Cilj: prezentacija principa, tehnike i rezultata artroskopskog liječenja oštećene tetive subskapularisa. Ispitanici i metode: u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2019. učinili smo 289 ...operacija ramena zbog oštećenja tetiva rotatorne manžete. Lezije tetive subskapularisa podijelili smo po Lafosseu i liječili artroskopski ili artroskopski asistirano. Analizirali smo rezultate isključivo artroskopskog liječenja 31 dostupnog pacijenta s lezijom tetive subskapularisa kojima je od operacije do procjene prošlo 6 i više mjeseci. Pacijenti su ispitani o prije i poslijeoperacijskim mogućnostima i tegobama po upitnicima Oxford shoulder score (OSS) i Subjective shoulder value (SSV). Rezultati: kod 89 slučajeva (30,79 %) našli smo oštećenje tetive subkapularisa od kojih 8 izoliranih (2,76 % svih lezija manžete) i 81 udružen s oštećenjem ostalih tetiva manžete. Kod 72 pacijenta (80,9 %) učinili smo artroskopsku operaciju, a u 17 slučajeva otvorenu uz artroskopsku asistenciju. 31 dostupan pacijent iz grupe artroskopski operiranih procijenjen je 17,96 ± 8,25 mjeseci od operacije upitnicima Oxford shoulder score i Subjective shoulder value (odziv 43,05 %). Oxford shoulder score značajno se povećao s 14,19 preoperativno na 36,74 postoperativno (p = 0,002). Subjective shoulder value također se značajno povećao s 27,32 na 82,33 (p << 0,001). Zaključak: artroskopsko liječenje oštećenja tetive subskapularisa, izolirano ili udruženo s ostalim lezijama manžete, predstavlja siguran i efikasan način liječenja s odličnim rezultatima.
Aim: presentation of principles, techniques and results of arthroscopic subscapularis tendon repairs. Patients and methods: In the period from 1st January 2015 until 1st January 2019 we performed 289 rotator cuff repair surgeries. The subscapularis tendon lesions were found, and sorted according to Lafosse classification and operated arthroscopically or arthroscopically assisted. After a minimum of 6 months after surgery we assessed and analysed the results of all arthroscopic treatments of 31 available patients with a subscapularis tendon lesion. The patients were examined for preoperative and postoperative capabilities and difficulties according to the Oxford shoulder score and Subjective shoulder value questionnaires. Results: In 89 cases (30.79%) we found subscapularis tendon tears from which 8 isolated (2.76% of all cuff tears) and 81 combined with other rotator cuff tears. In 72 cases (80.9%) we performed all arthroscopic repair and in 17 cases (19.1%) an open surgery with or without arthroscopic assistance. From all arthroscopic groups of patients, 31 of them were evaluated 17.96 ± 8.25 months postoperatively with patient-based Oxford shoulder score and Subjective shoulder value (response rate 43.05%). Oxford shoulder score improved significantly from 14.19 preoperatively to 36.74 postoperatively (p=0.002). Subjective shoulder value also increased significantly from 27.32 to 82.33 (p<<0.001). Conclusion: Arthroscopic repair of a subscapularis tendon tear, isolated or combined with other rotator cuff tears, represents a safe and effective a surgical method with an excellent outcome.
Tetive zahtijevaju prolongirano vrijeme cijeljenja, a često je nemoguće postići potpun oporavak. Cijeljenje može početi iz okolnog tkiva odnosno ili iz same tetive. Manipulacija različitim staničnim ...elementima, čimbenicima rasta, medijatorima upale te utjecajem biomehaničkih čimbenika može doprinijeti ubrzanom cijeljenju tetiva. Korištenje autolognog kondicioniranog seruma (AKS), transformirajućeg čimbenik rasta beta (TGF-β), čimbenika rasta endotela krvnih žila (VEGF) te morfogenetskog proteina-2 ima pozitivan učinak na cijeljenje. Za uspješno i brzo cijeljenje tetive potrebno je liječenje započeti u što ranijoj fazi. Nužna je minimalno traumatska manipulacija tkivom te pravilan odabir šava i šivaćeg materijala. Ranom i umjerenom mobilizacijom tetive tijekom cijeljenja pojačava se njezina čvrstoća, a smanjuje pojava adhezija.
Cilj je rada prikazati cjelovit pregled dostupne literature o kirurškom liječenju ponavljanih luksacija peroneal-nih tetiva (LPT) i rezultate kirurškog liječenja LPT-a u našoj uzastopnoj seriji od 7 ...bolesnika. Želimo kreirati strategiju kirurškog liječenja LPT-a koja bi rezultirala optimalnim funkcionalnim ishodom. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju da je metoda kojom se gornji peronealni retinakul ponovo učvrsti na svoje anatomsko mjesto na fibuli (tzv. singapurski postupak) izrazito učinkovita, s odličnim funkcionalnim rezulta-tima i tijekom višegodišnjeg praćenja. U prilog tim rezultatima govore i uspjesi kirurškog liječenja naših boles-nika. Velika prednost singapurskog postupka jest i mogućnost njegova kombiniranja s drugim metodama, prim-jerice, s produbljivanjem retromaleolarnog žlijeba na fibuli kada je on preplitak. Međutim, unatoč dokazanoj uspješnosti otvorenih kirurških metoda, a s obzirom na ubrzani razvoj tendoskopije peronealnih tetiva kao minimalno invazivne kirurške tehnike, vjeruje se da će se u bliskoj budućnosti kirurško liječenje ponavljanih luksacija peronealnih tetiva izvoditi potpuno tendoskopski.
Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja sustava za kretanje koji se očituje
bolnošću i oteklinom u Ahilovoj tetivi i/ili oko nje te dovodi do smanjenja ili nemogućnosti
obavljanja ...željenih radnih i/ili sportskih aktivnosti. U posljednjih je tridesetak godina učestalost
pojavljivanja tendinopatije Ahilove tetive u porastu zbog sve češćeg sudjelovanja ljudi u
sportskim aktivnostima, no valja naglasiti da se u trećini slučajeva javlja u ljudi koji se ne bave
nikakvom fizičkom aktivnošću. Istraživanja su pokazala da u podlozi ovog stanja leži degenerativni,
a ne upalni proces. Predisponirajući čimbenici nastanka tendinopatije Ahilove tetive
mogu biti ili direktno vezani uz osobu (tzv. unutarnji) i tada je najčešće riječ o nepovoljnim
anatomskim značajkama donjeg ekstremiteta, ili indirektno vezani uz osobu (tzv. vanjski)
među kojima su najčešće pogreške u treningu i nošenje neprimjerene obuće. Za postavljanje
dijagnoze od najveće su važnosti temeljita anamneza i klinički pregled. Od slikovnih se metoda
savjetuje načiniti ultrazvuk, dok se magnetska rezonancija savjetuje samo u slučaju neuspjelog
inicijalnog liječenja. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice neoperacijskog i kirurškog
liječenja neinsercijske tendinopatije Ahilove tetive. Neoperacijsko liječenje uvijek valja
započeti ekscentričnim vježbama, a ako se nakon dvanaestotjednog programa ne postigne zadovoljavajući
rezultat, tada se savjetuje primijeniti neku drugu metodu neoperacijskog liječenja.
Kirurško je liječenje potrebno u 25 do 45,5 % bolesnika koji nakon provedenog neoperacijskog
liječenja nisu zadovoljni ishodom. Danas raste popularnost minimalno invazivnih
kirurških postupaka koji omogućuju bržu rehabilitaciju, manji morbiditet i brži povratak svakodnevnim
aktivnostima u odnosu na standardni kirurški postupak.
Važan, ali vrlo često zanemarivan uzrok pojave boli u posterolateralnom dijelu gležnja i lateralnom dijelu stopala jesu ozljede i/ili oštećenja peronealnih tetiva. Ako se te ozljede i/ili oštećenja ...ne prepoznaju i ne liječe, dovode do pojave perzistirajuće boli i znatnih funkcionalnih teškoća. Cilj ovog rada jest dati uvid u regionalnu anatomiju i osvrt na kliničku sliku, kao i opisati trenutačne metode dijagnosticiranja i liječenja nekih češćih ozljeda i oštećenja peronealnih tetiva te upozoriti koje se metode kirurškog liječenja danas savjetuju. U radu se detaljnije osvrće na luksaciju peronealnih tetiva, subluksaciju peronealnih tetiva unutar omotača, tendinopatiju peronealnih tetiva, rupturu peronealnih tetiva te na bolni sindrom peronealne kosti.
Sindromi prenaprezanja sustava za kretanje čest su zdravstveni problem, i to poglavito u populaciji sportski aktivnih osoba. Istraživanja provedena tijekom proteklih desetak godina pokazala su da ...osnovicu nastanka sindroma prenaprezanja čine degenerativne promjene, a ne upalne kako se prije mislilo. Iako se mogu javiti na različitim mjestima sustava za kretanje, ipak se sindromi prenaprezanja najčešće javljaju na tetivama. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice liječenja sindroma prenaprezanja uz napomenu da je osobita pozornost pritom dana prikazu programa liječenja najčešćih tendinopatija (skakačko koljeno, tendinopatija Ahilove tetive te lateralni epikondilitis) ekscentričnim vježbama. Razlog tomu jest što se izvođenjem ekscentričnih vježbi u svrhu liječenja tendinopatija postižu izvrsni rezultati pa se stoga često i predlažu kao metoda izbora.
Uzroci upala Ahilove tetive u životinja mogu biti traumatske i atraumatske prirode. Patološke promjene u smislu upale mogu se dogoditi na čitavoj tetivi, bilo na prijelazu prema mišiću, na samoj ...ovojnici bilo na hvatištu Ahilove tetive za petnu kost. Etiologija upalnog procesa u samoj tetivi raznovrsna je, najčešće je traumatske, odnosno mikrotraumatske, metaboličke i, rjeđe, infektivne prirode. Djelovanjem različitih čimbenika, poput citokina interleukina-1, prostaglandina, dušikova oksida i metaloproteinaza, nastaje degradacija stanične i vlaknaste strukture tetiva. Degradacija je okarakterizirana kao slabljenje biomehaničkih svojstava tetive te smanjenje elastičnosti uz povećanu plastičnost i krutost te promjene u gustoći i debljini kolagenih vlakana koja postaju tanja. Nastaju promjene u sastavu i omjeru kolagena te izgledu vlakana karakteristične za tendinopatije. Poznavanje etiologije i čimbenika nastanka upale Ahilove tetive u životinja važno je za pravodobno prepoznavanje znakova upale, sprečavanje nastanka kroničnog oblika upala i njihovo liječenje. Za uspješno i brzo liječenje upale tetive liječenje treba započeti u što ranijoj fazi. Ako upalno stanje traje, nastaju oštećenja, a upala prelazi u subakutni ili kronični oblik. U slučaju da upala prelazi na hvatište tetive, nastaje upalno stanje ‒ entezitis. Tkivo takve tetive je degenerativno promijenjeno i slabije opskrbljeno krvlju. Uz nakupljanje stranih tvari, poput kalcijevih soli, stvaraju se kalcifikati. Tetiva gubi svoju karakterističnu histološku građu i biomehanička svojstva, a svaki pokret postaje izvor bola. U ovom je radu sažeto prikazana problematika tendinopatija Ahilove tetive u životinja.
Štednja se formira iz novčanih sredstava dobivenih ograničavanjem, odnosno odgađanjem potrošnje. S ciljem ostvarenja kamate, kao naknade za njihovo pozajmljivanje, ona se ulažu u institucije ...registrirane za obavljanje poslova financijskog posredovanja. Napredak informacijskih i komunikacijskih tehnologija omogućio je takvim institucijama definiranje fleksibilnijih modela štednje. Na taj način privatne i pravne osobe dobile su veće mogućnosti izbora onog oblika štednje koji najbolje odgovara njihovim potrebama, a ujedno maksimizira prihode ostvarene ulaganjem neuposlenog novca. U ovom su radu teorijski i kroz odgovarajuće primjere prvo sagledane razlike između modela štednje u kojima se uplate obavljaju početkom i krajem razdoblja. Nakon toga izvršena je analiza efekata štednje s obzirom na učestalost uplata. Na kraju je prezentiran model u kojem se, s ciljem ostvarenja željenoga konačnog iznosa, vrši determiniranje pripadajuće kamatne stope. S obzirom na to da složenost takvog postupka nameće potrebu primjene računala i adekvatne programske podrške, u radu je naveden i algoritam namijenjen njezinu određivanju pomoću metode tetiva.
Cilj: Cilj prikaza je podići svijest ortopeda o vrlo rijetkoj no mogućoj komplikaciji artroskopije gležnja – jatrogenoj rupturi tetive ekstenzor digitoruma. Artroskopija gležnja postaje sve ...raširenija i prema literaturi učestalost komplikacija varira od 9 % do 17 %. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj 32-godišnjeg policajca koji se rekreativno bavi nogometom. Pacijent se javio s izraženim simptomima prednjeg sraza gležnja koji su potvrđeni RTG-om i MR-om. Tijekom artroskopije pronašli smo masivne koštane izdanke tibije i talusa uz znatnu sinovijalnu reakciju, 10 slobodnih zglobnih tijela te osifikaciju sindesmoze. Poslijeoperativno je postavljena hodna ortoza te je poslijeoperacijski oporavak išao prema planu. Fizikalna terapija započeta je 14 dana od zahvata. Pet tjedana od zahvata, kada je pacijent učinio dorzifleksiju prstiju, osjetio je kako je „nešto puknulo” u gležnju te se pojavila oteklina. Više nije mogao učiniti dorzifleksiju prstiju. MR je pokazao puknuće zajedničke tetive ekstenzora digitoruma. Pacijent je podvrgnut sekundarnom zahvatu – otvorenoj rekonstrukciji tetive te potom potkoljeničnoj imobilizaciji tijekom 6 tjedana. Potom je uslijedila fizikalna terapija te postepeno povećanje oslonca na operiranu nogu. Pacijent se potpuno oporavio. Zaključak: Neizmjerno je važno imati na umu kako artroskopija gležnja, osim svojih očitih prednosti, ima i ozbiljne komplikacije. Jatrogeno puknuće tetiva uvijek je moguće te ga treba imati na umu kod bilo kakvog gubitka pokreta u gležnju i stopalu nakon zahvata. Hitni MR te rekonstruktivni zahvat u našem su slučaju pokazali izvrsne rezultate.
Bolno rame je karakterizirano bolovima u području ramena i ograničenim
pokretima. U liječničkim krugovima pod bolnim ramenom se podrazumijeva
periartritis humeroscapularis (PHS). Bolno rame je ...općenita dijagnoza koja nam
samo kaže da nešto nije u redu s ramenom, da je rame bolno s ograničenim
pokretima. Prije nego se započne s liječenjem neophodno je postaviti ispravnu
dijagnozu kako bismo bolesniku pomogli, a ne odmogli krivim načinom liječenja.
Najčešća oštećenja i bolesti ramena koja se podrazumijevaju pod nazivom
bolno rame su: ruptura tetiva rotatorne manšete, kalcificirajući tendinitis
ramena ismrznuto rame.
PDF
