Sumpor je nakon kalcija i fosfora najzastupljeniji element u ljudskom tijelu, gdje se nalazi u mnogobrojnim anorganskim i organskim spojevima, a u vrlo malim količinama i u elementarnom stanju. U ...ovom pregledu prikazani su anorganski spojevi sumpora iz klase endogenih okso-spojeva u ljudskom organizmu, koji ponajprije nastaju enzimskim i neenzimskim biosintetskim putevima u stanicama ili izvanstaničnom prostoru. Opisani su sulfati, tiosulfati, μ-disulfido-bis(trioksosulfati)(2–) (tetrationati), sulfiti, hidrogensulfiti, sulfonati i disulfiti najzastupljenijih metala u organizmu (Na+, K+, Ca2+ i Mg2+) i sumporov dioksid. Anioni i SO2 jesu endogene neradikalske sumporove vrste koje se nalaze u znatnim koncentracijama u tjelesnim tekućinama, gdje imaju zasebne fiziološke, patološke, metaboličke, detoksikacijske i druge uloge. Međusobno su povezani metaboličkim putevima sumporovih spojeva. Dok je sulfatni ion redovit sastojak elektrolita i izvor sumpora, tiosulfatni ion ima brojne zaštitne funkcije i važan je metabolit, a anioni nastali reakcijom SO2 i vode također su važni metabolički međuprodukti. Novijim istraživanjima prepoznate su uloge sumporova dioksida kao nove signalne molekule i aniona μ-disulfido-bis(trioksosulfata)(2–), kao metabolita koji se stvara tijekom upale crijeva. Istraživanja o opisanoj klasi sumporovih spojeva i njihovoj važnosti za ljudski organizam očito nisu završena i mogu još donijeti važne i neočekivane spoznaje.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Dustfall Measurements in Primorsko-Goranska County, 1975-2008 Mićović, Vladimir (Teaching Institute of Public Health, Rijeka, Croatia); Alebić-Juretić, Ana (Teaching Institute of Public Health, Rijeka, Croatia); Matković, Nada (Teaching Institute of Public Health, Rijeka, Croatia) ...
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
03/2010, Letnik:
61, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Dustfall measurements in Primorsko-goranska county started in 1975 in the Bakar Bay (Site 2 - Bakar and Site 3 - Kraljevica). The measurements were extended to the city of Rijeka (Site 1 - Rijeka) in ...1982, to the nearby islands (Site 4 - Krk and Site 5 - Cres) in 1986, and inland to Gorski Kotar (Site 6 - Delnice and Site 7 - Lividraga) in 1995. This article brings the results of dustfall measurements from 1975 to 2008. Dustfall was low in the city, the nearby islands, and Gorski Kotar. Recommended and limit values were occasionally exceeded in the Bakar Bay due to emissions from the coke plant and harbour at Site 2 (1979-1997) and from the shipyard at Site 3. Lead content in the dustfall was below the national limits, save for two occasions at Site 2. Deposition of sulphur and nitrogen at the inland sites were below the respective critical load values.
Ispitivanja ukupne taložne tvari u Primorsko-goranskoj županiji zapo _ela su 1975. godine na podru _ju Bakarskog zaljeva. Mjerenja su se 1982. god proširila na grad Rijeku, 1986. na otoke Krk i Cres, a 1995. i na podru _je Gorskog kotara. U radu su prikazani rezultati mjerenja ukupne taložne tvari u razdoblju 1975.-2008. na sedam odabranih postaja: u gradu Rijeci, dvije na podru _ju Bakarskog zaljeva (Bakar i Kraljevica), dvije na otocima (Krk i Cres) te dvije u Gorskom kotaru (Delnice i Lividraga). Analizirano je kretanje prosje _nih godišnjih vrijednosti ukupno istaloženih tvari te u njima prisutnih koli _ina sagorivog pepela, sulfata, nitrata, amonija i olova. Na podru _ju grada Rijeke, otoka Krka i Cresa te Gorskog kotara koli _ina ukupne taložne tvari je niska. Koli _ine ukupne taložne tvari povremeno su prelazile preporu _enu grani _nu vrijednost u Bakru (1979.-1994.), zbog emisija iz koksare i iz luke za rasuti teret te u Kraljevici, gdje se osamdesetih godina osjećao utjecaj koksare u Bakru, a od sredine devedesetih poja _ani rad u brodogradilištu. Koli _ine olova u taložnoj tvari su niske na svim postajama, osim povremenih skokova u Bakru, kada su prijeđene preporu _ene vrijednosti. Koli _ine istaloženog sumpora i dušika na podru _ju Gorskog kotara ispod su odgovarajućih vrijednosti kriti _nog opterećenja za ispitivana podru _ja.
Izvori termomineralnih voda Ilidže kod Sarajeva pojavljuju se na prijelazu vanjskih i unutarnjih Dinarida u Bosni i Hercegovini, tj. u čelu navlake bosanskoga fliša i krajnjemu jugoistočnom dijelu ...sarajevsko-zeničkoga kenozojskog bazena. Geneza termomineralnih voda Ilidže povezana je s geološkim strukturama, strukturno-tektonskim i hidrogeološkim značajkama terena padina Igmana i jugozapadnoga dijela sarajevskoga bazena. Šire područje Ilidže izgrađeno je od naslaga paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti, a najvažnije tektonske strukture nastale boranjem, rasjedanjem i horizontalnim kretanjem jesu sinklinala Igman, busovačka rasjedna zona, uzdužni i poprečni rasjedi, Durmitorska navlaka i navlaka Blažuj – Lokve – Krupa. Složenost geotektonskoga sklopa širega područja Ilidže uvjetuje određene hidrogeološke značajke, te su na osnovi propusnosti izdvojene propusne i nepropusne stijene. Propusne stijene podijeljene su na: (1) propusne stijene međuzrnske; (2) propusne stijene pukotinske i (3) propusne stijene kavernozno-pukotinske propusnosti. Termomineralne vode Ilidže prvotno su nakupljene u permsko-trijaskim naslagama odakle uzlazno dotječu u trijaske karbonate i aluvijalne naslage, koje predstavljaju drugi vodonosnik gdje su termomineralne vode zahvaćene u brojnim bušotinama. Za određivanje geneze termomineralnih voda na području Ilidže uporabljeni su uzorci termomineralne vode s mjesta prirodnoga pražnjenja vodonosnika: izvor terma Ilidža te bušotina (PP-1, B-3a, IB-1, IB-2, IB-10 i B-10a) putem kojih se danas drenira vodonosnik. Prema sadašnjemu stupnju istraženosti i poznavanja geološke građe, strukturno-tektonskih i hidrogeoloških značajki terena, hidrogeokemijskih pokazatelja te podataka izotopskih ispitivanja utvrđeno je kako je temperatura termomineralnih voda Ilidže posljedica dubine infiltracije atmosferskih voda i geotermalnoga gradijenta, statičkih pritisaka u lećama permsko-trijaskih naslaga uslijed diferencijacije u zoni Busovačkoga rasjeda i dinamičkih faktora u fazi kretanja i ascendencije termomineralnih voda kroz šupljikave stijene na velikim udaljenostima te pod vrlo visokim tlakom. Termomineralne vode atmosferskoga su podrijetla te nisu bile povezane s atmosferskim ili površinskim vodama nakon 1953. godine. Starost termomineralnih voda varira od 13593 do 32937 godina. Nakupljene su tijekom gornjega pleistocena, u vrijeme glacijala. Sulfati u termomineralnim vodama potječu od evaporitnih (gipsno-anhidritnih) naslaga perma i trijasa, a u reduktivnim uvjetima iz sulfata je nastao H2S. CO2 ima podrijetlo u metamorfozi karbonatnih stijena u dubljim dijelovima Zemljine kore.
U ovom je radu ispitivan utjecaj klase portland-cementa na brzinu korozije čelične armature u cementnom mortu, uzrokovane prodiranjem klorida ili sulfata iz okoliša u već očvrsli cementni mort. Za ...ispitivanja su upotrijebljene tri klase portland-cementa, PC 35, PC 45 i PC 55. Radi navedenih ispitivanja cilindrični uzorci od cementnog morta s čeličnom armaturom u sredini tretirani su šest mjeseci na sobnoj temperaturi u sljedećim otopinama: w(SO42-) = 2,1 % i w(Cl-) = 5 %. Za ispitivanje brzine korozije čelične armature u cementnom mortu primijenjene su elektrokemijske tehnike potenciostatske polarizacije, i to tehnika ekstrapolacije Tafelovih krivulja i tehnika potenciodinamičke polarizacije. Ispitivanje je provedeno na potenciostatu/ galvanostatu Princeton Applied Research 263A-2, programskim paketom PowerCORR®. Rezultati obje primijenjene tehnike pokazuju da su korozijski najaktivnije čelične armature u uzorcima pripremanim od cementa klase PC 35 u obje tretirane otopine, dok su korozijski najstabilnije čelične armature u uzorcima pripremanim od cementa klase PC 55. Rezultate provedenih istra?ivanja treba smatrati preliminarnima. Radi davanja preporuka za gradnju armiranobetonskih konstrukcija u morskom okolišu, potrebno je provesti ispitivanja utjecaja sulfata na beton i armaturu, na betonskim i armiranobetonskim uzorcima.
Ispitivanja ukupne taložne tvari u Primorsko-goranskoj županiji započela su 1975. godine na području Bakarskog zaljeva. Mjerenja su se 1982. god proširila na grad Rijeku, 1986. na otoke Krk i Cres, a ...1995. i na područje Gorskog kotara. U radu su prikazani rezultati mjerenja ukupne taložne tvari u razdoblju 1975.-2008. na sedam odabranih postaja: u gradu Rijeci, dvije na području Bakarskog zaljeva (Bakar i Kraljevica), dvije na otocima (Krk i Cres) te dvije u Gorskom kotaru (Delnice i Lividraga). Analizirano je kretanje prosječnih godišnjih vrijednosti ukupno istaloženih tvari te u njima prisutnih količina sagorivog pepela, sulfata, nitrata, amonija i olova. Na području grada Rijeke, otoka Krka i Cresa te Gorskog kotara
količina ukupne taložne tvari je niska. Količine ukupne taložne tvari povremeno su prelazile preporučenu graničnu vrijednost u Bakru (1979.-1994.), zbog emisija iz koksare i iz luke za rasuti teret te u Kraljevici, gdje se osamdesetih godina osjećao utjecaj koksare u Bakru, a od sredine devedesetih pojačani rad u brodogradilištu. Količine olova u taložnoj tvari su niske na svim postajama, osim povremenih skokova u Bakru, kada su prijeđene preporučene vrijednosti. Količine istaloženog sumpora i dušika na području
Gorskog kotara ispod su odgovarajućih vrijednosti kritičnog opterećenja za ispitivana područja.
Izloženi su podaci o količini sulfata, klorida i metala u uzorcima kamena iz kamenoloma Vinkuran i kamenih elemenata vanjskog plašta Arene u Puli. Utvrđeno je da kamen iz kamenoloma Vinkuran sadrži ...neznatne količine topivih soli i metala. Značajno povećanje sulfata (do 92 puta), kao i klorida i metala, posebice olova (do 36 puta), dokazano je u površinskom dijelu kamena vanjskog plašta Arene.
La matrice extracellulaire a longtemps été considérée comme un « simple » tissu de soutien des cellules, produisant des forces de tension permettant leur adhésion et les protégeant contre le stress ...mécanique, en particulier dans le cartilage. Pourtant, un grand nombre des constituants matriciels subissent des modifications structurales très dynamiques, impactant de façon notable les propriétés qu’ils confèrent à l’environnement mais aussi aux cellules. C’est le cas des glycosaminoglycannes, polysaccharides linéaires sulfatés et complexes, présents dans toutes les matrices, mais particulièrement enrichis dans le cartilage, sous la forme de chondroïtines sulfates et d’acide hyaluronique. L’arthrose est encore actuellement principalement identifiée comme une pathologie dégénérative de la matrice cartilagineuse liée à l’usure de l’âge. Mais d’autres phénotypes sont à présent caractérisés et permettent de mieux comprendre les processus physiopathologiques complexes de cette pathologie qui affectent l’ensemble des tissus de l’articulation. Alors que les traitements en cours, visant à combler les déficits en composés matriciels ou à bloquer les activités cataboliques des chondrocytes, ne paraissent plus suffisants pour réparer le cartilage, nous reviendrons dans cet article à la source « glycanique » des composés de la matrice cartilagineuse et à leur rôle dans les processus physiopathologiques de l’arthrose, pour identifier de nouvelles voies de recherches et produits thérapeutiques en devenir.
The extracellular matrix has long been considered as a “simple” tissue supporting cells, producing tension forces allowing their adhesion and protecting them against mechanical stress, particularly in cartilage. However, a large number of matrix components undergo very dynamic structural modifications, significantly impacting the properties they confer to the environment but also to cells. This is the case for glycosaminoglycans, linear sulfated and complex polysaccharides, present in all matrices, but particularly enriched in cartilage, in the form of chondroitin sulfates and hyaluronic acid. Osteoarthritis is still mainly identified as a degenerative pathology of the cartilaginous matrix linked to the wear and tear of age. But other phenotypes are now characterized and provide a better understanding of the complex pathophysiological processes of this pathology which affect all joint tissues. Current treatments aimed at making up for deficiencies in matrix compounds or blocking the catabolic activities of chondrocytes, but no longer appear sufficient to repair cartilage. In this context, we will return to the “glycanic” source of the cartilaginous matrix and the role of these complex sugars in the pathophysiological processes of osteoarthritis, to identify new avenues of research and future therapeutic products.
PDF
