"If it bleeds, it leads." The phrase captures television news directors' famed preference for opening newscasts with the most violent stories they can find. And what is true for news is often true ...for entertainment programming, where violence is used as a product to attract both viewers and sponsors. In this book, James Hamilton presents the first major theoretical and empirical examination of the market for television violence. Hamilton approaches television violence in the same way that other economists approach the problem of pollution: that is, as an example of market failure. He argues that television violence, like pollution, generates negative externalities, defined as costs borne by others than those involved in the production activity. Broadcasters seeking to attract viewers may not fully bear the costs to society of their violent programming, if those costs include such factors as increased levels of aggression and crime in society. Hamilton goes on to say that the comparison to pollution remains relevant when considering how to deal with the problem. Approaches devised to control violent programming, such as restricting it to certain times and rating programs according to the violence they contain, have parallels in zoning and education policies designed to protect the environment. Hamilton examines in detail the microstructure of incentives that operate at every level of television broadcasting, from programming and advertising to viewer behavior, so that remedies can be devised to reduce violent programming without restricting broadcasters' right to compete.
Rušenje njujorških tornjeva 2001. godine i izravni prijenos tog događaja diljem planete unio je novu paradigmu ratovanja putem medija. Vremenski razmak između prvog i drugog udara u WTC pokazao se ...kao povoljan trenutak za kamermane i fotografe da instaliraju svoju tehniku kako bi gledaocima kod udara drugog aviona omogućili emitovanje slike uživo. Uznemirujuće slike u rekordnom su roku obišle svijet, a njihov karakter iz dokumentarnog prerastao je u simbolički. Došlo je do hipertrofije značenja koja je vodila ka slikovnoj produkciji kodiranoj eksplicitnim sadržajima nasilja i traume. Novonastali medijski ambijent obrazovao je nove mentalitete gledanja i novu vizualnu pismenost. Umjetnost koja nastaje u periodu od 11. septembra 2001. godine naovamo indikator je novog društvenog poretka koji je slikama dao brutalnu moć stvarnog.
Cilj ovog teksta je da detektira neke primjere iz savremene umjetničke produkcije—prvenstveno radove Hansa Petera Feldmanna, Douga Ashforda, Francisa Alÿsa, Thomasa Hirschorna i Munira Fatmija—i da na njima načini svojevrsnu analizu fenomena gdje savremene umjetničke prakse obrađuju pitanja koja je nametnula postseptembarska slikovna erupcija. Pritom se umjetnički radovi navedenih umjetnika koriste kao primarni izvor u artikuliranju perspektive boljeg razumijevanja nove uloge medija.
Reporteri su prepoznatljivi po tome što rade u elektronskim medijima od kojih još uvijek televizija ima primat. Rad na televiziji karakterizira to što reporter “razmišlja” slikom. Slika je poruka ...koja s određenim, i to odgovarajućim tekstom – offom, čini rubriku, odnosno, prilog. Ta “upakirana rubrika”, kao finalni proizvod, rezultat je rada čitavog tima od urednika, reportera, snimatelja, asistenta snimatelja i vozača ekipe, pa do ljudi zaposlenih u samoj realizaciji emisije i tehnici. Ipak, uloga televizijskog reportera u tom procesu je na prvom mjestu. Upravo o njegovom “osjećaju” za temu i ideje za realizaciju, ovisi i kvaliteta reportaže i snimljeni kadrovi, a posredno i rejting same medijske kuće. Ovdje se mora istaći da posao reportera može, i treba, obavljati samo zrela osoba. Brojne su komponente koje čine zrelu osobu, ovdje, osobu televizijskog reportera. Među tim komponentama od posebnog značaja je kreativnost u radu reportera. Izraženo postojanje kreativnosti u radu reportera je svakako i opredjeljujući faktor aktiviteta reportera ako se ima u vidu i ono umjetničko “u reporteru” koje je i sastavni dio cjeline proizvoda rada reportera, a koji se naziva “upakirani” prilog.
Televizija i ljudska duša Blaževska, Daniela
In medias res,
05/2020, Letnik:
9, Številka:
16
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
“What is the benefit of the human if he obtains the whole world and damage the soul? Or what kind of ransom will give the man for his soul?” (Mt 16, 26, Mk 8, 36-37).The goal of the human life is the ...salvation of the soul. The human must save his soul from the harmful sights. The aim of this paper is to research how the television as mass media influence on the human soul. Thus, the author analyzes the influence of television on the mind, wish and will of the human that is exposed to media contents. In the paper are offered conclusions about the negative effects of television on human souls and it is recommended selective and as short as possible exposure to television programs.
Cilj ovog rada je da ukaže na potrebu revitalizovanja TV estetike budući da je za tradiciju televizijskog stvaralaštva kod nas, dugu sada već šest decenija, važno utvrđivati koja su televizijska dela ...vredna, manje vredna ili možda nevredna prema kriterijumima klasične kao i popularne TV estetike. Da bi se to utvrdilo u slučaju TV serije „Grlom u jagode“, korišćen je interdisciplinarni pristup i tri vrste analiza koje obogaćuju i proširuju horizonte estetičkih promišljanja pokazujući zašto se ova serija u dosadaš- njem televizijskom nasleđu može smatrati vrhunskim delom jugoslovenske popularne TV estetike.
Domaća kulturološka, komunikološka i medijska istraživanja uglavnom se nisu bavila ideološkim i političkim aspektima popularnih TV programa i njihovom ulogom u formiranju dominantnih kulturnih ...obrazaca u drugoj polovini 20. veka. Zato ovaj rad predstavlјa pokušaj da se pažnja istraživača refokusira na dublјa iščitavanja ideoloških i diskurzivnih značenja popularne televizijske kulture jugoslovenskog doba, te je za jedno novo i drugačije viđenje i analizu izabrana TV serija Otpisani. Iako nastala u široko zasnovanom diskursu jugoslovenske zajednice i socijalizma, uz veća finansijska sredstva i kreativnu snagu stvaralaca samog projekta, ona najavlјuje diskurzivne procepe različitih poredaka i krupne društveno-istorijske rezove. Takođe, ona zasniva nove kulturne obrasce u izgradnji kulturnog identiteta i kolektivnog pamćenja nekoliko generacija koje su stasale na bivšim jugoslovenskim prostorima.
Sport i mediji Rodek, Jelena
Skolski Vjesnik,
06/2018, Letnik:
67, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj ovoga rada bila je analiza kompleksnog odnosa između sporta i medija, posebice tiskanih medija, radio-emisija i televizijskih emisija. Uz povijesnu genezu problema posebna pozornost bila je ...usmjerena na inscenacijske dimenzije medijskog sporta – emocionalizaciju i personalizaciju kao bitne oznake medijske dramaturgije. U zaključnom dijelu pobliže se elaboriralo društveno značenje novostvorenog sustava sport-mediji i naznačene su moguće promjene u odnosu između medija i stvarnosti koje sve više postaju i predmetom istraživanja suvremene sociologije sporta.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
V članku ugotavljamo, da aktualne razmere kognitivnega kapitalizma, ki v procese medijske produkcije vnašajo začasnost delovnih pogodb, razpotegnjeni delovnik čez ves dan, zahtevo po brezpogojni ...predanosti delu idr., prednost dajejo ženskemu delu. Preverjamo tezo, da povečano število žensk v medijski industriji ustreza profitabilni naravnanosti sodobnega kognitivnega kapitalizma in imaginaciji dela, ki jo predpostavlja, s čimer se reproducirajo spolne neenakosti. Pozornost posvečamo demitologizaciji medijskega dela kot brezspolnega, in sicer z analizo feminizacije v povezavi s porastom individualizacije, z vzponom »podjetniške subjektivitete«, za katero je značilno zanikanje neenakosti, in s prekarizacijo produkcijskih procesov ter z njo povezane devalvacije ugleda poklica novinarja oziroma novinarke. V analizi obravnave t. i. razspoljene uspoljenosti medijev se opiramo na 21 intervjujev, ki so bili opravljeni z zaposlenimi na treh televizijah v Sloveniji: javni TV SLO, komercialnih POP TV in Planet TV.
Tehnološki napredak duboko je utjecao na evoluciju odnosa s javnošću, mijenjajući modele i praksu u tome području. Započeto je s pamfletima, lecima i plakatima u press-agenturi. Phineas Taylor Barnum ...bio je začetnik i „otac“ modela press-agenture i publiciteta te je znao kako iskoristiti pamflete za promociju svoga posla. Iako se pamfleti, letci i plakati nikada nisu prestali koristiti, razvoj tiska omogućio je brže širenje poruka i veće mogućnosti publiciteta i promocije. Dolazak radija dodao je novu dimenziju komunikaciji, a televizija je šezdesetih postala dominantna u vizualnome oblikovanju poruke. Razvojem interneta 1990-ih odnosi s javnošću suočili su se s potrebom prilagodbe. Internet je donio brže i nove načine širenja poruka, a društvene mreže i interaktivnost postale su ključne za uspješne odnose s javnošću. Odnosi s javnošću suočili su se s izazovom promjena. Te se promjene s internetom događaju svakodnevno. Rastu društvene mreže i oblikovanje stavova javnosti. Interakcija je postala naglašenija, a dvosmjerna komunikacija uvjet bez kojega se ne mogu primjenjivati moderni i uspješni odnosi s javnošću. Umjetna inteligencija daje nove mogućnosti. Prilagodba na sve ove promjene zahtijeva stalno učenje, educiranje i osposobljavanje. Samo oni koji uspiju integrirati sve tehnološke mogućnosti uspjet će ostati i opstati u promjenjivome tehnološkom i društvenom okružju. Cilj je rada analizirati i razumjeti utjecaj tehnologije na razvoj odnosa s javnošću te kako se praksa i modeli u ovome području mijenjaju uslijed napretka tehnologije. Metodologija ovoga istraživanja temeljit će se na kvalitativnome pristupu, fokusirajući se na analizu i sintezu relevantnih informacija. Analizirat ćemo utjecaj tehnološkoga napretka na modele i prakse odnosa s javnošću te istražiti kako su se ti odnosi mijenjali tijekom povijesti. Ključne riječi: razvoj tehnologije, pamfleti, televizija, umjetna inteligencija
Prisutnost ženskih lica, glasova i karaktera u medijima, osobito audio-vizualnim, ima značajan utjecaj na perpetuiranje i/ili kreiranje vrijednosti, stavova i ponašanja publike (građana) koji se tiču ...roda te rodno stereotipnih obrazaca. U fokusu je ovog istraživanja rodna reprezentacija u središnjim informativnim emisijama HTV-a, Nove TV i RTL-a. Cilj je bio utvrditi postoji li međusobna korelacija između autorstva i zastupljenosti žena i muškaraca u vijestima – tko i o kome izvještava, koga se (re)prezentira, čiji se glasovi čuju? Autorice su istražujući rodnu reprezentaciju nastojale utvrditi je li i u kojoj mjeri spomenuta televizijski posredovana slika svijeta rodno označena. Kvantitativna analiza sadržaja provedena je na uzorku od 3 148 vijesti iz 180 središnjih informativnih televizijskih emisija emitiranih u razdoblju od pet godina (2009. – 2013.). Istra- živanje pokazuje kako su žene u središnjim informativnim emisijama zauzele vodeće pozicije: autorice su 42,6 % analiziranih vijesti, dok su muškarci njih 23, 9 %; uredničke pozicije ostvaruju u gotovo jednakome omjeru (38,33 % žene i 39,44 % muškarci). Međutim, muškarci su vidljiviji kao autori vijesti – ispred kamera pojavljuju se u autorskoj ulozi u četvrtini analiziranih vijesti, dok su žene vidljive tek u jednoj petini. Muškarci se kao voditelji pojavljuju u 60 % analiziranih informativnih emisija. Žene su izrazito podzastupljene kao nositeljice sadržaja vijesti – u toj se ulozi pojavljuju u tek 8,3 % slučajeva, a muškarci u četiri puta više – 33,4 %. Izjave muškaraca triput su češće u dnevnicima, dok ženskih glasova uopće nema u 40 % priloga koje potpisuju novinarke te u više od polovine priloga koje potpisuju muškarci.
PDF
