U okvirima primijenjene etike rad razmatra implikacije aktualnog tumačenja Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ono se temelji isključivo na nepovredivosti autonomije, zanemarujući ...ključan aspekt kompromitirane sposobnosti relevantnog odlučivanja o liječenju osoba s mentalnim poremećajem. Ovakva tendencija implicira da zdravlje pojedinca više nije prioritet već njegova autonomija, neovisno od faktičkog stanja pacijenta, a prepuštanje odluke o liječenju osobi s ozbiljnim mentalnim smetnjama povlači ugrožavanje onih vrijednosti koje se tiču kako samog pacijenta, tako i drugih. U radu se ispituje koncept autonomije i paternalizma u psihijatriji, njihove moralne osnove, ograničenja i okolnosti pod kojima se paternalizam u kontekstu obaveznog liječenja može opravdati i smatrati sigurnijim i učinkovitijim, kada je riječ o interesima samog pacijenta, u odnosu na predložen model. Ističe se opreznost u ovakvim pokušajima prevladavanja kontroverzi vezanih za postupak prinudne hospitalizacije. Analiziranje osnovnih moralnih načela i argumentacije različitih pristupa ovom problemu motivirano je činjenicom da ova krajnje restriktivna i kontroverzna mjera zahtijeva stalnu pažnju i razmatranje s medicinskog, etičkog i pravnog aspekta, jer bitno utječe, kako na samostigmatizaciju jedne od najvulnerabilnijih grupa pacijenata, tako i na stigmatizaciju psihijatrije kao sredstva društvene kontrole.
Within the framework of applied ethics, this paper considers the implications of a new interpretation of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities. It is based solely on the inviolability of autonomy, thus neglecting a key aspect of the compromised ability to make relevant decisions about the treatment of people with mental disorders. This tendency implies that the patients’ health is no longer a priority but rather their autonomy, regardless of their actual condition. Leaving the decision about the treatment to someone with serious mental disorders jeopardizes the values that concern both the patient and others. This paper examines the concept of autonomy and paternalism in psychiatry, their moral bases, limitations, and circumstances in which paternalism in the context of compulsory treatment can be justified and considered safer and more appropriate when it comes to the interests of the patients themselves, compared to the proposed model. Caution is essential in overcoming controversies related to the involuntary hospitalization procedure. The analysis of basic moral principles and the argument for different approaches to this problem is motivated by the act that this extremely restrictive and controversial measure requires constant attention and consideration from the medical, ethical, and legal aspect because it significantly contributes to both - the self-stigmatization of one of the most vulnerable groups of patients and the stigmatization of psychiatry as a means of social control.
ATTITUDES TOWARD PEOPLE WITH MENTAL HEALTH DIFFICULTIES The implementation of modern approaches that seek to deinstitutionalize traditional psychiatric services is hampered by unfavorable attitudes ...of the community towards people with mental disabilities. Stigma is one of the most important factors that delay seeking help and negatively affects the quality of life of people with mental health problems. The research was conducted to describe attitudes towards people with mental health problems and determine their relationship with socio-demographic variables, information, and personal experience with mental health problems. There were 108 participants aged 21 to 59 (71% female, 64.5% college and university degrees). The Community Attitudes toward Mental Illness scale (CAMI) (Taylor & Dear, 1981) and a survey questionnaire were used online. Participants have generally benevolent attitudes toward all dimensions of the scale. Higher self-assessment of knowledge about mental health problems leads to more favorable attitudes towards authoritarianism, and younger age to less social restraint. Participants with a high school diploma have more negative attitudes towards the dimensions of authoritarianism and benevolence than participants with a university degree. There are no significant differences in attitudes regarding the experience of seeking mental health support, but on the authoritarian dimension, there is a significant interaction effect of being informed and mental health support seeking. The results indicate the importance of further research into the relationship between attitudes and mental health support seeking and the level of being informed on mental health issues. Key words: mental health; mental health difficulties; attitudes; stigmatization
COMPARISON OF STIGMA TOWARDS DEPRESSIVE PERSONS AND SELF-STIGMA IN STUDENTS OF HELPING AND NONHELPING PROFESSIONS The aim of the research was to examine the differences in the attitudes towards ...depressive persons and the levels of self-stigma in the students of medical (nursing and medicine; N=101) and non-medical (social work and psychology; N=98) helping professions and the students of non-helping professions (education, speech pathology and social pedagogy; N=109). The covariance analysis determined that, in spite of rarer actual contact with depressive persons and a smaller number of courses teaching them about depression during the course of study, the students of social work and psychology had more positive attitudes towards depressive persons than the students of medicine and nursing. Apart from that, they were better in recognizing the symptoms of depression. Contrary to that, three groups did not differ with regard to perceived stigma, which was more expressed in comparison with the self-stigma. Additionally, the students of non-medical helping professions showed a more pronounced self-stigma than the students of medical helping professions. The students of psychology and social work, in comparison with the students of medicine and nursing, expressed a higher level of shame at the thought of suffering from depression, as well as the more expressed belief that they could not make a positive contribution to society if they suffered from depression.
U razdoblju od 2016. do 2018. proveli smo etnografsko istraživanje mladih pripadnika ultras grupe White Stones u Varaždinu. Na temelju prikupljenih podataka analizirali smo društveni aktivizam ove ...grupe vezan za djelovanje AMF kluba NK Varteks s ciljem utvrđivanja percepcije svoga kluba naspram sličnih primjera u Europi te prisutnosti stigmatizacije ove grupe mladih. Za razliku od europskoga konteksta, u ovom slučaju otpor komercijalizaciji nogometa prisutan je implicitno, dok je otpor kriminalu i korupciji ključni uzrok društvenoga aktivizma ultrasa. Pritom ultrasi osjećaju pripadnost AMF pokretu, a njihova stigmatizacija je djelomično prisutna.
U ovom radu je predstavljen povijesni razvoj stigmatizirajućih stavova prema osobama sa psihičkim smetnjama, negativni učinci koje taj problem nosi sa sobom te mogući načini prevazilaženja ovog ...problema. Razvoj psihijatrije seže u daleku prošlost. Smatra se da su primitivna plemena na psihičku bolest gledala kao na višu silu, koju nije bilo moguće promijeniti, a izolacija psihički oboljelih osoba bila je popularna i u to daleko doba. Na psihijatrijske se pacijente oduvijek gledalo kao na opasne i kriminalce. U prilog tome govori i činjenica da su ovakve osobe bivale mučene po raznim logorima, omalovažavane i etiketirane. Psihijatrijske su ustanove uvijek smještane izvan gradova, na planine, daleko od ostalih ljudi. To se može vidjeti još i danas. Svi ovi faktori pridonijeli su stvaranju stigmatizacije ne samo među općom populacijom već i među zdravstvenih djelatnicima. Tek se u 18. stoljeću nazire svijetla točka u psihijatriji, skidanjem okova i lanaca s oboljelih. Bez obzira na napore koji su uloženi u smanjenje stigmatizacije, među općom populacijom još je i danas prisutan strah i oprez prilikom kontakta sa psihijatrijskim pacijentima. Ono što nas veseli je činjenica da se zbog sve većeg broja psihičkih oboljenja žele izraditi programi za borbu protiv stigmatizacije. Ovakvi programi imaju za cilj vraćanje dostojanstva oboljelim osobama, ali i ustanova u kojima one borave. Stigmatizaciji značajno doprinosi nedostatak znanja i razumijevanja psihičke bolesti. Stoga je iznimno važna edukacija bolesnika, njihovih obitelji, ali i šire javnosti. Sve ovo ima isti cilj, a on je bolje razumijevnje psihički oboljelih osoba i smanjenje stigmatizacije.
Cilj ovog rada je prikazati što sve utječe na stvaranje stigmatizirajućih stavova prema psihički oboljelim osobama, do kojih negativnih posljedica dovode takvi stavovi te koji su mogući načini njihovog prevazilaženja.
Cilj je rada s teorijskog aspekta istražiti i identificirati oblike stigmatizacije koja u konačnici
ukazuje na višestruko negativne društvene implikacije. Metodom sekudarne analize i analize
sadržaja ...u radu se problematizira stigmatiziranje u društvenom i pedagoškom kontekstu čije su
posljedice osobito negativne za ugrožene i marginalizirane skupine ljudi. Analizom podataka
utvrđeno je da nasilje nad mišljenjem ima obilježje bezuvjetne podređenosti pojedinca normama
i inim kolektivitetima koji stvaraju stereotipe o drugima i drugačijima kao nepoželjnima te da
se stigmatizacija temelji na rasprostranjenim stereotipima koji postaju osnova za isključivanje
ili izbjegavanje određene skupine ljudi. Zaključuje se da su u procesu destigmatizacije odgoj i
obrazovanje iznimno važan segment u formiranju (ne)humanih društvenih obrazaca ponašanja.
U radu se istražuju stavovi studenata Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, kojima kroz 77 pitanja utvrđuje stupanj stigmatizacije prema različitim stigmatiziranim skupinama društva (bivšim ...narkomanima, bivšim alkoholičarima, bivšim zatvorenicima i osobama s duševnim smetnjama). Istražuju se rezultati dobiveni dvama anonimnim anketama. Prva anketa obuhvaća a priori stavove studenata prema stigmatiziranim skupinama društva, a druga koja je provedena nakon svojevrsnoga socijalnog eksperimenta, odnosno stjecanja elementarnog znanja o tradicionalno stigmatiziranim skupinama društva u okviru kolegija Forenzička psihopatologija. Ankete su provedene radi utvrđivanja promjena u stavovima ispitanika spram stigmatiziranih skupina društva. Relevantni uzorak obuhvaća 114 studenata, koji su sudjelovali i u prvoj i drugoj anketi tijekom kolegija. Anketa se kontinuirano provodila od akademske godine 2007./2008. zaključno s akademskom godinom 2015./2016. Pitanja su usmjerena prema različitim životnim okolnostima, odnosno situacijama u kojima se ispitanici najčešće susreću sa stigmatiziranim kategorijama društva od objektivnih interaktivnih situacija preko profesionalne povezanosti do emocionalnih veza. Najveći stupanj stigmatiziranosti ispitanici su pokazali prema osobama s duševnim smetnjama, bivšim zatvorenicima i narkomanima. Razvidna je i velika liberalizacija stavova prema spomenutim kategorijama analizom odgovora dobivenih u drugoj anketi. Zbog toga je vidljiva potreba za razbijanjem predrasuda u što većoj mjeri, radi senzibilizacije odnosa prema tradicionalno stigmatiziranim kategorijama društva, ponajprije zbog podizanja razine tolerancije, a time i prihvaćanja „drukčijih“ u društvu.
PDF
