Analizirana je suša u nizinskom dijelu Slovačke pomoću standardiziranog oborinskog indeksa (SPI) i standardiziranog oborinsko-evapotranspiracijskog indeksa (SPEI). Ovaj rad daje informaciju o ...dinamici, jakosti, sezonskim i prostornim razlikama u pojavi suše različite jakosti: slabe (blizu normale), jake, umjerene i ekstremne za razdoblje 1961.–2011. Buduće promjene u pojavi suše određene su iz podataka modela (regionalni cirkulacijski modeli KNMI i MPI) za temperaturu i oborinu za dva razdoblja: 2001.–2050. i 2051.–2100.
Dobiveni rezultati pokazuju da na mjesečnoj skali temperatura ima važnu ulogu u pojavi umjerene i jake suše, dok je oborina glavni čimbenik pri pojavi ekstremne suše. Za većinu istraživanih stanica ustanovljen je porast broja jakih i ekstremnih suša tijekom ljetnog razdoblja. Projekcija buduće pojave suše pokazuje opću tendenciju porasta učestalosti događaja jakih suša u razdoblju 2001.–2050. i 2051.–2100., dok će se broj ekstremno suhih mjeseci malo smanjiti u usporedbi s razdobljem 1961.–2011.
Suša je najveći abiotički uzročnik smanjenog uroda žitarica. Da bi se poboljšala tolerancija biljaka na sušu neophodno je identificirati različito eksprimirane gene te razumijeti njihovu aktivnost u ...uvjetima stresa. Transkriptomika je učinkovita metoda analize molekularnih mehanizama u uvjetima abiotičkog stresa. Za identifikaciju smo gena odgovornih za otpornost na sušu pomoću metode cDNA-AFLP ispitali prisutnost mRNA u kontrolnim uzorcima te listovima durum pšenice izloženim vodnom stresu. Uspješno smo sekvencionirali 76 fragmenata gena dobivenih transkripcijom. Većina transkripata, identificiranih pomoću baze podataka BLAST, pripadaju skupinama gena koji imaju ulogu u metabolizmu, prijenosu energije, staničnoj biosintezi, obrani stanica, transdukciji signala, regulaciji transkripcije, razgradnji proteina te prijenosu tvari. Ekspresija je tih gena potvrđena pomoću metode qRT-PCR, koristeći deset odabranih uzoraka gena. Dobiveni bi rezultati mogli pridonijeti razumijevanju staničnih mehanizama koji aktiviraju različite skupine gena u koordiniranom odgovoru na manjak vode. Identifikacijom gena što reagiraju na stres dobiveni su podaci korisni za razvoj tehnika oplemenjivanja, pomoću kojih se može povećati otpornost durum pšenice na sušu.
Tolerantnost na sušu je kompleksno svojstvo nekih vrsta i genotipova biljaka, a određeno je različitim morfološkim i/ili fiziološkim odlikama. Tolerantni genotipovi sušu mogu prevladati na više ...načina: (1) ranim dozrijevanjem (mehanizam izbjegavanja suše), (2) zatvaranjem puči što spriječava preveliku transpiraciju, ali reducira i fotosintezu (mehanizam smanjenja dehidracije), ili (3) pojačanim nakupljanjem različitih osmolita koji održavaju turgor biljke i omogućavaju normalan metabolizam i u uvjetima vodnog stresa (mehanizam tolerantnosti na dehidraciju). Vrlo važna sposobnost tolerantnih biljaka je obrana od oksidativnog stresa kao sastavnog dijela vodnog stresa. Većina gena odgovornih za tolerantnost na sušu ima inducibilne promotore, a hormon abscizinska kiselina (ABA) je signal koji ih u dosta slučajeva aktivira. Kod pšenice je identificirano više lokusa za kvantitativna svojstva (QTL-a) povezanih sa svojstvom tolerantnosti, a nalaze se na različitim kromosomima. Osim u klasičnu selekciju tolerantnih genotipova, veliki napori se ulažu i u genetičke modifikacije biljaka za bolju tolerantnost. Genetički modificirana pšenica pokazala je veliku tolerantnost na sušu u poljskim pokusima.
Provedenim istraživanjem 2001. godine utvrđeno je različito zdravstveno stanje crnoga bora (Pinus nigraArnold) u Istri, od potpuno zdravih stabala i kultura, do lokacija s izrazitim simptomima ...odumiranja izbojaka, grana i krošnji. Na svim istraživanim lokalitetima utvrđena je prisutnost gljive Sphaeropsis sapinea.Analizom zdravstvenog stanja borovih kultura utvrđena je značajna uloga staništa u predispoziciji crnoga bora na zarazu ovom gljivom u sušnim razdobljima. Utjecaj matične podloge i tipa tla kroz ishranu crnoga bora posebice dolazi do izražaja u sadržaju dušika i kalija, te njihova odnosa (N/K) kao važnog predisponirajućeg čimbenika. U takvim uvjetima uloga kalija u biljci je važna s obzirom na njegov utjecaj na opskrbljenost vodom, otpornost na sušu i patogene organizme. Najniže N/K vrijednosti utvrđene su u iglicama borova na tlima flišne matične podloge, na lokalitetima na kojima nisu zabilježeni simptomi odumiranja izbojaka i grana. Na tlima vapnenačko-dolomitne matične podloge uz ishranu (utjecanu tipom tla), posebice vidljivo s višim N/K vrijednostima, u kompleksnoj ulozi staništa dodatno važnu ulogu igraju dubina tla, stjenovitost, ekspozicija i inklinacija u predispoziciji crnoga bora na zarazu ovom gljivom.
Pokusom inokulacije sadnica crnoga bora potvrđena je patogenost gljive S.sapineai utvrđena jednaka sposobnost da izolati dobiveni iz bolesnih i zelenih organa crnoga bora (bez vidljivih simptoma bolesti) mogu prouzročiti odumiranje kore. Prihrana borovih sadnica amonijevim sulfatom utjecala je na povećanje visine biljaka i na dužinu nekroza kore, čime je potvrđena uloga dušika u predispoziciji borova na nastanak i širenje bolesti.
Cilj rada je bio istražiti učinak suše na smanjenje prinosa određenih poljoprivrednih kultura u dvije različite godine (2003. i 2005.) i na tri lokacije u različitim agroekološkim uvjetima. ...Istraživani rezultati pokazuju da je visina prinosa u funkciji količine i rasporeda oborina. Pri većim sušama veća su i smanjenja prinosa i obratno. Uz dovoljnu količinu vode u tlu bilo je moguće u sušnoj 2003. godini povećati prinose od 98,1% do 129,5% na području Gospića, od 44,9% do 72,8% na području Našica, te od 30,6% do 66,9% na području Kutjeva. U hidrološki povoljnijoj 2005. godini bilo je također moguće povećati prinose od 18,6% do 42,2% na području Gospića, od 16,1% do 21,9% na području Našica te od 8,6% do 23,3% na području Kutjeva. Više i sigurnije prinose na svim lokacijama moguće je ostvariti osiguranjem dovoljne količine vode u tlu u svim fazama razvoja kultura, za što je potrebno izgraditi odgovarajuće sustave za navodnjavanje.
Istraživana je učinkovitost parametara fotosinteze (Fv/Fm, ET0/ABS i PIABS) mjerenih krajem busanja ozimoga ječma u stresnoj varijanti (sadržaj vode od 21,3% vol.) i kontrolnoj varijanti pokusa ...(30,4%) u odnosu na prinos zrna po vegetacijskoj posudi. Pokus je postavljen u vegetacijskim loncima po metodi RBD s dva činitelja, a to su 10 kultivara ozimoga ječma (7 dvorednih i 3 višeredna) i 2 tretmana u tri ponavljanja. Ispitivani kultivari u jednoj varijanti tretmana izloženi su tri puta umjerenom kratkotrajnom stresu zbog suše i to na kraju busanja, u fazi lista zastavičara i početka klasanja te u fazi nalijevanja zrna. Od sjetve do žetve temperatura zraka varirala je od -3,9°C do 32,9°C, a sadržaj vlage od 16,4% do 39,0% od volumena tla u loncu. Značajne razlike
između kultivara utvrđene su za urod zrna. Kratkotrajni višekratni stres zbog suše prouzročio je značajno smanjenje uroda zrna u odnosu na kontrolni tretman. Parametri Fv/Fm, ET0/ABS i PIABS bili su značajno različiti između kultivara, ali značajna razlika između tretmana i značajna interakcija utvrđena je samo za parametar Fv/Fm. Parametri fotosintetičke učinkovitosti nisu dali značajne koeficijente korelacije s prinosom zrna i stabilnosti prinosa zrna kultivara u oba tretmana. Indeksi stabilnosti parametara PIABS i Fv/Fm u pozitivnim su nesignifikantnim korelacijama s prinosom zrna u varijanti stresa (0,465 i 0,452) i s indeksom stabilnosti uroda zrna (0,337 i 0,481).
Dinamika du{ika i fosfora u jedno- i dvogodi{njim iglicama obične jele (Abies alba Mill.) pra}ena je tijekom dvije vegetacijske sezone. Istra`ivanje je provedeno na pet ploha koje pru`aju različite ...edafske i klimatske uvjete za ishranu obične jele, a uzorkovanjem su obuhvaćena stabla različitog stupnja osutosti krošanja s ciljem utvr|ivanja stanja ishrane obi~ne jele, odnosa ishrane i oštećenosti obične jele te utjecaja karakteristika tla i klimatskih prilika na koncentracije dušika i fosfora u iglicama. Utvr|ena je općenito slaba opskrbljenost stabala tim elementima.
Koncentracija dušika i fosfora u iglicama obične jele razlikuje se prema vremenu uzorkovanja, godini i plohi. Fiziološki oslabljena stabla manje uspješno reguliraju svoj status ishrane. Poremečaji u ishrani rezultirali su i progresivnim smanjenjem mase suhe tvari iglica u odnosu na povećanu osutost krošanja. Klimatski
uvjeti utjeću na ishranu obične jele, a njihov negativan utjecaj izražen je kroz deficijencije u ishrani jele koje nastaju kao posljedica sušnih perioda.
PDF
