centru Kraljevine Jugoslavije, v katerem so se odvijale burne polemike glede nacionalnega izraza v umetnosti. V prispevku je predstavljeno iskanje »našega izraza« v umetnosti, kot sta ga razumela osrednja protagonista likovnega dogajanja, slikarja Krsto Hegedušić in Ljubo Babić. Zlasti slednji je bil za formiranje mlade slovenske umetnosti v tem obdobju ključnega pomena, saj je bil tudi plodovit pisec in eden najpomembnejših profesorjev na Akademiji za likovno umetnost v Zagrebu. Nekdanji zagrebški študentje, ki so oblikovali skupino Klub neodvisnih slovenskih likovnih umetnikov, so v razburkanih letih pred 2. svetovno vojno v umetnosti iskali lasten, slovenski likovni izraz, pri čemer so se navezali na razmišljanja hrvaških umetnikov, ki pa so jih prilagodili slovenskemu okolju in razmeram. Svoje delovanje so afirmirali tudi prek navezave na slovenske impresioniste, ki so bili v tem obdobju že splošno sprejeti kot začetniki slovenske umetnosti. Neodvisni so tako iskanje slovenskega izraza v umetnosti izpeljali iz različice modernizma, kot so ga zastavili slovenski impresionisti, in ga združili z razumevanjem nacionalnega izraza svojih profesorjev. Tako so predstavili svoj prenovljen slovenski nacionalni izraz v umetnosti, temelječ na tradiciji, a v sozvočju s sodobnimi likovnimi tokovi.
Študija je posvečena zanimivemu primeru recepcije specifične grafične predloge na Slovenskem v času protireformacije. V Srednji Evropi izjemno priljubljeni bakrorez s Poslednjo sodbo, ki ga je ok. ...leta 1590 izdelal Jan Sadeler st., je v tej regiji, kot kaže, dobil še posebne religiozne in politične konotacije. Grafični list reproducira danes izgubljeno sliko münchenskega slikarja Christopha Schwarza, nastalo v 80. letih 16. stoletja za vojvodinjo Renato Lotarinško, soprogo bavarskega vojvode Vilijema V. Slika je nastala pod občutnim vplivom Michelangelove Poslednje sodbe v Sikstinski kapeli. Prve kopije in reflekse po grafiki lahko najdemo na graškem dvoru in v njegovem tesnem krogu – slovenske dežele so bile v tem obdobju namreč del posebne politične tvorbe, imenovane Notranja Avstrija, s prestolnico v Gradcu. Dva slovenska primera lahko interpretiramo kot znak zvestobe vladajoči habsburški dinastiji, ki je imela tesne politične, religiozne in družinske vezi z münchenskim dvorom. Najpomembnejši primer najdemo v t. i. Lutrovski kleti v Sevnici, ki je bila najverjetneje v prvih dveh desetletjih 17. stoletja poslikana po naročilu Inocenca barona Moscona, pomembnega štajerskega plemiča in svetovalca nadvojvode Ferdinanda III. Drugi primer lahko sicer manj oprijemljivo povežemo z eno vodilnih lokalnih figur protireformacije, ljubljanskim škofom Tomažem Hrenom: poslikavo v župnijski cerkvi v Gradu nad Starim trgom pri Slovenj Gradcu, mogoče iz prve tretjine stoletja. S to grafiko lahko povežemo še dva zanimiva primera, vendar pri njiju ne moremo govoriti o tako močnih političnih konotacijah. Samo nekaj detajlov z grafike je bilo kopiranih na Poslednji sodbi iz ok. leta 1630 v župnijski cerkvi v Ormožu, prav tako pa tudi na tabelni sliki v romarski cerkvi Device Marije v Puščavi na Pohorju s konca stoletja, kjer lahko najdemo celo samostojen naslon na Michelangelovo sikstinsko fresko.
U ovome radu sagledavaju se obilježja pristupa povjesničara umjetnosti
Grge Gamulina historizaciji i analizi Proljetnog salona kao izložbene
manifestacije koja je – okupivši velik broj prominentnih ...osobnosti
hrvatske umjetničke pozornice – bitno odredila prevladavajuća
usmjerenja u slikarstvu međuratnog razdoblja. Ponajprije, razmatra
se Gamulinov vrijedan prinos valorizaciji te određenju i imenovanju
pojedinih oblikovno-stilskih inklinacija u usporedbi s uvriježenim
interpretacijama nacionalnog modernog slikarstva. Upozorava se,
također, na autorovu težnju za analizom dosega hrvatskog slikarstva
u kontekstu magistralnih kretanja na europskoj umjetničkoj sceni, pri
čemu se ističu njegovi stavovi bliski tradicionalnom razumijevanju
geografije umjetnosti. Unatoč tomu, Gamulin prepoznaje mnoge opće
vrijednosti u djelima i opusima koji ne pripadaju pretpostavljenoj
antologiji hrvatskog slikarstva postavljenoj u odnos s dominantnim
europskim oblikovno-stilskim dosezima, stvarajući na taj način slojevitu
sliku o heterogenom modernističkom umjetničkom tkivu, tipičnom za
kulture tzv. rubnih sredina. Proljetni salon tako za Gamulina postaje
važna opća odrednica u korpusu nacionalnog međuratnog slikarstva,
svojevrsna izvanstilska kategorija koja omogućuje obuhvaćanje svih
disparatnih tendencija toga razdoblja i unutar koje se može jednakovrijedno
raspravljati o ostvarenim dominantnim stilskim prinosima
(često presudnim za sagledavanje razvojnih linija hrvatskog slikarstva),
kao i o specifikumu opusa pojedinih slikara, od kojih su neki bili samo
tangencijalno vezani uz tu izložbenu manifestaciju.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Mentorica: Vanja Repič Kostadinoski- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative ...Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Mentorica: Vanja Repič Kostadinoski- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative ...Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
