“Dječaci i djevojčice odrastaju u različitim svjetovima, premda mislimo
kako smo u istome svijetu, stoga prosuđujemo ponašanje drugih po vlastitim
standardima.“ (Tannen, 1990)
Prema Tannen, ključna ...razlika između dvije zajednice, muške i ženske,
je u moći s muške i solidarnosti sa ženske strane. Cilj je rada povezati
njezinu teoriju s komunkacijskim strategijama djece predškolske dobi
(od tri do šest godina starosti) iz nekoliko mostarskih vrtića. Istraživanje
provedeno u tu svrhu pokušava pojasniti jezično ponašanje djevojčica
i dječaka promatranjem dječje interakcije u istospolnim kao i u mješovitim
skupinama, te analizirati prirodu dviju različitih rodnih kultura i
njihova podrijetla, odnosno pokazati kako rodne kulturne norme utječu
na jezik. Djeca se u toj dobi tek počinju integrirati u svoje subkulture u
okviru muške i ženske kulture. Oni su, što se tiče rodnih obilježja, još
uvijek tabula rasa i tek trebaju biti popunjeni pravilima svake subkulture.
Pula je grad bogate (sub)kulturne povijesti koja se može pratiti već od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, no rad počinje s 1977. godinom, kad fenomen punka obilježava prekretnicu ne samo u pojavi ...subkultura mladih već i u njihovom znanstvenom proučavanju. Takav pristup omogućava da se, s određenim vremenskim odmakom, valorizira i katalogizira stanje subkulturnih stilova u Puli u usporedbi sa subkulturama mladih u drugim urbanim središtima, dominantnom kulturom te, longitudinalno, stanjem prvog desetljeća drugoga milenija, kad je subkulturna scena u Puli očito siromašnija nego nekoć.
SAŽETAK Sociologija sporta, kao jedna od mlađih posebnih sociologija, u svijetu se snažnije razvija od 60-ih godina 20. stoljeća. U Hrvatskoj u tom razdoblju (također i ranije) djeluje Miro ...Mihovilović kojega zbog opsega i sadržaja njegovih radova možemo smatrati osnivačem discipline u našem kontekstu. U drugoj fazi razvoja značajni su radovi Kreše Petrovića i Ankice Hošek-Momirović, koji disciplinu u nastajanju čvršće vežu uz kineziologiju. Uoči treće faze razvoja postoji određeni nesklad između teorijskih radova (gdje među najdublje i najprofiliranije, sistematične radove spada autorski doprinos Srđana Vrcana) i empirijskih istraživanja koja smjeraju na aplikativnost. Pojava nogometnog huliganizma i sociološka istraživanja toga fenomena, koja kreću od kraja osamdesetih i početka devedesetih, označavaju treću fazu razvoja naše sociologije sporta, koja sada ujedinjuje teorijski i empirijski dio, ravnopravno se služeći kvantitativnim i kvalitativnim dijelom istraživačke metodologije. U trećoj fazi razvoja inspirativnim se pokazalo nasljeđe sociologije (sub)kultura mladih, u pokušaju razumijevanja novih aktera stadionskog rituala, koji su početkom osamdesetih izgradili specifični subkulturni stil. U nedostatku sustavnog istraživanja posljednjih petnaestak godina, za potrebe ovoga rada ostvareni su kontakti s utjecajnim akterima nogometnog huliganizma, kako bi se neke teze (poput Lalićeve tipologije navijača iz prijašnjeg razdoblja) testirale u današnjim uvjetima. Sociologija sporta, pod uvjetom da sociolozi nastave istraživanja, ima dobru i raznoliku perspektivu iz više razloga – zbog značenja koji sport ima u svakodnevnom životu velikog broja ljudi u Hrvatskoj, zbog potrebe objašnjenja velikih rezultata tako male zemlje, kao i niza drugih aspekata sporta kao društvenog fenomena.
The concept of social pathology and prophylaxis is defined. The phenomena of social pathology and interventional activities are characterized, which are the subject of prevention and resocialization. ...The book is intended mainly for students of care and rehabilitation pedagogy
Zdefiniowano pojęcie patologii społecznej i profilaktyki. Scharakteryzowano zjawiska patologii społecznej oraz działania interwencyjne, które są przedmiotem profilaktyki i resocjalizacji. Książka przeznaczona jest głównie dla studentów pedagogiki opiekuńczej i resocjalizacyjnej
Identifikacija mladeži na hrvatskom prostoru promatra se u zadnjih desetak godina: demokratskih promjena, rat i stvaranje hrvatske države. To je utjecalo na identifikaciju hrvatske mladeži koja do ...tada uglavnom slijedi kulturne matrice zapadnoeuropske mladeži. Ovdje se ne daje potpunija iskaznica mladeži, zbog slojevitosti pojma mladeži i nedostatka istraživanja kod nas. Ispituju se osnovne tendencije u stavovima, orijentacijama, ponašanju i stilu života mladeži u današnjem kompleksnom društvu u kojem traži svoj individualni i socijalni identitet. Pokazuju se osnovne tendencije, prisutne i kod hrvatske mladeži: pojava »postadolescentne« faze i odgađanje temeljnih životnih odluka s preuzimanjem društvene odgovornosti. Mladež se pokazuje kao »generacija kojoj se ne žuri«. Ne izražava kao ranije idealne zanose, prometejske ciljeve, niti kolektivnu agresivnost. Mladež je danas konkretna i pragmatična, usmjerena na neposredne ciljeve (često konzumističke). Ona danas više ne prihvaća nametnute modele ponašanja niti »već sašiven kaput«. Očituje se kao mladež autonomnog izbora, individualnosti i nove socijalnosti što na društvenom i crkvenom planu treba uvažavati u oblikovanju modela rada s mladima. Za razliku od europske mladeži, hrvatsku su mladež za trenutak homogenizirala ratna zbivanja. Ona su potisnula u drugi plan mnoge probleme i procese u odnosu na društvo, odrasle i unutar same mladeži. Sada kod hrvatske mladeži dolaze sve više do izražaja gore navedene tendencije, izazovi i problemi.
