Izhodišča. Podatki iz do sedaj znanih študij, ki opisujejo povezavo med telesno aktivnostjo v prostem času, oblikami sedečega vedenja ter uživanjem psihoaktivnih snovi med mladostniki, so si ...nasprotujoči. Namen študije je bil preučiti povezanost med samoocenjeno telesno aktivnostjo in oblikami sedečega vedenja (uporaba računalnika, gledanje televizije) v prostem času ter uporabo alkohola, tobaka in marihuane med mladostniki v Sloveniji.
This study was conducted in order to assess the contribution of the amount of television viewing, television viewing motives and cognitive involvement in the explanation of affective well-being of ...younger adolescents. The sample comprised 537 7th and 8th graders in ten primary schools located in Zagreb. In addition to self-assessment of the amount of television viewing, Television viewing motives scale, Cognitive involvement scales and Positive and Negative Affect Scale for Children – PANAS C were applied. Results of hierarchical regression analyses revealed that television viewing motives explained a rather high percentage of negative affect and somewhat lesser percentage of positive affect. Cognitive involvement in viewing explained a small amount of variance, while the amount of television viewing was not found to be a significant predictor of either positive or negative emotions. Generally, it can be concluded that how much adolescents watch television is not related to their affective well-being, how they watch it is weakly correlated, while why they do it has the biggest role, especially for negative emotions.
Background. Studies of the relationship between leisure time physical activity, sedentary behaviour and substance use among adolescents report contradictory results. The aim of our study was to ...examine the association between self-reported leisure time physical activity, sedentary behaviour and alcohol, tobacco and cannabis use among adolescents in Slovenia.
Methods. Subjects consisted of 822 school children aged from 14 to 16 years, living in urban area of Ljubljana and Maribor. The data was collected using the EURO URHIS 2 survey. Logistic regressions were conducted to assess the correlation between the independent variables of physical activity; time spent watching television and using the computer, and each of the five substance use dependent variables.
Results. Frequency of daily smoking was significantly associated with leisure time physical activity, while alcohol and cannabis use were not. Watching TV ≥ 2 hours per day was associated with heavy episodic drinking in the past month, no associations were found for smoking and cannabis use. Using the computer ≥ 2 hours per day was positively associated with daily smoking, drinking alcohol in the past month, heavy episodic drinking in the past month and ever being intoxicated, while cannabis use was not.
Conclusions. These findings suggest that leisure time physical activity is associated with daily cigarette smoking, and leisure time sedentary behaviour is associated with alcohol and tobacco use among adolescents. The results of our study show the need for the formation of suitable preventive measures concerning reduced sitting time as well as leisure time physical activity targeted to adolescents.
Izhodišča. Podatki iz do sedaj znanih študij, ki opisujejo povezavo med telesno aktivnostjo v prostem času, oblikami sedečega vedenja ter uživanjem psihoaktivnih snovi med mladostniki, so si nasprotujoči. Namen študije je bil preučiti povezanost med samoocenjeno telesno aktivnostjo in oblikami sedečega vedenja (uporaba računalnika, gledanje televizije) v prostem času ter uporabo alkohola, tobaka in marihuane med mladostniki v Sloveniji.
Metode. Podatki so bili zbrani v okviru presečne pregledne raziskave o zdravju mladostnikov EUROURHIS 2. Sodelovalo je 822 srednješolcev, ki živijo v urbanem okolju Ljubljane in Maribora, starih od 14 do 16 let. Z logistično regresijo smo ocenili korelacijo med neodvisnimi spremenljivkami telesne aktivnosti in časa, porabljenega za gledanje televizije in uporabo računalnika, ter vsako od petih odvisnih spremenljivk uživanja psihoaktivnih snovi.
Rezultati. Telesna aktivnost v prostem času je statistično pomembno povezana s pogostostjo dnevnega kajenja, medtem ko povezave z uživanjem alkohola in uporabo marihuane nismo dokazali. Gledanje televizije dve uri ali več na običajen šolski dan je statistično pomembno povezano z občasnim čezmernim pitjem v zadnjem mesecu, povezava s kajenjem tobaka in marihuane ni ugotovljena. Uporaba računalnika dve uri ali več na običajen šolski dan je statistično pomembno povezana z dnevnim kajenjem tobaka, uživanjem alkohola v zadnjem mesecu, občasnim čezmernim pitjem v zadnjem mesecu in opitostjo vsaj enkrat v življenju, povezave z uporabo marihuane nismo dokazali.
Zaključek. Med mladostniki je telesna aktivnost v prostem času povezana z dnevnim kajenjem tobaka, oblike sedečega vedenja pa z uživanjem alkohola in kajenjem tobaka. Rezultati raziskave kažejo na potrebo po pripravi ustreznega preventivnega programa, s katerim bi sočasno spodbujali telesno aktivnost in omejevali oblike sedečega vedenja.
Due to its characteristics, power and the role it plays in shaping the social values, television, as a phenomenon of our time, provokes interest of scientific and research public. It is studied in ...different scientific disciplines, and few years ago it started being studied in terms of adult education of communications and media. The theme of this work is to study the attitude of adults towards educational and ethical function of television. Our goal was to find out whether television is a source of knowledge to adults and do they consider it as tool of promoting ethical values. It was presumed that the educational features and television-media experience of adults determine their attitude towards educational and ethical function of television. In the study was used the non-experimental method of descriptive character, where the basic measuring instrument is made of battery of instruments composed of several types of scales and questionnaires. Results have shown that television represents a source of education and that it is an instrument of transmitting an educational and ethical messages, and to what extent depends on various factors, including: the level of formal education, the area of basic education, professional (non) involvement in the media, the choice of television stations and time spent watching the television. The basic conclusion is that adult viewers mostly positively value educational and ethical function of television. Their attitude towards the educational and ethical function of television are formed by watching the television stations which broadcast mainly educational and informational programs and which are based on experience. Television audience believes that television contents have highly educational character in order to increase the knowledge of the audience. It was noticed that with the increasing levels of formal education, positive evaluation of educational and ethical potential of television is also being increased and at the same time takes more critical attitude towards the educational and ethical characteristics of journalists. Lower formal education and higher familiarity to the entertaining contents of television are assumption of incapability to differentiate the popularity of journalists to their professional reputation. Also, based on the differences that are found between media professionals and consumers, it can be claimed that the increase of media literacy increases the ability of a broader consideration of the educational possibilities of television and understanding the practical application of television for educational purposes. Greater exposure to educational television influences increases the possibility of higher educational effects on the audience. Television is not sufficiently recognized as a factor of promoting human rights and tolerance because of the under-representation of these contents on television. More educational content and better quality programs need to be provided to television audience because they recognize the television as one of the channels of education and learning.
Zbog svojih karakteristika, moći i uloge koju ima u obrazovanju i oblikovanju društvenih vrednosti, televizija, kao fenomen savremenog doba, izaziva interesovanje naučne i istraživačke javnosti. Ona se proučava u okviru različitih naučnih disciplina, a od pre nekoliko godina i sa aspekta andragogije komunikacija i medija. Tema ovog rada je proučavanje odnosa odraslih prema obrazovnoj i vaspitno-etičkoj funkciji televizije. Želelo se saznati da li televizija odraslima predstavlja izvor znanja i da li je smatraju sredstvom promocije etičkih vrednosti. Pošlo se od pretpostavke da obrazovna obeležja i televizijsko-medijsko iskustvo odraslih određuju njihov odnos prema obrazovnoj i vaspitnoetičkoj funkciji televizije. U istraživanju je korišćen neeksperimentalni metod deskriptivnog karaktera, pri čemu osnovni merni instrument čini baterija instrumenata sačinjena od više vrsta skala i upitnika. Rezultati su pokazali da televizija predstavlja izvor obrazovanja i sredstvo prenošenja vaspitno-etičkih poruka, a u kojoj meri zavisi od različitih faktora među kojima su: nivo formalnog obrazovanja, oblast bazičnog obrazovanja, profesionalna (ne)uključenost u rad medija, izbor televizijskih stanica i vreme provedeno u praćenju televizije. Osnovni zaključak je da odrasli gledaoci pretežno pozitivno vrednuju obrazovnu i vaspitnoetičku funkciju televizije. Svoj odnos prema obrazovnoj i vaspitno-etičkoj funkciji televizije formiraju na osnovu praćenja televizijskih stanica koje pretežno emituju obrazovne i informativne programe i nisu plod paušalnih ocena. Televizijska publika smatra da su televizijski sadržaji naglašeno obrazovnog karaktera u najvećoj meri u funkciji povećanja znanja publike. Zapaženo je da se sa povećanjem nivoa formalnog obrazovanja povećava pozitivno vrednovanje obrazovnih i vaspitno-etičkih potencijala televizije i istovremeno zauzima kritičniji stav prema obrazovnim i etičkim karakteristikama novinara. Niže formalno obrazovanje i veća upućenost na zabavne televizijske sadržaje pretpostavka su nesposobnosti razlikovanja popularnosti novinara od njihovog profesionalnog ugleda. Takođe, na osnovu razlika koje su konstatovane između medijskih profesionalaca i konzumenata, može se tvrditi da se sa povećanjem medijske pismenosti povećava sposobnost šireg sagledavanja obrazovnih mogućnosti televizije i razumevanja praktične primene televizije u obrazovne svrhe. Veća izloženost obrazovnim televizijskim uticajima povećava mogućnost i većih obrazovnih efekata na publiku. Televizija nije u dovoljnoj meri prepoznata kao faktor promocije ljudskih prava i tolerancije zbog nedovoljne zastupljenosti ovih sadržaja na televiziji. Televizijskoj publici je potrebno pružiti više obrazovnih sadržaja i kvalitetnijeg programa jer ona prepoznaje televiziju kao jedan od kanala za obrazovanje i učenje.
Jezik kao apstraktan sustav znakova nije samo sredstvo sporazumijevanja već i svojevrsni „detektor“ društvenog statusa: pokazivač društvenih uloga, pripadnosti određenoj društvenoj skupini. Ispravno ...služenje jezikom tako postaje uvjetom za uspostavljanje, ali i održavanje društvenih uloga svakoga pojedinca. Društvena se uloga jezika najviše očituje u opreci privatnog i javnog diskursa. Potrebno je zato znanje o zakonitostima jezičnog raslojavanja uključujući pritom i planove njegovog ostvarenja. Posebno ćemo opisati javni diskurs suprotstavljajući ga privatnom i ispitati (ne)postojanje granica privatnosti i javnosti, i to s obzirom na medij kojim se poruke prenose. Televizija kao medij masovnog komuniciranja, uz radio i Internet, važan je posrednik, ali i stvaratelj društvene zbilje. Znanje o veličini auditorija i njegovoj raznorodnosti nalaže uporabu javnoga jezika i svih, njemu pripadajućih, osobina. Pojavljivanjem privatnih televizija i „borba“ za gledateljstvo rezultirala je kreiranjem različitih vrsta emisija što svojim sadržajem, ali i jezikom sliče svakodnevnim situacijama pa se vrlo često „ruše“ granice između privatnog i javnog diskursa. U radu ćemo ukratko opisati nastajanje vrste tekstova stvaranih na temelju tumačenja karata i analizirati jezik televizijske emisije EZO.TV.
Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da učestalost gledanja televizije i ovisnost o televiziji u određenoj mjeri u vezi s motivima zbog kojih adolescenti gledaju televiziju. Stoga je cilj ovog ...istraživanja bio ispitati učestalost gledanja televizije i izraženost ovisnosti o televiziji kod mlađih adolescenata. Osim toga, željeli smo istražiti odnos između motiva za gledanje, učestalosti gledanja i ovisnosti o televiziji. U istraživanjuje sudjelovalo 545 učenika 7. i 8. razreda osnovnih škola u gradu Zagrebu. U obradi je korištena osnovnadeskriptivna statistika te faktorska analiza za provjeru faktorske strukture korištenih upitnika na uzorkuadolescenata u Hrvatskoj. Za određivanje povezanosti između ispitivanih varijabli korišten je Pearsonovkoeficijent korelacije, te linearne regresijske analize s motivima za gledanje televizije kao prediktorskim, a učestalost gledanja televizije i ovisnost o televiziji kao kriterijskim varijablama. Rezultati dobiveni u provedenom istraživanju o gledanju televizije na populaciji zagrebačkih adolescenata pokazuju da učenici prosječno gledaju televiziju nešto manje od tri sata/dan. Međutim, raspon gledanja televizije kreće se od 0 do čak devet sati/dan gledanja televizije dnevno. Učenici televiziju vikendom gledaju više od tri sata/dan a raspon gledanja televizije vikendom kreće se od 0 do 14 sati/dan. Nadalje, rezultati dobiveni u provedenom istraživanju o gledanju televizije pokazuju da su motivi za gledanje televizije kod adolescenata povezani s učestalošću gledanja televizije i ovisnošću o televiziji. Na temelju bivarijantnih korelacija može se zaključiti da
je ritualno gledanje televizije u većoj mjeri povezano s ovisnošću o televiziji nego instrumentalno. Što se tiče pojedinačnih motiva, najviše povezanosti s ovisnošću o televiziji ima pasivno gledanje koje je karakteristika gledanja iz navike, dokolice, bijega, usamljenosti (ritualno gledanje). S učestalošću gledanja televizije i tijekom tjedna i tijekom vikenda najviše je povezan motiv gledanja zbog dokolice i navike.
Istraživanje je provedeno s ciljem da se ispita odnos između razine opaženog stresa i učestalosti gledanja televizije te da se pojasni uloga motiva za gledanje televizije i afiniteta prema televiziji ...kao medijatora u odnosu između prethodno navedene dvije varijable. Metoda strukturalnog modeliranja korištena je kako bi se analizirali
podaci dobiveni na uzorku od 216 studentica. Rezultati su pokazali da opaženi stres nije direktno povezan s učestalošću gledanja televizije, nego indirektno preko dvije medijacijske varijable – ritualnih motiva i afiniteta prema televiziji. Instrumentalni motivi nisu imali nikakvu medijacijsku ulogu u odnosu između stresa, afiniteta prema televiziji i učestalosti gledanja televizije. Afinitet prema televiziji ovisio je isključivo o ritualnim motivima i bio je pozitivno povezan s učestalošću gledanja televizije. Na kraju rada navedene su implikacije za mentalno zdravlje i dobrobit studentica.
Neki autori tvrde da mediji različito prikazuju političare i političarke,
odnosno drugačije izvještavaju o političarima nego o političarkama.
S obzirom na to da je tema opsežna, u ovome radu
pokušat ...ćemo elaborirati i dokazati tezu na primjeru medijskoga
praćenja izborne kampanje za parlamentarne izbore 2016. godine
u Hrvatskoj, i to na primjeru uredničke i novinarske selekcije
tonskih ulomaka u izvještajima o kampanji. Dat će se odgovor
na pitanje o tome koliko je u televizijskim prilozima bilo tonskih
ulomaka u kojima se pojavljuju žene, a koliko je bilo ulomaka s
izjavama muškaraca? Rad se temelji na istraživanju izbornih blokova
središnjih informativnih emisija triju nacionalnih televizija
– HRT, NOVA TV i RTL, u razdoblju izborne kampanje za parlamentarne
izbore 2016. godine, dakle od 16. kolovoza 2016. do
9. rujna 2016. godine. Rad se zasniva na kvantitativnoj metodi
brojanja tonskih ulomaka, dakle izjava političara i političarki, ali
i ostalih sudionika javnoga života, u prilozima koje su informativni
programi triju nacionalnih TV kuća uokvirile u izborni blok.
Kvalitativnom analizom sadržaja pokušat će se dobiti i podatci o
temama koje su dominirale u izjavama političarki i općenito žena
u kampanji. Osim toga, prema sekundarnim izvorima podataka
u radu ćemo pokušati pronaći i političke razloge neravnomjerne
zastupljenosti žena i muškaraca u izbornim blokovima nacionalnih
kuća tijekom kampanje. Oni se kriju, između ostaloga, ne
samo u diskrecijskome pravu novinarskoga i uredničkoga odabira
pojedinoga tonskog ulomka, već i u slaboj uključenosti žena na
listama političkih stranaka, sudionika na parlamentarnim izborima
2016. godine. U radu se nećemo dotaknuti odnosa medija i
načina prikazivanja žena političarki u odnosu na njihove muške
kolege, u kontekstu omalovažavanja istih, spominjanjem tek njihova
imena, bez prezimena, uokviravanja žena u kontekst „emotivnih
majki“ i „vrijednih domaćica“, iako su ih medijski sadržaji
prepuni. To će biti predmet nekih drugih istraživanja.
Prezentirat ćemo i rezultate parlamentarnih izbora 2016. godine
s naglaskom na rodnu neravnomjernost. Pored toga, bit će predstavljena
i pojedina iskustva zemalja zapadne demokracije u medijskome
praćenju izbora s naglaskom na rodne razlike. Nakon
predstavljanja ciljeva i metodologije prezentirat ćemo i rezultate
istraživanja.
Posvuda u svijetu javni RTV sustavi traže svoju novu ulogu. Autorica pokušava
odrediti slabe i jake točke postojećega sustava javne televizije, izazove s kojima se on
suočava i mogućnosti ...prestrukturiranja. Ističe dva bitna čimbenika koji danas utječu
na javnu televiziju: brz razvitak RTV sustava i njegovo ideološko značenje. Obrađuje
načela na kojima se temelji suvremeni demokratični RTV sustav, uspoređujući ga s
komercijalnim sustavima. Ti sustavi postoje usporedno s javnim televizijskim sustavom;
razvijaju programe koji su često niže kvalitete i namijenjeni širokoj publici, temeljeni
na oglašavanju i profitu. To vodi općem snižavanju programskih standarda i
općem osiromašenju nacionalnih kultura. Pozivajući se na druge teoretičare medija,
autorica tvrdi da se javni RTV sustavi, žele li preživjeti, i dalje moraju razlikovati od
komercijalnih, razvijajući programske strategije koje im u tome pomažu.
Glavni cilj ovog rada bio je utvrditi uspješnost predviđanja roditeljskih strategija medijacije prilikom djetetovog gledanja televizije (instruktivna, restriktivna i zajedničko gledanje) na temelju ...demografskih varijabli djeteta (spol i dob) i stupnja obrazovanja roditelja te njihove informiranosti o medijima. U istraživanju je sudjelovalo 135 roditelja (u dobi od 24 do 55 godina) djece koja pohađaju Dječji vrtić „Maslačak“ u Zaprešiću. Anketnim upitnikom prikupljeni su demografski podatci, podatci o vremenu gledanja televizije općenito i gledanju različitih televizijskih sadržaja od strane djece, kao i o informiranosti roditelja o medijima te mjerni instrument Skala roditeljskih strategija medijacije prilikom gledanja televizije (Parents Television Mediation Strategies ili PTMS; Valkenburg, Krcmar, Peeters i Marseille, 1999). Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika u učestalosti korištenja tri strategije medijacije kod roditelja predškolske djece (supskale PTMS). Roditelji najčešće koriste instruktivnu medijaciju, zatim restriktivnu medijaciju, dok najrjeđe gledaju televiziju s djetetom. Informiranost roditelja o medijima je pozitivno povezana sa zajedničkim gledanjem televizije, instruktivnom medijacijom i restriktivnom medijacijom. Rezultati linearne višestruke regresijske analize su pokazali da je bolja informiranost roditelja o medijima statistički značajan prediktor zajedničkog gledanja televizije i instruktivne medijacije.
PDF
