Svijest da odluke i njihova provedba čini budućnost uspješnog poslovanja svake tvrtke, dovodi do posebne pozornosti u istraživanju problematike kako se odluke donose, nastoje se otkriti zakonitosti ...koje tim procesom upravljaju, kako bi se ograničilo neracionalno ponašanje, a donositelja odluka usmjerilo na korištenje racionalnih metoda za postizanje racionalnih ciljeva. Kako današnju poslovnu okolinu karakterizira nesigurnost, ova tema sve više zaokuplja pažnju menadžmenta i postaje sve važnija u procesu poslovnog odlučivanja, te mijenja dosadašnju ulogu analize u donošenju poslovnih odluka. Važnu promjenu svakako predstavlja i ubrzani razvoj informacijske tehnologije, koja je omogućila pojavljivanje nekih novih načina i tehnika odlučivanja koje menadžeri prije nisu koristili. Radi izuzetne vrijednosti informacije, kojom se može ukloniti veća ili manja razina nesigurnosti, razvijeni su različiti informacijski sustavi, koji služe za upotrebu informacija kao baze pri donošenju poslovnih odluka. Integracija informacijskih sustava u poslovne subjekte danas postaje nužnost, zbog sve veće potrebe za fleksibilnošću te velikog pritiska na brzinu donošenja poslovnih odluka. Naglasak je na sustavima za podršku odlučivanju, budući da je njihova namjena pomaganje menadžerima u donošenju kvalitetnih odluka u nestrukturiranim problemima odlučivanja. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 124 hotela iz Primorsko-Goranske i Istarske županije u Republici Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da informacijska tehnologija u hrvatskoj hotelskoj praksi još uvijek predstavlja operativni alat i prvenstveno pruža podršku operativnoj razini upravljanja, dok vrhunski menadžment često ne poznaje u dovoljnoj mjeri sve prednosti upotrebe informacijske tehnologije u kvalitetnijem upravljanju svojim objektom, pa ju u tom smislu i nedovoljno koristi.
Provider: - Institution: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. FACULTY OF FOOD TECHNOLOGY. Sub-department of Applied Chemistry and instrumental Methods. Engineering Chemistry. - Data provided ...by Europeana Collections- U ovoj disertaciji provedena je karakterizacija klorogenskih kiselina (CGAs) i analiza antioksidacijske aktivnosti u različitim vrstama kave (zelenim i prženim zrnima kave C. arabica i C. robusta, mljevenim kavama Franck Guatemala i Flatcher Olympia te instant kavama Nescafé Classic, Nescafé Espresso, Jacobs Monarch i Jacobs Intense). Prije karakterizacije CGAs, istražena su elektrokemijska svojstva kafeoilkina kiselina (CQAs), dikafeoilkina kiselina (diCQAs) i feruloilkina kiselina (FQAs) primjenom pravokutnovalne voltametrije (SWV), diferencijalne pulsne voltametrije (DPV) i protočne stripping kronopotenciometrije (FTSCP). Elektrokemijska mjerenja CGAs utvrdila su da se na površini radne elektrode odvijaju različite elektrokemijske reakcije različitim oksidacijskim mehanizmima, ovisno o kemijskoj strukturi CGAs. Karakterizacija CGAs provedena je primjenom metoda SWV, DPV, FTSCP i HPLC. Identifikacija i kvantifikacija CGAs u kavama pokazala je da najveći sadržaj ukupnih CGAs imaju zelena zrna kava. Antioksidacijska aktivnost CQAs i diCQAs istraživana je primjenom elektrokemijskog DNA biosenzora, dok je antioksidacijska aktivnost kave istraživana i primjenom DPPH i ABTS metode. Analiza antioksidacijske aktivnosti CQAs i diCQAs primjenom DNA biosenzora pokazala je ovisnost o kemijskoj strukturi ispitivanih klorogenskih kiselina. DNA biosenzor, ABTS i DPPH metode pokazale su da najveću antioksidacijsku aktivnost imaju uzorci zelenog zrna kave, zbog najvećeg sadržaja ukupnih CGAs. Istraživanjima je utvrđeno da postoji vrlo dobra do izvrsna korelacija između antioksidacijske aktivnosti kava i sadržaja ukupnih CGAs.- In this study, the characterization of chlorogenic acid (CGAs) and the analysis of antioxidant activity in different brands of coffee (green and roasted beans C. arabica and C. robusta, ground coffee Franck Guatemala and Flatcher Olympia, and instant coffee Nescafé Classic, Nescafé Espresso, Jacobs Monarch and Jacobs Intense) were investigated. Before the characterization, the electrochemical properties of the caffeoylquinic acids (CQAs), dicaffeoylquinic acids (diCQAs) and feruloylquinic acids (FQAs) were analysed by the square-wave voltammetry (SWV), differential pulse voltammetry (DPV) and flow through stripping chronopotentiometry (FTSCP). The electrochemical measurements of the CGAs have shown that on the surface of the working electrode, the different electrochemical reactions via different mechanisms of oxidation proceeded, in connection with the chemical structure of CGAs. Characterization of CGAs was performed by SWV, DPV, FTSCP and HPLC methods. The identification and quantification of the CGAs in different brands of coffee were performed by the SWV, DPV, FTSCP and HPLC methods. The results have shown that the highest CGAs total content exists in the green coffee beans. The antioxidant activity CQAs and diCQAs were analysed by DNA-biosensor while the antioxidant activity of coffee was analysed also by DPPH and ABTS methods. Antioxidant analysis of CQAs and diCQAs using DNA-biosensors has shown the dependence on the chemical structure of investigated CGAs. The methods of DNA-biosensor, ABTS and DPPH have shown the highest antioxidant activity in the green coffee beans due to the highest content of the total CGAs. Very good to the excellent correlation between the antioxidant activity of coffee and the CGAs total content was observed in this study.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Kao nastavak prethodnih istraživanja autora, ova doktorska disertacija predstavlja sljedeći korak istraživanja problema ...klasifikacije kreditnog rizika. Utemeljena na opservaciji ponašanja koje intuitivno primjenjuje društvo u svakodnevnom životu, ideja kombiniranja glasova stručnjaka je dobila posebnu pozornost istraživačke zajednice na području klasifikacije podataka. Sve veći fokus istraživača ali i obećavajući pronalasci na području kombinacije klasifikatora usmjerili su interes autora prema tom području.Svrha istraživanja provedenih i opisanih u ovom radu je istražiti primjenjivost sustava višestrukih klasifikatora temeljnog na odabiru atributa na problem procjene kreditnog rizika građana. U skladu sa svrhom provedeno je više istraživanja koja zajednički predstavljajujedan kompleksni pristup odabranom problemu. Glavni cilj ovog rada jest razviti brzu,robusnu tehniku za kombiniranje klasifikatora koja će na temelju upravljanog odabira atributa stvarati efikasne i kvalitetne sustave za ocjenu sposobnosti tražitelja kredita da vrati kredit navrijeme i u skladu s ugovorenim uvjetima. Povrh navedenog, nova tehnika mora biti dovoljno jednostavna za laku implementaciju i široku primjenu u istraživačkoj zajednici uključujući i istraživače koji primarno ne istražuju navedeno područje.Dva glavna elementa nove tehnike su: (1) odabir atributa kao strategija za postizanje raznolikosti odluka klasifikatora i (2) smanjivanje sustava kao način uključivanja samo bitnih klasifikatora koji doprinose kvaliteti sustava. Odabir atributa počiva na korištenju nekoliko različitih brzih tehnika koje rangiraju atribute po kvaliteti. Prilikom odabira tehnika, kako bise osigurao odabir različitih atributa, bitno je voditi računa o mjerama koje se koriste prilikom rangiranja atributa. Tako odabrani podskupovi atributa koriste se za trening klasifikatora, kojina temelju različitih ulaza produciraju različite modele. U sljedećem koraku tehnika odabiresamo one modele koji kombinirani mogu pozitivno utjecati na performanse sustava, temeljem odluka novog, u radu predloženog pohlepnog algoritma. Uključivanje smanjivanja sustava pozitivno utječe na efikasnost sustava i kvalitetu odluke.Nova tehnika je kreirana na kreditnim skupovima podataka s ciljem testiranja postavljenih hipoteza doktorske disertacije. U istraživanju se uspoređuju rezultati nove tehnike u odnosuna rezultate pojedinačnih klasifikatora koji su uključeni u konačni sustav, da bi se utvrdilaopravdanost kombiniranja klasifikatora. Povrh toga, analizirane su odluke algoritma zasmanjivanje i način odabira klasifikatora u sustav te odnos točnosti i Q statistike na treniranim sustavima. U slijedećem krugu istraživanja, rezultati tehnike su vrednovani pomoću tehnika Bagging i Boosting. Rezultati su uspoređivani pomoću četiri različite mjere performansi:točnosti, greške tipa I, greške tipa II i AUC mjere. Osim odabranih mjera uspoređena su i vremena potrebna za treniranje i test klasifikacijskih modela pomoću odabranih tehnika.Rezultati pokazuju da se korištenjem nove tehnike mogu poboljšati rezultati klasifikacijepodataka u odnosu na pojedinačne klasifikatore uključene u sustav. Dodatno, rezultati sukvalitetom usporedivi s najpopularnijim tehnikama, štoviše tri od četiri odabrane mjere pokazuju superiornost nove tehnike. U skladu s ciljem konstruiranja, nova tehnika ostvaruje najbolje rezultate na sustavima s manjim brojem članova i vremenski nije zahtjevna uusporedbi s tehnikama Bagging i Boosting. Ostvareni rezultati su obećavajući a predložena tehnika predstavlja dobru alternativu postojećim tehnikama za konstruiranje sustava višestrukih klasifikatora.- Following the previous authors researches, this doctoral dissertation is the next step in creditrisk classification research. Based on observations of behavior that can be found in nature andsociety, the idea of combining experts decisions has gained significant importance inresearch community, especially in the area of data classification. Increasing focus of researchers as well as promising findings have directed authors interest to the mentioned research area.The purpose of researches, conducted and elaborated in this dissertation is to investigate the application of multiple classifier systems based on attribute selection on credit risk assessment. In accordance with the purpose, several researches have been conducted, that jointly represent a complex approach to the selected problem. The main goal of this paper isto develop fast and robust technique for combining classifiers, based on directed attribute selection, which will be able to create efficient and accurate systems for credit risk assessmentin retail. The afore mentioned technique must be sufficiently simple for easy implementationand wide application by the research community, including researchers that are not primarily focused on this field.Two key elements of the new technique are: (1) attribute selection used as strategy fortraining diverse classifiers and (2) ensemble thinning used to include only those classifiersthat contribute to overall system quality. Attribute selection in this context refers to the implementation of several different fast techniques which rank attributes by their quality. In order to ensure selection of different attributes, it is necessary to consider techniques based on different evaluation criteria for attribute ranking. Subsets of attributes, selected in suchmanner, are used in training process of classifiers, thus ensuring difference in produced models. In the next step technique selects only those models which when combined together,positively contribute to performances of ensemble. The selection is conducted using new, inthis paper proposed, greedy algorithm for ensemble thinning. Including ensemble thinning innew technique increases efficiency and quality of decisions.The new technique has been tested on credit data sets in accordance with defined research hypothesis of this doctoral dissertation. In presented research the results obtained using new technique are compared to results of individual classifiers included in the final ensemble, inorder to justify combining action. Additionally, decisions made by algorithm for ensemblethinning are analyzed as well as relationship between Q statistics and ensemble accuracy. Infollowing research, the results of the new technique are evaluated by techniques Bagging and Boosting. Results are evaluated with four different performance measures: accuracy, errortype I, error type II and AUC. Moreover, time necessary for training and testing of models aremeasured and compared in research.Results show significant improvement of classification performance compared toindividual classifiers as a direct result of the new technique. Furthermore, quality of obtained results can be compared with results of most popular techniques; moreover three out of four performance measures show superiority of the new technique. In accordance with the design,the new technique performs best on ensembles with small number of members and it is nottime consuming compared to Bagging and Boosting.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Swisstopo (Swiss Federal Office of Topography) je Švicarska nacionalna geodetsko-kartografska agencija. Ta je agencija krajem 2019. završila izradu objektno orijentirane topografske baze Švicarske u ...3D. Baza je topografski model krajolika (Topographic Landscape Model – TLM) s više od 25 milijuna jednoznačno određenih objekata. Stupanj detalja odgovara karti mjerila 1 : 5000. Koordinate svih točaka objekata u TLM-u, osim šuma, imaju točnost od 20 cm.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Ultra-high precision mechatronics positioning systems are critical devices in current precision engineering and micro- and ...nano-systems’ technologies, as they allow repeatability and accuracy in the nanometric domain to be achieved. The doctoral thesis deals thoroughly with nonlinear stochastic frictional effects that limit the performances of ultra-high precision devices
based on sliding and rolling elements. The state-of-the-art related to the frictional behavior in the pre-sliding and sliding motion regimes is considered and different friction models are validated. Due to its comprehensiveness and simplicity, the generalized Maxwell-slip (GMS) friction model is adopted to characterize frictional disturbances of a translational axis of an
actual multi-degrees-of-freedom point-to-point mechatronics positioning system aimed at handling and positioning of microparts. The parameters of the GMS model are identified via innovative experimental set-ups, separately for the actuator-gearhead assembly and for the linear guideways, and included in the overall MATLAB/SIMULINK model of the used device.
With the aim of compensating frictional effects, the modeled responses of the system are compared to experimental results when the system is controlled by means of a conventional proportional-integral-derivative (PID) controller, when the PID controller is complemented with an additional feed-forward model-based friction compensator and, finally, when the
system is controlled via a self-tuning adaptive regulator. The adaptive regulator, implemented within the real-time field programmable gate array based control system, is proven to be the most efficient and is hence used in the final repetitive point-to-point positioning tests.
Nanometric-range precision and accuracy (better than 250 nm), both in the case of short-range (micrometric) and long-range (millimeter) travels, are achieved. Different sensors, actuators and other design components, along with other control typologies, are experimentally validated in ultra-high precision positioning applications as well.- Mehatronički sustavi ultra-visokih (nanometarskih) preciznosti i točnosti pozicioniranja su u današnje vrijeme vrlo važni u preciznom inženjerstvu i tehnologiji mikro- i nano-sustava. U disertaciji se temeljito analiziraju nelinearni stohastički učinci trenja koji vrlo često ograničavaju radna svojstva sustava za precizno pozicioniranje temeljenih na kliznim i valjnim elementima. Analizira se stanje tehnike za pomake pri silama manjim od sile statičkog trenja, kao i u režimu klizanja, te se vrednuju postojeći matematički modeli trenja. U razmatranom slučaju mehatroničkog sustava ultra-visokih preciznosti i točnosti pozicioniranja, namijenjenog montaži i manipulaciji mikrostruktura, trenje koje se javlja kod linearnih jednoosnih pomaka se, zbog jednostavnosti i sveobuhvatnosti toga pristupa, modelira generaliziranim Maxwell-slip (GMS) modelom trenja. Parametri GMS modela se identificiraju na inovativnim eksperimentalnim postavima, i to posebno za pokretački dio analiziranog sustava, koji se sastoji od istosmjernog motora s reduktorom, te posebno za linearni translator. Rezultirajući modeli trenja se zatim integriraju u cjeloviti model sustava implementiran u MATLAB/SIMULINK okruženju. S ciljem minimizacije utjecaja trenja, modelirani odziv sustava uspoređuje se potom s eksperimentalnim rezultatima dobivenim na sustavu reguliranom pomoću često korištenog proporcionalno-integralno-diferencijalnog (PID) regulatora, kada se sustav regulira po načelu unaprijedne veze, te kada se regulira prilagodljivim upravljačkim algoritmom. Regulator s prilagodljivim vođenjem, implementiran unutar stvarno-vremenskog sustava temeljenog na programibilnim logičkim vratima, pokazao se kao najbolje rješenje te se stoga koristi u uzastopnim eksperimentima pozicioniranja iz točke u točku, koji predstavljaju željenu funkcionalnost razmatranog sustava. Postignute su tako nanometarska preciznost i točnost (bolje od 250 nm) i to kako kod kraćih (mikrometarskih), tako i duljih (milimetarskih) pomaka.
U završnom se dijelu disertacije eksperimentalno analizira i mogućnost korištenja drugih pokretača, osjetnika i strojnih elemenata kao i različitih upravljačkih pristupa pogodnih za ostvarivanje ultra-visokih preciznosti i točnosti pozicioniranja.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- A human settlement may exist in an environment which does not allow the use of central resource distribution systems such as ...national electrical grid, municipal water supply, etc., or where the use of such systems is not preferable by its inhabitants. In such scenarios, there is a need for managing resources that are being produced, stored, and consumed, within the boundaries of such settlements, with a goal to maintain the self-sustainability of such settlement. Settlements are hereafter considered self-sustainable if sufficient resource quantities are available in the observed time period, with regard to defined comfort levels and observed resource type.Considering existing work in the fields of smart cities, self-sustainable settlements, smart grids,Internet of things and existing intelligent agent infrastructures tackling renewable resource management, new agent classes, behaviours and protocols are proposed. A central part of the dissertation work includes developing specialized agent classes and behaviours that would allow to model and simulate the dynamics of a local resource production, storage and consumption in order to pursue and evaluate self-sustainability of the settlement.Such framework could be used by a modeler either to design and simulate a new self-sustainable system, or to evaluate and analyze an existing system, which could lead to considerable improvements in the design of a settlement and its resource production, consumption and storage elements, in regard to the context of self-sustainability.- Cilj istraživanja je modelirati i simulirati samoodrživa ljudska naselja u novorazvijenom razvojnom okružju za modeliranje i simulaciju upravljanja resursima u pametnim samoodrživim ljudskim naseljima temeljenom na agentima, sa svrhom produljenja samoodrživosti naselja. U tom kontekstu, identificirani su sljedeći istraživački ciljevi:1. Razviti nove klase agenata, ponašanja i protokola specijaliziranih za modeliranje i simulacije upravljanja resursima u pametnim samoodrživim ljudskim naseljima.2. Integrirati novo razvijene klase agenata, ponašanja i protokola u funkcionalno razvojno okružje za modeliranje i simulaciju.3. Razviti ne-trivijalno kompleksne scenarije za modeliranje i simulaciju upravljanja resursima u pametnim samoodrživim ljudskim naseljima. Scenariji će biti razvijen i unutar tri kategorije: permakulturno eko-selo, vanzemaljska kolonija, svemirsko putovanje.Hipoteza disertacije je sljedeća:H1. Razvojno okruženje za modeliranje i simulaciju upravljanja resursima u pametnim samoodrživim ljudskim naseljima temeljeno na agentima produžiti će vremenski period samoodrživosti prilikom korištenja u razvijenim testnim scenarijima.Prvo poglavlje je uvodno i elaborira kontekst istraživanja u konciznom obliku, predstavljajući istraživačke ciljeve i hipotezu.Poglavlje 2 detaljizira istraživanje, od inicijalnog koncepta okružja, prema gradnji okružja i implementaciji, dajući uvid u detalje implementacije i korištene istraživačke metode.Poglavlje 3 pruža pregled literature područja relevantnih za istraživanje, kao što su održivi razvoj, samoodrživa ljudska naselja, agenti i više-agentni sustavi, inteligentne zgrade, pametni gradovi, eko-povratne informacije, upravljanje vršnim opterećenjem, te drugih povezanih područja.Poglavlje 4 prezentira implementaciju razvojnog okružja. Slijedeći prilagođeni tok rada MaSEmetodologije, u prvim koracima identificiraju se zahtjevi sustava, prema kojima se deriviraju ciljevi sustava. Ciljevi se nakon toga koriste u kreiranju agentnih uloga, a uloge se potom koristeza definiciju klasa agenata.Globalni cilj razvojnog okruženja je sljedeći:Nakon izvršenih aktivnih napora usmjerenih u svrhu ostvarenja samoodrživosti modeliranog sustava, informiraj korisnika o tome da li je sustav samoodrživ; ukoliko modelirani sustav nije samoodrživ, usmjeri korisnika na relevantne probleme koji sprječavaju samoodrživost.Isto poglavlje elaborira modele konzumacije resursa i mehanizme samoodrživosti. Mehanizmi samoodrživosti izvedeni su iz literature povezanih i relevantnih područja istraživanja, iz intervjua provedenih sa ekspertima za samoodrživost, iz stvarnih mehanizama koje koristeprimjerice poduzeća za energetiku, te iz poznavanja načina rada velikog broja jedinica zapotrošnju energije, analize i vlastitih iskustava.Poglavlje 5 elaborira način korištenja razvojnog okružja prilikom modeliranja i simulacija specifičnih sustava. Pojašnjene se ulazne i izvještajne varijable koje korisnik koristi za modeliranje, prilagodbu i analizu sustava.Poglavlje 6 opisuje razvijene testne scenarije, rezultate simulacija nad tim scenarijima, te analizu i diskusiju. Scenariji su inicijalno simulirani bez korištenja mehanizama za samoodrživost, koristeći jednostavne matematičke formule u alokaciji resursa. Nakon toga,scenariji su simulirani nad identičnim ulaznim podacima koristeći mehanizme za samoodrživost razvojnog okružja. Rezultati provedenih simulacija pokazali su da je razvojnookružje produžilo trajanje samoodrživosti u svakom od razvijenih scenarija, što je konzistentnosa istraživačkom hipotezom H1.U poglavlju 7 zaključuje se istraživanje, diskutira o rezultatima simulacije, te se predlažuplanovi za daljnje istraživanje.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Problematika zavarivanja titana i njegovih legura bez korištenja specijalnih komora sa vakuum ili inertnom atmosferom izražena je kod popravaka gdje zavarivani dijelovi mogu biti različitih dimenzija ...i oblika. Preskupo je za svaki pojedinačni slučaj konstruirati zaštitnu komoru. Najčešće su komore neugodne za zavarivača i ograničavaju uvođenje pištolja i dodatnog materijala. Rad se bavi analizom mogućnosti obavljanja kvalitetnog popravka bez korištenja komore. Praktični dio rada jest popravak zavarivanjem kućišta kamere za snimanje unutrašnjosti plašta peći klinkera u tvornici cementa. Zbog ekstremnih radnih uvjeta dolazi do intenzivnog trošenja dijela plašta, te isti otkazuje ovisno o položaju u peći ili hladnjaku nakon 6 - 12 mjeseci eksploatacije. Popravak se obavlja zavarivanjem TIG postupkom uz primjenu dvostruke sekundarne zaštite zavara (lica i korijena) argonom. Ispitana je mikrostruktura uzoraka, te izmjerena tvrdoća po izvodnici koja se proteže od osnovnog materijala, preko zone utjecaja topline, do samog zavara. Ispitivanje je pokazalo da nema značajnih promjena u mikrostrukturi zavara u odnosu na osnovni materijal, te da su tvrdoće mjerene po izvodnici prilično ujednačene. Nakon ispitivanja uzoraka izvršen je popravak zavarivanjem plašta kućišta. Popravljeno kućište ima vijek trajanja koji odgovara novom kućištu što ukazuje da je sanacija obavljeno uspješno.
Suvremena pedagogija najčešće nekritički pristaje na odgojno-obrazovnim reformama implicirane pozitivističke, otuđene koncepte apsolutne reprodukcije postojećega. Središnje obilježje otuđenosti jest ...razdvojenost spoznajnog subjekta i spoznajnog objekta, s ontološkom apsolutizacijom objekta, gdje zatvoreni, „zamrznuti”, nehistorijski realitet postaje mjerilo svih svrha, ciljeva i „potreba”. Subjekt tada načelno može samo „odgovarati” tim potrebama reproducirajući ono isto. Drugim riječima, njegova otuđena kreacija povratno mu, objektno, autoritetom „realiteta” određuje cjelokupno bivanje. Forme te otuđenosti danas su ponajprije tehnologizirana znanost, operacionalizirani znanstveni jezik koji prekoračuje samu znanost i postaje specifičan „društveni biheviorizam” (Marcuse, 1989), industrija kulture i kapitalizam koji svojom logikom nosi sve ove forme otuđene ljudske pseudoprakse. Pedagogijski i pedagoški put u prevladavanju ove teško će sastoji se u ponovnom uspostavljanju subjekt-objektnosti u teoriji odgoja i obrazovanja, didaktici, metodologiji i svim granama pedagogije na primjerenim specifičnim razinama, koje bi – da bi odgovarale ideji pedagogije - morale postati antipozitivističke, dijalektičke, povijesne, razvojne.
U radu su analizirane uloga i važnost fiberbronhoskopije u ranoj i konačnoj dijagnozi aktivne tuberkuloze pluća u 102 bolesnika liječena u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2012. godine ...na Odsjeku za plućne bolesti Opće bolnice »Dr. Ivo Pedišić« u Sisku – lokacija Petrinja, a čiji su inicijalni uzorci sputuma bili direktno negativni na acidorezistentne bacile. Analizirana je dijagnostička uspješnost pojedinih bronhoskopskih procedura, kao i njihovih kombinacija. Rana dijagnoza aktivne tuberkuloze pluća postavljena je kod 31 bolesnika (30,39%), a konačna dijagnoza kod 67 bolesnika (65,68%). Dijagnoza aktivne plućne tuberkuloze postavljena je jedino na bazi uzoraka uzetih tijekom fiberbronhoskopije kod 28 bolesnika (9,65%). Statistički značajan broj bolesnika u kojih je dijagnoza postavljena fiberbronhoskopijom ističe važnost ove metode u dijagnostici aktivne tuberkuloze pluća u bolesnika čiji su sputumi mikroskopski direktno negativni i/ili u onih koji ne mogu spontano iskašljati primjeren uzorak.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- A recent development of heterogeneous platforms (i.e. those containing different types of computing units such as multicore CPUs, ...GPUs, and FPGAs) has enabled significant improvements in performance of real-time data processing. However, due to increased development efforts for such platforms, they are not fully exploited. To use the full potential of such platforms, we need new frameworks and methods for capturing the optimal configuration of the software. Different configurations, i.e. allocations of software components to different computing unit types can be essential for getting the maximal utilization of the platform. For more complex systems it is difficult to find ad hoc, good enough or the best configuration.This research suggests the application of component based software engineering(CBSE) principles, by which it is possible to achieve the same functionality of software components across various computing units of different types, however with different extrafunctional properties (EFP). The objective of this research is to construct a framework which optimizes the allocation of software components on a heterogeneous computing platform with respect to specified extra-functional requirements.The I-IV allocation framework, proposed by this research, consist of formalisms necessary for modeling of a heterogeneous computing platform and exploring the designspace, which results with an optimal design decision. The I-IV allocation frameworkwas verified in two steps, focusing on two EFPs; the average power consumption andthe average execution time. The experimental platform was a tracked robot, developed for the purpose of this research. It contains a CPU, a GPU and an FPGA, along with 32software components deployable onto these units. Both steps resulted in a positive result confirming the claim that the I-IV framework, along with its Component allocation model M correctly represents the heterogeneous system performance, with consideration to multiple criteria.- Usprkos tome da je u posljednjih nekoliko godina povećanje radnog takta središnje procesne jedinice (CPU) usporeno, ako ne i zaustavljeno, performanse suvremenih računala i dalje rastu, ali ne zbog radnog takta. To znaci da se i performanse racunalnih programa više na ovaj nacin ne mogu unaprijediti, čak što više, daljnje povečavanje radnogčtakta CPU-a pokazalo se neučinkovitim. Zbog toga, došlo je do suštinske promjene u građi procesora, odnosno to repliciranja procesnih jezgri te ugradbom dodatnih namjenskih procesnih jedinica koje su specijalizirane za određeni tip zadataka. Najcešce su to graficka procesna jedinica (GPU), programirljiva polja logickih blokova (FPGA), integrirani krugovi specificne namjene (ASIC), itd. Istovremeno, zajednica prepoznala je veliki istraživacki potencijal heterogenih racunalnih sustava, odnosno sustava sa mnoštvom procesnih jedinica razlicitog tipa, obzirom da omogućuju izuzetna poboljšanja performansi softvera.Mnogi se istraživaci već dulje vrijeme bave heterogenim racunalstvom, što znaci da to nije nova ideja, no u posljednjih nekoliko godina, zbog fizickih ogranicenja vezanih uz arhitekturu procesnih jedinica, heterogeno racunalstvo postaje sve popularnija istraživacka tema. Uz izuzetno povećanje procesne moći, heterogeno racunalstvo donosii mnogo izazova, prvenstveno za softverske inženjere. Naime, razvoj softvera za takve sustave vrlo je zahtjevan zbog primjerice, potrebe za rukovanjem sa više razlicitih tipova podataka ili programskih jezika unutar istog racunalnog programa, kompatibilnosti pojedinih procesnih jedinica i konverzije tipova podataka, potrebe za specijaliziranim bibliotekama koda, korištenja razlicitih struktura podataka kroz više arhitekturalni slojeva racunala i racunalnog programa, itd. Osim toga, obzirom na to da se heterogeni sustavi prvenstveno koriste kao elementi ugradbenih racunala u industriji, softverski inženjeri uz funkcionalne zahtjeve, dodatnu pozornost moraju dati nefunkcionalnim zahtjevima (EFP).Kako bi se upravljalo funkcionalnim i nefunkcionalnim zahtjevima softvera, u složenim heterogenim racunalnim sustavima,cesto se primjenjuju nacela komponentno orijentiranog softverskog inženjerstva (CBSE), koja su u softverskoj zajednici dobro poznata i dokazana. CBSE obuhvaća modele, metode i smjernice za softverske inženjere koji razvijaju sustave temeljene na komponentama, odnosno građevnim jedinicama koje komuniciraju putem ugovorno definiranih sucelja, koje se mogu samostalnougra divati i jednostavno zamjenjivati. Time, CBSE daje snažne temelje za prethodno spomenute vezane uz razvoj softvera namijenjenog za heterogene racunalne sustave.U tom kontekstu, CBSE omogućuje postizanje jednake funkcionalnosti komponenata softvera alociranih na (razlicite) procesne jedinice (razlicitog tipa), no sa drugacijimne-funkcionalnim svojstvima. To znaci da pojedine alokacije komponenata softveramogu biti više ili manje ucinkovite obzirom na scenarije njihove primjene, odnosnonjihove ulazne parametre, što za sobom povlaci i pitanje ukupnih performansi sustava. Prema tome, zadatak arhitekta softvera najprije je definirati svojstva najbolje alokacije obzirom na više kriterija, poput dostupnosti resurs, ne-funkcionalna svojstva i ogranicenja, a potom na konkretnoj heterogenoj racunalnoj platformi ucinkovito i pronaći takvu alokaciju.Temeljni cilj ovog istraživanja je konstruirati okvir za optimizaciju alokacije kompo- nenti softvera na heterogenoj racunalnoj platformi, koji uzimajući u obzir ogranicenja resursa dostupnih na racunalnim jedinicama (razlicitog tipa), specifikacije komponenata softvera i ogranicenja koja definira arhitekt sustava ucinkovito pronalazi najbolju alokaciju. Ova disertacija predlaže Alokacijski okvir I-IV sastavljen od formalnih elemenata koji omogućuju stvaranje modela heterogenog racunalnog sustava te pretraživanje prostora potencijalnih alokacija, te definira korake kojima se postiže optimalna arhitektura sustava. Kako u ovom slucaju prostor potencijalnih rješenja, odnosno alokacija eksponencijalno raste (uzmdostupnih racunalnih jedinica tendostupnih komponentisoftvera, prostor rješenja jemn), razvijen je i prototip alata koji automatizira Alokacijskiokvir I-IV, što je inace dugotrajan ili cak neizvediv proces. Za opis nefunkcionalnih svojstava heterogenih sustava, koristi se Model za alokaciju komponenata M. Taj model,primjenom težinske funkcije omogućuje kvantifikaciju pojedinih alokacija čime je omogućena njihova usporedba te procjena prikladnosti korištenja istih. Istovremeno,težinska funkcija daje uvid u performanse sustava u njegovoj ranoj fazi razvoja (cak prije nego su komponente razvijene).Vjerodostojnost Alokacijskog okvira I-IV provjerena je u dva koraka (eksperimenta),pri cemu je fokus bio na dva nefunkcionalna svojstva sustava: prosjecni elektricni učinak elektricne struje i prosjecno vrijeme izvođenja operacija softvera. Eksperimentalna platforma bila su robotska kolica sa heterogenim racunalnim sustavom sacinjenim odCPU-a, GPU-a te FPGA-a, zajedno sa tridesetak komponenata softvera koje je moguće alocirati na te racunalne jedinice.Prvi korak provjere odnosio se na provjeru tocnosti, odnosno procjenu prikladnosti težinske funkcije w da kvantificira performanse pojedine alokacije. Postupak je proveden primjenom šest razlicitih alokacija koje predstavljaju dva razlicita scenarija izvođenja.Odabrane alokacije, nakon što su kvantificirane težinskom funkcijom w, zapisane sutablicno i rangirane prema predviđenim performansama. Nakon toga, te iste alokacije su implementirane na stvarnom sustavu, ranije spomenutim robotskim kolicima. Iscrpnim mjerenje (u intervalu pouzdanosti od 95%), zabilježene su performanse alokacija i ponovno su rangirane u rang listu. Rezultat oba rangiranja bio je jednak,cime slijedi damodel za raspodjelu komponenata M, te njegova težinska funkcija w mogu korektno predvidjeti performanse pojedine alokacije u realnom sustavu. Ovakav ishod, doveo IV je do drugog koraka provjere koji se odnosi na scenarij(e) u kojem postoji izrazito veliki broj komponenti softvera te racunalnih jedinica,cime prostor potencijalnih rješenja postaje toliko velik pronalaženje najbolje alokacije metodom iscrpnog pretraživanja nije moguće ucinkovito provesti.Obzirom da trenutna implementacija Alokacijskog modela I-IV definira heuristicke metode za rješavanje navedenog problema, drugi korak provjere za cilj ima procijeniti sub-optimalno rješenje genetskog algoritma i metode simuliranog kaljenja. Uz heuristicke metode, generirane su i proizvoljne alokacije, jer u nekim slucajevima su takve alokacije podjednako dobre ili cak bolje od heuristickih metoda. U prvoj iteraciji, provjeravala se preciznost navedenih metoda, odnosno njihovo odstupanje od optimalne alokacije dane iscrpnim pretraživanje u prostoru do 512. Pokazalo se kako genetski algoritam daje najbolja rješenja, odnosno alokacije koje minimalno odstupaju od optimalnog rješenja. Nadalje, za prostore rješenja između 1020do3070 gdje iscrpno pretraživanje nije ucinkovito, usporedba je pokazala da obje heuristicke metode daju bolja suboptimalne alokacije od proizvoljno definiranih alokacija i to u najkraćem vremenu.Iako je statisticki vjerojatno, ni u jednom slucaju (u 55 ponavljanja, s povećavanjem prostora rješenja) nije zabilježeno da proizvoljno generirana alokacija daje bolje performanse od alokacije dobivene predloženim heuristickim metodama, cime je završila validacija predloženog okvira i svih njegovih elemenata.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
