U ovom radu autorica je istražila postoji li i treba li postojati prostor tišine u štovanju Boga u vjerničkom životu, u crkvenom bogoslužju i u dijelu službe u kojemu se slavi Boga pjesmama. ...Usporedbom dvaju posjećenih bogoslužja dviju zagrebačkih crkava, Evanđeoske pentekostne crkve Stijena spasenja i Kristove Crkve (Kušlanova) te analizom zastupljenosti i uloge tišine, s obzirom na nekorištenje glazbenih instrumenata u Kristovoj Crkvi, zaključeno je da se „prazan” prostor u bogoslužju između pojedinih manjih dijelova bogoslužja upotrebljava na razne načine. Stavljanjem u dijalog intervjue s pastorima spomenutih crkava, Ratkom Medanom i Mislavom Ilićem, i promišljanja teologa i stručnjaka na području kršćanskog bogoštovlja, iznesene su različite definicije tišine, odnosno mira, koji u današnje vrijeme kod mnogih više ne podrazumijeva apsolutnu tišinu. Također je isti problem stavljen u kontekst modernog vremena koje ne poznaje tišinu i kojemu je tišina nelagodna.
The author of this article explores whether there should be a space for silence in the worship of God in believers’ lives, church services and the part of the service in which God is praised with songs. To carry out the study, the author compared worship services of two churches in Zagreb – the Evangelical Pentecostal Church “Rock of Salvation” and the Church of Christ (on Kušlanova Street). The author analyzed the presence and role of silence, considering the non-use of musical instruments in the Church of Christ and concluded that the “empty” space in the church service between individual smaller parts is used in various ways. The author presented different definitions of silence or quietness, which nowadays for many no longer means absolute silence, by putting in dialogue the interviews with the pastors of the mentioned churches – Ratko Medan and Mislav Ilić – and the reflections of theologians and experts in the field of Christian services. The same problem is also put against the backdrop of modern times that are both unfamiliar and uncomfortable with silence.
V članku je predstavljeno manjše grobišče, odkrito v vasi Tišina zahodno od Murske Sobote. Najdenih je bilo 12 grobov, ki časovno sodijo v mlajše obdobje kulture žarnih grobišč. Obravnavane ...so grobne najdbe, tako keramično posodje kot tudi drugi predmeti, in sicer nakit, železna noža in drugo. Med njimi izstopa okrašena bronasta tulasta sekira. Najdbe iz grobov kažejo podobnost z grobovi ruške skupine kulture žarnih grobišč.
U ovom radu razmatra se uloga tišine u suvremenom filmu te pitanje kako njezino korištenje uz druge dijegetske zvukove i glazbu pridonosi stvaranju uspješnog filmskog glazbenog zapisa. Detaljnom ...analizom izabranih filmova Paula Thomasa Andersona, te uspoređivanjem sa spoznajama znanstvenih istraživanja o ulozi tišine u filmu, ovaj rad nastojat će prikazati mnoštvo izražajnih mogućnosti kojom tišina obogaćuje i upotpunjuje zvučno stvaralaštvo u filmskom mediju. Iako su već u prošlosti režiseri poput Bergmana, Godarda i Antonionija
koristili tišinu kao stvaralački alat, mlađa generacija predvođena redateljima poput Andersona uspjela je pronaći originalne i inovativne načine kako sintetizirati glazbu, tišinu, dijalog i nijemost te tim pristupom ostvariti filmove koji kod gledatelja ostavljaju upečatljiv dojam.
Tišinom ugođena zagonetnost glazbe Brlobuš, Krešimir
Filozofska istraživanja,
09/2016, Letnik:
36, Številka:
2/142
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
In collected fragments, by using speculation author attempts to safeguard a paradoxal right of music to its own secrecy/mystery, against every scientific, conceptual, and musicological reductionism ...and forgery of the way of being of music, convinced that the music disappeared within the musicological findings “about” music. The key of the tehne hermeneutike can be understood through this thought: in the inaudiable being of silence the audiable being of music can be heard; and vice versa. Silence is the inaudiable element of music and every relevant music has its own “silence”, and vice versa. Thus, thinking in respect to music, and then about the music, means to “un-veil” the “veiled” of music as music, from this or that side of this or that, of this or that style, of this or that performance, in other words, continuously urging to discover what cannot be said about in music. In this sense, for the author, the truth of music (in the complete sense), speaking with Schelling, is musicologically unattainable because by its very nature in actu – is de potentia.
Dramaturgija straha u Strahu Crnojević-Carić, Dubravka
Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi,
2023, Letnik:
12, Številka:
12.
Journal Article, Conference Proceeding
Odprti dostop
Rad je posvećen analizi romana Strah Dubravka Jelčića. Baveći se stilskom i strukturalnom analizom ovog romana, uočit ćemo niz podudarnosti između tema kojima se autor bavi, motiva, te primijenjenih ...stilskih postupaka (primjerice: zrcalna struktura romana te sam motiv zrcala, ogledala, umnoženih odraza te poigravanje fokalizacijom). Osim toga, Jelčićeva je duboka preokupacija filozofija jezika, odnos iskazivog i neiskazivog; izgovorenog i neizgovorivog; riječi i tišine, odnosno šutnje. Jelčić se, dakle, bavi dihotomijama pokušavajući pronaći put k prevladavanju istih (pa tako i oksimoronom). U romanu Strah naglašena je, pa tako i analizirana, relacija osobnog i socijalnog sistema, odnosa „ja“ i „mene“ (H. Mead), kao i odnosa spram drugosti. Prostor granice, vidljivo je iz analize, mjesto je susreta, ali i mjesto straha, zazora (J. Kristeva). Jedna od ključnih Jelčićevih preokupacija jest tematiziranje, na niz razina, fenomena spajanja naizgled nespojivog (concordia discors).
Krizu razumijemo kao dubok i sveobuhvatni poremećaj u životu čovjeka, u funkcioniranju poduzeća i/ili društva u cijelosti, sa snažnim i katkad teškim posljedicama. Etimološki riječ kriza dolazi od ...grčke riječi krisis što znači prijelomno, ali prolazno razdoblje. Za poduzeća je posebno važno određenje krize kao prolaznoga razdoblja. Stoga, odgovori na pitanja kako poduzeća reagiraju na krizu te koje strategije kriznoga komuniciranja koriste, bitno određuju njihovu uspješnost nakon krize. Uobičajeno je kriznu komunikaciju razumjeti kao proces prenošenja informacija potrebnih za suočavanje s kriznom situacijom. Komunikaciju, prvenstveno, obilježava ono što prepoznajemo kao zvuk, glas ili čak buku. No, je li uistinu tako? Komuniciramo li i kada šutimo?
Problemski se ovaj rad određuje kroz pitanja: Može li strateška tišina pojačati utjecaj marketinške komunikacije u kriznim situacijama? Odnosno, kada je tišina bolji izbor za poduzeća?
Svrha rada ogleda se u nastojanju da se sistematiziraju i analiziraju dostupne znanstvene spoznaje o planiranju i implementiranju tišine kao strategije komuniciranja poduzeća u kriznim situacijama Ovo tim prije jer je marketinški praktičari u poduzećima gotovo svakodnevno koriste, a znanstvena javnost o tišini uglavnom šuti.
Na opredijeljenost za istraživanjem teorijskih postavki o strateškoj tišini utjecala je činjenica kako je pojava i implementacija ovoga koncepta relativno novijeg datuma (ozbiljnija znanstvena proučavanja počinju tek koncem 70-ih i početkom 80-ih godina prošloga stoljeća). Istraživanja i znanstveni radovi koji se odnose na europska područja, uključujući i područje Bosne i Hercegovine, a koja se bave analizom primjene strateške tišine, posebice znanstvenom analizom njezine implementacije, nisu dostupna.
168 sati tišine Duda, Katerina
Mjera,
12/2020, Letnik:
2, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
Prilog je derivacija umjetničkog rada "Hvala, a sad više ništa". Čine ga fragmenti teksta, fotografije, citati iz razgovora sa stanovnicima i drugi vizualni materijala na temu turizma i grada ...Dubrovnika. Otvara se pitanje života u gradu koji je potpuno podređen turističkim izmjenama, pitanja zagađenja bukom, kao i njegove reprezentacije.
Članak nakon uvodnog dijela, na tragu DV 24, trima slikama opisuje odnos između Svetoga pisma i teologije pri čemu stavlja naglasak na neke dimenzije teologije kako bi ostala
relevantna. Drugi dio ...članaka tematizira Božju riječ u njezinim povijesnim objektivizacijama pri čemu se pokazuje kako zapisanoj Božjoj riječi prethodi priopćena Božja riječ koja se po svojoj unutarnjoj strukturi ne može ukrutiti u knjigu. Ukazuje se i na to da je Crkva mjesto posredničkih objektivizacija Božje riječi. Odatle dolazimo do važnog uvida kako je Sveto pismo podložno kriteriju Božje riječi te je kao takvo norma normata, dok je sama Božja riječ, koju ne možemo opaziti izvan njezinih povijesnih objektivizacija, norma non normata. Članak upozorava i na važnost Predaje i crkvenog učiteljstva za katoličku teološku spoznaju. Treći i završni dio rada, polazeći od trojstvenog čitanja objave kako je donosi talijanski teolog Bruno Forte, bavi se pitanjem važnosti Božje tišine iz koje proizlazi Božja Riječ. U tom se smislu upućuje na dijalektiku tišine i Riječi.
Polazeći od recentnih znanstvenih kritika dominantnih balkanističkih razumijevanja sjećanja
u poslijeratnim društvima i fokusirajući se na pojedince kao aktivne menadžere prenesenih
sjećanja, članak ...ilustrira dinamiku sjećanja na Sarajevski atentat i Gavrila Principa u
Sarajevu. Etnografski prati posljedice borbe za moć između popularnih i službenih sjećanja
te odgovara na pozive da se istraže afektivna stanja izazvana politizacijom prošlosti u specifičnim
kontekstima. Ne negirajući važnost sjećanja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini,
članak ukazuje na važnost istraživanja neizvjesnosti, sumnji, nezainteresiranosti i šutnje u
etnografskim studijama memorijalizacije, odnosno sjećanja i zaboravljanja u postkonfliktnim
društvima i šire.
U radu se opisuje i analizira oblike i funkcije odsutnosti (praznina) u lancima označitelja u odabranim dramama Samuela Becketta. Teoretski pristup bazira se ponajprije na tipologiji praznina u ...značenjskim sustavima koju je izradio Werner Wolf. Odsutnosti su u u ovom radu definirane kao namjerne, značajne praznine u lancu tipičnih (očekivanih) označitelja, drugim riječima, diskurzivne su a ne dio fabule. Stoga one tvore dio procesa pisanja autora i podupiru primarni ili sekundarni smisao teksta. Samuel Beckett koristi praznine kao sredstvo ukazivanja na otežanost komunikacije te nepouzdanost i neadekvatnost jezika koji za likove predstavlja tek mučnu nužnost od koje se ne može pobjeći. Time teorija odsutnosti potvrđuje Beckettov položaj preteče postmodernizma, a njegove drame, s druge strane, odsutnosti i tišini daju pozitivno značenje.
PDF
